Zakon.hr

Pr-444/2018-56

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. R., OIB: …, iz K.

S., Izastupan po punomoćnici J. F., odvjetnici iz S., protiv

tuženika: 1. L. A. C. d.o.o., OIB: …L., zastupan po N. V., odvjetniku u Z., 2. C. - C. H. H. d.o.o., OIB:…, koje zastupaju odvjetnici iz

odvjetničkog društva K. P. S. d.o.o., radi

naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. travnja 2023., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika ad.1.

I. K. odvjetnika u S., ad.2., zamjenice punomoćnika tuženika ad.2., I. G., odvjetničke vježbenice kod T. B., odvjetnice u S., po objavi presude dana 27. listopada 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Dužni su tuženici ad1) 1 i ad)2 solidarno u roku 15 dana, isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.526,28 € / 17.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25.svibnja 2018.g. do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena., do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II. Dužni su tuženici ad) 1 i ad) 2 solidarno u roku 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete sa osnova tuđe pomoći i njege iznos od 116,13 eura/ 875,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope ma stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, dok se za više zatraženo za iznos od 82,95 eura/

625,00 kn, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Dužni su tuženici ad)1 i ad) 2 solidarno u roku 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja paušalni iznos od 66,36 € / 500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

IV. Dužni su tuženici ad)1 i ad)2 solidarno u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.782,60 eura / 28.500, kn. sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 25. svibnja 2018. tužitelj navodi da je bio djelatnik tuženika L. A. C. d.o.o. ( u nastavku teksta tuženik ad.1.)

temeljem Ugovora na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2013., te da je obavljao poslove skladištara i pomoćnog skladištara. Dana 03. ožujka 2016. godine oko 12,00

sati, unutar kruga društva C. – C., H. d.o.o., u S., ( u nastavku teksta tuženik ad.2 ). Do ozljeđivanja da je došlo prilikom ručnog istovara

kartona sa viličara u kontejner kada se uslijed leda i zaleđenog prostora oko kontejnera, tužitelj poskliznuo te pao na metalni ormar od soka koji se nalazio u blizini, kojom prilikom slomio tri rebra. Na mjestu događaja obavljen je očevid od strane

Inspektorata rada, o čemu da

je sačinjen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 21. ožujka 2016. godine. Prilikom inspekcijskog nadzora da je utvrđeno da je koristio sredstva osobne zaštite za koja ga je zadužio poslodavac ( radno odijelo , zaštitne radne cipele , radnu bundu , reflektirajući prsluk i kožne rukavice ) . U navedenoj ozljedi na radu da je zadobio teške tjelesne ozljede , kvalificirane kao ozljede na radu, detaljno opisane u medicinskoj dokumentaciji. Odgovornost tuženika ad.1, kao poslodavca za štetu nastalu na radu ili u vezi s radom, da je regulirana člankom 111. Zakona o radu ( Narodne novine br. 93/2014 i 127/17 ), na način da je tuženik kao poslodavac dužan tužitelju naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Poslodavac da odgovara po principu objektivne odgovornosti, odnosno načelu uzročnosti bez obzira na krivnju. Ozljede tužitelja, unatoč dugotrajnom i opsežnom liječenju, da su ostavile trajne posljedice. U skladu sa unaprijed navedenim a što proizlazi iz opsežne medicinske dokumentacije, kod tužitelja da je zbog ozljede na radu došlo do teže povrede prava osobnosti, te stoga da potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske i imovinske štete uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti koje čine povredu, kao što su fizičke boli, duševne boli, zbog smanjena općih radnih i životnih aktivnosti, pretrpljen strah, duševne boli zbog naruženja, kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. Tužitelj potražuje i naknadu s osnova troškova liječenja koji su nastali zbog odlaska na liječničke preglede i na fizikalnu terapiju , u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn. Ukupan iznos koji tužitelj sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a potražuje na ime pravične novčane naknade neimovinske i imovinske štete a kojim bi mu se pružila eventualna naknada, uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti koje čine povredu iznosi 30.000,00 kn.

2. Pisanim podneskom od 13.lipnja 2022. tužitelj je u konačno uredio i smanjio tužbeni zahtjev tako da je ukupno na ime imovinske i ne imovinske štete zatražio ukupan iznos od 19.200,00 kn, te zatražio naknadu parničnog troška.

3.Na ročištu održanom dana 30 .siječnja 2019., ovom spisu pripojen spis ovog suda

Pr-119/2019 u pravnoj stvari tužitelja i tuženika C. – C. H. H. d.o.o., te je isti tuženik postao u ovom predmetu tuženik ad 2.

4. U svom odgovoru na tužbu od 29. lipnja 2018. tuženik ad 1., je istakao da je nesporno da je tužitelj bio djelatnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. travnja 2013.g., te obavljao poslove skladištara i pomoćnog skladištara. Tuženik ad1., nadalje osporava da se dana 03. ožujka 2016., oko 12 sati unutar kruga društva C. – C. u S., prilikom ručnog istovara kartona sa viličara tužitelj okliznuo o ledenu podlogu te zadobio teške tjelesne ozljede koje detaljno opisane u obilnoj medicinskoj dokumentaciji. Nadalje se osporava i spomenuti zapisnik o inspektorata rada glede činjeničnih navoda o predmetnom štetnom događaju jer da je sastavljen na temelju izjave tužitelja, a tužba da ne sadrži dokaze temeljem kojih bi se mogla provjeriti istinitost izjave tužitelja. Priložena medicinska dokumentacija da ne sadrži podatke o mehanizmu ozljeđivanja niti o sudskoj i medicinskoj kvalifikaciji ozljede kao ni povijest bolesti niti drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno kada je sporna izjava evidentirana od strane liječnika. a iz priloženog zapisnika o inspekcijskom pregledu proizlazi da je o istoj ozljedi inspektorat rada obaviješten tek tri dana kasnije 06. ožujka 2016.g. Spomenuti zapisnik glede činjeničnih navoda o štetnom događaju da je sastavljen isključivo na temelju izjave tužitelja. Tužba da ne sadrži dokaze temeljem kojih bi se moglo provjeriti istinitost izjave tužitelja koju je dao pred inspektorom rada. Predmetna medicinska dokumentacija ne sadrži podatke o mehanizmu ozljeđivanja, niti o sudsko medicinskoj kvalifikaciji sporne ozljede. Ista dokumentacija da ne sadrži niti povijest bolesti ili bilo koju drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno kada je sporna ozljeda evidentirana od strane liječnika. Tuženik nadalje ističe da je u vrijeme i na mjestu navodnog štetnog događaja kao izvođač pružao usluge manipulacije robom i ambalažom u skladištu C. – C. H. H. d.o.o., - D.

S., temeljem ugovora o pružanju istih usluga koji je s navedenim

trgovačkim društvom kao naručiteljem sklopio dana 30. studenog 2011.g. te se poziva na ugovor koji je zaključio sa tuženikom 2., .se C. – C. H. H. d.o.o., i to na članke 4 i 5 . Također ističe da se u predmetnom slučaju se nije pristupilo sukladno čl.i 4. točki 3. postupka iz ugovora u slučaj nezgode na radu i nastanka materijalne štete te da takav zapisnik nije priložen tužbi. Ujedno smatra da treba obavijestiti o ovoj parnici i tuženika ad 2., jer da se kao naručitelj, između ostalog obvezao da će organizirati rad u skladištu i to kako sve uključene radne snage, tako i osnovna sredstva za rad, da će naručiteljevi radnici obavljati poslove voditelja skladištara i skladištara, da će naručiteljevi radnici odgovarati za poslove zaprimanja i izdavanja robe, ambalaže i marketinške opreme i materijala, organizirati rad skladišta, izdavati naloge zaposlenicima Izvođača, ovdje tuženika, viličaristima i pomoćnim radnicima; odgovarati za rad skladišta kao i za suradnju sa Izvođačem. Izvođač da se između ostalog člankom 4. Ugovora obvezao da će se prilikom obavljanja poslova za naručitelja pridržavati postupovnih pravila naručitelja kako je navedeno u prilozima. Prema prilogu 4.3. Pravila Urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta, svrha je istog Pravilnika definirati postupke kojima se osigurava sigurnost i uređenje te održavanje u svim skladištima naručitelja, a za provođenje Pravilnika da su odgovorni njegovi rukovoditelji i voditelji skladišta te zaposleni u skladištima. U točki 4.2. Pravilnika naslovljenoj Održavanje skladišta i higijensko – tehnički uvjeti rada da je regulirano između ostaloga, da na podovima ne smije biti otpadnog materijala i korištene ambalaže, niti tekućina ni prljavštine. Nadalje istim je prilogom propisano postupanje u slučaju ozljede na radu i to u t. 4.3., postupak u slučaju nezgode na radu i nastanku materijalne štete. Ističe da potražuje naknadu parničnog postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ad 2. u cijelosti osporava tužbu kako osnov tako i visinu. Prije svega tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije u navedenoj pravnoj stvari obzirom na postojanje dviju parnica u pogledu istog tužbenog zahtjeva među istim strankama, te predlaže sud iz tog razloga temeljem članka 194. Zakona o parničnom postupku odbaci tužbu u gore navedenom predmetu. Tuženik osim prigovora dvostruke litispendencije, nadalje ističe kako tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ove parnice budući tuženik ad.2., nije poslodavac tužitelja te da ne može odgovarati za naknadu štete tužitelju zbog ozljede koju je isti pretrpio na radu. U slučaju donošenja meritornih odluka u rubriciranom predmetu kao i gore u navedenom predmetu Pr-444/2018, da bi došlo do nepravičnog dosuđivanja dvostruke naknade štete tuženiku čime bi se doveo u pitanje navedeni institut kojem je u osnovi postulat pravednosti. Obzirom na nedostatak pravnog interesa tužbeni zahtjev tužitelja da bi trebalo odbiti kao neosnovan. a u svakom slučaju tuženik predlaže prekinuti postupak u ovoj pravnoj stvari do donošenja odluke u postupku koji se vodi u predmet u pod ranije spomenutim brojem Pr-444/2018. Tuženik u konkretnom slučaju spori da bi se uopće ovdje radilo o radnom sporu kako je već gore navedenog pa je slijedom toga i prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja pristojbi u potpunosti neutemeljen. Nadalje da tužitelj tvrdi da je tuženik ad.2.,dužan naknaditi mu štetu te kao temelj odgovornosti navodi Ugovor o pružanju logističkih usluga zaključen između tuženika ad 2. kao naručitelja i poslodavca kao izvršitelja. Bitno je napomenuti da se tužitelj poziva na trostrani odnos u kojem tuženik ad.2.,nije poslodavac tužitelja te ne odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti kao što za istu odgovara poslodavac temeljem članka 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu. Tuženik da za štetu nastalu tužitelju može eventualno odgovarati po načelu subjektivne odgovornosti, tj. krivnje sukladno načelima Zakona o obveznim odnosima člankom točka 1049., s tim da je na tužitelju teret dokaza štetne radnje tuženika i štete. Nadalje, odredbama Zakona o zaštiti na radu, člankom 17. da je određena opća obveza poslodavca s organiziranjem i provođenjem zaštite na radu prema kojima je poslodavac obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima. Dakle, na poslodavcu da je dužnost brinuti o svojim radnicima i snositi odgovornost za njihove povrede. Poslodavčevu odgovornost reguliranu zakonskim odredbama nije moguće prebaciti na trećeg sklapanjem ugovora, a kada bi to i bilo moguće, bilo bi potrebno eksplicitno utanačenje takve namjere stranaka u samom ugovoru. U konkretnom slučaju, iz samog teksta Ugovora o pružanju logističkih usluga zaključenog između tuženika kao naručitelja i poslodavca tužitelja kao izvršitelja ne može se zaključiti o postojanju odgovornosti tuženika ad.2., za štetu koja na radu i vezi s radom nastane radnicima tužiteljevog poslodavca. Naime, temeljem članka 5. Ugovora kojim su regulirane obveze naručitelja, ovdje tuženika – određeno je da naručiteljevi, ovdje tuženikovi, radnici odgovaraju za sljedeće poslove: zaprimanje i izdavanje robe, ambalaže, marketinške opreme i materijal; organiziraju rad skladišta; izdaju naloge zaposlenicima Izvođača; provode transakcije; odgovaraju za rad skladišta. Time je podijeljena odgovornost u obavljanju i tehničkom organiziranju samog posla između tuženikovih radnika i radnika poslodavca tužitelja, što nikako ne znači da je tuženik preuzeo odgovornost za ozljede na radu radnika tužiteljeva poslodavca. Dakle, pogrešno bi bilo iz odredbi ugovor a koje se bave tehničkom organizacijom posla među radnicima tuženika i radnicima poslodavaca tužitelja zaključiti o općoj odgovornosti tuženika za ozljede na radu tuđih radnika. Također, u navedenom ugovoru ne postoji niti jedna odredba iz koje bi proizlazilo da je tuženik dužan osigurati sigurne uvjete rada, kako to tvrdi i tumači tužitelj. Tuženik nadalje osporava navode iz tužbe u djelu kojem tužitelj navodi kako je do ozljede na radu došlo unutar kruga tuženika koji se nalazi u S.,

dana 03. ožujka 2016.g. oko 12.00 sati. U tu svrhu, tuženik u

prilogu dostavlja naslovnom sudu potvrdu o stanju vremena Klasa : 920-03/19-

01/14,URBROJ:554-04-03/05-19-3 od dana 25. siječnja 2019.g. iz koje je vidljivo da je dan a 03. ožujka 2018.g. na području G. S.- M. bilo oborina ali isključivo kiše uz malo grmljavine, te da je temperatura zraka bila između 6,2 i 11,6 Celzijeva stupnja. Slijedom navedenog ozljeda za koju radnik tvrdi da se dogodila na ledu uslijed tuče da se nije se mogla dogoditi na opisani način, jer na dan kada se tužitelj navodno ozlijedio na radu nije bilo ni leda ni tuče. Sve i da je bilo leda ili tuče, svaka razumna osoba istih ili sličnih svojstava u istim okolnostima kao tužitelj bila bi svjesna da postoji opasnost od pada prilikom pristupa kontejneru ako se, kako navodi sam tužitelj u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru led nalazio svuda oko kontejnera. Dakle, tužitelj je, prema vlastitim navodima, bio svjestan navodnih okolnosti. Također, tužitelju ni sam tuženik ni nitko od njegovih radnika nije dao nalog da u tom trenutku odlaže otpad niti je to u tom trenutku bilo nužno za održavanje poslovanja. Stoga, pod uvjetom da je uopće došlo do ozljeđivanja na način kako je to opisao tužitelj, do istog da je došlo uslijed tužiteljeve krajnje nepažnje, jer da je propustio poduzeti sve što je potrebno da bi posao obavio na siguran način. Da je tome tako da proizlazi ne samo iz kriterija razumne osobe, već i iz samog Ugovora o pružanju logističkih usluga na koje se tužitelj poziva u tužbi. Temeljem navedenog ugovora, članka 4. u kojem se nalaze obveze

Izvođača, poslodavca tužitelja, propisano je da je Izvođač, poslodavac tužitelja, dužan prilikom obavljanja poslova Naručitelja pridržavati se postupovnih pravila Naručitelja kako je navedeno u prilozima Ugovoru, točnije prilogu 4.3., pod nazivom Pravila o urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta. Člankom 4.2. Pravila o urednosti, sigurnost i održavanju skladišta je propisano da čišćenje skladišta koje uključuje i podove vrše radnici, dakle radnici poslodavca tužitelja, pa i sam tužitelj, budući isti skladište koriste sukladno ranije navedenog Ugovoru. Prema tome i temeljem samog ugovora, u skladu s navedenim odredbama, tužitelj ne samo da je trebao, nakon što je uočio led, isti očistiti već je sukladno odredbama ranije spomenutih Pravila trebao sudjelovati u zajedničkom čišćenju prostora u kojem radi. Tuženik osporava navode tužitelja i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva budući da za isti smatra da je suviše visoko određen. Tužitelj nije ničim dokazao da bi trpio štetu odnosno da bi imao pravo na iznose koje isti potražuje s osnove naknade štete, a naročito u pogledu naruženja odnosno trajno smanjene životne aktivnosti. Tuženik ad.2., predlaže odbaciti tužbeni zahtjev kao nedopušten, a podredno, ukoliko sud ipak utvrdi da procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka postoje, a budući da su navodi tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelost neosnovani, predlaže da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao: Zapisnik o inspekcijskom radu Klasa: 116- 02/16-41/21, Urbroj :524-10-04-02/8-16-4, od 21. ožujka 2016.g., Prijava o ozljedi na radu 09. ožujka 2016.g. Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad ., Potvrda o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa od dana 05.svibnja 2017., medicinska dokumentacija (list spisa 19 od 24), Prijava o prestanku osiguranja od dana

03. svibnja 2017.,Ugovor o pružanju logističkih usluga od dana 30. studenoga 2012., Pravila o urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta od dana 15. ožujka 2010.,Potvrda o stanju vremena od 25. siječnja 2019.g Klasa : 920-03/19-01/14 Urbroj: 554-04- 03/05-19-3., Cjenik usluga Doma za starije i nemoćne osobe L. od dana 25. srpnja 2013.g. Klasa:402-01/13-01/1244 Ur broj: 2181/1-07/03-13, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka E. Ž. i Z. F. – G.., te

je proveden dokaz medicinskog vještačenja po sudskim vještacima dr. spec. ortoped

D. T. i dr. N. S., spec. psihijatar. 7. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan. 8. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao zaposlenik tuženika ad.1, temeljem ugovora na neodređeno vrijeme obavljao poslove skladištara i pomočnog skladištara u skladištu kod tuženika ad.2., temeljem ugovora o pružanju istih usluga od 30. Studenog 2012., koji je sa tuženikom ad.2., zaključio tuženik ad.1.,

-- da je temeljem prijavljene ozljede na radu obavljen očevid od strane Inspektorata rada, o čemu je sastavljen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od

21.ožujka 2016.,

- da je prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način i koristio osobnu zaštitnu opremu za koju ga je zadužio poslodavac.

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

U odnosu na tuženika ad.1.,

-nastanak predmetnog štetnog događaja osnov i visinu tužbenog zahtjeva,

-prigovor promašene pasivne legitimacije,

U odnosu na tuženika ad.2, -

prigovor litispendencije,

- nastanak predmetnog štetnog događaja osnov i visina tužbenog zahtjeva..

- isključiva odgovornost tužitelja s osnova krajnje nepažnje.

9. Pregledom prijave o ozljedi na radu od 9.ožujka 2016 g.( pregled spisa strane 12- 15 ) razvidno je da je ozljeda na radu nastala dana 3. ožujka 2016. i to u prostoru skladišta unutar kruga društva tuženika ad.2 u S., na način da kada je otpad dovezao na viličaru prilikom ručnog istovara u kontejner tužitelj se pokliznuo i pao te ozlijedio rebra.

10. Pregledom Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 21. ožujka 2016. ( list spisa 7- 11) razvidno je da je u točci 3 istog zapisnika evidentirano da se ozljeda dogodila dana

3. ožujka 2016 g oko 12 sati na deponiju otpada unutar kruga tuženika ad.2 kada je otpad koji je dovezao na viličaru tužitelj ručno istovarivao u kontejner, poskliznuo se i pao na stari odbačeni ormar od sokova. Prema izjavama nazočnih osoba od tog dana da je neposredno prije ozljeđivanja tužitelja bilo veliko nevrijeme i leda od tuče na mjestu istovara. Tužitelj da je prilikom rada i ozljede na deponiju tuženika ad 2 imao na sebi propisanu zaštitnu opremu.

11. Pregledom Ugovora o pružanju logističkih usluga, koji su zaključili tuženici ad. 1. i ad 2 dana 30 . studenog 2012 godine, i to tuženik ad 1 kao izvođač, a tuženika ad .2. kao naručitelj, razvidno je da su u članku 4. ugovorili da je izvođač dužan prilikom izvođenja poslova za tužitelja držati se postupovnih pravila između ostalog i Pravila o urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta. Člankom 5. istog ugovora ugovoreno je da se naručitelj obvezuje da će organizirati rad u skladištu kako sve uključene radne snage tako i osnovna sredstva za rad te da će ažurno voditi sustavnu evidenciju i izvršavati sve potrebno izvještavanje. Ugovoreno je da naručiteljevi radnici obavljaju i odgovaraju za sljedeće poslove: organiziraju rad skladišta, izdaju naloge ( pismenim i usmenim putem izvođačima viličaristima ,pomoćnim radnicima te odgovaraju za rad skladišta.

12.U svom iskazu tužitelj B. R., između ostalog navodi da je kod tuženika ad

1., radio na poslovima viličara-skladištara, možda godinu ili dvije, ali te iste poslove da je radio i kod tuženika ad. 2., od 1997. godine. Toga dana na nogama da je imao radne cipele sa gumom i metalnim pojačanjem, radno odijelo, rukavice te debelu bundu sa fudrom obzirom da je bilo veoma hladno. Navodi da je taj dan padala kiša i uz kišu krupa. Osim poslova utovara i istovara iz kamiona on da obavlja i poslove, odnošenja kartona, folije i drugog otpada, i to konkretno putem viličara u reciklažno dvorište koje da se nalazi na posebnom dijelu vanjskog dijela skladišta. U reciklažno dvorište da je otišao sa viličarem te da je nosio kantu sa nakupljenom folijom, koju da je trebao isprazniti u za to određeni kontejner. Obzirom da je kontejner bio dosta napunjen nakon, što je ručno iskrcao foliju iz te kante, da je imao i zadatak skupiti foliju ukoliko bi ista pala izvan kontejnera. Tako da je i postupio i toga dana te da je radi skupljanja te folije koja je odletjela iz kontejnera koji je bio prepunjen, došao i na stražnju stranu kontejnera gdje su djelatnici koji rade u prodaji tuženika ad. 2. bacili glomazni otpad između ostalog i razbijenu policu izrađenu od lima i metala okrenutu naopako na način da su četiri metalne nožice bile okrenute prema gore. U cilju izvršavanja radnog zadatka u vidu skupljanja folija koje su ispale iz kontejnera, da je stao na tu metalnu policu jednom nogom na kojoj da je vidio da ima ostatka leda te da se u tom trenutku okliznuo te pao i udario u jednu od metalnih nožica. Mišljenja je da nije imao bundu da bi mu ta nožica probila crijeva. Te da nikada nije imao tako sličnu ozljedu. Poslovođi i voditelju smjene isto saslušanima da je pokazao mjesto gdje se udario to jest modricu koja je nastala pri padu. Oni kao radnici tuženika pod 1., da nisu imali obvezu održavati čistoću u reciklažnom skladištu, dakle, na mjestu gdje se ozlijedio. Na bolovanju da je bio sedam tjedana, tuđu pomoć i njegu da mu je pružala supruga. Svoj posao da je radio na način kao što ga je radio i prije, i da nije upoznat detaljno o obavljanju posla prilikom vremenskih nepogoda. Nitko da nije imao nikada primjedbi na njegov rad. Toga dana da je radio sam u smjeni koju da određuje voditelj skladišta, tako da mu nitko ni, nije mogao pomoći. Voditelj skladišta da utvrđuje tjedni raspored rada, a on da je unajmljeni radnik koji radi navedene poslove, a temeljem ugovora između tuženika pod 1. i 2., sutradan da je došao raditi a na hitnu pomoć da je otišao u nedjelju. Policija da je tražila od poslovođe prijavu i opis ozljede na radu. Zbog potreba posla da je radio i po svim vremenskim uvjetima, pa tako i po kiši i tuči,

a toga dana iako je kiša sa tučom padala 15-20 minuta prije no što je otišao isprazniti kantu sa folijom, on da je pričekao da ista stane te da je nakon toga išao obaviti radni zadatak.

13. U svom iskazu na ročištu dana 16. svibnja 2019. svjedok E. Ž. u ostalom navodi da je kod tuženika pod 2., u vrijeme tužiteljeva ozljeđivanja obavljao je poslove voditelja skladišta, a koje poslove obavlja već 10 -ak godina. Tužitelj da mu je poznat, a isti da je obavljao poslove vozača viličara u skladištu, a da je isti te poslove obavljao za tuženika ad.1., ali za potrebe tuženika ad 2. sve temeljem zaključenog Ugovora između tuženika pod 1. i 2. On kao voditelj skladišta da rukovodi, organizira rad skladišta te u tom smislu daje i potrebne radne naloge, dnevno, tjedno i mjesečno,

zaposlenicima, kako tuženika pod 1. tako i tuženika pod 2. Radi potreba posla tužitelj da je putem viličara trebao ručno istovariti karton iz zatvorenog dijela skladišta te ga odvesti u reciklažno dvorište na kraju istoga gdje se nalaze smještena tri velika kontejnera za otpad od kojih je jedan bio za staklo, jedan za foliju a jedan za papir. Radnja odlaganja tako skupljenog kartona iz pogona tuženika pod 1., da se radi putem viličara te se sa viličarem dođe do samog kontejnera gdje je potrebno da rukovatelj viličara ručno pogurne skupljeni papir u za to predviđeni kontejner. Toga dana je tužitelja vidio već u 6 sati ujutro na početku radnog dana i da nije primijetio da bi isti bio ozlijeđen ili da se žalio na nekakve ozljede i boli. Do ozljede, a po kazivanju samog tužitelja i koliko se može sjetiti, da je došlo prije marende, na način da se isti pokliznuo na dio lima na koji je stao, a koji je predstavljao dio odbačenog reklamnog frižidera ili panoa. Navodi da se može sjetiti da je toga jutra bilo hladno, a da li je padala tuča i da li je na tom mjestu bilo zaleđeno da se ne može se sjetiti. Tužitelj mu je kazao kako se prilikom ručnog istovara skupljenog kartona sa viličara pokliznuo na limenu podlogu, te da je pao i ozlijedio se u području leđa što mu je i pokazao, te je vidio modricu i samu ozljedu. Tužitelj da je iako ga je boljelo, nastavio raditi taj dan kao i idući dan, ali da se nakon toga javio u bolnicu. Tužitelj da je na nogama imao radne cipele, radno odijelo i rukavice, a kacigu za ovaj dio posla koji tužitelj obavljao da nije bila potrebna. Tužitelj da je poslove koje je gore opisao radio sam u smjeni i iste da obavlja sam sa viličarem odnosno da nema pomoćnog radnika. Navodi da je ugovorom zaključenim sa tuženikom ad. 1., utvrđeno da su isti obvezni održavati čistoću skladišta te da u tu svrhu oni koriste i strojeve za čišćenje, kako unutrašnjeg prostora skladišta tako i vanjskog dijela i reciklažnog dvorišta. U slučaju kiše i drugih elementarnih nepogoda kada vrijeme dopušta, radnje čišćenja i odlaganja da se provode jer uređaji imaju kabine. Nekada da se radi i po kiši, ali ovisno o procjeni da li se te radnje mogu izvršiti. Tuženik ad 1. da je tužitelju kao radniku dao na korištenje i zadužio ga sa radnim cipelama koje imaju pojačanje s prednje strane, radi se u uobičajenim radnim cipelama, protukliznim. Kod tuženika ad 2., da postoje propisani postupci glede prijave ozljede na radu, međutim, tužitelj da mu se potužio o nastanku svog pada i same ozljede na radu, međutim, kako je isti kao odgovoran i savjestan radnik da je nastavio raditi kao i da je došao na posao slijedeći dan, te da nije smatrao potrebnim sačiniti prijavu ozljede na radu. Ozljedu na radu da kao takvu da je prijavio nakon što je tužitelj otišao na bolovanje tj. potražio liječničku pomoć, jer da je ozljeda bila teža no što su i tužitelj i on mislili.

14. U svom iskazu svjedok Z. F. – G. između ostalog navodi da je kod tuženika pod 2., u vrijeme ozljeđivanja tužitelja radio kao voditelj smjene, a u smislu toga radnog mjesta da je izdavao naloge za obavljanje određenog posla, te da raspoređuje radnike da bi se posao obavio te da kontrolira nadzire i slično. Tužitelja da poznaje, a isti da je obavljao poslove vozača viličara u skladištu, a radi potreba posla te poslove da je obavljao i unutar zatvorenog dijela skladišta kao i vanjskog dijela reciklažnog dvorišta. U vrijeme kada se tužitelj ozlijedio, a misli da je to bilo početkom ožujka 2016., koliko se može sjetiti da je taj dan je bilo dosta hladno, vlažno, te da je padala kiša i krupa. Toga dana da se tužitelj vratio u skladište te mu se potužio kako se pokliznuo i pao te udario u području rebara, na kojem mjestu da se i držao rukom. Nakon toga isti da je nastavio raditi, međutim, dosta da se štedio a da bi znao i zastajkivati. Toga dana da je tužitelja vidio kada je došao na posao jer da počinju raditi u 6 sati ujutro u jutarnjoj smjeni, da na njemu nije primijetio da bi imao kakvih poteškoća, fizičkih ograničenja i sl. kao što je to bilo vidljivo nakon što mi je kazao da je pao i ozlijedio se. Ne može se sjetiti je li sutradan došao raditi ,a da je tužitelj kao i ostali radnici imao na nogama radne cipele sa gumenom potplatom i pojačanjem na prstima, radno odijelo i rukavice. Samo ozljeđivanje tužitelja da nije vidio već sve što zna da je po kazivanju tužitelja. A idući tjedan da je doznao da je tužitelj završio na bolovanju. U reciklažnom dvorištu da postoje dva velika kontejnera u koje odlažu papir, kao i folije kao repromaterijal i niz malih kontejnera za odlaganje drugog otpada. Pored toga da imaju i mjesto gdje odlažu glomazni otpad, a u smislu istrošenih metalnih polica, reklamnih panoa i sl. Navodi da se radi se o otpadu koji je glomazan i nerazvrstan. U samom skladištu kako u zatvorenom tako i u otvorenom dijelu ranije opisanog dvorišta da se radi po svim vremenskim uvjetima i kada je kiša i snijeg i puše vjetar. Na mjesto gdje se tužitelj ozlijedio da nije otišao pa da ne može kazati je li bilo leda ili ne.

15. Ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja i saslušanim svjedocima.

16. Pregledom potvrde o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda list spisa ( 81 -82) razvidno je da je prema podatcima sa meterološke postaje ( GMP) S.-

M. za 3. ožujka 2016 g. bilo pretežno oblačno vrijeme sa kišom prijepodne, kada je bilo i grmljavinsko vrijeme, ali nije zabilježena pojava tuče. Međutim obzirom da se radi o potvrdi koja ne obuhvaća točnu lokaciju te obzirom da je i svjedok G. potvrdio iskaz tužitelja u odnosu na vrlo loše vremenske prilike kritičnog dana sa pojavom kiše i tuče, ova sud smatra da potvrda nije vjerodostojna za tu lokaciju.

17. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim. Odredbe Zakona o zaštiti na radu primjenjuju se u konkretnom slučaju u vidu procjene odgovornosti tuženika ad.1., kao poslodavca tužitelja za štetu nastalu kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima.

Stoga, odnosu na tuženika ad.1., kao poslodavca tužitelja prema čl. 15. Zakona o zaštiti na radu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja bilo je propisano da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. U smislu naprijed citirane odredbe iz čl. 15., odgovornost tuženika kao poslodavaca za štetu nastalu tužitelju kao radniku procjenjuje se po pravilima odgovornosti na principu uzročnosti, te je u postupku dovoljno utvrditi da je tužitelj zadobio ozljedu na radu, odnosno da je ozljeda uzročno posljedična veza s radom, da je postojala obveza tuženika za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio i trpi kao posljedicu radne nezgode a osim u slučaju da dokaže da postoje pretpostavke koje bi ga oslobodile odgovornosti. Tuženik se može djelomično osloboditi odgovornosti za štetu koju je pretrpio tužitelj, samo ukoliko dokaže postojanje pretpostavke iz čl. 1067. ZOO-a, kao što su viša sila, radnja tužitelja kao oštećenika i radnja treće osobe.

18.Pregledom prijave o ozljedi na radu tužitelja od 9.ožujka 2016 g.( pregled spisa strane 12- 15 ) utvrđeno je da je tužitelj radeći na radnom mjestu skladištara doživio ozljedu na radu obavljajući redovite poslove za vrijeme redovitog radnog vremena i to pokliznućem zbog neadekvatnih vremenskih uvjeta prilikom obavljanja svojih radnih obaveza, a što je nedvojbeno utvrđeno i Zapisnikom nadležnog inspektora rada, kao i iskazima saslušanih svjedoka, posebno svjedoka Ž. djelatnika tuženika ad.2

koji je tada radio kao voditelj skladišta i koji je potvrdio navode tužitelja da je kritičnog dana neposredno prije istovara otpada od strane tužitelja, bilo veliko nevrijeme sa tučom. Kao uzrok ozljede navedena je klizavost radne površine na koju po ocjeni ovog suda tužitelj nije mogao utjecati obzirom da je bio upućen na rad od strane svog rukovodioca. Po ocjeni ovog suda upravo je dužnost poslodavca u ovom slučaju tuženika ad.1. i 2., da osiguraju uvjete za siguran rad sukladno odredbama Pravilnika o urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta kao postupovnog akta vlasnika skladišta u ovom slučaju tuženika ad.2, a ne to tumačiti kao krajnju nepažnju tužitelja. Tuženik ad.1., iako je paušalno osporio način i mehanizam ozljeđivanja tužitelja u ovom postupku nije dokazao zakonske pretpostavke koje bi ga oslobodile odgovornosti, stoga je u cijelosti odgovoran tužitelju za nastalu štetu po pravilima odgovornosti na principu uzročnosti kao poslodavac tužitelja.

19.U odnosu na tuženika ad.2., obzirom da se tužitelj ozlijedio na deponiju otpada unutar kruga tuženika ad.2 valja istaći da temeljem čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. U čl. 1066. st.1. 2. i 4. ZOO-a propisano je da umjesto vlasnika stvari isto kao on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu, ali će pored nje odgovarati vlasnik stvari, ako šteta proizlazi iz skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koju nije skrenuo pozornost. Temeljem Ugovora o pružanju logističkih usluga, koji su zaključili tuženici ad. 1. i ad 2 dana 30 . studenog 2012 godine, i to tuženik ad 1 kao izvođač, a tuženika ad .2. kao naručitelj, razvidno je da su u članku 4. ugovorili da je izvođač (tuženik ad.1) dužan prilikom izvođenja poslova za tužitelja držati se postupovnih pravila između ostalog i Pravila o urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta. Međutim Člankom 5. istog ugovora ugovoreno je da se naručitelj (tuženik ad.2), obvezuje da će organizirati rad u skladištu kako sve uključene radne snage tako i osnovna sredstva za rad te da će ažurno voditi sustavnu evidenciju i izvršavati sve potrebno izvještavanje. Ugovoreno je da naručiteljevi radnici obavljaju i odgovaraju za sljedeće poslove: organiziraju rad skladišta, izdaju naloge ( pismenim i usmenim putem izvođačima viličaristima ,pomoćnim radnicima te odgovaraju za rad skladišta. Sukladno iskazu svjedoka Z. F. – G. između ostalog proizlazi da je kod tuženika pod 2. u vrijeme ozljeđivanja tužitelja radio kao voditelj smjene, a u smislu toga radnog mjesta da je izdavao naloge za obavljanje određenog posla, te da raspoređuje radnike da bi se posao obavio te da kontrolira nadzire i slično. Isti je potvrdio da je kritičnog dana bilo loše vrijeme sa krupom, međutim u samom skladištu kako u zatvorenom tako i u otvorenom dijelu ranije opisanog dvorišta da se radi po svim vremenskim uvjetima i kada je kiša i snijeg i puše vjetar. Po ocjeni ovog suda upravo je dužnost poslodavca u ovom slučaju tuženika ad.1., ali i tuženika ad.2., kao vlasnika skladišta da osigura uvjete za siguran rad sukladno odredbama Pravilnika o urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta kao postupovnog akta tuženika ad.2., a ne to tumačiti kao krajnju nepažnju tužitelja. Stoga su potpuni neosnovani navodi tuženika ad.2., da je kao razumna osoba tužitelj trebao biti svjestan da postoji opasnost od pada prilikom pristupa kontejneru zbog prisutnosti leda i da mu nitko nije dao nalog za rad. Tužitelj je upravo postupao po radnom nalogu djelatnika tuženika ad.2., što su svjedoci i potvrdili u svojim iskazima, a kojima je uredno i prijavio pad te nastavio i dalje raditi taj dan makar i ozlijeđen, iz čega se zaključuje da u ponašanju tužitelja nije bilo nikakve namjere, a niti krajnje nepažnje jer ni sam nije procijenio da se teže ozljedio, jer se pad u takvim vremenskim uvjetima može se svakom dogoditi. Dakle, nije na tužitelju da sam procjenjuje postojanje opasnosti od ozljeđivanja uslijed vremenskih neprilika već na poslodavcu i djelatnicima tuženika ad.2., koji su organizirali rad u skladištu i koji su davali naloge za rad. Stoga kako je tužitelj postupao po radnom nalogu djelatnika tuženika ad.2., kojem je uredno i prijavio pad ovaj sud smatra da su potpuno neosnovani prigovori tuženika ad.2., da je za to isključivo odgovoran tuženik ad.1., i sam tužitelj zbog krajnje nepažnje, što u ovom postupku nije dokazao. Stoga ovaj sud smatra da je uz tuženika ad.1.,kao poslodavca tužitelja koji odgovara po objektivnoj odgovornosti solidarno odgovoran i tuženik ad.2. kao vlasnik deponija i organizator rada u skladištu jer je do ozljeđivanja tužitelja došlo i krivnjom tuženika ad.2., zbog propusta njegovih djelatnika u organizaciji rada pri opasnim vremenskim prilikama, što dovodi do uzročne veze između štetne radnje tuženika ad.2. i štete.

20. Svi ostali istaknuti prigovori i to dvostruke litispendencije, nepostojanja pravnog interesa tužitelja, promašene pasivne legitimacije su u cijelosti neosnovani što proizlazi iz gornjeg obrazloženja. Ovaj sud je na ročištu održanom dana 30 .siječnja 2019., predmetnom spisu u kojem je bio tužen samo tuženik ad.1., pripojio spis Pr-119/2019 u pravnoj stvari tužitelja i tuženika ad2 C. – C. H. H. d.o.o., radi naknade štete po istom štetnom događaju, a koji je do tada u ovom predmetu bio umješać, te je pripajanjem postao tuženik ad 2.

21. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovog zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22.Na okolnost visine pretrpljene imovinske i neimovinske štete sud je proveo medicinska vještačenja po dr. D. T. sec. ortoped i sudskom vještaku N.

S. spec. psihijatru. Vještakinja dr. D. T. spec. ortoped u svome nalazu i mišljenju navodi da se tužitelj se dana 6.ožujka.2016. javio na HKP gdje da je naveo da se prije tri dana poskliznuo te pao na lijevi bok te da je osjećao da mu nešto škljoca kada se okreće na krevetu. Pregledom da je utvrđen kontuzijski marker lumbalno lijevo te da poslan na rtg snimanje te gdje je utvrđeno da se radi o prijelomu 12 i 11 rebra i puknuću 10 rebra. Dakle da je upućen i na ultrazvuk koji je bio uredan. Dakle ustanovljen je prijelom tri rebra. Liječen je konzervativno, odlazio je na kontrole. Dana 18.travnja.2016. klinički nalaz da je bio uredan i kontrola po potrebi. Tužitelj da je u štetnom događaju zadobio takvu ozljedu koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznos u od 5 % što znači da će morati ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova i kod podizanja tereta, da će osjećati bolove na mjestu tih prijeloma. Bolove jakog intenziteta da je imao prva tri dana, srednjeg jedan tjedan i još slabog intenziteta jedan mjesec. Naruženosti da nema, a tuđa njega i da je pomoć je bila potrebna kao pomoć kod obavljanja higijene dok je ležao prva dva tjedna, dva sata tjedno i još tri tjedna jedan sat dnevno. Na upit punomoćnika tužitelja da li prijelom tri rebra ostavlja smetnje u plučnoj funkciji, iskustveno rečeno da smetnje u plućnoj funkciji nema, odnosno kod njega da nije zaostalo jer nema dokumentacije koja bi to potvrdila. Što se tiče javljanja liječniku, obzirom da se ovaj tužitelj javio nakon tri dana, navodi da je to stvar samog tužitelja jer neki ljudi znaju uzimati analgetike, trpiti, mirovati, a neki čim se pojave i blaži bolovi znaju ići kod liječnika.

23. Vještak dr. N. S., navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja B. R. iz čega je vidljivo da je isti 3. ožujka 2016. doživio nezgodu na radu te da je tom prilikom zadobio ozljedu zbog čega je nakon tri dana potražio pomoć liječnika na HKP KBC S. gdje je dijagnostičko i terapeutski zbrinut. U daljnjem nastavku liječenja da je isti pregledan ambulantno kod specijaliste kirurga te da su učinjene pretrage rtg. Iz navedene dokumentacije da nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj kao i zadobivene ozljede dovele do razvoja nekih simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze specifičnog psihijatrijskog poremećaja. No uzevši u obzir normalno-psihološki reagiranje prosječne osobe na ovakav tip traumatskog događaja te zadobivene ozljede koje su detaljno opisano u vještačenju specijaliste ortopeda mogu reći da je tužitelj je u trenutku ozljeđivanja da je pritrpio primarni strah u trajanju od nekoliko sekundi nastavlja se sekundarni strah jačeg intenziteta sljedeća tri dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih desetak dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 4 do 6 tjedana. Trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica traumatskog događaja i zadobivenih ozljeda da nije bilo.

24. Naprijed navedeno vještvo vještaka D. T. i sudskog vještaka dr. N.

S., ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno i izrađeno po pravilima struke,

a na koje stranke nisu imale primjedbe. Imajući u vidu duljinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova koje je tužitelj pretrpio, dob tužitelja (rođ. … god.), te lokaciju i težinu ozljede, popratne neugodnosti pri liječenju, intenzitet i trajanje straha, okolnosti ozljeđivanja, liječenja, te imajući u vidu načelo individualizacije naknade, primjenu pravnog standarda pravične naknade, utvrđeni stupanj umanjenja općih životnih aktivnosti, to ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužitelju s osnove neimovinske štete, za koju su solidarno odgovorni tuženici ad.1 i 2.,, pravičnu novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 2.526,28 € / 17.000,00 kn.

25.Sukladno odredbi iz čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelju su na dosuđenu naknadu neimovinske štete priznate zatražene zatezne kamate koje teku počevši od dana podnošenja tužbe 25.

svibnja 2018 god., pa do isplate, po stopi u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dok je za više tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

26. Odredbom iz čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.– troškova tuđe njege i pomoći. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražilo i naknadu imovinske štete i to s naslova troškova tuđe njege i pomoći u iznosu od 225,63 eura/1.700,00 kn. Naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik materijalne štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih sredstava koji bi tužiteljica platila trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. Stoga u situaciji kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu njegu i pomoć, jer nije sporno da isti nije plaćao trećoj osobi naknadu za tuđu njegu i pomoć, pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala uslugu tuđe njege i pomoći tu naknadu zahtijevala. Prema mišljenju vještaka tužiteljiu je zbog zadobivene ozljede bila potrebna tuđa njega i pomoć druge osobe bila potrebna kao pomoć kod obavljanja higijene dok je ležao prva dva tjedna, dva sata tjedno i još tri tjedna jedan sat dnevno. Polazeći od navedenog kao i od cijene sata tuđe njege i pomoći koja prema cjeniku

Doma za starije i nemoćne L. S. iznosi od 35,00 kn po satu, koji je po ocijeni ovog suda izdatak koji bi tužiteljica platila da je angažirala osobu koja obavlja takve poslove. Stoga ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužiteljici s osnova imovinske štete – troškova tuđe njege i pomoći, pravičnu naknadu u iznosu od 116,13 eura/ 875,00 kn, dok je za više zatraženo 82,95 eura/625,00 kn, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

27.Kako je tužiteljici naknada za tuđu njegu i pomoć utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja na dosuđeni iznos od 116,13 eura/ 875,00 kn, zatezna kamata joj je priznata od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, a po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od presuđenja pa do isplate, stoga je za više zatražene kamate s ovog osnova tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

28. Tužiteljevo potraživanje s osnove troškova liječenja paušalni iznos na ime troškova koji je tužitelju navodno nastao zbog odlaska na liječničke preglede i rehabilitaciju u iznosu od 66,36 eura/ 500,00kn, je osnovan. Iz priloženih liječničkih nalaza ( list spisa 19 do 24) razvidno je da je tužitelj imao troškove prijevoza na liječničke preglede kojih ne bi bilo da nije bilo predmetne ozljede, stoga njegov paušalni zahtjev za naknadom troškova liječenja ovaj sud smatra osnovanim. Zatezna kamata mu je priznata od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, a po stopi određenoj člankom 29. st. 2. ZOO, stoga je za više zatražene kamate s ovog osnova tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

29.Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 5. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), te troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14)., te popisu troška i VPS. Tužitelju je priznat sljedeći trošak priznat trošak sudska pristojba za odgovor na tužbu prema uspjehu u sporu - trošak zastupanja po odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (" narodne novine " br. 148/09) VPS, te popisu punomoćnika tužitelja. , za sastav dvije tužbe – za svaku po 100 bod., zastupanje na ročištima od dana: 19. rujna 2018., 06.studenoga 2018,30.siječnja 2019., 07. ožujka 2019.,16.svibnja 2019. 22. listopada 2020.,23. studenoga 2021., 12. travnja 2022., 14 lipnja 2022.,14.listopada 2022.,12. travnja 2023.,- za svako po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 23.veljače 2022., - 50 bodova, za sastav podnesaka od dana: 01.listopada 2018., 28.

siječnja 2019., 29. siječnja 2019.,08. ožujka 2019.,13.lipnja 2022., - za svaki po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude – 50 b0d., što ukupno daje 1.900 bodova (1 bod = 15 kn), što daje 3.782,60 eura / 28.500, kn.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 27. listopada 2023.

SUDAC:

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-zz tuženika

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte