Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Kžm-28/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu prema mlt. A. O., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi mlt. Aleksa Oršoša podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 15 Kvm-29/2023-5, Km- 9/2021 od 9. listopada 2023., na sjednici održanoj 27. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba mlt. A. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Čakovcu rješenjem poslovni broj: 15 Kvm-29/2023-5, Km- 9/2021 od 9. listopada 2023. je, na temelju čl. 66. st. 1. u svezi čl. 67. st. 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje: ZSM) u svezi s čl. 123. st. 1. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), prema maloljetnom A. O. odredio istražni zatvor, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se mlt. A. O. putem braniteljice po službenoj dužnosti mr. sc. A. F.-R., odvjetnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-763/2023-3 od 27. listopada 2023. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovo žalbeno vijeće uočava da premda maloljetnik u žalbi izrijekom navodi samo žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, polazeći od njezinog sadržaja može se zaključiti da žalbu podnosi i iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Maloljetnik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Prije svega, žalitelj nije u pravu kada ostvarenje te povrede nalazi u tome da iz pobijanog rješenja nije razvidno koje konkretno kazneno djelo je prvostupanjski sud imao u vidu. Naime, iz pobijanog rješenja jasno proizlazi da se radi o kaznenom djelu teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11.

S time u svezi maloljetnik nije u pravu niti kada ostvarenje te povrede nalazi u tome da prvostupanjski sud nije obrazložio ni zašto se zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe može odrediti istražni zatvor, te da je u pobijanom rješenju bilo nužno navesti koje konkretno ponašanje žalitelja se podvodi pod zakonski opis predmetnog kaznenog djela.

Na ovom mjestu valja podsjetiti da rješenje o određivanju istražnog zatvora protiv osobe koja je osnovano sumnjiva da je počinila kazneno djelo ne predstavlja meritornu odluku o njezinoj kaznenog odgovornosti za to djelo, tako da u izreci rješenja o određivanju istražnog zatvora, kao niti u njegovom obrazloženju nije nužno navesti činjenični opis djela, odnosno konkretno ponašanje koje se podvodi pod zakonski opis određenog kaznenog djela.

Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju istražni zatvor protiv maloljetnika određen i iz osnove propisane u čl. 123. st. 1. toč. 5. ZKP/08, to je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja bio dužan navesti samo činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je maloljetnik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku (čiji činjenični opis je sadržan u prijedlogu ODO Čakovec da se maloljetniku izrekne odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar od 11. lipnja 2021.), zašto smatra da maloljetnik premda uredno pozvan izbjegava doći na raspravu, te razloge na temelju kojih zaključuje da se svrha određivanja istražnog zatvora ne može ostvariti drugim, blažim mjerama.

Maloljetnik ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka nalazi i u tome da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora ne mi moglo ostvariti drugim blažim mjerama, posebice kada se ima u vidu da se istražni zatvor protiv maloljetnika može odrediti samo kao krajnja mjera, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Suprotno žalitelju prvostupanjski sud je u toč. 14. obrazloženja pobijanog rješenja iznio određene, jasne i po stavu ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da je u ovom slučaju radi ostvarenja svrhe istražnog zatvora (osiguranje prisutnosti maloljetnika na raspravi), iako je prema odredbama Zakona o sudovima za mladež riječ o krajnjoj mjeri, protiv maloljetnika nužno odrediti istražni zatvor. Vezano za žalbene navode kojima se upire da u pobijanom rješenju nije naveden rok trajanja istražnog zatvora, na ovom mjestu valja podsjetiti da se je u odredbi iz čl. 131. st. 3. ZKP/08 izrijekom propisano da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice (analogno vrijedi i za situaciju nakon podnošenja prijedloga za izricanje odgojnih mjera) ne određuje rok trajanja istražnog zatvora.

7. Maloljetnik nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljenog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku.

Tako u žalbi posebice ističe da provedenim vještačenjem tragova papilarnih linija nije utvrđeno da bi izuzeti tragovi potjecali od njega, dok iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ne proizlazi da bi on sudjelovao u počinjenju predmetnog kaznenog djela. Što se tiče iskaza svjedoka I. O. isti smatra nevjerodostojnim, budući da je taj svjedok, po mišljenju žalitelja, svojim iskazom evidentno nastojao poboljšati svoju procesnu poziciju u postupku.

7.1. Vezano za takve žalbene tvrdnje, na ovom mjestu prije svega valja primijetiti da sudovi u ovoj fazi postupka nisu ovlašteni analizirati dokaze i davati ocjenu njihove vjerodostojnosti.

Polazeći od toga, a imajući u vidu da I. O. u svome svjedočkom iskazu izrijekom tereti maloljetnika za počinjenje predmetnog kaznenog djela, pri čemu i sam priznaje da je sudjelovao u istom, u povezanosti s drugim dokazima i podacima u spisu, tada i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, u ovom slučaju postoji relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je maloljetnik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

7.2. Maloljetnik nije u pravu niti kada u žalbi smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

Tako prvostupanjski sud pravilno primjećuje da je maloljetnik do sada, od šest zakazanih rasprava, bio prisutan samo na jednoj i to kada je njegova nazočnost osigurana prisilnim dovođenjem po djelatnicima policije, dok je pozive za preostale rasprave, iako je na neke od njih bio uredno pozvan, ignorirao ili pak ga djelatnici policije nisu zatekli na adresi prebivališta, a što sve, posebice kada se dodatno ima u vidu da je pozive na rasprave ignorirala i njegova majka, od koje se očekuje da odgojno djeluje na maloljetnika i ukaže mu na nužnost odazivanja sudskim pozivima, tada se i po stavu ovog žalbenog vijeća u ovom slučaju, a suprotno žalbenim tvrdnjama, nameće zaključak da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom blažih mjera, te da je stoga protiv maloljetnika bilo nužno, kao krajnju mjeru odrediti istražni zatvor.

7.3. Naposljetku, maloljetnik nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je ovom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP/08.

Naime, imajući u vidu sve prethodno navedene okolnosti, te činjenicu da se maloljetnik tereti za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/08 ( o čijoj težini jasno govori propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina) i da je protiv njega predloženo izricanje odgojne mjera upućivanja u disciplinski centar, tada po stavu ovog žalbenog suda, u ovom slučaju, za sada, nije došlo do povrede navedenog načela.

8. Slijedom iznijetih razloga žalba maloljetnika nije prihvaćena te je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 27. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović