REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 3541/22-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) B. K., OIB: ….., pok. T. iz pod 2) J. F., OIB: ….., rođ. i pod 3) I. Č., OIB: ….., , svi

zastupani po pun. M. J., odvj. u S. protiv tužene S. P., OIB:….., , zastupane po pun. iz odvj. društva B. & B. u S., radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2023. g. u prisutnosti pun. tužitelja pod 1), 2) i 3) i pun. tužene, dana 27. listopada 2023. g.,

p r e s u d i o j e :

I.Utvrđuje se su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split, i to:

-tužitelj pod 1) B. K., OIB: ……za 51/100 dijela,

-tužiteljica pod 2) J. F., OIB: …….. za 20/100 dijela i

-tužitelj pod 3) I. Č., OIB: ……..za 19/100 dijela,

pa su tužitelji pod 1) i 2) ovlašteni temeljem ove presude prethodno zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za predmetne udjele na svoja imena, uz istodobni upis brisanja tog prava s imena tužitelja pod 3) I. Č., M. za 108/800 dijela, T. K. za 36/80 dijela i tužene S.

P. za 6/80 dijela,

dok se u preostalom dijelu, kojim su tužitelji pod 1), 2) i 3) zatražili brisanja prava suvlasništva s imena tužene za 8/80 dijela i u dijelu kojim je tužitelj pod 3) zatražio ovlaštenje postići uknjižbu i izvršiti brisanje s imena ostalih upisanih suvlasnika, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split uspostavom etažnog vlasništva na način da se uspostavlja etažno vlasništvo te se ovlašćuju stranke da na temelju ove presude izvrše povezivanje odgovarajućeg suvlasničkog dijela predmetne nekretnine s formiranim samostalnim uporabnim cjelinama sukladno rješenju Općinskog suda u Splitu broj R1 99/20 od 9. srpnja 2020. g., koje je ispravljeno rješenjem tog suda broj R1 99/20 od 4. veljače 2021. g., na način kako slijedi:

-1. suvlasnički dio: 4/100 dijela, etažno vlasništvo (E-1) - sjeveroistočni stan položen u suterenu stambenog objekta koji se sastoji od dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupatila, spreme i terase sveukupne korisne površine 36,79 m², kojemu kao pripadak pripadaju posebni dijelovi zemljišta označeni kao lik A površine 193 m² i lik D površine 35 m², u planu diobe ''Podstrana, srpanj 2005. g.'', u samostalnom vlasništvu:

tužitelja pod 1) B. K., OIB:……, za 1/1 dijela,

-2. suvlasnički dio: 10/100 dijela, etažno vlasništvo (E-2) - južni stan položen u suterenu stambenog objekta koji se sastoji od hodnika, kupatila, kuhinje, dnevnog boravka, dvije spavaće sobe i natkrivenog balkona sveukupne korisne površine 73,42 m², kojemu kao pripadnost pripada ostava ispod skala površine 3,01 m², u samostalnom vlasništvu:

tužene S. P., OIB: ……, za 1/1 dijela,

-3. suvlasnički dio: 18/100 dijela, etažno vlasništvo (E-3) - stan u prizemlju stambenog objekta koji se sastoji od hodnika, spavaće sobe, kupatila, dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje, dvije spavaće sobe i lođe sveukupne korisne površine 112,37 m², u samostalnom vlasništvu:

tužitelja pod 3) I. Č., OIB: ……. za 1/1 dijela,

-4. suvlasnički dio: 1/100 dijela, etažno vlasništvo (E-4) - garaža u prizemlju stambenog objekta površine 13,82 m², kojoj kao pripadak pripada dvor površine 22 m² u planu diobe ''Podstrana, srpanj 2005. g.'' prikazan kao lik E, u samostalnom vlasništvu: tužitelja pod 3) I. Č., OIB: …….. za 1/1 dijela,

-5. suvlasnički dio: 20/100 dijela, etažno vlasništvo (E-5) - stan na prvom katu stambenog objekta koji se sastoji od hodnika, spavaće sobe, kupatila, dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje, ostave, dvije spavaće sobe, radne sobe, sjeveroistočne lođe, južne lođe i otvorenog balkona, sveukupne korisne površine 128,50 m², kojemu kao pripadnost pripada konoba na etaži suterena površine 13,33 m², kojemu kao pripadak pripada posebni dio u planu diobe ''Podstrana, srpanj 2005. g.'' prikazan kao lik B površine 86 m², u samostalnom vlasništvu:

tužiteljice pod 2) J. F., OIB: …….., za 1/1 dijela,

-6. suvlasnički dio: 12/100 dijela, etažno vlasništvo (E-6) - stan na drugom katu s istočne strane stambenog objekta koji se sastoji od hodnika, radne sobe, tri spavaće sobe, kupatila, kuhinje, dnevnog boravka s blagovaonicom i lođe sveukupne površine 73,04 m², u samostalnom vlasništvu:

tužitelja pod 1) B. K., OIB: ………, za 1/1 dijela,

-7. suvlasnički dio: 4/100 dijela, etažno vlasništvo (E-7) - stan na drugom katu sa sjeverozapadne strane stambenog objekta koji se sastoji od zajedničkog hodnika, spavaće sobe, dnevnog boravka s blagovaonicom, kuhinje i kupatila sveukupne površine 21,31 m², u samostalnom vlasništvu:

tužitelja pod 1) B. K., OIB: ……., za 1/1 dijela,

-8. suvlasnički dio: 5/100 dijela, etažno vlasništvo (E-8) - stan na drugom katu s jugozapadne strane stambenog objekta koji se sastoji od zajedničkog hodnika, hodnika, spavaće sobe, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, kupatila i lođe sveukupne površine 30,83 m², u samostalnom vlasništvu:

tužitelja pod 1) B. K., OIB: ………., za 1/1 dijela,

-9. suvlasnički dio: 10/100 dijela, etažno vlasništvo (E-9) - stan na trećem katu s istočne strane stambenog objekta koji se sastoji od hodnika, dvije spavaće sobe, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, kupatila, sjeverne terase i južne terase sveukupne površine 64,13 m² u samostalnom vlasništvu:

tužitelja pod 1) B. K., OIB: ……………, za 1/1 dijela,

-10. suvlasnički dio: 12/100 dijela, etažno vlasništvo (E-10) - dvoetažni stan na trećem katu i potkrovlju sa zapadne strane stambenog objekta koji se sastoji od hodnika, stubišta, dvije spavaće sobe, kupatila, kuhinje, wc-a, dnevnog boravka s blagovaonicom, kupatila, sjeverne terase i južne terase, sve položeno na trećoj etaži te stubišta i spavaće sobe u potkrovlju, sveukupne površine 74,06 m2, kojemu kao pripadak pripada posebni dio nekretnine u planu diobe ''Podstrana, srpanj 2005. g.'' prikazan kao lik C površine 18 m², u samostalnom vlasništvu:

tužitelja pod 1) B. K., OIB: …………., za 1/1 dijela i

-11. suvlasnički dio: 4/100 dijela, etažno vlasništvo (E-11) - stan u potkrovlju stambenog objekta koji se sastoji od dnevnog boravka, dvije spavaće sobe, kupatila, kuhinje s blagovaonicom, južne terase i sjeverne terase sveukupne površine 45,72 m², u samostalnom vlasništvu:

tužitelja pod 1) B. K., OIB: ………….., za 1/1 dijela.

III.Ovlašćuju se tužitelji pod 1), 2) i 3), kao vlasnici posebnih samostalnih uporabnih cjelina ustanovljenih u točki II. izreke presude da, kao etažni vlasnici, na temelju presude mogu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima na samostalnim uporabnim cjelinama koje su im pripale u vlasništvo na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. S. na svoja imena za cijelo.

r i j e š i o j e :

I.Odbacuje se tužba u dijelu kojim su tužitelji pod 1), 2) i 3) zatražili

-utvrđenje da je tužena S. P., OIB: …………. suvlasnica

nekretnine označene kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split za 10/100 dijela,

-upis brisanja prava suvlasništva s imena tužitelja pod 1) B. K. za 4/80 dijela i tužitelja pod 3) I. Č. za 152/800 dijela i

-ovlaštenje da tužena, kao vlasnica posebne samostalne uporabne cjeline ustanovljene u točki II. izreke presude i kao etažna vlasnica, na temelju presude može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima na samostalnoj uporabnoj cjelini koja joj je pripala u vlasništvo na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split na svoje ime za cijelo,

kao nedopuštena.

II.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1), 2) i 3) na ime troškova postupka iznos od 8.510,85 EUR/64.125,00 kn[1] sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 27. listopada 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 7. prosinca 2007. g., koja je evidentirana pod poslovnim brojem II P 2236/07, koju su tužitelji pod 1) B. K., pod 2)

J. F. i pod 3) I. Č. podnijeli protiv tuženika pod 1) I. Z. i

pod 2) T. Z., navedeno je da su u zemljišnoj knjizi suda na nekretnini

označenoj kao čest. zem. 1246/5 z.u. 12861 k.o. S., u naravi zgrada, garaža i dvor,

kao suvlasnici u idealnim dijelovima upisani tuženici pod 1) i 2) za po 7/80 dijela svaki, tužitelj pod 3) za 26/80 dijela, tužitelj pod 1) za 4/80 dijela te prednik tužitelja pod 1) i 2) T. K., pok. Š. za 36/80 dijela. N. smrti T. K., pok.

Š. da su njega, temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1265/96 od

14. siječnja 2005. g., naslijedila njegova djeca-tužitelji pod 1) i 2). Nadalje, iako je u zemljišnim knjigama suda na predmetnoj nekretnini uknjižba izvršena u idealnim dijelovima, stranke da su u naravi vlasnici posebnih, etažnih dijelova nekretnine. Tužitelji da su sukladno stvarnom stanju vlasništva izradili elaborat etažiranja od 15. veljače 2007. g. te su temeljem toga i sukladno stvarnom stanju vlasništva od Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za graditeljstvo pribavili potvrdu Klasa: 361-08/07-01/00054, Urbroj: 2181-05-02-00-07-04 od 5. lipnja 2007.g. kojom se potvrđuje da se u stambenoj građevini sagrađenoj na čest. zem. 1246/5 k.o. Split, anagrafske oznaka nalaze samostalne uporabne cjeline koje

predstavljaju pojedini etažni dijelovi pobliže opisani u toj potvrdi. Tužitelji da su dana 30. listopada 2007. g. pozvali tuženike pod 1) i 2) pisanim putem pristupiti sklapanju Ugovora o diobi nekretnina s etažiranjem koji bi odražavao stvarno stanje vlasništva, no tuženici su odbili sklopiti ugovor postavljajući zahtjev prema tužiteljima na predaju jednog dijela okućnice, premda svjesni da na to nemaju pravo, jer su pravo vlasništva na okućnici tuženici s prednicima tužitelja regulirali posebnim pisanim ugovorima i sporazumima, koji su dostavljeni u spis. Kako su tuženici pod 1) i 2) odbili izvršiti svoju obvezu, tužitelji su predložili donošenje presude kojom će se, temeljem potvrde Ureda državne uprave, evidentirati da se u stambenoj građevini anagrafske oznake nalaze samostalne uporabne cjeline pobliže označene u petitu tužbe pod

točkom I., što da su tuženici dužni trpjeti te utvrditi koje od tih samostalnih uporabnih cjelina pripadaju u vlasništvo stranaka i u kojim omjerima.

Nakon što tuženici pod 1) i 2) nisu odgovorili na tužbu sud je donio presudu bez održavanja ročišta i rješenje o obustavi parničnog postupka od 1. travnja 2009. g. pod brojem II P 2236/07. Povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je rješenjem od 31. ožujka 2010. g. broj Gžst-206/09 ukinuo presudu bez održavanja ročišta i predmet vratio ovom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Predmet je dobio novi poslovni broj P2 1998/10.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 1) i 2) usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da su navodi o faktičnom vlasništvu proizvoljni i ne odgovaraju stvarnom stanju vlasništva. Predmetna zgrada da je bila uspostavljena zakonito samo za četiri samostalne uporabne cjeline koje predstavljaju manje od ½ sadašnjeg objekta, dok je ostatak koji predstavlja više od ½ zgrade izgrađen protivno zakonu i volji tuženika.

U nastavku postupka sud je pregledao dopis tuženicima od 30. listopada 2007. g., Ugovor o diobi nekretnina s etažiranjem ''U Splitu, 2. srpnja 2007. g.'', potvrdu Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za graditeljstvo od 5. lipnja 2007. g., dopunu Ugovora ''U Splitu, 25. ožujka 1974. g.'', Sporazum ''U Splitu, 26. veljače 1979. g.'' i ''U Splitu, 15. veljače 1983. g.'', Izjavu ''U Splitu, 13. svibnja 1976. g.'', Elaborat etažiranja od 15. veljače 2007. g. s prerisom katastarskog plana i izvatkom iz zemljišnih knjiga.

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu broj P2 1998/10 od 7. lipnja 2010. g. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje svih suvlasnika isključivim vlasnicima posebnih dijelova nekretnine te zahtjev za predaju isprave podobne za upis prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine na ime tužitelja koju će u protivnom zamijeniti presuda te rješenje kojim je obustavio parnični postupak u pogledu zahtjeva tužitelja od 1) do 3) da temeljem presude izvrše uknjižbu svog prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine pobliže opisanim kao etaže podruma, prizemlja, prvog, drugog i trećeg kata i visokog potkrovlja.

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je rješenjem broj Gžp-1114/10 od 30. svibnja 2011. g. ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj Pst 733/11.

Na ročištu za glavnu raspravu od 25. listopada 2011. g. doneseno je rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja izvanparničnog postupka utvrđivanja korisnih vrijednosti stanova, konobe, garaže i korisnih vrijednosti cijele nekretnine. Na traženje suda pun. tužitelja je u podnesku od 2. travnja 2014. g. dostavio broj izvanparničnog predmeta koji se vodi pred ovim sudom: R1-36/12.

Postupak je nastavljen rješenjem broj Pst 733/11 od 27. siječnja 2022. g., a nakon što je sud utvrdio da je predmet R1 36/12 (novi brojevi R1 930/15, R1 1042/16 i R1 99/20) pravomoćno okončan. Nakon pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka predmet je dobio novi poslovni broj P 893/22.

Rješenjem broj P 893/22 od 10. ožujka 2022. g. utvrđeno je da je nastupio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je sud utvrdio da su tuženici pod 1) i 2) preminuli. Postupak je nastavljen rješenjem broj P 893/22 od 20. lipnja 2022. g. te je nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet dobio novi poslovni broj P 3541/22.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 10. lipnja 2022. g. te su tužitelji pod 1), 2) i 3) zatražili utvrđenje da su parnične stranke suvlasnici nekretnine označene kao označene kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split i to tužitelj pod 1) za 51/100 dijela, tužiteljica pod 2) za 20/100 dijela, tužitelj pod 3) za 19/100 dijela i tužena za 10/100 dijela, kao i ovlaštenje temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za predmetne udjele na svoja imena, uz istodobni upis brisanja tog prava s njihovih imena odnosno s imena njihovih pravnih prednika za udjele koji su upisani u zemljišnoj knjizi i to s imena I. Č.,

dijela, tuženika pod 1) za 4/80 dijela, T. K. za 36/80

dijela i tužene za 14/80 dijela. Tužitelji pod 1), 2) i 3) zatražili su i razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split uspostavom etažnog vlasništva na način da se etažno vlasništvo uspostavlja te se stranke ovlašćuju na temelju presude izvršiti povezivanje odgovarajućeg suvlasničkog dijela predmetne nekretnine s formiranim samostalnim uporabnim cjelinama sukladno rješenju Općinskog suda u Splitu broj R1-99/20 od 9. srpnja 2020. g. koje je ispravljeno rješenjem tog suda broj R1-99/20 od 4.veljače 2021. g., na način pobliže opisan u petitu uređene tužbe. Tužitelji pod 1), 2) i 3) zatražili su i ovlaštenje da svi vlasnici posebnih samostalnih uporabnih cjelina ustanovljenih u točki II. petita tužbe kao etažni vlasnici na temelju presude mogu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima na samostalnim uporabnim cjelinama koje su im pripale u vlasništvo na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split na svoja imena za cijelo.

U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze te su izvedeni dokazi pregledom dopisa od 14. i 23. prosinca 2021. g. i 19. svibnja 2022. g., rješenja o izvedenom stanju od 8. svibnja 2014. g., prijepisa posjedovnog lista broj 8604 od 13. travnja 2022. g., izvoda iz katastarskog plana od 13. travnja 2022. g., rješenja o nasljeđivanju broj O-1265/96 od 14. siječnja 2005. g., rješenja od 4. ožujka 1971. g., Ugovora o davanju građevinskog zemljišta na korištenje ''U Splitu, 13. travnja 1972. g.'', Kupoprodajnog ugovora ''U Splitu, 12. svibnja 1972. g.'', Kupoprodajnog ugovora ''U Splitu, 17. srpnja 1973. g.'', Kupoprodajnog ugovora ''U Splitu, 5. prosinca 1972. g.'', rješenja ovog suda broj Z-968/74 od 6. svibnja 1974. g., presude ovog suda broj II P 1025/78, presude Okružnog suda u Splitu broj Gž-577/79 od 7. rujna 1979. g., i predmeta ovog suda broj R1 99/20.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužba je u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je tužena suvlasnica nekretnine označene kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split za 10/100 dijela te u dijelu kojim je zatraženo ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva tužene nedopuštena.

Tužbeni zahtjev je u preostalom dijelu djelomično osnovan.

Tužitelji su po prvi put u podnesku od 10. lipnja 2022. g. zatražili, uz već ranije postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva, i razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva na način pobliže opisan u petitu tužbe, te upis posebnih samostalnih uporabnih cjelina na temelju presude u zemljišne knjige ovog suda.

Tužitelji su uz tužbu u ovoj pravnoj stvari dostavili dopunu Ugovora ''U Splitu, 25. ožujka 1974. g.'', Sporazum od 26. veljače 1979. g., Sporazum od 15. veljače 1983. g. i Izjavu od 13. svibnja 1976. g. te šturo naveli da iz tih isprava proizlazi da pravni prednici tužene nemaju pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini ni na jednom drugom dijelu osim onog dijela koji je naveden u prijedlogu Ugovora za etažiranje i diobu.

U podnesku od 10. lipnja 2022. g. tužitelju su po prvi put u postupku dostavili slijedeće isprave:

-rješenje od 4. ožujka 1971. g., Ugovor o davanju građevinskog zemljišta na korištenje ''U Splitu, 13. travnja 1972. g.'', Kupoprodajni ugovora ''U Splitu, 12. svibnja 1972. g.'', Kupoprodajni ugovora ''U Splitu, 17. srpnja 1973. g.'', Kupoprodajni ugovora ''U Splitu, 5. prosinca 1972. g.'' i rješenje ovog suda broj Z-968/74 od 6. svibnja 1974. g.,

te se po prvi put u postupku upustili u malo šire obrazlaganje te naveli:

-da se pozivaju se na pravne poslove koje su zaključili prednici stranaka,

-da je nekretnina označena kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split, koja je predmet ovog postupka, u zemljišnim knjigama uknjižena kao suvlasništvo: tužitelja pod 3) za 26/80 dijela, tužitelja pod 1) za 4/80 dijela, T. K., pok. Š. za

36/80 dijela i tužene za 7/80 i 7/80 dijela,

što proizlazi iz stanja zemljišnih knjiga i što je u potpunosti točno,

-da upis na T. K., pok. Š. za 36/80 dijela nije ispravan i nije

sukladan stvarnom stanju vlasništva jer je T. K., pok. Š. preminuo 23.

svibnja 1996. g. te su temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1265/96 od 14. siječnja 2005. g. njegovi nasljednici tužitelji pod 1) i 2) i to tužitelj pod 1) za etažno vlasništvo na cijelom drugom katu, nadgrađe kuće, na kojem se nalaze dva stana, istočni veći stan, zapadni manji stan, parking prostor ispred garaže u površini 38 m², dograđenu šupu istočno od zgrade i vrt površine 240 m² južno ispred kuće, a tužiteljica pod 2) za prostoriju u podrumu veličine 3,5 x 4 m, natkrito parkiralište površine 35 m² s odrinom vinove loze smješteno na sjeverozapadu kuće i vrt površine 49 m² koji se nalazi zapadno od kuće,

što proizlazi iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju i što je sud prihvatio,

-da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split, koja je predmet ovog postupka, u zemljišnim knjigama uknjižena osobna služnost - pravo stanovanja u korist I. Z., OIB: ………pravnog prednika tužene,

što proizlazi iz stanja zemljišnih knjiga i što je u potpunosti točno,

-da je tužitelj pod 1) izvršio nadogradnju predmetne zgrade,

što među strankama nije bilo sporno, a kako proizlazi iz podneska tužene od 3. veljače 2023. g.,

-da je tužitelj pod 1) za nadograđeni dio zgrade ishodio donošenje rješenje o izvedenom od 8. svibnja 2014. g.,

što nije sporno jer je to rješenje dostavljeno u spis uz podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. g.,

-da je Ugovorom o davanju građevinskog zemljišta na korištenje od 13. travnja 1972. g., koji je sklopljen temeljem rješenja Odsjeka za imovinskopravne poslove Općine Split od 4. ožujka 1971. g., prednik stranaka T. K., pok. Š. stekao osnovu za

stjecanje i uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 1246/5 k.o. Split, koja je i provedena u predmetu ovog suda broj Z-1225/72,

što je točno jer proizlazi iz Ugovora dostavljenog u spis uz podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. g.,

-da je prednik stranaka T. K. ishodio odobrenje za građenje nadležnog tijela broj 351/UP-I-523/71 i dopunsko odobrenje za građenje 351/UP-I-458/72 te je na temelju tih odluka izvršio građenje na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. 1246/5 k.o. Split,

kako je navedeno i u Kupoprodajnom ugovoru od 5. prosinca 1972. g. (točka II.) i u dopuni Ugovora od 25. ožujka 1974. g. (točka I.), i što je sud u cijelosti prihvatio,

-da je između prednika stranaka T. K., pok. Š., kao prodavatelja, i pravnih prednika tužitelja pod 3): S. V. i A. V., kao kupaca,

zaključen Kupoprodajni ugovor od 12. svibnja 1972. g. temeljem kojeg su prednici tužitelja pod 3) kupili (stekli osnovu za stjecanje, po riječima tužitelja) stana u visokom prizemlju predmetne zgrade (u površini od oko 97 m²) te u kojem su ugovorne stranke u pogledu prava na okućnici ugovorile isključivo pravo korištenja u korist prodavatelja T. K., uz pravo kupaca na prolaz od javnoprometne površine do zgrade u

kojoj se nalazi etažni dio koji je bio predmet kupoprodaje,

što je djelomično u skladu s navodima iz tog Ugovora koji je dostavljen u spis uz podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. g., jer je u točki V. tog Ugovora navedeno da kupci (pogrešno je navedeno prodavci) imaju samo pravo na normalan prolaz do ulaska u njihov stan, što je sadržajno u skladu s navodima tužitelja i što sud u cijelosti prihvaća,

-da je među istim strankama zaključen i Kupoprodajni ugovor od 17. srpnja 1973. g. kojim je ugovorena kupoprodaja vanjske garaže te da je i u tom Ugovoru, u čl. 7. također praktično ugovoreno pravo vlasništva na okućnici u korist prodavatelja T. K.,

što je djelomično u skladu s navodima iz tog Ugovora koji je dostavljen u spis uz podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. g., jer je u točki VII. tog Ugovora navedeno da smo kupcima pripada korištenje prostora ispred garaže do ulice u širini garaže, što je sadržajno u skladu s navodima tužitelja koji nisu u nikakvim nesuglasicama, i što sud, stoga, u cijelosti prihvaća,

-da je dana 5. prosinca 1972. g. između prednika stranaka T. K., pok. Š., kao prodavatelja, i prednika tužene I. i T. Z., kao kupaca,

sklopljen K. ugovor koji je za predmet imao posebni dio nekretnine u

predmetnoj zgradi, u kojem su ugovorne strane u odredbi čl. VI. ugovorile isključivo pravo korištenja cjeline zemljišta oko kuće u korist prodavatelja T. K., dok

je u korist kupaca ugovoreno pravo korištenja tog zemljišta u dijelu koji služi za prolaz od ulice do ulaza,

što je djelomično u skladu s navodima iz tog Ugovora koji je dostavljen u spis uz podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. g., jer je u točki VI. tog Ugovora navedeno da pravo korištenja zemljišta oko zgrade pripada isključivo prodavatelju T. K.,

dok kupcima pripada samo pravo na normalan prolaz s ulice kroz glavna ulazna vrata do ulaza u predmetni dio podruma u stepeništvu, što je sadržajno u skladu s navodima tužitelja i što sud u cijelosti prihvaća,

-da su svi prednici parničnih stranaka dana 25. ožujka 1974. g. zaključili dopunu Ugovora u kojoj su konstatirali koje su poslove prethodno zaključili, a osobito potvrdili volju iskazanu u tim pravnim poslovima (čl. III. dopune Ugovora) prema kojoj je potvrđeno da je prednik svih stranaka T. K. u isključivom posjedu okućnice

u dijelu koja nije bila predmet kupoprodaje, da on taj dio u svoju korist i o svom trošku uređuje, obrađuje i raspolaže po svojoj volji te da je to njegovo isključivo vlasništvo, a ranije pravo korištenja, s tim što u korist prednika tužitelja pod 3) i prednika tužene ugovoreno pravo prolaza i suvlasništva na zemljištu ispod zgrade,

što je djelomično u skladu s navodima iz navedene dopune Ugovora koja je dostavljena u spis uz podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. g., jer je u točki III. dopune Ugovora navedeno da je T. K., pok. Š. jedini vlasnik-korisnik uređenog prostora i zemljišta oko kuće i da ostali suvlasnici stambene zgrade odnosno vlasnici idealnih dijelova prema čl. II. dopune (S. i A. V. i I. i T. Z.)

imaju samo pravo na normalan prolaz sa sjeverne strane od ulice u pravcu ulaznih vrata te kroz ulazna vrata i stepenište, i to V. do ulaznih vrata u njihov stan na visokom prizemlju, a Z. do njihovog dijela podruma, što je sadržajno u skladu s navodima tužitelja i što sud, stoga, u cijelosti prihvaća,

-da je temeljem rješenja ovog suda broj Z-968/74 od 6. svibnja 1974. g. evidentirana novonastala zgrada i garaža na čest. zem. 1246/5 k.o. Split te je izvršena uknjižba prava vlasništva na prednike stranaka u idealnim dijelovima koji su navedeni u točki II. dopune Ugovora od 25. ožujka 1974. g.,

a kako i proizlazi iz navedenog rješenja broj Z-968/74 koje je dostavljeno u spis uz podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. g.,

-da su prednici stranaka i nakon uknjižbe izdali Izjavu od 13. svibnja 1976. g. kojim su potvrdili da su dvor i vrt te okoliš zgrade površine 523 m², ranije pravo korištenja, a sada pravo vlasništva T. K., pok. Š.,

što je djelomično u skladu s navodima iz Izjave od 13. svibnja 1976. g., koja je dostavljena u spis uz tužbu, jer je u Izjavi navedeno da pravo korištenja za dio zemljišta bez zgrade površine 132 m² u dijelovima prava vlasništva upisanog na zgradi, za dio zemljišta bez garaže površine 39 m² pravo korištenja imaju Stevo Vojnović za ½ dijela i A. V. za ½ dijela te za dio zemljišta dvor/vrt i okoliš zgrade površine 523 m²

pravo korištenja ima T. K., pok. Š., što sadržajno odgovara navodima

tužitelja i što sud, stoga, u cijelosti prihvaća,

-da su naknadno svi prednici stranaka zaključili i Sporazum od 26. veljače 1979. g. kojim su u čl. IV. definirali pravo trajnog korištenja, odnosno sada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na način da su:

1.zemljište ispod zgrade i pločnik oko zgrade te pločnik od ulice do ulaza u zgradu, što ima površinu 177 m² i odgovara suvlasničkom dijelu od 177/694 dijela utvrdili kao suvlasništvo, koje je sada po načelu jedinstva povezano sa zgradom koja je na tom zemljištu izgrađena,

2.zemljište površine 478 m² što odgovara udjelu od 478/694 dijelova od cjeline, u naravi vrt, parking ispod odrine i odrina, rampa ispred kuće, roštilj sagrađen južno od vanjske garaže i cvjetnjak ispred kuće definirali kao vlasništvo T. K., pok. Š.,

odnosno kao trajno pravo korištenja u tom trenutku u njegovu korist za cijelo i

3.trajno pravo korištenja površine 39 m² odnosno udio od 39/694 idealnih dijelova, u naravi zemljište pod vanjskom garažom i prostor ispred vanjske garaže u korist, odnosno kao vlasništvo S. V. i A. V., kao pravnih prednika tužitelja pod 3),

što je u potpunosti u skladu s tekstom Sporazuma od 26. veljače 1979. g. i što sud u cijelosti prihvaća,

-da je u propalom pokušaju etažiranja, a prije dovršetka nadogradnje, izrađen plan diobe prema kojem je: dio A osjenčen zelenom bojom, vrt površine 193 m², pripao u vlasništvo tužitelju pod 1), kao pripadnost njegovog posebnog dijela, dio B osjenčen roza bojom, dvor površine 86 m², pripao u vlasništvo tužiteljici pod 2) kao pripadnost njenog posebnog dijela, dio C osjenčen narančastom bojom, dvor površine 18 m², pripao u vlasništvo tužitelju pod 1) kao pripadnost njegovog posebnog dijela, dio D osjenčen plavom bojom, dvor površine 35 m², pripao u vlasništvo tužitelju pod 3) kao pripadnost njegovog posebnog dijela i dio E osjenčen žutom bojom, dvor površine 22 m², pripao u vlasništvo tužitelja pod 3), kao pripadnost njegovog posebnog dijela,

što je u skladu s elaboratom etažiranja od 15. veljače 2007. g. i planom diobe koji predstavlja sastavni dio tog elaborata koji stranke nisu potpisale, ali koji plan, po mišljenju ovog suda, predstavlja pregled podjele korištenja okućnice prema svim ispravama koje su dostavljene u spis uz tužbu i uz podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. g., i što je, po ocjeni suda, vjeran odraz podjele koja je izvršena između stranaka,

-da je osobna služnost upisana u korist pravnog prednika tužene-ranijeg tuženika pod 1) Ivana Zokovića bila teret samo na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tužene te da po prirodi stvari ne prelazi na posebne dijelove nekretnine u vlasništvu tužitelja te je činjenicom smrti ovlaštenika osobne služnosti ta služnost prestala, pa se u svakom slučaju ne prenosi na etažne dijelove koji se uspostavljaju,

što među strankama uopće nije bilo sporno, ali i što nije predmet ovog postupka, o čemu će u nastavku biti više riječi.

U odnosu na interpretirane isprave koje su sastavljali i potpisivali prednici parničnih stranaka, tužena je prvi put na konkretan način istaknula primjedbu u podnesku od 3. veljače 2023. g. navodeći da pored stana koji drži u svom posjedu, smatra da se njeno pravo proteže i na dvor, čija je upisana površina 425 m², a za što da su njeni pravni prednici istakli minimalistički zahtjev za jedno parkirno mjesto, koje tužitelji nisu prihvatili.

Prije svega osporavanje pravnih poslova koje su zaključili prednici stranaka kao nepotpunih i neistinitih predstavlja, po ocjeni ovog suda, paušalni i neosnovan prigovor tužene.

U odnosu na navod tužene da joj, pored stana pripada i dio okućnice, i to baš jedno parkirno mjesto, to je, po ocjeni ovog suda, potpuno neosnovan zahtjev koji ne proizlazi iz isprava dostavljenih uz tužbu i podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. g., a niti je tužena u svom iskazu navela bilo kakav osnov takvog traženja.

Tužena je, naime, u svom iskazu navela da se protivi podjeli okućnice jer traži jedno parkirno mjesto i to bilo koje. Na pitanje suda na temelju čega smatra da joj pripada jedno parking mjesto odgovorila je da, kad je već tužiteljima pripala cijela okućnica i kad su nesmetano sagradili nadogradnju, da bi njoj trebalo pripasti jedno parking mjesto da se ima gdje parkirati.

Takav navod ukazuje upravo da tužena nema nikakav valjani pravni osnov, pa čak ni obećanje, za stjecanje suvlasničkog dijela bilo kojeg dijela okućnice koji bi predstavljao posebni dio okućnice kao pripadak stanu u podrumu.

U odnosu na presude koje je tužena dostavila u spis uz podnesak od 3. veljače 2023. g. uz navod da ih tužitelji namjerno nisu spomenuli, treba navesti da je u tom predmetu oznake II P 1025/78 koji se vodio pred ovim sudom po tužbi T. K., pok. Š. protiv tuženika pod 1) S. V., pod 2) A. V.,

pod 3) I. Z. i pod 4) T. Z. radi utvrđenja prava korištenja čest. zem. 1246/5 z.u. 12861 k.o. Split, tužbeni zahtjev odbijen pozivom na odredbu čl. 6. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Službeni list SFRJ broj 43/65 i 57/65) prema kojoj svaki vlasnik posebnog dijela zgrade koja je sagrađena na zemljištu u društvenom vlasništvu ima trajno pravo korištenja građevinske parcele na kojoj je zgrada izgrađena, te je protumačeno da je točka II. dopune Ugovora od 25. ožujka 1974. g., stoga, ništetna jer je suprotna Zakonu. U drugostupanjskoj presudi broj Gž-577/79 od 7. rujna 1979. g. ponovljeno je da etažni vlasnici imaju pravo sukorištenja zemljišta na kojem je zgrada, a koje sukorištenje da predstavlja usporedno, konstantno ili povremeno korištenje sa strane vlasnika zgrade bez fizičkog razgraničenja. Radi se o odlukama donesenim u režimu društvenog vlasništva koje nemaju nikakvog utjecaja na prava stranaka nakon pretvorbe društvenog vlasništva i stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV).

Što se tiče suvlasničkih odnosa u zgradi i na pripadajućim dijelovima okućnice, sud je na ročištu od 25. listopada 2011. g., a kako je već navedeno, prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja izvanparničnog postupka utvrđivanja korisnih vrijednosti stanova, konobe i garaže i korisnih vrijednosti cijele nekretnine, a po uputi drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja broj Gž-1114/10 od 30. svibnja 2011. g. u kojem je navedeno da sud može uspostaviti etažno vlasništvo bilo na temelju odgovarajućeg suvlasničkog dijela, o čemu da je potrebna posebna odluka suda, bilo na temelju suglasne odluke svih suvlasnika ili na temelju očitovanja volje vlasnika zemljišta sa zgradom. Etažno vlasništvo da se ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili drugi dio nekretnine samostalna uporabna cjelina s tim da tu potvrdu može zamijeniti uporabna dozvola. U slučaju uspostave etažnog vlasništva na temelju odgovarajućeg suvlasničkog dijela, o čemu je slučaj u ovoj parnici, da se korisne vrijednosti moraju utvrditi u izvanparničnom postupku po okončanju kojeg će tek sud u ovoj parnici moći raspravljati o postavljenom tužbenom zahtjevu usmjerenom (tada) na utvrđenje vlasništva posebnih dijelova zgrade.

Stoga je neosnovan i prigovor tužene da su novi suvlasnički dijelovi svih suvlasnika određeni proizvoljno te da se temelje na neosnovanom pravnom i činjeničnom stanju jer je takve suvlasničke dijelove odredio vještak u

premetu R1-99/20 u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 14. studenog 2017. g. u kojoj je utvrdio omjere vrijednosti ili površine svake samostalne cjeline u odnosu na cjelinu zgrade izraženo u razlomku, uračunavajući pri tome, a kako proizlazi iz navedene dopune i iskaza tužitelja pod 1) iz ovog postupka, i izgrađenu nadogradnju.

Tužitelj pod 1) potvrdio je, naime, da je zgrada nadograđena na način da je izgradio poseban stan u potkrovlju i drugu etažu stana na 3. katu, točnije da je nadogradnja cijela 3. etaža i potkrovlje, što je vještak uzeo u obzir u postupku

R1. U odnosu na traženje tužene (za jedno parkirno mjesto) naveo je da to tuženoj ne pripada jer je njegov pok. otac njenim pok. roditeljima prodao samo veći stan u podrumu i pravo ulaska u zgradu s ulice, te da roditelji tužene nisu ni tražili da im se ustupi parking mjesto.

Stoga je trebalo prihvatiti zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) za utvrđenje da su suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split u drugačijim omjerima nego što je to upisano u zemljišnim knjigama i to baš omjerima kako je to izrazio vještak u predmetu ovog suda R1 99/20, uvažavajući novosagrađene zadnje dvije etaže zgrade.

Tužitelji, međutim, nisu ovlašteni zatražiti utvrđenje suvlasničkog dijela tužene, koji je prema navedenoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka, u novom omjeru

od 10/100, ali su ovlašteni ovom presudom postići da se dosadašnji upis suvlasničkog dijela tužene od 14/80 u dijelu od 6/80 dijela izbriše tako da u zemljišnim knjigama ostane upis njenog prava suvlasništva u dijelu od 8/80 što je isto što i 10/100. Stoga je u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje prava suvlasništva tužene tužbu sud odbacio kao nedopuštenu i odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I., a u dijelu kojim su tužitelji zatražili brisanje suvlasničkog prava tužene u dijelu od 8/80 tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

Tužitelji pod 1) i 3), nadalje, nemaju pravnog interesa tražiti brisanje svoj prava suvlasništva i to tužitelj pod 1) u cijelom zatraženom dijelu od 4/80 jer je to manje od onog koliko mu pripada prema novim suvlasničkim omjerima, a tužitelj pod 3) u iznosu od 152/800 dijela, jer upravo to predstavlja novi suvlasnički udio koji mu pripada (19/100=152/800), pa je u ovom dijelu tužbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Kako je u zemljišnim knjigama tužitelj pod 3) upisan u suvlasničkom omjeru od 26/80 dijela i kako je presudom dopušteno brisanje tog prava s njegovog imena za 108/800, za zaključiti je da će tužitelj pod 3) ostati upisan u omjeru od 152/800, što upravo predstavlja dio koji mu pripada po novim suvlasničkim omjerima jer je 152/800=19/100. Stoga je zahtjev tužitelja pod 3) da mu sud dopusti uknjižbu i brisanje u cijelosti neosnovan, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. Što se tiče razvrgnuća suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva, u dosadašnjim ukidnim rješenjima o tome je već sve rečeno: tužiteljima je takav zahtjev bilo moguće prihvatiti uz uvjete iz odredbe čl. 73. ZV-a prema kojoj su tužitelji bili dužni pribaviti potvrdu da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina (st. 3.), a tu su potvrdu tužitelji imali već kad su podnijeli tužbu u ovoj pravnoj stvari (potvrda od 5. lipnja 2007. g. Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za graditeljstvo Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji) te, kao drugi neophodni sastojak, pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, a to je rješenje koje je doneseno u postupku R1 99/20 od 9. srpnja 2020. g., ispravljeno rješenjem R1 99/20 od 4. veljače 2021. g. i potvrđeno rješenjem drugostupanjskog suda broj Gž-582/21 od 22. studenog 2021. g. te stoga i pravomoćno tog dana (22. studenog 2021. g.).

Tako su tužitelji pod 1), 2) i 3) temeljem potvrde i odluke suda stekli pravo na uspostavu vlasništva posebnih dijelova nekretnine odnosno na razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva (čl. 53. ZV-a) radi čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom II.

Nadalje, iako je u narativnom dijelu podneska od 10. lipnja 2022. g. navedeno da tužitelji traže uspostavu etažnog vlasništva i utvrđenje vlasništva na njihovim posebnim dijelovima sa svim pripadnostima i služnostima te upis brisanja osobnog prava služnosti, koji je proveden u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini, u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u istom podnesku nije zatraženo brisanje osobnog prava služnosti koje je u listu C upisano na ime I. Z. na suvlasničkom dijelu pod brojem 5. (7/80 dijela), a radi se o suvlasničkom dijelu tužene koji, i nakon upisa novih suvlasničkih dijelova iz točke I. ove presude, ostaje upisan na ime tužene jer tužena ostaje upisana u zemljišnim knjigama za suvlasnički dio od 8/80. Osim toga, sve da su tužitelji i postavili takav zahtjev za brisanje prava služnosti koje postoji na suvlasničkom dijelu tužene, sud bi im tužbu u tom dijelu odbacio kao nedopuštenu, jer bi takav zahtjev mogla postaviti samo tužena.

Što se tiče točke 3. petita tužbe, u tom su dijelu tužitelji zatražili ovlaštenje da svi vlasnici posebnih samostalnih uporabnih cjelina ustanovljenih u točki II. izreke presude, kao etažni vlasnici, na temelju presude mogu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima na samostalnim uporabnim cjelinama koje su im pripale u vlasništvo na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1246/5 z.u. 22302 k.o. Split na svoja imena za cijelo, što su mogli s uspjehom tražiti samo tužitelji pod 1), 2) i 3), a ne i u ime tužene, pa je i u tom dijelu tužba odbačena i odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer tužitelji u postupku nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženu trebalo obvezati na plaćanje cijelog parničnog troška kojem su bili izloženi tužitelji.

Tužiteljima je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 11. svibnja 2023. g. po 500 bodova (ukupno 1000 bodova), trošak sastava žalbe od 27. travnja 2009. g. i 13. rujna 2010. g. po 625 bodova (ukupno 1250 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 27. svibnja 2010. g. i 6. veljače 2023. g. po 125 bodova (ukupno 250 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 25. listopada 2011. g. od 250 bodova i trošak sastava podnesaka od 2. travnja 2014. g. i 10. lipnja 2022. g. po 50 bodova (ukupno 100 bodova).

Ukupan broj bodova od 2850 trebalo je uvećati za zatraženo povišenje tarifnih stavki radi zastupanja više osoba iz Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) od 20% i pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife. Iznos koji se dobije na opisan način (51.300,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 64.125,00 kn koji predstavlja iznos troška kojem su bili izloženi tužitelji u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke II. izreke rješenja.

Na iznos parničnog troška tužitelji su zatražili isplatu zatezne kamate, koja im, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

Tužiteljima nije priznat trošak sudske pristojbe tužbe i presude jer u spisu nema dokaza da je ta pristojba plaćena, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na naplatu te pristojbe.

Iznos iz izreke presude izražen je i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 27. listopada 2023. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).