Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-59/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CVEK d.o.o., Turčin, Vukovarska ulica 9, OIB:63639299022, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885, radi naknade štete u iznosu od 7.000,00 eura, nakon glavne rasprave zaključene 04. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Petrunjele Gregorić Štefan i punomoćnika tuženika Vatroslava Težulata, na ročištu 27. listopada 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja CVEK d.o.o., Turčin, Vukovarska ulica 9, OIB:63639299022, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Vončinina 3, Zagreb, OIB:55545787885, da tužitelju CVEK d.o.o., Turčin, Vukovarska ulica 9, OIB:63639299022, isplati novčani iznos od 7.000,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U ovom parničnom postupku podnesena je tužba radi naknade štete iznosa od 7.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate. U historijatu tužbe ističe se da je tužitelj pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost isključivo na adresi u Turčinu, Vukovarska ulica 9, i to ugostiteljsku djelatnost te djelatnost pranja automobila u dvorišnom dijelu nekretnine. Nekretnina na kojoj se obavlja djelatnost upisana je u zk.ul.br. 2948, k.o. Kneginec, čest.br. 338/6. Ističe se da je 04. studenoga 2022. započeto postavljanje privremene prometne signalizacije na raskrižju državne ceste DC3 s Vukovarskom i Topličkom ulicom, a u sklopu početka radova na izgradnji kružnog toka u Općini Gornji Kneginec s time da projekt rekonstrukcije raskrižja provodi tuženik, a radove izvodi društvo COLAS HRVATSKA d.d., Varaždin. Tuženik je istog dana bez ikakve prethodne obavijesti postavio prometnu signalizaciju kojom je u potpunosti onemogućen pristup sa državne ceste DC3 u Vukovarsku ulicu te je i postavljena prometna signalizacija kojom je onemogućen pristup sa Zagrebačke ulice u Vukovarsku ulicu, osim za stanare. Također, tuženik na dijelu Vukovarske ulice vrši radove, parkira strojeve pa s državne ceste DC3 uopće nije moguć pristup u Vukovarsku ulicu niti za stanare. Zbog svega korisnicima usluga tužitelja onemogućen je pristup vozilima što dovodi u pitanje poslovanje tužitelja budući da većina gostiju ugostiteljskog objekta i autopraonice dolazi vozilima. Od kako je u potpunosti prekinuta prometna komunikacija s državnom cestom DC3 tužitelj ostvaruje dnevni promet na razini od nekoliko eura dok je tužitelj prije izvođenja radova ostvarivao mjesečni prihod na razini od oko 8.000,00 eura. Prema mišljenju tužitelja stoga je razvidno da tužitelj trpi materijalnu štetu u vidu izmakle koristi koja se očituje u potpuno smanjenom obujmu poslovanja, a i u odvraćanju stalnih mušterija da nastave dolaziti u ugostiteljski objekt tužitelja. Tužitelj se poziva na čl. 1045. st. 1., 1048. te 185. st. 1. do 4. Zakona o obveznim odnosima te iznosi svoj stav da je upravo tuženik isključivo odgovoran za štetu koju u vidu izmakle koristi trpi tužitelj. Tužitelj ističe da se prije pokretanja ove parnice obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku te i da tuženik nije prihvatio zahtjev tužitelja sa obrazloženjem da ne postoji protupravno postupanje tuženika prilikom postavljanja signalizacije. U konačnici tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2. Tužitelj u dokaznom postupku predlaže:

- čitanje dokumentacije koju je dostavio u spis

- očevid na licu mjesta

- saslušanje svjedoka i to: komunalnog redara Općina Gornji Kneginec Marija Jurinca, i saslušanje stanovnika na predmetnom području i to Marinele Gašparlin, Valenta Vičkovečkog, Paule Dombaj, Stjepana Presteca i Ivane Gregurević, sve na okolnost postavljanja prometne signalizacije od strane tuženika i nemogućnosti pristupa u spornu Vukovarsku ulicu i to kako sa strane državne ceste DC3 tako i Zagrebačke ulice

- pribavu projektne dokumentacije i Ugovora o projektu rekonstrukcije raskrižja državne ceste DC3 s Topličkom i Vukovarskom ulicom u Knegincu Gornjem od tuženika (na pripremnom ročištu tužitelj je odustao od navedenog dokaznog prijedloga)

- saslušanje zastupnika po zakonu stranaka

- pribavu dokumentacije od računovodstvenog servisa FINPOR d.o.o. odnosno računovodstvenog servisa koji obavlja poslove računovodstva za tužitelja i pribavu i pregled ostvarenih prihoda i rashoda, s time da se pribava sve te dokumentacije predlaže ovisno o tome koja će knjigovodstveno financijska dokumentacija biti potrebna vještaku za potrebe knjigovodstveno-financijskog vještačenja

- knjigovodstveno-financijsko vještačenje poslovne dokumentacije tužitelja

- prometno-tehničko vještačenje

- saslušanje zaposlenika tužitelja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava svoju odgovornost za štetu te i osporava visinu štete u cijelosti. Tuženik kao odgovor na tužiteljeve navode da je postavljanjem privremene signalizacije zatvoren prilaz u Vukovarsku ulicu u Turčinu gdje tužitelj obavlja svoju djelatnost ističe da su takvi navodi neosnovani iz razloga što su vozila mogla pristupati u Vukovarsku ulicu budući da je pristup omogućen obilaznim pravcima i to pravcem DC3 – Ulica Ivane Brlić Mažuranić – Zagrebačka ulica i pravcem DC3 – Ulica Bana Jelačića – Željeznička ulica, Ulica Lug, Zagrebačka ulica. Tuženik također iznosi i razloge svog protivljenja dokaznim prijedlozima tužitelja. U konačnici tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Tuženik u dokaznom postupku predlaže:

- čitanje dokumentacije koju je dostavio u spis

- očevid na licu mjesta i prometno tehničko vještačenje na okolnost obilaznih pravaca za pristup ugostiteljskom objektu tuženika.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao svu dokumentaciju koju su parnične stranke dostavile u spis i to:

- izlist sa Internet stranica (listovi 6 do 9 spisa),

- neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk.ul.br. 2948, k.o. Kneginec (listovi 10 i 11 spisa),

- dopis tuženika od 05. svibnja 2023. (list 12 spisa),

- dopis punomoćnika tužitelja od 25. travnja 2023. (list 13 spisa),

- dopis punomoćnika tužitelja od 15. ožujka 2023. (listovi 14 do 15 spisa),

- fotodokumentacija (listovi 16 do 17 spisa),

- neslužbeni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 18 i 19 spisa),

- elaborat privremene regulacije prometa tuženika (list 28 spisa).

6. Na glavnoj raspravi koja je održana 04. listopada 2023. sud je rješenjem odbio sve dokazne prijedloge tužitelja osim dokaznog prijedloga čitanja dokumentacije koja je dostavljena u spis. Dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni su iz razloga što tužitelj u tužbi ili barem do zaključenja prethodnog postupka nije prezentirao činjenično stanje iz kojeg bi se mogla utvrditi odgovornost tuženika za nastalu štetu, a posebice nije prezentirano činjenično stanje iz kojeg bi se mogla utvrditi visina nastale štete. Također, tužitelj je predložio nepodobne dokaze radi utvrđenja visine eventualno nastale štete s osnova izmakle koristi. O tome i u daljnjem tijeku obrazloženja.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Tužitelj, dakle, u ovom postupku tužbenim zahtjevom traži naknadu štete u iznosu od 7.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe (17. svibnja 2023.) do isplate s time da tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta u vidu izmakle koristi budući da zbog postupanja tuženika tužitelj nije bio u mogućnosti obavljati svoju djelatnost (ugostiteljstvo i djelatnost pranja vozila).

9. Primarno se ističe da su se stranke na pripremnom ročištu 04. listopada 2023. usuglasile o spornim činjeničnim i pravnim pitanjima te je tako na zapisnik utvrđeno da između stranaka nije sporno slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost na adresi u Turčinu, Vukovarska ulica 9 i to ugostiteljsku djelatnost i djelatnost pranja automobila,

- da je započela rekonstrukcija raskrižja državne ceste DC3 s Topličkom i Vukovarskom ulicom u Knegincu Gornjem u kružno raskrižje te da je tuženik naručitelj radova, a radove je izvodilo društvo Colas Hrvatska d.d.,

- da je za vrijeme obavljanja radova bio onemogućen pristup vozilima sa državne ceste DC3 u Vukovarsku ulicu,

odnosno utvrđeno je da je između stranaka činjenično / pravno sporno slijedeće:

- postojanje svih elemenata za naknadu štete odnosno sporna je visina štete s osnova izmakle koristi koju potražuje tužitelj, sporno je da li je tuženik počinio štetnu protupravnu radnju te je i sporna uzročna veza između eventualno počinjene štetne protupravne radnje i nastale štete tužitelja.

10. S obzirom da je u ovoj pravnoj stvari predmet spora naknada štete tužitelj je dužan dokazati odnosno predložiti dokaze kojima bi se ista mogla utvrditi odnosno predložiti dokaze kojima se može utvrditi postojanje štete, štetne radnje, štetnika, uzročne veze i protupravnosti. Osnovna zakonska odredba koja regulira pitanje pretpostavki odgovornosti za štetu je odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO) u kojoj je određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je u čl. 1046. ZOO-a određeno da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi dok je u st. 3. određeno da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

11. Za potrebe ovog obrazloženja sud ističe da su osnovna pravila i osnovna načela dokazivanja u parničnom postupku određena u odredbama ZPP-a. Tako je u čl. 7. st. 1. ZPP-a određeno da su stranke dužne iznijeti činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. U čl. 186. st. 1. ZPP-a određeno je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106. ZPP- a). U čl. 299. st. 1. ZPP-a određeno je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, dok je u st. 2. određeno da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

12. Imajući u vidu citirane odredbe ZPP-a razvidno je da je tužitelj u parničnom postupku dužan prije zaključenja prethodnog postupka prezentirati činjenično stanje na temelju kojeg postavlja tužbeni zahtjev te i predložiti provedbu podobnih dokaza kako bi sud u dokaznom postupku mogao utvrditi postojanje činjenica koje ističe tužitelj. Budući da je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici zahtjev za naknadu štete tužitelj je, između ostalih pretpostavki za naknadu štete, trebao navesti i činjenice te i podobne dokaze u svrhu utvrđenja visine eventualno nastale štete odnosno u konkretnom slučaju visine izmakle koristi. Prema mišljenju suda tužitelj to nije učinio i to iz razloga kako slijedi.

13. Vezano za visinu štete odnosno visinu izmakle koristi tužitelj ističe da je zbog radova čiji je investitor tuženik korisnicima usluga tužitelja onemogućen pristup vozilima do njegove nekretnine u kojoj obavlja svoju djelatnost te da tužitelj u vremenu kad je prekinuta prometna komunikacija ulice u kojoj se nalazi njegova nekretnina sa državnom cestom DC3 ostvaruje dnevni promet na razini od nekoliko eura, a da je prije tog razdoblja ostvarivao mjesečni prihod od oko 8.000,00 eura. Kao dokaz tog činjeničnog navoda odnosno u svrhu točnog utvrđenja iznosa nastale štete tužitelj predlaže pribaviti dokumentaciju od računovodstvenog servisa FINPOR d.o.o. te i pribaviti i pregledati ostvarene prihode i rashode tužitelja te i provesti knjigovodstveno- financijsko vještačenje s time da je tužitelj istaknuo svoju spremnost da će dostaviti svu potrebnu dokumentaciju za potrebe vještačenja po pozivu i traženju imenovanog vještaka. Prema mišljenju suda takav dokazni prijedlog nije podoban te isti nije usklađen sa osnovnim principima i načelima dokazivanja određenima u odredbama ZPP-a.

14. Naime, u smislu čl. 232. st. 1. ZPP-a svaka je stranka, pa tako i tužitelj, dužna sudu dostaviti svu dokumentaciju na koju se poziva te je to dužna sudu dostaviti u trenutku predlaganja tog dokaza odnosno, ako se uzmu u obzir sva pravila koja su navedena u točci 11. obrazloženja, tužitelj je dužan svu dokumentaciju koju smatra relevantnom dostaviti sudu najkasnije prilikom održavanja pripremnog ročišta odnosno prije zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj, međutim, to nije učinio već je samo stavio prijedlog da sud pozove računovodstveni servis koji obavlja poslove za tužitelja za dostavu neke dokumentacije te i predložio da sud pozove samog tužitelja da dostavi dokumentaciju iz koje bi bili vidljivi prihodi i rashodi tužitelja. Takav način dokazivanja nije predviđen odredbama ZPP-a. Dokumentacija za koju tužitelj predlaže da se pribavi predstavlja dokumentaciju koja je tužiteljeva te ju je tužitelj samoinicijativno dužan dostaviti u spis. Budući da nikakva dokumentacija nije dostavljena sud nije u mogućnosti odrediti niti predloženo knjigovodstveno-financijsko vještačenje budući da je u potpunosti nejasno koju dokumentaciju bi vještak trebao analizirati te i utvrđivati neke činjenice i donositi zaključke vezano uz tu dokumentaciju. Isto tako ističe se da je tužitelj vezano za visinu prezentirao vrlo šturo činjenično stanje gdje je naveo samo da je u ranijem razdoblju ostvarivao mjesečne prihode na razini od oko 8.000,00 eura, a da u predmetnom spornom razdoblju ostvaruje dnevni promet na razini od nekoliko eura. Tužitelj uopće nije naveo za koje razdoblje traži izmaklu korist pa je i stog aspekta nejasno koji bi se to zadatak morao postaviti knjigovodstveno-financijskom vještaku. Nadalje, tužitelj je predložio i saslušanje svojih zaposlenika, a koji su predloženi da se saslušaju na okolnost pada prihoda tužitelja u spornom razdoblju, no međutim, tužitelj niti na pripremnom ročištu nije sudu dostavio imena svojih zaposlenika pa se niti taj dokazni prijedlog ne može prihvatiti.

15. Ističe se dodatno da je u skladu sa načelom otvorenog pravosuđenja prilikom održavanja pripremnog ročišta sud postavio pitanje punomoćniku tužitelja zašto tužitelj u spis barem do održavanja ročišta nije dostavio dokumentaciju od svojeg računovodstvenog servisa te i dokumentaciju koju naziva "pregled ostvarenih prihoda i rashoda tužitelja" te je punomoćnik tužitelja izjavio da navedena dokumentacija nije dostavljena zbog svoje opsežnosti te je predložio ponovno da se navedena dokumentacija po pozivu pribavlja nakon što sud odredi knjigovodstveno-financijsko vještačenje i nakon što se imenovani vještak izjasni o tome koja mu je dokumentacija potrebna. Po potrebi je predložio da sud tužitelju dodijeli kraći rok za dostavu barem dijela navedene dokumentacije. Ovdje sud ponovno apostrofira da takav način predlaganja dokaza nije u skladu sa odredbama ZPP-a te je stoga sud raspravnim rješenjem odbio prijedlog tužitelja za dodjelom naknadnog roka za dostavljanjem dokumentacije u spis, a to iz razloga što je tužitelj mogao, te je to i njegova dužnost, svu dokumentaciju koju smatra relevantnom dostaviti u spis.

16. Budući da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije pružio odgovarajuće dokaze o svojim navodima vezanima za visinu štete, sud je primijenio pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

17. Kako u postupku nije dokazana visina štete te kako je dokaz visine štete jedna od pretpostavki koje se moraju ispuniti da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete potrebno je predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Naime, bez postojanja dokaza iz kojih se može utvrditi visina štete, čak i da se utvrdi postojanje odgovornosti tuženika, sud ne može naložiti platež štete tuženiku.

18. Završno sud se referira i vezano za ostale pretpostavke za naknadu štete. Kao štetnu radnju zbog koje navodno nastala šteta tužitelju tužitelj naznačava postupanje tuženika prilikom postavljanja prometne signalizacije u tijeku obavljanja radova rekonstrukcije raskrižja državne ceste oznake DC3 s Topličkom i Vukovarskom ulicom u Knegincu Gornjem te i onemogućavanje pristupa motornih vozila u Vukovarsku ulicu u kojoj se nalazi nekretnina tužitelja u kojoj se obavlja tužiteljeva djelatnost. Osim što je tužitelj naveo to što je sad navedeno tužitelj u historijatu tužbe, a niti kasnije tijekom postupka, nije naveo zašto bi takvo postupanje tuženika bilo protupravno pa stoga je i u tom dijelu činjenični supstrat kojeg tužitelj prezentira nepotpun i nejasan. Također, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je pristup u Vukovarsku ulicu omogućen obilaznim pravcima te je i točno naveo koji su to obilazni pravci te se tužitelj na te navode uopće nije očitovao. Ističe se da se dokazni prijedlozi i to očevid na licu mjesta, saslušanje svjedoka komunalnog redara i stanovnika na predmetnom području te i prometno-tehničko vještačenje odnose na utvrđenje činjenica vezanih za ostale pretpostavke za naknadu štete (dakle, ovi dokazni prijedlozi ne odnose se na utvrđivanje visine štete) pa, budući da je tužbeni zahtjev potrebno odbiti iz razloga kao što je navedeno gore, sud je odlučio ne provoditi navedene dokaze budući da bi to bilo nesvrsishodno i neekonomično.

19. Slijedom svega navedenoga sud je u izreci presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

20. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio razvidnim proizlazi da tužitelj nema pravo na naknadu zatraženih troškova pa je stoga sud u točci II. izreke odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova. Tuženik u postupku nije zahtijevao naknadu troškova postupka.

U Varaždinu 27. listopada 2023.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- tuženik

Broj zapisa: 9-3085e-c33a0

Kontrolni broj: 03259-49ce0-0c970

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DENIS KRNJAK, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.