Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna „sv. Križ“ Dračevac

Pn-598/2016-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. N. OIB: …, M.

zastupan po punomoćniku S. Đ. M., odvjetnica u I., protiv

tuženika E. osiguranje d.d. P. S., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave zaključene dana 18.rujna 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27.listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju novčani iznos od 4.560,35 eura / 34.359,95 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.948,96 eura / 22.218,95 kuna teče od 4.kolovoza 2016., do isplate, a na iznos od 1.611,39 eura / 12.141,00 kuna od 15.studenog 2017. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena dok je za više zatraženi iznos od 89,53 eura / 674,55 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.349,19 eura / 17.700,00 kuna u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom podnio tužbu dana 14.studenog 2016. u kojoj navodi da se dana 21.svibnja 2016. u mjestu Z. Ž. 6182 dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećen motocikl marke H. D., reg.oznake …

vlasništvo tužitelja, te da je isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode vozač osobnog vozila marke F. reg oznake i broja …, osiguranika tuženika osiguranog policom AO br. …, a zbog nepropisne vožnje – da je vršio radnju skretanja ulijevo, u raskrižju, ne propuštajući vozila koja su se kretala iz suprotnog smjera, uslijed čega je vozač motorkotača reagirao na kočnicu te se destabilizirao i pao. Nadalje, da je uslijed prometne nezgode došlo do niza oštećenja na motociklu H. D. pa predmetnom tužbom potražuje utuženi iznos

naknade štete na vozilu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju međutim osporava isključivu odgovornost za nastanak prometne nezgode te visinu štete ističući kako je na vozilu nastala totalna šteta manja od utuženog iznosa te se protivi tijeku kamata.

3. Sud je u ovom postupku izveo dokaz čitanjem zapisnika o prometnoj nezgodi, izvida štete, prijave i zahtjeva za naknadu štete predmet 1618 1051 0953, predračuna broj 376 – 101 – 370 od 4.kolovoza 2016., predračuna broj 349 – 101 – 370 od 11.srpnja 2016., računa broj 1784-101-320 od 15.11.2017. te računa broj 1785-101-320 od 15.11.2017., odštetnog zahtjeva od 8.rujna 2016., izjave o tijeku nastanka prometne nezgode, fotografija prometnice, prometno- tehničkim vještačenjem po vještaku N. K., saslušanjem svjedoka L. G., A.

G. te tužitelja u svojstvu parnične stranke te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, sporna je odgovornost te visina tužbenog zahtjeva.

5. Iz iskaza tužitelja M. N. proizlazi da nije upravljao predmetnim motociklom te da su podaci o nastanku prometne nezgode istome poznati iz policijskog izvješća i sa lica mjesta. Nadalje, da je do prometne nezgode došlo zbog toga što je vozač motornog vozila oduzeo prednost vozaču motocikla koji se kretao ravno, a vozač osobnog automobila je skretao bez da je prethodno propustio vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera, da je vidio tragove kočenja motora te da ne zna je li došlo do sraza motocikla i osobnog vozila. Nadalje, da je sutradan ujutro bio na licu mjesta te vidio tragove kočenja i neke sitne dijelove motora koji su ostali na cesti. Nadalje, da se nezgoda dogodila u popodnevnim satima, da je vrijeme bilo suho, te da je cesta u tom pravcu ravna i dobre preglednosti. Nadalje, da je motocikl dao na upravljanje L., svom kumu, pola sata do sat prije nezgode na upravljanje. Nadalje, da je motocikl prvi put odšlepao u Z. na servis jer se radi o američkom tipu vozila za kojega se dijelovi nabavljaju u Z. i tada je servis isključivo bio u Z., te je odjednom platio oko 22.000,00 kn za sve rezervne dijelove osim za spremnik za gorivo kojega u tom trenutku nisu imali na lageru, međutim za isti je platio nedavno oko 12.000,00 kn, te da ima račun.

6. Iz iskaza svjedoka L. G., proizlazi da se toga dana nalazila u koloni iza F. ( osiguranika tuženika) koji je skretao lijevo. On je propustio dva automobila i počeo skretati ulijevo te je u tom trenutku naletio motor za kojeg nije sigurna je li očešao zadnji kraj F. Nadalje, svjedok navodi da se nije radilo o velikoj brzini jer su motori vozili iza auta koje je prethodno vozač F. propustio, pa pretpostavlja da ih vozač " F." nije uspio registrirati jer je logično kada je propustio dva auta da propusti i motore. Nadalje, da se ne sjeća je li bilo kočenja, ali zna da je vozač motora pao bočno od njezinog automobila. Nadalje, navodi da je cijelo vrijeme stajala u koloni iza F. pa i kada je počeo F. skretati u lijevo svjedokinja je ostala na mjestu. Nadalje, navodi da je uočila motore koji su dolazili iz suprotnog smjera iza vozila koje je propustio vozač F. te misli da su vozili jedan iza drugoga. Nadalje, navodi da je motocikl bio u uspravnom položaju kada je očešao vozilo i nakon toga je tek pao ispred njezinog vozila. Nadalje, da je vozač F. bio na pola suprotne trake kada je došlo do sraza, a prije toga je uredno dao lijevi žmigavac za skretanje. Nadalje, da je na tom mjestu dozvoljeno skretanje jer se tuda skreće za selo. Nadalje, da se nezgoda dogodila poslijepodne oko 18-19.

7. Iz iskaza svjedoka A. G., koji je upravljao toga dana vozilom osiguranim kod tuženika, proizlazi da je skretao na dozvoljenom mjestu za skretanje ulijevo, gdje se ulazi u selo, te je došao do pola trake za vozila iz suprotnog smjera kada je uočio da dolaze dva motora, te je dodao gas kako bi što prije prošao, a u tom trenutku je u retrovizoru vidio da je vozač motora pao, ali nije vidio da ga je udario, nije vidio sa sigurnošću ni da je kočio, a policija je rekla da nije bilo sraza između motora i njegovog automobila. Nadalje, da je taj dan bilo suho vrijeme i da je nezgoda bila u vrijeme kada je počeo padati mrak. Nadalje, da ima dioptriju -2 te nosi kontaktne leće, a kritične prigode je nosio naočale za vid. Nadalje, da je prije nego se dogodila nezgoda bio sam zaustavljen na raskrižju i propustio je jedno vozilo prije nego je započeo radnju skretanja, a da prije toga motore nije vidio odnosno nije ih vidio u obzoru. Nadalje, da ih je uočio tek kada je skrenuo na pola te trake za vozila iz suprotnog smjera pa ne može reći koliko su brzo vozili vozači motocikla jer ih prije toga nije uočio. Nadalje, da je od mjesta sudara gdje je skretao pa naprijed cesta ravna nekih 20 metara, a onda ide lagani zavoj udesno pa onda ulijevo. Dakle, da je na mjestu skretanja vidljivost dosega svega 20 metara.

8. Nadalje, na fotografiji "google" koja prileži spisu svjedok navodi da je na istoj prikazano mjesto gdje se dogodila nezgoda, a na mjestu obilježenom strelicom je skretao ulijevo. Nadalje, navodi da ga nije vidio prije nego što se približio njegovom automobilu, nakon čega je u desnom i srednjem retrovizoru vidio kako pada.

9. Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka, jer ga, s obzirom na stručno mišljenje vještaka ne smatra logičnim obzirom suprotno od vještaka tvrdi da nije uočio motocikliste sve dok ih nije vidio u padu u retrovizoru, što je suprotno i iskazu svjedoka G., koja se nalazila u koloni iza osiguranika tuženika, a navodi da je uočila motocikliste, pa je ostala u mjestu kada je vozač osiguranik tuženika započeo skretanje ulijevo.

10. Vještačenjem je sud u ovom postupku utvrdio da je neposredno prije pada lijevim bokom na kolnik motocikl ostavio jasno vidljiv trag intenzivnog kočenja dug 9 metara, nadalje, da je nakon toga pao na bok i klizao 25 metara. Slijedom navedenog, vještak utvrđuje brzinu kretanja motocikla neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja od 58,8 km/ h ili 16,3 m/s. Nadalje, vještak utvrđuje da je automobil F. bio zaustavljen uz isprekidanu središnju crtu navedene dionice, a od mjesta skretanja pa do mjesta mimoilaženja prevalio je put od oko 3,8 metara u vremenskom intervalu od 2,5 sek. Motocikl od poduzimanja intenzivnog kočenja pa do mjesta gdje je u fazi klizanja prošao ravninu skretanja osobnog vozila, protekao je vremenski interval u veličini od 3,1 sek. Sada, ako usporedimo vremenski interval osobnog vozila od trenutka kada je započeo sa skretanjem pa do trenutka kada je sa stražnjim dijelom prošao ravninu klizanja motorkotača u odnosu na vremenski interval koji je potreban motorkotaču od trenutka kada je reagirao intenzivnim kočenjem pa do trenutka kada je prošao ravninu stražnjeg dijela osobnog automobila u fazi skretanja, proizlazi da je vozač motorkotača pravovremeno reagirao u odnosu na početak skretanja osobnog vozila uz uvjet da se mimoilaženje dogodilo unutar minimalnog vremenskog intervala o kojem se vještak ne može egzaktno očitovati jer nije bilo kontakta između vozila.

11. O načinu nastanka nezgode i mogućnosti izbjegavanja iste vještak navodi da se osobno vozilo F. kretalo sjevernom trakom iz pravca istoka u pravcu zapada i prije skretanja prema jugu u mjesto Z. zaustavilo se uz središnju isprekidanu crtu, radi propuštanja vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera, te nakon toga obavlja radnju skretanja u pravcu juga. Nadalje, motorkotač se kreće južnim trakom iste dionice iz pravca zapada u pravcu istoka i neposredno prije intenzivnog kočenja kreće se brzinom od oko 58,8 km / h ili 16,3 m/s. Nadalje, motorkotač se kreće brzinom od 58,8 km/h te na udaljenosti od 40 metara ( vremenski 3,1 sek prije prolaska ravnine skretanja osobnog automobila) poduzima intenzivno kočenje. S druge strane, vozaču osobnog automobila od početka skretanja do napuštanja ravnine klizanja potreban je vremenski interval od 2,5 sekundi. Dakle, vještak zaključuje da ukoliko je osobni automobil skretao propuštajući vozila iz suprotnog smjera ( navodi svjedoka) iza kojih su se nalazili motorkotači tada je isti u fazi skretanja mogao izazvati vozača motorkotača na reakciju kočenjem što je u konačnici izazvalo i pad motorkotača na kolničku površinu. Osim toga, vještak zaključuje da je vozač motocikla na udaljenosti od 40 metara od ravnine skretanja poduzeo intenzivno kočenje, dakle pravovremeno reagirao na početak skretanja osobnog automobila, a obzirom na mogućnost uočavanja i ravan cestovni pravac te dnevno svjetlo vještak zaključuje da je vozač osobnog automobila mogao uočiti motorkotače i iste propustiti čime ne bi izazvao vozača motorkotača na kočenje i pad na kolnik.

12. Tuženik je nalazu i mišljenju prigovorio jer se isto gradi na pretpostavci da su se dva vozila mimoišla što da nije točno te prigovara izračunu međusobne udaljenosti vozila, te brzine kojom se kretao motorkotač te mogućnosti izbjegavanja nezgode.

13. U odnosu na navedene prigovore vještak se očitovao dopunskim nalazom i mišljenjem te obrazlaže da se motocikl nalazio udaljen 40 metara od mjesta ravnine skretanja kada je poduzeo intenzivno kočenje, a kako nije bilo kontakta nije moguće egzaktno odrediti kinematičku međuovisnost između sudionika ove nezgode u trenutku započimanja skretanja osobnog vozila F.".

14. U dopunskom nalazu i mišljenju od 18.studenog 2020. vještak se očitovao na primjedbe tuženika sa raspravnog zapisnika od 11.studenog 2020. te navodi da je udaljenost motocikla vremenski gledano od mjesta ravnine skretanja osobnog vozila „F.“ u trenutku kada je vozač motocikla poduzeo intenzivno kočenje veličina koja je upravo proporcionalna razlici brzina u trenutku kada je došlo do uspostave punog usporenja, a što je vidljivo po tragu kočenja stražnjeg kotača na kolniku i brzini koju je predmetni motocikl u fazi klizanja imao kada je prošao ravninu skretanja, a obrnuto proporcionalan prosječnom usporenju na navedenom putu. Sve navedeno je točno izračunato i obrazloženo u osnovnom i dopunskom nalazu i mišljenju. Nadalje, na upit tuženika da li je do destabilizacije motocikla došlo iz bilo kojeg drugog razloga, o tome se vještak, navodi, ne može očitovati, jer za to u predmetnoj prometnoj nezgodi nema mjerljivih činjenica i tragova. Nadalje, navodi da postupanje motociklista u predmetnoj situaciji, a po tragu kočenja na kolniku predstavlja postupanje prosječnog motocikliste koji je poduzeo intenzivno kočenje stražnjom kočnicom, što je izazvalo destabilizaciju motocikla, pad na kolnik i klizanje motocikla do mjesta konačnog smirivanja. Nadalje, da kontakta između vozila nije bilo i nije moguće utvrditi nikakav precizniji podatak o međusobnoj kinematskoj ovisnosti sudionika u ovoj prometnoj nezgodi. Nadalje, da je vozač motocikla kočio vremenski gledano 3,1 sekundu prije prolaska ravnine skretanja osobnog vozila „V. P.“, a da li je to bilo u trenutku započimanja skretanja ili nakon uočavanja početka skretanja nije moguće egzaktno kazati jer nije moguće odrediti kinematsku međuovisnost dva sudionika u predmetnoj prometnoj nezgodi.

15. S obzirom na navedeno utvrđenje sud je zaključio, na temelju iskaza svjedoka kojima je povjerovao kao istinitim i logičnim te nalaza i mišljenja vještaka koje je u cijelosti prihvatio kao stručno i argumentirano, da za nastanak predmetnog štetnog događaja postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika iz razloga što je započeo skretanje ulijevo sa glavne na sporednu cestu oduzevši prednost vozaču motocikla, a u svezi s tim je reakcija na kočnicu vozača motocikla te gubitak ravnoteže i klizanje po kolniku. Naime, navedenu destabilizaciju i pad motocikla na kolnik vještak je doveo u vezu sa predmetnim skretanjem automobila osiguranika tuženika koje je izazvalo reakciju motociklista, slijedom čega, da postupanje motociklista u predmetnoj situaciji, a po tragu kočenja na kolniku predstavlja postupanje prosječnog motocikliste koji je poduzeo intenzivno kočenje stražnjom kočnicom, što je izazvalo destabilizaciju motocikla, pad na kolnik i klizanje motocikla do mjesta konačnog smirivanja.

16. Dakle, utvrđeno je da je osiguranik tuženika postupio protivno odredbi čl. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (" Narodne novine" br. 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022) koja propisuje da je vozač vozila koje skreće ulijevo dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno. 17. Nadalje, iako se tuženik ne smatra isključivo krivim za predmetnu nezgodu jer između ostalog smatra da bi alkoholiziranost vozača motocikla doprinijela predmetnoj nezgodi navodi se da obzirom na izmjerenu koncentraciju alkohola u krvi 0,98 g/kg unatoč mogućem negativnom učinku na vozačke sposobnosti, utvrđeno je u ovom postupku da je vozač motocikla vozio dopuštenom brzinom te pravovremeno reagirao na kočnicu da izbjegne sudar sa vozačem osobnog automobila, dok je s druge strane vozač osiguranika tuženika pogrešno procijenio udaljenost motocikla te rizično preko središnje linije prešao ulijevo u traku suprotnog smjera oduzevši prednost vozaču motocikla što je izazvalo kočenje i destabilizaciju motocikla, a što je uostalom vještak naveo, dakle, da je pravovremeno intenzivno kočenje zbog uočene prepreke postupanje prosječnog vozača motocikla. Dakle, nije dokazano u ovom postupku da bi utvrđena količina alkohola kod vozača motocikla utjecala na njegove vozačke sposobnosti ili sposobnost procjene niti na pravovremenost reakcije.

18. Što se tiče visine štete na vozilu u ovoj pravnoj stvari je određeno vještačenje po vještaku Neven Kralj te je procijenjeno da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta. Međutim, tužitelj je oštećenja popravio te šeta i dalje postoji, ali je izražena u novčanom obliku – odnosno izdatku kojeg je tužitelj imao za popraviti uništenu stvar pa se primjenjuje odredba čl. 1090 ZOO kojom je propisano da će sud uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupila nakon prouzročenja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, pa kraj nesporne činjenice da je tužitelju nastala šteta u vidu popravka motocikla to je primjenom citirane odredbe sud obvezao tuženika na naknadu utuženog iznosa. Dakle, uvidom u avans …

utvrđeno

je da uplaćen predujam ovlaštenom servisu H. D. Z.,

prema danoj ponudi koja je ukupno iznosila 35.034,50 kuna od čega je stvarno plaćen iznos od 22.218,95 kuna dana 4.kolovoza 2016., te iznos od 12.141,00 kuna dana 15.studenog 2017. zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 674,55 kuna koji nije iskorišten za popravak motocikla. Budući je tužitelje otklonio štetu prije donošenja sudske odluke ima pravo na kamate od trenutka nastanka izdataka za popravak motocikla ( 4.kolovoza 2016. te 15.studenog 2017.), slijedom čega je sukladno odredbi čl.1086. ZOO odlučeno kao u izreci.

19. Slijedom navedenog, a s obzirom da je dokazano da je tuženik tužitelju prouzrokovao štetu već da je osiguranik tuženika isključivo kriv za štetni događaj pozivom na odredbu članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05,41/08 i 125/11) odlučeno je kao u izreci.

20. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04,37/05,59/07,148/09 i 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava tužbe od 100 bodova, zastupanje na ročištu 2.listopada 2017. 100 bodova, 20.studenog 2017. 100 bodova, ročištu od 14.rujna 2020. 100 bodova, 11.strudenog 2020. 100 bodova, 14.travnja 2021. 100 bodova, 16.rujna 2021. 100 bodova, te 18.rujna 2023. 100 bodova, te sastav podneska od 3.travnja 2018. 100 bodova odnosno ukupno 800 bodova, preračunato vrijednost boda u kunama (Tbr.50) iznosi 12.000,00 kuna, uvećano za PDV u iznosu 25% sveukupno iznosi 15.000,00 kuna, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, ukupno 17.000,00 kuna te uvećano za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 700,00 kuna sveukupno iznosi 17.700,00 kuna odnosno 2.349,19 eura.

21. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14).

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 27. listopada 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- spis