Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-47/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Pečenec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidović&Vidović d.o.o., Varaždin, Kratka 2/1, protiv tuženika GRAD ČAKOVEC, Čakovec, Kralja Tomislava 15, OIB:44427688822, u sporu male vrijednosti, nakon glavne rasprave zaključene 03. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Žigera i punomoćnica tuženika Tatjane Horvat i Nede Šarić, 27. listopada 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRADU ČAKOVCU, Čakovec, Kralja Tomislava 15, OIB:44427688822, da u roku od 15 dana tužitelju PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732,

isplati iznos od 365,93 eura / 2.757,10 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2023. do isplate po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju do 30. lipnja 2023. i po stopi od 7,00% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 262,13 eura / 1.975,02 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužba u ovom predmetu podnesena je 23. ožujka 2023. kod Općinskog suda u Čakovcu koji se rješenjem poslovnog broja P-253/23-2 od 30. ožujka 2023. proglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Varaždinu radi postupanja.

2. Tužitelj u historijatu tužbe ističe da je Međimurska banka d.d. Čakovec (pripojena tužitelju na temelju Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.) sa Antunom Lovrenčićem iz Strahoninca, OIB:49939514763, kao korisnikom tekućeg računa sklopila 14. siječnja 2005. Ugovor o tekućem računu broj 3226792115. Na temelju navedenog Ugovora ostao je neplaćeni dug na dan 23. ožujka 2023. u iznosu od 365,93 eura. Budući da je Antun Lovrenčić preminuo proveden je ostavinski postupak kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca te je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnika broj O-508/18-5, UPP-OS-54/18 od 04. lipnja 2018. te je rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti 15. lipnja 2018. Na temelju navedenog rješenja o nasljeđivanju sva ostavinska imovina iza pokojnika prešla je u vlasništvo Općine Strahoninec, a dijelom u vlasništvo tuženika. Posljedično tužitelj smatra da je za predmetni dug kao nasljednik odgovoran tuženik te se tužitelj pri tom poziva na čl. 6., 20. i 139. Zakona o nasljeđivanju.

3. Tužitelj u dokaznom postupku predlaže pročitati dokumentaciju koju je dostavio u spis te i po potrebi provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje činjenicu da je doneseno rješenje o nasljeđivanju 04. lipnja 2018. te da je tuženik proglašen nasljednikom iza pokojnog Antuna Lovrenčića iz Strahoninca te i potvrđuje činjenicu da je između Međimurske banke d.d. i Antuna Lovrenčića sklopljen Ugovor o tekućem računu broj 3226792115. Tuženik ističe da je iza pokojnog naslijedio imovinu koju čine nekretnine na području k.o. Kuršanec i to kao ošasnu imovinu budući da su se živući potomci pokojnog odrekli nasljedstva te i ističe da tuženik nije naslijedio nikakva novčana sredstva iz kojih bi se predmetni dug mogao podmiriti. Tuženik je mišljenja da se tužitelj ne može namiriti iz proračunskih sredstava jedinice lokalne samouprave već da se može namiriti isključivo iz nekretnina koje je tuženik naslijedio. Vezano za to tuženik ističe da je kod Općinskog suda u Čakovcu u predmetu broj Ovr-572/22 u tijeku ovršni postupak u kojem se prodaju nekretnine koje je tuženik naslijedio. Tuženik se poziva na čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju te ističe da bi bio nepravičan, nepravilan i nezakonit nalog suda da se tuženika obveže na plaćanje navedenog novčanog iznosa. Zbog svega predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. Tuženik nije predložio provedbu niti jednog dokaza već je samo naznačio da se izvrši uvid u podatke u spisu te i u odredbe Zakona o nasljeđivanju.

6. U dokaznom postupku pročitana je sva dokumentacija koju su parnične stranke dostavile u spis i to:

- rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca broj O- 508/18-5, UPP-OS-54/18 od 04. lipnja 2018. (listovi 3 do 5 spisa),

- neslužbeni izvadak iz sudskog registra za MBS 070001992 (list 6 spisa),

- izvadak iz poslovne knjige od 26. ožujka 2023. (list 7 spisa),

- ugovor o tekućem računu broj 3226792115 od 14. siječnja 2005. (list 8 spisa),

- promet po tekućem računu (listovi 9 do 16 spisa).

7. Na ročištu za glavnu raspravu sud je odlučio da se dokazni prijedlog tužitelja za provedbu knjigovodstveno-financijskog vještačenja neće provesti. Tako je odlučeno iz razloga što sud smatra da je vještačenje nepotrebno provoditi budući da je odlučno činjenično stanje potrebno za donošenje meritorne odluke moguće utvrditi na temelju u dokaznom postupku provedenih dokaza te se stoga provedba vještačenja pokazuje nesvrsishodnom i neekonomičnom, a uz to činjenicu visine tražbine tuženik nije osporio.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Tužitelj, dakle, u ovom postupku tužbenim zahtjevom traži isplatu novčanog iznosa od 365,93 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2023. s time da taj novčani iznos tužitelj potražuje budući da tuženik kao nasljednik iza pokojnog Antuna Lovrenčića odgovara za dugove pokojnika.

10. Primarno se ističe da je pasivna legitimiranost tuženika valjana, a to uvažavajući činjenicu da je tuženik nasljednik iza pokojnog Antuna Lovrenčića prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Čakovcu po javnom bilježniku Jasenke Crnčec broj O-508/18-5, UPP/OS-54/18 od 04. lipnja 2018. Navedena činjenica nije sporna između stranaka. Prema čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) određeno je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove te se stoga zaključuje da tuženik odgovara za ostaviteljeve dugove s time da je potrebno navesti da je tuženik naslijedio od pokojnog Antuna Lovrenčića imovinu kao ošasnu imovinu u skladu sa čl. 6. Zakona o nasljeđivanju.

11. Za odluku o meritumu spora valja prvotno ispitati okolnosti vezane za odnos između tužitelja i pokojnog Antuna Lovrenčića. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku i to izvatka iz poslovne knjige od 26. ožujka 2023. (list 7 spisa), ugovora o tekućem računu broj 3226792115 od 14. siječnja 2005. (list 8 spisa) i prometa po tekućem računu (listovi 9 do 16 spisa) vidljivo je da su prednik tužitelja i pokojnik bili u ugovornom odnosu iz kojeg je nakon smrti pokojnika preostala nenamirena tražbina prednika tužitelja u iznosu od 365,93 eura. Posebno se ističe da tuženik u ovom postupku niti ovu činjenicu nije osporavao pa ju posljedično sud prihvaća.

12. Iz historijata tuženikovog odgovora na tužbu vidljivo je da tuženik iznosi prigovor u smislu čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju pa je posljedično tome potrebno odlučiti i o navedenom prigovoru. U citiranoj odredbi određeno je da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Obrazlažući svoj prigovor tuženik iznosi stav da tužbeni zahtjev koji je postavljen na isplatu utuženog iznosa nije uredan budući da tužitelj za predmetnu tražbinu ne odgovara cijelom svojom imovinom već isključivo imovinom koju ju od ostavitelja Antuna Lovrenčića primio kao nasljednik te tuženik smatra da sud ne može naložiti tuženiku plaćanje novčanog iznosa.

13. Pravni stav kakav zauzima tuženik vezano za prethodno pitanje za sud nije prihvatljiv. Naime u čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju regulirana je situacija prisilne naplate tražbine vjerovnika ili osiguranja tražbine vjerovnika odnosno prema mišljenju suda prigovor iz citirane odredbe Zakona o nasljeđivanju tuženik može osnovano izjaviti tek u situaciji da tužitelj pokrene ovršni postupak ili postupak osiguranja u svrhu prisilne naplate ili osiguranja utužene tražbine. Drugim riječima u ovom parničnom postupku okolnosti iz čl. 139. st. 6. nisu od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

14. Ovdje valja istaknuti i činjenicu da se tuženik u odgovoru na tužbu pozvao na čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, a u kojoj odredbi je određeno da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. No, međutim, tuženik sudu nije prezentirao činjenice (vrijednost nasljeđene imovine, visina dugova) iz kojih bi sud eventualno mogao donijeti zaključak da tužitelj ne bi imao pravo potraživati predmetni novčani iznos zbog toga što bi eventualno ostaviteljevi dugovi bili viši od visine naslijeđene imovine. Čak štoviše tuženik ističe da je u tijeku ovrha na nekretninama koje je tuženik naslijedio pa iz toga sud zaključuje da imovina koju je tuženik naslijedio još uvijek nije unovčena pa se u ovoj situaciji niti ne može još tvrditi da eventualno tuženik ne odgovara za predmetni dug zbog činjenice da su dugovi ostavitelja veći od visine naslijeđene imovine. Zbog svega sud ne može prihvatiti tuženikovo pozivanje na čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju.

15. Slijedom cjelokupne argumentacije, a primarno poštujući pravilo iz čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, sud smatra da je tuženik dužan namiriti predmetnu utuženu tražbinu. Zajedno sa glavničnim iznosom od 365,93 eura tuženik je u obvezi platiti i zatezne kamate, a koje u konkretnom predmetu tužitelj potražuje od dana utuženja pa do isplate. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u skladu sa čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) s time da se stopa zateznih kamata određuje u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a i to vezano za ostale odnose. Ističe se, a to iz razloga što je iz izvatka iz poslovne knjige (list 7 spisa) vidljivo da u ukupan obračun tužitelj stavlja već obračunatu redovnu kamatu i zateznu kamatu, da tužitelj ima pravo tražiti kamate na kamate i to u skladu sa čl. 31. st. 2. ZOO-a.

16. O troškovima postupka odlučeno je točkom II. izreke presude i to na temelju čl. 154. st. 1 ZPP-a. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku pa je shodno tome tuženik u obvezi naknaditi trošak tužitelju. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužitelju priznao slijedeće troškove:

- sastav tužbe po punomoćniku prema Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV),

- sastav podneska po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife (očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu) u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištu 03. listopada 2023. po punomoćniku prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV), i

- trošak na ime sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura.

17. Sumarno je, dakle, tužitelju priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn / 248,86 eura[1] plus 13,27 eura, odnosno ukupno je priznat trošak postupka u iznosu od 262,13 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude u skladu sa čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 27. listopada 2023.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e- Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

Broj zapisa: 9-3085e-c185f

Kontrolni broj: 0be4f-eba20-5690e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DENIS KRNJAK, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.