Pn-331/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda A. B. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz S., O. 24a, OIB: …, zastupanoga po punomoćniku G. K., odvjetniku u S.,

protiv tuženika pod 1.C. O. d.d. Z., F. S., OIB: …, zastupanog po generalnoj punomoćnici R. G., dipl. iur. i

pod 2. P. d.o.o. S., H. 20, OIB: …, zastupanoga

po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne 05. listopada 2023.god. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dne 27. listopada 2023.god.

p r e s u d i o  j e

I. Dužni su tuženici C. O. d.d. F. S., T. H.

bratske zajednice 8, 21000 S., OIB … i P. d.o.o. H.

20, 21000 S., OIB: …, solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju V. K., O. 24a, Split, OIB: …, iz osnove izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u borilačkim sportovima, iznos od 67.359,86 EUR-a, zajedno s kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 20.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1988. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 10.225,83 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 20.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1989. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 10.225,83 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 20.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1990. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 10.225,83 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 20.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1991. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 10.225,83 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1992. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 11.744,53 DEM, počev od 1. siječnja 1993. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 6.004,88 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine, pa sve do isplate,

s tim da kamate na gore navedene pojedinačne iznose teku od dospijeća, pa do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u odnosnoj valuti, položene po viđenju, od 1. siječnja 2006. pa do 31. prosinca 2007. zakonske zatezne kamate po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine, pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II. Dužan je tuženik pod 2 P. d.o.o. H. 20, 21000 S., OIB …, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju V. K., O. 24a, S., OIB …, iz osnove izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u borilačkim sportovima, preostali iznos štete u iznosu od 116.705,11 EUR-a, zajedno s kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 28.255,46 DEM, počev od 1. siječnja 1993. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 14.446,78 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1994. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1995. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1996. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1997. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1998. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

s tim da kamate na gore navedene pojedinačne iznose teku od dospjeća, pa do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u odnosnoj valuti, položene po viđenju, od 1. siječnja 2006. pa do 31. prosinca 2007. zakonske zatezne kamate po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena od 1. kolovoza 2015. godine, pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

III. Dužni su tuženici C. O. d.d. F. S., T. H.

bratske zajednice 8, 21000 S., OIB … i P. d.o.o. H.

20, 21000 S., OIB:…solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju V. K., iz S., O. 24a, OIB … troškove parničnog postupka u iznosu od 142.146,12

EUR/1.071.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje na iznos troškova postupka teku od 27. listopada 2023. pa do konačne isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 12. listopada 1992.god. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi da je tužitelj doživio prometnu nezgodu dne 24. rujna 1986.god., koju je skrivio M. I., vozač autobusa tuženika pod 2., osiguranog kod tuženika pod 1. Tužitelj da je, prije predmetne prometne nezgode, bio aktualni prvak države u kick boksu i prvak H. u karateu, pa da je tako sudjelovao u više profesionalnih boks mečeva, među ostalim i s aktualnim svjetskim prvakom B. C., temeljem čega je ostvarivao dopunsku zaradu. Tužitelj da je tako imao ugovor o sudjelovanju na sportskoj priredbi Karate kluba „C.“ u T., koja se trebala održati 02. listopada 1986., a u kojoj da nije sudjelovao zbog prometne nezgode koja se dogodila nekoliko dana ranije. Tužbom je bilo zatraženo da se tuženici obvežu isplatiti tužitelju na ime izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću u poluprofesionalnom i profesionalnom kick boksu iznos od 570.000,00 DEM, zajedno s pripadajućom kamatom.

2.U odgovoru na tužbu tuženik pod 1. se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osobito visini, te navodima iz tužbe prema kojima bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da bi se tužitelj i danas bavio profesionalnom kick boksom, te da bi po toj osnovi zarađivao kako je to specificirano tužbenim zahtjevom. Ovaj tuženik istaknuo je i prigovor limita, navodeći da je tužitelju već isplaćivano po predmetnom štetnom događaju.

3.Tuženik pod 2. također se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući da se zahtjev tužitelja odbije, a tužitelj osudi na plaćanje parničnog troška. Tuženik pod 2. osporio je osnovnu i visinu tužbenom zahtjeva, te je istaknuo da je visina potpuno proizvoljno određena, a uz tužbu da ne prileži nikakva dokumentacija iz koje bi moglo proizaći činjenično stanje koje tužitelj navodi. Istaknut je također i prigovor zastare.

4.Prvostupanjski sud je dne 19. prosinca 2000.god. donio presudu kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev obvezavši tuženike da isplate tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 10.000 DEM s pripadajućom deviznom kamatom, a sve iz osnove izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u kick boksu, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

5.Odlučujući po žalbi tužitelja, Ž. sud u S. je, kao sud drugog stupnja, ukinuo citiranu prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, kao i u odluci o parničnom trošku, te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6.U nastavku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 25. travnja 2005.god., te je zatražio da sud obveže tuženike da solidarno isplate tužitelju iz osnove izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u kick boksu protuvrijednost iznosa od 192.000,00 EUR s pripadajućom deviznom kamatom.

7.Općinski sud u Splitu je dne 26. travnja 2005.god. donio novu presudu kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.

8.Županijski sud u Splitu je, rješenjem od 08. rujna 2006. god., ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

9.Općinski sud u Splitu je presudom od 14. ožujka 2012.god. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio iznos od 92.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna s kamatama koje banke isplaćuju u mjestu ispunjenja na devizne štedne uloge položene po viđenju. Zahtjev tužitelja odbijen je za više zatraženih 100.000,00 EUR- a.

10.Županijski sud u Splitu je svojim rješenjem od 7. veljače 2013. god. ukinuo presudu prvog stupnja i predmet vratio na ponovno suđenje.

11.Tužitelj je podneskom od 3. veljače 2015. god. precizirao tužbeni zahtjev, te je predložio da sud obveže tuženike na solidarnu isplatu iz osnove izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u borilačkim sportovima iznosa od 67.359,86 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, s pripadajućim kamatama. Također je predložio da se tuženik pod 2 obveže na isplatu iznosa od 116.705,11 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema istom tečaju i s pripadajućim kamatama.

12.Općinski sud u Splitu je presudom od 26. ožujka 2015. prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a tu presudu je Županijski sud u Splitu potvrdio svojom presudom od 16. srpnja 2015.

13.Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem je od 20. svibnja 2020. ukinuo presude Županijskog suda u Splitu od 16. srpnja 2015. i Općinskoga suda u Splitu o0d 26. ožujka 2015. te predmet vratio sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

14.U nastavku postupka tužitelj je podneskom od 18. svibnja 2023., s obzirom da je u međuvremenu došlo do promjene zakonskih odredaba u vezi načina određivanja visine zakonskih kamata kao i promjene službene valute u Republici Hrvatskoj, precizirao tužbeni zahtjev tako da on sad glasi kako je navedeno u točkama I. i II. izreke presude.

15.Tuženi su se i nadalje protivili tužbi i tužbenom zahtjevu.

16.U postupku su izvedeni dokazi pregledom izračuna valorizacije do 06. srpnja 1986.god., izvoda iz spisa IP-160/89, plakata za titulu prvaka E., pregledano je vještvo V. K., stalnog sudskog vještaka za

knjigovodstveno-financijske poslove od 27.05.2011.god. iz predmeta ovog suda br. IP-434/07, dopisa C. osiguranje d.d. F. S., S. M., odvj. u

S. od 7.09.2011.god., preslušani su svjedoci B. C., M. G.-

Č., M. J., D. R., M. F., I. Č., I. Z., preslušan

je tužitelj kao parbena stranka, dodatno su preslušani svjedoci B. C. i

M. G.-Č. te tužitelj, pregledano je priznanje karate te teakwondoa kluba S. tužitelju od 28. prosinca 2013. god., potvrde karate kluba S. o sportskim postignućima tužitelja od 8.1.2014. god., diploma waco saveza J.

tužitelju za osvojeno prvo mjesto u fullcontaktu u teškoj kategoriji od 25.12.1984. god., potvrde mugendo saveza S. tužitelju od 20.09.1994. god., pregledom spisa ovoga suda br. IP-160/89, pregledom preslike tužiteljeve osobne iskaznice priložene spisu, tekstova skinutih s wikipedije dostavljenih od strane tužitelja, snimaka tužiteljevih mečeva-borbi dostavljenih u spis, dopunskim preslušanjem tužitelja, preslušanjem svjedoka I. J., A. T., A. M., V. Š.,

G. V. i S. S..

17.Stranke su zatražile trošak postupka.

18.Tužbeni zahtjev je osnovan.

19.U postupku među strankama nije prijeporno da je tužitelj doživio prometnu nezgodu 24. rujna 1986. godine i da za tu nezgodu odgovaraju tuženi.

20.Prijeporno je pitanje opsega i visine štete koju tužitelj trpi po osnovi izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću i održavanja mečeva u profesionalnom i poluprofesionalnom kick boksu. Tuženik pod 1 prigovorio je i prekoračenju limita štete. Istaknut je i prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.

21.Pravomoćnom presudom ovog suda br. IP-160/89 od 16. svibnja 1996. god. tužitelju je dosuđena, među ostalim, i naknada materijalne štete iz osnove izmakle dobiti temeljem redovitog rada od 01. listopada 1986.god. do 01. travnja 1996. god., te renta po istoj osnovi od 01. travnja 1996.god., pa nadalje, a ovo nakon što je sud utvrdio da bi tužitelj bio primljen u radni odnos u B. „S.“ u svojstvu inženjera pomorsko-strojarskog smjera, te da bi ostvarivao zaradu po osnovi rada da nije bilo predmetne prometne nezgode. U ovom postupku tužitelju je pravomoćno dosuđen iznos od 10.000,00 DEM s pripadajućom kamatom iz osnove izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću i to zbog toga što je tužitelj propustio, zbog posljedica prometne nezgode, ostvariti zaradu u iznosu od 10.000,00 DEM u već ranije dogovorenom susretu kao izazivač europskog prvaka u T. u listopadu 1986.god., a koji iznos je tuženik pod 1. isplatio tužitelju zajedno s parničnim troškovima od 3.072,30 kn koji je dosuđen presudom u ovom postupku od 19. prosinca 2000.god., što je razvidno iz raspravnog zapisnika od 09. ožujka 2005.god. (list 42. spisa).

22.U nastavku postupka trebalo je raspraviti bi li tužitelj, nakon listopada 1986.god., odnosno u utuženom razdoblju, bio u mogućnosti i nadalje se uspješno baviti kick boksom, te ostvarivati zaradu održavanjem boks mečeva. Također je trebalo utvrditi, bi li tužitelj i kada zasnovao obitelj, te bi li, i u kojoj mjeri, obiteljske obveze utjecale na njegovu mogućnost da se uz redoviti posao bavi profesionalnim sportom. Trebalo je utvrditi i to bi li se tužitelj mogao, uz redovito zaposlenje s punim radnim vremenom, baviti profesionalno kick boksom i ostvarivati uspjehe u tom sportu.

23.S obzirom na stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukidnoj odluci, u daljnjem tijeku postupka potrebno je utvrditi okolnosti koje se tiču tužiteljevoga radnog mjesta u B. S., vrste poslova koje bi obavljao, zahtjevnosti tog posla i mogućnosti odsutnosti s rada bez poremećaja proizvodnog procesa poslodavca, kao i spremnost poslodavca da tužitelju izađe u susret u smislu olakšavanja i dobivanja više slobodnog vremena radi bavljenja sportom i treninzima, te sudjelovanja u natjecanjima. Također je potrebno utvrditi i okolnosti koje se tiču tužiteljeva bavljenja kick boksom, broju organiziranih natjecanja na godišnjoj razini, te mogućnostima bavljenja tužitelja tim sportom s obzirom na njegovu starosnu dob i zdravstvenu sposobnost kao i visinu zarade.

24.Ovaj sud prihvaća stav da zarada oštećene osobe, a u smislu odredbe čl. 195.st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), nije propisom ograničena samo na određenu vrstu zarade, a niti je oštećena osoba ograničena u pravu na naknadu štete zbog gubitka bilo koje zarade koju je ranije ostvarivala, a koju zbog oštećenja odnosno nanošenja tjelesne ozljede više nije mogla ostvarivati, te svaka zarada koju je tužitelj ostvarivao ili mogao ostvarivati, a zbog predmetne prometne nezgode ju nije ostvario, predmet je gubitka u njegovoj imovini, te predstavlja pravnu osnovu za naknadu štete u smislu citirane zakonske obveze.

25.Preslušanjem B. C. i M. G.-Č., koji su sportske

kolege tužitelja i koji su, u vrijeme dok se tužitelj aktivno bavio sportom, ostvarivali kao i tužitelj vrhunske sportske rezultate, a koji su svjedoci kasnije ostvarili uspješnu sportsku karijeru u kick boksu, te preslušanjem tužitelja kao parbene stranke, ovaj je sud utvrdio da se tužitelj sredinom 1980-ih godina natjecao na profesionalnim mečevima 2-3 puta godišnje i da je u to vrijeme kick boks bio poluprofesionalan sport, a zarade sportaša su bile puno niže nego danas. U vrijeme 1980-ih godina, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka B. C., pojam profesionalnog bavljenja sportom bio je malo drugačiji nego danas, jer je on bio poluprofesionalan a ne profesionalan pa su sportaši radili i bavili se ovim sportom istodobno. Svjedok C. radio je kao izbacivač u disco klubovima u noćnim satima, dok je svjedok M. G.-Č. bio zaposlen u tvrtki „C.“ T., gdje je bio zaposlen u marketingu kroz cijelu svoju karijeru u borilačkim sportovima (dodatni iskaz od 14. 07. 2010.god.). I svjedok C., u svom dodatnom iskazu, navodi kako se bio zaposlio u jednoj firmi, gdje su mu jedno vrijeme dopuštali odlaziti na treninge koji su se odvijali dva do tri puta dnevno po dva do tri sata. Međutim, budući se više nije mogao baviti sportom i paralelno raditi, posvetio se isključivo profesionalnom kick boksu. Po njegovoj izjavi bilo je, nadalje, nemoguće biti vrhunski profesionalac i uz to se baviti nekom drugom profesijom.

26.Prema iskazima C. i G.-Č., u 1980-im godinama u jednom

meču kick boksač mogao je zaraditi oko 10.000,00 DEM, što je za tadašnje prilike bio vrlo visok iznos, a u vrijeme kada su davali prvotne iskaze sudu, kao i u utuženom razdoblju, zarade su se u tom sportu kretale u iznosima od 100.000,00 do 200.000,00 DEM, iako je to individualno vrlo različito.

27.Iz iskaza tužitelja proizlazi da se on u vrijeme nastanka predmetne nezgode trebao zaposliti u „B. S.“ kao inženjer pomorsko-strojarskog

smjera, radni odnos je trebao zasnovati na puno radno vrijeme koje je tada bilo od 06,00 do 14,00 sati. Na dan nastanka predmetne nezgode tužitelj je trebao potpisati ugovor o radu, a prethodno je obavio sve što je bilo potrebno prije zasnivanja radnog odnosa, u smislu potrebnih razgovora i liječničkih pregleda. Osim toga, tužitelj je upisao i treću godinu brodostrojarstva u R., i to kao student uz rad, te je radio i kao redar u disco klubovima, a sve se ovo događalo u vrijeme kada zarade sportaša u kick boksu nisu bile tako velike kao što su nakon 1990-ih godina.

28.U dopunskom iskazu tužitelj je iskazao da je prije predmetne prometne nezgode imao niz mečeva unutar teritorija tadašnje države, kao i na međunarodnoj sceni. Bio je prvak bivše države u full kontaktu tri puta zaredom između 1981. i 1983. , a bio je prvak države i u dizanju utega te prvak D. u boksu. Borbe u full kontaktu imao je tri puta u Italiji, jednom u Nizozemskoj, a imao je i zakazan meč za prvaka E. koji se trebao održati dvadesetak dana nakon dana kada mu se dogodila prometna nezgoda. Imao je mečeve i s B. C.. Kao full kontaktaš godišnje je mogao imati četiri do pet profesionalnih mečeva na međunarodnim turnirima, a zarada po meču bila bi između 15.000,00 do 20.000,00 EUR-a. Smatra da se full kontaktom mogao baviti do četrdesete godine.

29.Pitanje je bi li se tužitelj mogao baviti sportskim treninzima i natjecanjima istovremeno vršeći poslove i radne zadaće u B. S., u kojoj je tvrtci trebao zasnovati radni odnos.

30.Svjedoci Č. i C. istaknuli su da su jedno vrijeme bili i zaposleni i bavili se europskim i svjetskim natjecanjima u kick boksu. Svjedok G.-Č. izjavio je da je cijelo vrijeme svoje sportske karijere bio u radnom odnosu. I svjedok C. je izjavio da je početno bio u radnom odnosu, da su mu, u firmi u kojoj je bio zaposlen, jedno vrijeme dopuštali da odlazi na treninge, a nakon toga je, kako nije mogao raditi i baviti se treniranjem, prekinuo radni odnos i posvetio se profesionalno kick boksu. Oba svjedoka ističu da su trebala trenirati dva puta dnevno, a kako bi postigli dobre rezultate, s time da su dnevni treninzi ukupno trajali 4-5 sati. G.- Č. navodi da je svoje treninge obavljao u dva termina dnevno, jutarnji trening od 05 do 07 sati, a popodnevni u slobodno vrijeme. Ovaj svjedok ističe i to da su kroz 1980. god. gotovo svi vrhunski sportaši na ovim prostorima bili zaposleni i istodobno se aktivno bavili sportom, te postizali vrhunske rezultate.

31.Preslušani svjedok M. J. naveo je u iskazu da se aktivno bavio sportom i bio višestruki prvak R. H. i viceprvak bivše SFRJ, te da je bio zaposlenik B. S. za vrijeme aktivnog bavljenja sportom. Ističe da je u

B. imao i mogao koristiti beneficije glede radnog vremena, ali da ih nije koristio u tolikoj mjeri kao neki drugi sportaši zbog specifičnosti sporta kojim se bavi. Međutim, poznato mu je da su neki drugi zaposlenici u B. S., kao

sada pok. V. R., poznati vrhunski plivač, tražili i dobivali od B. slobodne dane za natjecanja i treninge, te da je takav odnos B. prema aktivnim sportašima i svojim zaposlenicima bio uobičajan. Svjedok je naveo i to da je u vrijeme kada se on aktivno bavio sportom u B. S. bilo zaposleno

više od 5000 zaposlenika te da nije bio nikakav problem da poslodavac nekolicini radnika dopusti određene beneficije u korištenje radnih dana za odlazak na natjecanja i održavanje treninga.

32.U postupku je preslušan svjedok M. F. koji je bio vrhunski sportaš,

jedriličar s vrhunskim uspjesima kroz razdoblje od 10 god., između 1970. i 1980. god. On je na jasan način u iskazu naveo da je mogao i da je koristio beneficije u B. S. pri bavljenju sportom. Istaknuo je kako je imao, glede radnog vremena, tri povlastice i to u vidu korištenja redovitog godišnjeg odmora, korištenja jednog mjeseca plaćenog godišnjeg odmora temeljem Statuta sportskog saveza bivše države, te korištenjem neplaćenog godišnjeg odmora koji je odobravao tadašnji radnički savjet B., a u slučaju održavanja većih sportskih natjecanja.

Sukladno iskazu ovoga svjedoka sportaš je mogao koristiti, u jednoj kalendarskoj godini dva mjeseca plaćenog godišnjeg odmora te dodatni neplaćeni godišnji odmor sukladno odluci radničkog savjeta, u trajanju do mjesec dana, dakle ukupno 3 mjeseca godišnje.

33.Svjedok I. Č. također je zaposlenik B. S. gdje je zaposlen na radnom mjestu poslovođa u predmontaži. Aktivno se bavio sportom i to

upravo kick boksom kroz cijelo vrijeme rada u B.. Amaterski je sportaš,

ali glede vremena i truda koje ulaže u treninge izjednačen je s profesionalcima. Postigao je vrhunske rezultate u sportu u kojem se bavi, bio je prvak Europe i svijeta. Glede odnosa s B. S. prema njemu kao sportašu ističe da je u toj tvrtki uvijek imao povlastice vezano za dobivanje slobodnih dana potrebnih za bavljenje sportom. Slobodne dane nije dobivao radi održavanja treninga jer je treninge obavljao u popodnevnim i večernjim satima, a u B. je radio u jutarnjoj smjeni. Međutim, prije održavanja europskih i svjetskih prvenstava i drugih jačih natjecanja dobivao je 15-20 slobodnih dana radi održavanja pripreme. Uz to je za nastupe na natjecanjima dobivao slobodne onoliko dana koliko je bilo potrebno da bi nastupio na njima. Poznato mu je, a kako je predsjednik Radničkog sindikata u B., da je B. podjednak odnos imao i prema drugim

sportašima koji su postizali vrhunske rezultate. Potvrdio je kako u pogledu angažmana i treninga u naravi nema razlike između profesionalnog i amaterskog bavljenja kick boksom.

34.U postupku je preslušan i svjedok I. Z., trener u karate klubu S.

od 1968. god. pa nadalje. Z. je trenirao od 1974. god. full kontakt, a u tom sportu trenirao je i tužitelja V. K.. Istaknuo je kako je tužitelj bio vrhunski sportaš koji je do nezgode ostvario niz vrhunskih sportskih uspjeha. Smatra da bi K., a da nije doživio prometnu nezgodu, nastavio s uspješnom vrhunskom sportskom karijerom i da bi ostvario najveće rezultate u sportu kojim se bavio. Svjedok Z. naglašava da je, kroz cijelo vrijeme u kojem je bio trener u karate klubu S. radio u E. i da je u toj tvrtki dobivao slobodne dane ili plaćeni dopust kad god mu je bilo potrebno za odlazak na različita natjecanja.

35.Svjedok D. R. preslušan je na prijedlog tuženika, ne kao sportaš zaposlen u B. S., već kao inženjer u toj tvrtki, kao usporedni radnik s tužiteljem koji je također bio zaposleni inženjer u B.. I njemu je, iako se nije aktivno bavio sportom, poznato da je u B. bilo zaposlenih sportaša i da su ti sportaši imali i koristili beneficije u vidu izlazaka s posla za vrijeme radnog vremena i za to vrijeme bavljenja sportom odnosno trenizima i natjecanjima. Ističe primjer D. B., kuglaša koji je u B. imao povlastice u smislu da

je mogao izlaziti s posla za vrijeme radnog vremena a zbog održavanja treninga i odlaska na natjecanja.

36.Uzevši u obzir iskaze svjedoka M. G.-Č. i B. C.,

oba vrhunska sportaša s najvećim (profesionalnim) uspjesima u sportu kojim su se bavili, zaključiti je da je, barem u 1980-im godinama, vrhunski sportaš mogao, uz rad, obavljati treninge, nastupati na natjecanjima i postizati vrhunske rezultate. I iz iskaza svih ostalih preslušanih svjedoka proizlazi da je vrhunski sportaš (i ne samo vrhunski) mogao, uz rad u B. S., održavati treninge i nastupati na

natjecanjima, jer mu je poslodavac izlazio u susret vezano za korištenje slobodnih dana. Tužitelj je, jednako kao M. G. Č. (kroz cijelu svoju sportsku karijeru) i B. C. (kroz dio svoje sportske karijere) mogao raditi u svojoj firmi i istodobno, u slobodno vrijeme (jutarnji sati, popodneva i večeri), obavljati treninge i pripremati se za natjecanja. Treba uzeti u obzir i to da su u S., u tužiteljevom slučaju, njegovo radno mjesto i dvorana u kojoj je trenirao, blizu, što bi pridonijelo mogućnosti odvijanja treninga na opisani način. I svjedoci M. F., I. Č.,

M. J., sve vrhunski sportaši, potvrđuju da su, uz povlastice koje im je pružao poslodavac B. S., uz rad, trenirali, odlazili na natjecanja i postizali vrhunske sportske rezultate.

37.Inače, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka G.-Č., mogućnost treniranja i natjecanja paralelno s radom ovisi ne samo o činjenici zaposlenosti već i o psihofizičkim sposobnostima sportaša i njegovoj upornosti. Iz sportskih uspjeha koje je tužitelj nedvojbeno postigao prije predmetne nezgode, jasno proizlazi kako se radi o osobi velikih psihofizičkih sposobnosti, upornosti i želje za uspjehom i sportskim potvrđivanjem pa je očito da bi tužitelj bio sposoban trenirati i postizati vrhunske rezultate i uz rad na svom radnom mjestu, kako je to činio i G.-Č..

38.Iz iskaza M. G.-Č., M. J., M. F., I.

Č. pa i D. R. proizlazi i to da su, u firmama u kojima su radili vrhunski sportaši, odgovorne osobe imale razumijevanja za njihove sportske nastupe i izlazile im u susret po potrebi. Nema razloga sumnjati da bi i tužitelj imao razumijevanja i naklonosti u „B. S.“ za potrebe svojih treninga i nastupa. Uostalom ta

tvrtka, barem do ovih kriznih vremena, bila je poznata kao sponzor i podupiratelj više raznih sportaša, pa i onih koji nisu bili zaposleni u toj tvrtki, te sportskih klubova, a što su potvrdili svjedoci, zaposlenici B. i, kao i tužitelj, vrhunski sportaši.

39.U nastavku postupka su, na okolnosti spremnosti poslodavca B. S. da tužitelju izađe u susret u smislu olakšavanja i dobivanja više slobodnog vremena radi bavljenja sportom i treninzima, za sudjelovanja na natjecanjima, kao i vrsti i zahtjevnosti posla koje bi obavljao i mogućnosti odsutnosti s rada, bez poremećaja proizvodnog procesa poslodavca, izvedeni dokazi preslušanjem I. J., A. T. i G. V..

40.Svjedok I. J. je u svom iskazu naveo kako je bio zaposlen u B. u S. od 1981. god., dok je na rukovodećima poslovima kao član

U. bio od 1990. god., a nakon toga do 1996. tehnički direktor u sustavu brodogradilišta, gdje je bila zaposlena većina radnika tog društva. Naveo je kako je B. bilo tutor cijelom nogometnom klubu NK, S., a u odnosu na pojedinačne sportaše ističe da bi cijeli niz sportaša, pa tako i onih vrhunskih bili zaposlenici B., primjerice T. I., M. F. (jedriličar) Ž.

R. (plivač) i R. R. (kuglač). Glede odnosa prema zaposlenicima

B. istaknuo je da se taj odnos nije mijenjao ako se gleda period prije

Domovinskog rata, za vrijeme rata i nakon rata, a također i u koleraciji s promjenama društvenog uređenja u R. H. koje se odvijalo početkom 1990.-ih

godina, odnosno u pogledu organizacijskih promjena koje su se dogodile u brodogradilištu vezano za promjene sustava iz socijalizma u kapitalizam. Nikakvih promjena nije bilo u odnosu tvrtke prema zaposlenicima sportašima. Nadalje je naveo kako je brodogradilište uvijek poticalo svoje zaposlenike da se bave sportom i imalo blagonakloni odnos prema njihovim potrebama koje se tiču treniranja i drugih potreba vezanih za njihove sportske karijere. Sportašima zaposlenicima uvijek se izlazilo u susret tako da bi im se omogućavalo da treniraju na način da bi im se otvaralo tzv. "čekanje", što znači da bi imale slobodne dane koji su im bili plaćeni, a oni bi ih eventualno kasnije odradili. Također bi im se pred natjecanja davali i neplaćeni godišnji odmori ili bi im se računali neplaćeni prekovremeni sati za koje ne bi tražili isplatu plaće nego bi ih koristili kao slobodne dane. Interes B. bio je da među zaposlenicima imaju sportaše koji su bili uspješni u sportovima i postizali dobre rezultate pa se i zbog tog razloga uvijek izlazilo u susret takvim zaposlenicima. Naveo je i to da nije bilo bitno na kojem je radnom mjestu zaposlen sportaš pa bi opisani odnos bio jednak i prema zaposleniku koji je bio inženjer brodostrojarstva. Odsutnost jednog inženjera ne bi poremetila proizvodni proces i planove unutar brodogradilišta jer su se uvijek nalazila rješenja kako bi se sportašu omogućilo treniranje i nastupanje, a ovo sve jer je u brodogradilištu bilo oko tristo radnih mjesta koje je moglo pokrivati mjesto inženjera brodostrojarstva.

41.Svjedok G. V. u svom je iskazu naveo da je bio zaposlen u

B. u S. od 1990 do 2009., a od 1994. ili 1995. radio je na rukovodećim mjestima, kao direktor proizvodnje, a onda i kao predsjednik uprave. Objašnjava da se odnos tvrtke prema sportašima zaposlenicima nije promijenio u 1990.-im godinama, pa čak ni do kraja toga desetljeća, u odnosu na ranije razdoblje, ističući da na način rada i ustrojstvo brodogradilišta nije utjecala činjenica promjene društvenog uređenja iz socijalizma u kapitalizam, sve zbog toga jer je B. S. bilo kroz 1990.-e godine u vlasništvu Republike Hrvatske kao što je bilo i u ranijem periodu. Decidirano je potvrdio da je B. blagonaklono postupalo

prema zaposlenicima koji su se bavili sportom, ali ne samo prema njima, nego prema i umjetnicima, pri čemu im se dopuštalo odlaziti na različite nastupe pa i na turneje koje su trajale više dana. Nije mu poznato da bi u B. postojao neki formalni akt u kojemu bi striktno bila propisana procedura postupanja sa sportašima zaposlenicima, ali da iz prakse i svoga neposrednog rada u B. zna da bi

se u slučaju potreba sportaša ovaj obratio svom neposredno nadređenom a on bi zahtjev proslijedio osobi ovlaštenoj za rješavanje takvog pitanja te bi se ishodilo dopuštenje sportašu kojim mu se dopušta odsustvo s posla za neko razdoblje. I svjedok V. navodi da je dopuštenje za odsustvo inženjera brodogradnje davao njegov neposredno nadležni rukovoditelj koji je poznavao stanje u svom segmentu pa onda odsustvo jednog ili dva inženjera kroz neko vrijeme zasigurno ne bi poremetilo proces proizvodnje u B..

42.Svjedok A. T. naveo je u iskazu da je u B. S. obnašao

različite dužnosti, od zaposlenika u službi do direktora sektra kadrovsko pravnih poslova a od 1993. je radio u kadrovskoj službi. Nije bio operativac, odnosno nije bio u izravnom kontaktu sa zaposlenicima pa se o pitanjima važnim za predmetni spor nije mogao izjasniti. Navodi da su sa zaposlenicima kontaktirali kadrovski referenti.

43.Zbog funkcije koje su u brodogradilištu S. s prijelaza iz 1980. ih u 1990.-e obnašali svjedoci I. J. i G. V., ti se svjedoci ukazuju prikladnim radi utvrđenja okolnosti potrebnih u predmetnom postupku. S obzirom na funkcije koje su obavljali može se njihovim iskazima pokloniti u potpunosti vjera vezano za odnose i spremnost B. S. da se sportašima zaposlenicima, pa tako i tužitelju izađe u susret u smislu olakšavanja dobivanja slobodnog vremena radi bavljenja sportom i treninzima te sudjelovanja na natjecanjima. Također i vezano za mogućnost odsutnosti rada bez poremećaja proizvodnje poslodavca.

44.Na okolnosti koje se tiču bavljenja tužitelja kick boksom odnosno broja organiziranih natjecanja na godišnjoj razini, zarade koju je tužitelj mogao ostvariti sudjelujući na natjecanjima, mogućnostima bavljenja tim sportom s obzirom na njegovu starosnu dob i zdravstvenu sposobnost u nastavku su postupka izvedeni dokazi preslušanjem svjedoka V. Š., A. M. i S. S..

45.Svjedok V. Š. iskazao je da je bio jedan od pionira u karateu,

full kontaktu i kick boksu na ovim prostorima da je šest puta bio prvak države u teškoj apsolutnoj kategoriji, prvak Europe i svijeta u apsolutnom karateu. U full kontaktu imao je 24 meča. Imao je i jedan meč s B. C. i tada je svaki od boraca zaradio po 60.000,00 DEM. Naveo je da su se zarade tijekom 1980.- ih prema 1990.- im povećavale. Istaknuo je da se u 1980.-im po meču moglo zaraditi 15.000,00 do 20.000,00 DEM, dok se primjerice za jedan meč u H. K. dobivao iznos od 15.000,00 USD. Vrhunski borac u jednoj godini može nastupiti u četiri meča. Što se tiče treninga i vremena koje je jedan borac morao provesti u pripremama za borbe, naveo je da je u to vrijeme borac morao trenirati jednom dnevno dok se danas mora trenirati dva do tri puta dnevno. Za vrijeme svoje borilačke karijere imao je jednu borbu i s tužiteljem, koju je tužitelj dobio, a svjedok drži da je tužitelj bio iznimno dobar borac i tjelesno vrlo spreman. Siguran je da bi V. K. bio uspješan i napravio veliku karijeru i ime, te bio u rangu svjedoka i B. C.. Napomenuo

je da je B. C. pobijedio u borbi dok je od tužitelja izgubio, te da mu se bilo lakše boriti s C. nego s K.. Svjedok je za vrijeme dok je trenirao karate radio u poduzeću puno radno vrijeme a uz to je vodio dva karate kluba u Z. i radio kao redar u S. centru, a ljeti u teatru ITD, a koji je noću bio noćni klub. U noćnom klubu radio bi do 2h iza ponoći, i uz sve to redovito trenirao svaki dan.

46.Svjedok A. M. obnaša funkciju glavnoga tajnika H. saveza tajlandskog boksa, a budući da su kick boks i tajlandski boks srodni sportovi ističe da bi i okolnosti oko bavljenja tim sportovima bile slične kao i broj mogućih godišnjih natjecanja. Naveo je da kick boksač godišnje može nastupiti četiri do pet puta na natjecanjima te da se sportaš koji se bavi tim sportom može natjecati dosta dugo, sve do 43. ili 44. godine života, i to uspješno. Za primjer naveo je B. C. koji je s 38 godina osvojio K1 turnir, a nagrada je za osvajanje tog turnira tada iznosila 200.000,00 USD. Jedan prosječan kick boksač zarađivao bi po natjecanju ili po borbi, u razdoblju od 1986. do sredine 1990., između 15.000,00 do 25.000,00 DEM što bi ovisilo o mjestu gdje je borba održana i dvorani. Još kao dijete poznavao je V. K. jer su trenirali u istoj dvorani a svjedokov otac bio je trener tužitelja jedno vrijeme. K. pamti kao izrazito jakog, krupnog i velikog borca koji je imao dvije borbe sa B. C., koju je jednu dobio a jednu izgubio.

47.Svjedok S. S. naveo je u iskazu da poznaje tužitelja više od pedeset godina i to upravo preko borilačkih sportova. I sam se borio, ali u drugoj kategoriji (polu-lakoj), a po meču je zarađivao najmanje 5.000,00 DEM. Teže kategorije po meču su zarađivale veće iznose, jer su im mečevi bili atraktivniji pa bi po meču dobili najmanje dvostruko veće iznose. Kao primjer naveo je S. A., koji je za jedan meč dobio čak 25.000,00 DEM, krajem 80. -ih ili početkom 90.-ih. Naveo je kako je jedan borac mogao imati jedan meč svaka tri mjeseca odnosno četiri meča godišnje. Do 1985. bavio se borilačkim sportom amaterski, a nakon toga sudjelovao je u mečevima za novčane naknade. Ističe da je tužitelj bio odličan borac i odličan čovjek, koji nije konzumirao alkohol niti pušio, a kao primjer njegove borilačke kvalitete istaknuo je pobjedu u borbi s tadašnjim prvakom V. Š. te to da je u potpuno ravnopravnoj borbi nepravedno izgubio od B. C.. Glede bavljenja full kontaktom i kick boksom na poluprofesionalnoj razini, što podrazumijeva tri do četiri meča godišnje, naveo je kako je i sam C., za vrijeme dok se poluprofesionalno borio bio zaposlen u društvu T. gdje je bio voditelj nabave. Unatoč tome C. je sa svjedokom svako jutro išao na trening i održavao mečeve. C. je kasnije osvojio K1 turnir na kojem je osvoji 400.000,00 USD pa mu nakon toga nije bilo više potrebno raditi. Sam tužitelj s 34 godine starosti nije imao reputaciju koju je u tim godinama imao C., ali ponovno ističe njegovu pobjedu nad Š., tadašnjim prvakom Europe i prvim boksačem tadašnje države, te da se potpuno ravnopravno borio s C..

48.Analizom iskaza preslušanih svjedoka otklonjena je sumnja u vezi činjenice da je B. S. svojim zaposlenicima koji su se bavili sportom u periodu od sredine 1980-ih do sredine 1990-ih god., tijekom radnog odnosa, izlazilo u susret na način da bi im se dopuštao povremeni izostanak s posla radi održavanja priprema za sportska natjecanja te za vrijeme samih natjecanja.

49.Nakon preslušanja svjedoka u ponovljenom postupku i analize iskaza svih preslušanih svjedoka jasno je da svi svjedoci, bez iznimke, potvrđuju identične činjenice. Svi svjedoci koji su svjedočili na okolnost odnosa B. S.

prema svojim zaposlenicima, sportašima, od kojih svjedoka su neki obavljali funkcije predsjednika i članova uprave, potvrđuju da je B. bilo spremno i u svim slučajevima uspješnih sportaša izlazilo takvim svojim zaposlenicima u susret u smislu olakšavanja i dobivanja više slobodnog vremena radi bavljenja sportom i održavanja treninga. B. je bilo spremno i izlazilo je u susret sportašima radi sudjelovanja na međunarodnim natjecanjima. Svjedoci potvrđuju da u B. S. ne bi došlo do poremećaja proizvodnog procesa u slučaju da jedan inženjer povremeno bude odsutan s posla, a odluke o odsustvu donosio je izravno nadređeni koji je mogao organizirati proizvodni proces i bez toga radnika. Potvrđuju također da promjenom društvenog sustava, iz socijalizma u kapitalizam u Republici Hrvatskoj, nije došlo i do promjene funkcioniranja i organizacije rada u B. S. a nije došlo ni do promjena u odnosu prema zaposlenim sportašima. Društvo je bilo sve do prije desetak godina u nepromijenjenom državnom vlasništvu zbog čega se društvene promjene nisu osjetile u brodogradilištu, kao u nekim drugim privatiziranim tvrtkama.

50.Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj imao mogućnosti da uz rad trenira, sudjeluje u natjecanjima i postiže rezultate, pa i vrhunske u sportu kojim se bavio, te da priskrbi određena novčana sredstva. Ta sredstva nisu morala biti jednaka, pa ni približna onima koja su priskrbili svjedoci G.-Č. i C., jer tužitelj u svom tužbenom zahtjevu nije ni zatražio iznose koje bi ostvario kao svjetski prvak u kick boksu u nekoj kategoriji, kao objedinitelj svjetskog prvaka u nekoliko ili svim postojećim verzijama (što je postigao G.-Č.) ili osvajač najprestižnijeg turnira

K1 (što je uspjeh B. C.), nego puno manji iznos. On je svojim zahtjevom,

za svaku utuženu godinu zatražio iznose koje bi zaradio kick boksač nastupajući na 3-4 prosječna međunarodna natjecanja.

51.Što se tiče mogućnosti istodobnog bavljenja vrhunskim sportom i radom, ističe se i noviji primjer uspjeha M. F. C.-C.. Naime, opće je poznato

da je F. bio zaposlenik M.-a RH – specijalnih postrojbi, a istodobno je bio vrhunski natjecatelj u borilačkim sportovima, jedan od najvećih sportaša svijeta u full- kontaktu i kick boksu zadnjih dvadesetak godina. U pravu je tužitelj kada tvrdi da „B. S.“ nema složeniji sustav od P. uprave, koji ne bi razumijevao potrebe za vrhunskim sportskim aktivnostima svog radnika i za promicanje svoje nacije i države u svijetu, a što je opet i u interesu gospodarskim subjektima koji nastupaju na svjetskim tržištima, na kojima nastupa i „B. S.“.

52.Dakle, iz svega rečenog proizlazi da se tužitelj mogao, uz rad u „B. S.“, baviti vrhunskim sportom, održavati treninge, pripremati se za natjecanja, natjecati se i postizati vrhunske rezultate. Primjeri drugih vrhunskih sportaša (M. G.-Č., M. F., I. Č., V. Š.)

pokazuju da je to itekako moguće.

53.Glede pitanja bi li tužitelj zasnovao obitelj i u kojoj mjeri bi njegove obiteljske obveze utjecale na mogućnost da se uz redovni posao bavi profesionalnim sportom,ističe se sljedeće.

54.Tužitelj je, a kako navodi u svom iskazu, prije nezgode imao curu koja je zatrudnjela pred samu nezgodu i rodila sina devet mjeseci nakon nezgode. Oženio se, brak je trajao godinu i pol, a tužitelj, nakon toga, nije sklapao drugi brak. O svom djetetu skrbi se cijelo vrijeme, a sin je danas punoljetan i redovito studira. Brak i obitelj, kako ističe tužitelj, ne bi negativno djelovali na njegovu profesionalnu sportsku karijeru, dapače, učinak bi bio pozitivan, jer bi, kao oženjen i obiteljski čovjek, bio kompletnija osoba, zadovoljniji i s više motivacije za treninge i postizanje sportskih uspjeha.

55.Mnogi primjeri iz vrhunskog sporta pokazuju da zasnivanje bračnog odnosa i formiranje obitelji ne djeluje negativno na sportaše i njihove sportske uspjehe. Pogotovu je to slučaj s muškim sportašima koji ne pauziraju niti tjedan dana zbog vjenčanja ili rođenja djeteta, već u kontinuitetu nastavljaju s treninzima i natjecanjima, te postizanjima dobrih i vrhunskih rezultata.

56.Postoji niz slučajeva sportašica koje su nakon zasnivanja obitelji i rađanja nastavile s postizanjem vrhunskih sportskih rezultata, a u kojim slučajevima su sa sportskim natjecanjima pauzirale najdulje godinu do godinu i pol.

57.Zaključiti je da sklapanje braka i zasnivanje obitelji ne bi negativno utjecalo na tužiteljevu mogućnost da se uz bračne i obiteljske obveze i uz redoviti posao profesionalno bavi sportom.

58.Glede visine tužbenog zahtjeva ističe se da je tužitelj svojim zahtjevom zatražio, po godinama, iznose koji predstavljaju samo dio zarade koju su, u utuženom razdoblju, godišnje mogli ostvariti vrhunski kick boksači. Prema iskazima B. C. i M. G.-Č., vrhunski kick boksač za jedan odrađeni

meč zaradio bi, u početku, 10.000 DEM, a već krajem 1980-ih zarada po meču kick boksača povećava se na 100.000 do 200.000 DEM. Kick boksač imao bi godišnje tri do četiri profesionalna nastupa.

59.Svjedoci V. Š., A. M. i S. S. potvrđuju da je

tužitelj bio vrhunski i ponajbolji borac na području full kontakta i kick boksa, prije nezgode, u rangu B. C. i V. Š. (obojicu je pobijedio u međusobnim borbama) da bi, po redovitom tijeku stvari, ostvario vrhunsku karijeru i bio u rangu navedenih boraca, kao i M. G.-Č.. Nadalje, suglasni su u

tome da je u 1980.-im i 1990.-im dobar borac mogao imati četiri meča godišnje, a da se po meču u to vrijeme zarađivalo od najmanje 15.000,00 DEM do 25.000,00 DEM, ponekad i više.

60.Tužitelj za razdoblje od 1987. do 1990., godišnje potražuje po 20.000,00 DEM (protuvrijednost 10.225,83 EUR-a), a od 1991. do 1998.god. po 40.000,00 DEM (20.451,66 EUR-a), dakle zaradu koju bi u utuženom razdoblju ostvario prosječni, a ne vrhunski kick boksač. Uzevši u obzir da je tužitelj pred nezgodu bio vrhunski boksač, u razini ponajboljih sportaša u sportu kojim se bavio, sud drži da je njegovo potraživanje osnovano i ispod iznosa zarade koju bi ostvarivao da se nezgoda nije dogodila i da je nastavio s poluprofesionalnim i profesionalnim nastupima.

61.U postupku je neprijeporno utvrđeno da je tužitelj još prije prometne nezgode u kojoj je stradao imao ugovoren meč za prvaka Europe sa talijanskim borcem B. V. uz ugovorenu naknadu od cca 25.000,00 DEM.

Utvrđeno je nadalje kako je tužitelj mogao godišnje imati najmanje 3-4 meča uz naknadu koja se za razdoblje 1987. do 1990. god. kretala između 20.000,00 i 30.000,00 DEM po meču. Zaključak je da bi tužitelj u navedenom razdoblju od bavljenja sportom mogao zaraditi između 60.000,00 i 100.000,00 DEM godišnje. Zarađeni iznos po jednom meču dijelio se na tri jednaka dijela, između menađera, trenera i borca, što znači da je tužitelj u navedenom razdoblju godišnje trebao ostvariti čisti prihod od borbi između 20.000,00 i 33.000,00 DEM, ovisno je li nastupio u 3 ili 4 meča po većoj ili manjoj naknadi. Tužitelj je za period od 1987. do 1990. zatražio, kako je već navedeno, po 20.000,00 DEM godišnje, što je najmanji iznos koji bi, da nije ozlijeđen u prometnoj nezgodi, ostvarivao godišnje baveći se s sportom.

62.Prema iskazima svjedoka iznosi naknada i nagrada koje su kick boksači ostvarivali nakon 1990. god. višestruko su se povećale. Bila je to posljedica daljnje popularizacije ovog sporta, povećanja interesa sponzora i većeg zainteresiranosti elektronskih medija za prijenose mečeva. M. G.-Č. tako je samo za

jedan meč dobio naknadu od 100.000,00 USD, a B. C. je 1993. god. na jednom turniru uprihodio isti iznos. Ova dva svjedoka od bavljenja su borilačkim sportovima u svojim karijerama zaradili višestruko veće iznose od onih koje je tužitelj zatražio u ovom postupku, a za razdoblje od 1991. do 1997. god. G.-Č. je u svome iskazu naveo da je u karijeri zaradio između 600.000,00 i 700.000,00 DEM, a B. C. je imao sklopljen ugovor s godišnjom zaradom od 125.000,00 USD.

Uzevši u obzir iskaze svjedoka G.-Č. i C. i zarade koje su ostvarili u svojim sportskim karijerama, sud smatra da su iznosi koje je tužitelj zatražio za razdoblje od 1991. do 1997. god. opravdani i osnovani jer su ti iznosi daleko manji od onih koje su zaradili sportaši podjednake vrijednosti tužiteljevoj.

63.Potraživanje tužitelja, ograničeno je, međutim, preostalom svotom limita u odnosu na tuženika pod 1. Prema nalazu stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove V. K., izrađenog u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem IP-434/07, a za koji nalaz su stranke dale suglasnost da se koristi u predmetnom postupku, preostala svota osiguranja na dan 31. prosinca 2010. god. iznosila je 733.532,90 kn, a nakon izvršenih isplata u 2011.god. iznosi 695.732,90 kn. Stranke su učinile neprijepornim da je limit osiguranja tuženika pod 1 na dan 1. ožujka 2014. god. iznosio 571.764,38 kn. Tuženik pod 1 mjesečno isplaćuje tužitelju, što je također neprijeporno, rentu u iznosu od 4.424,46 kn po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu posl. br. I P 434/07. Zbog toga se iznosi limita osiguranja tuženika pod 1 svakog mjeseca, isplatom rente, umanjuje za 4.424,46 kn. Tužitelj je limit koji je na dan 1. ožujka 2014. god. iznosio 571.764,38 kn osnovano umanjio za ukupno 12 mjesečnih obroka rente koji su dospjele od 1. ožujka 2014. god. do 1. veljače 2015. god. (4x4.424,46=53.093,52). Iznos limita na dan 1. veljače 2015. god. odnosno na dan zaključenja rasprave 11. veljače 2015. godine iznosi 518.670,86 kn (571.764,38 – 53.093,52 = 518.670,86).

64.Prema prodajnom tečaju HNB-a na dan izračuna (7,70 kn =1EUR) navedeni iznos je protuvrijednost iznosa od 67.359,86 EUR-a. Do tog iznosa obvezani su tuženik pod 1 i 2 solidarno. Tuženika pod 1 sud nije mogao obvezati na isplatu većeg iznosa jer je potraživanje tužitelja prema njemu ograničeno preostalom svotom limita osiguranja, a što je upravo iznos od 67.359,86 EUR-a. Tužitelj osnovano potražuje iznos od ukupno 360.000,00 DEM za razdoblje od 1. siječnja 1987. god. do 31. prosinca 1997. god., izraženo u eurima. Budući je njegovo potraživanje prema tuženiku pod 1 ograničeno preostalom svotom limita do navedenog iznosa, preostali dio iznosa pretrpljene štete osnovano potražuje od tuženika pod 2, prema kojem tužiteljevo potraživanje nije ograničeno nikakvim limitom. Stoga je sud obvezao tuženika pod 2 na isplatu tužitelju preostalog iznosa izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću u iznosu od 116.705,11 EUR-a (228.255,46 DEM).

65.Tužitelj je, prema mišljenju ovog suda, osnovano potraživao od tuženika pod 1 i 2 solidarno iznos od 67.359,86 EUR-a (131.744,53 DEM), a za razdoblje od 1987. do 1992. god., postavivši tako dio tužbenoga zahtjeva zbog ograničenosti svoga potraživanja prema tuženiku pod 1. Osnovano za razdoblje od 1992. do 1997. god. od tuženika pod 2 potražuje isplatu iznosa od 116.705,11 EUR-a (228.255,46 DEM).

66.Neosnovan je prigovor zastare tužiteljeva potraživanja. Vozač tuženika pod 2, koji je skrivio prometnu nezgodu u kojoj je ozlijeđen tužitelj, osuđen je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. … zbog kaznenog djela – teškog dijela protiv sigurnosti javnih prometa, slijedom čega je šteta koju tužitelj trpi počinjenja kaznenim djelom. Odredbom čl. 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99) propisano je da kada je šteta počinjena kaznenim djelom, a za kazneno djelo gdje je propisan dulji rok zastare, zahtjev za naknadom štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. U konkretnom slučaju, za kazneno djelo za koje je vozač tuženika pravomoćno osuđen, zastara kaznenog progona iznosi 10 godina i istječe 24. rujna 1996. god. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podignuta 12. listopada 1992. god. pa je jasno da je podnesena unutar zastarnog roka zbog čega je prigovor zastare neosnovan.

67.Sud je odbio prijedlog tuženika za pribavom podataka o tome je li se tužitelj vodio kod Nacionalnog sportskog saveza RH kao kategorizirani sportaš i u kojoj kategoriji. Također je odbio prijedlog za traženjem Pravilnika o kategorizaciji sportaša, odnosno normativnog akta koji je u bivšoj državi regulirao tu materiju i bio je na snazi na dan 24. rujna 1986. god., držeći pribavu navedenih podataka i pravilnika nepotrebnim za ovaj postupak. Naime, činjenica kakva su bila pravila nekadašnjeg olimpijskog odbora glede klasifikacije sportaša i je li tužitelj bio klasificiran kao vrhunski sportaš ili ne, nije ni od kakvog značaja za naknadu štete u ovom postupku. U postupku je dokazano da je tužitelj prije prometne nezgode ostvarivao vrhunske rezultate u sportu kojim se bavio i da je od toga sporta ostvarivao i mogao ostvarivati znatnu zaradu, u čemu je spriječen zbog teških ozljeda koje je pretrpio u nezgodi. Činjenica je li tužitelj bio, prema pravilima koja su vrijedila u vrijeme dok se bavio i dok se mogao baviti aktivno sportom, klasificiran kao vrhunski sportaš nije od utjecaja na nastanak štete, niti visinu izgubljene zarade koju je pretrpio. Priznavanje statusa vrhunskog sportaša imalo bi eventualno veze s ostvarivanjem imovinskih ili statusnih prava koje bi sportaš mogao ostvariti pred olimpijskim odborom ili drugim sportskim tijelima u vidu stipendija ili drugih novčanih stimulacija, koja prava nisu predmet ovog postupka. Niti su u vrijeme kada se tužitelj bavio i mogao baviti sportom postojala, a niti danas postoje veze između priznavanja statusa vrhunskog sportaša i mogućnosti zarade sportaša, već mogućnost zarade ovisi o drugim kriterijima, kao što je popularnost sporta kojim se sportaš bavi, marketinški potencijal sporta i kvaliteta samog sportaša.

68.Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.

69.Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe i pristup na 4 ročišta (19.09.1996., 28.10.1997., 20.11.1997. i 07.01.1998.) po 150 bodova, za pristup na 26 ročišta (22. 03.2000., 09.05.2000, 27.06.2000., 14.11.2000., 17.11.2004., 09.03.2005., 26.04. 2005., 14.07.2010., 28.10.2010., 08.09.2011., 28.02.2012., 15.05.2013, 09. 09.2013., 27.11.2013., 13.03.2014., 16.07.2014., 02.12.2014., 11.02.2015., 23.09.2020., 13.05.2021., 30.09.2021., 25.05.2022., 08.03.2023., 17.07.2023., 12.09.2023., 05.10.2023.) po 1440 bodova, za pristup na 13 ročišta (19.12.2000., 14.09.2000., 02.02.2005., 28.01. 2010., 16.04.2010., 03.05.2010., 27.01.2011., 19,10.2011., 28.11.2011., 23.01. 2012., 17.09.2014., 27.10.2014. i 19.01.2015.) po 360 bodova, za sastav žalbi od 04. 07.2001. i 01.06.2005. po 1800 bodova, za pristup na 5 ročišta (20.01.2014., 13.05.2014., 01.12.2020., 27.01.2021., 10.02.2022.) po 720 bodova, te za sastav 5 obrazloženih podneska (22.11.2013., 09.07. 2014., 24.11.2014., 03.02.2015. 03.02.2015., 18.05.2023) po 1440 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 57 120 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, te uvećano za PDV, ovo daje dosuđeni iznos troška od 142.146,12 EUR/1.071.000,00 kn.

U Splitu, 27. listopada 2023.god.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun tužitelja

-tuženiku pod 1

-pun tuženika pod 2

-u spis