Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 24 P-305/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Žužika Bajus, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 52, radi isplate iznosa od 1.956,40 eura[1] / 14.740,48 kuna, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 18. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Žužike Bajus i punomoćnika tuženika Jelene Guljaš, na ročištu za objavu presude, 27. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku, Hrvatske autoceste d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Širolina 4, OIB: 57500462912, da tužitelju, Croatia osiguranju d.d., sa sjedištem u Zagrebu, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, isplati iznos od 1.956,40 EUR[1] (slovima: tisuću devetsto pedeset šest eura i četrdeset centi) /14.740,48 kn (slovima: četrnaest tisuća sedamsto četrdeset kuna i četrdeset osam lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2019. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II.

Nalaže se tuženiku, Hrvatske autoceste d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Širolina 4, OIB: 57500462912, da tužitelju, Croatia osiguranju d.d., sa sjedištem u Zagrebu, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 530,89 eura (slovima: petsto trideset eura i osamdeset devet centi) /4.000,00 kuna (slovima: četiri tisuće kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 4. prosinca 2019. u 17,45 sati, na cesti A5- GP Branjin vrh - Beli Manastir – Osijek – Đakovo - Čvorište Sredanci (A3) - GP Svilaj, na 70 km + 250 m, dogodila prometna nezgoda na način da je divlja životinja (lisica) istrčala na kolnik, a na nju je naletjelo vozilo kojim je upravljao Dragan Šiško.

2. Budući da je predmetno vozilo, u vlasništvo tvrtke Erste&Steiermerkische S-leasing d.o.o., u trenutku nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilskog kaska, tužitelj je 30. prosinca 2019. isplatio Erste & Steiermerkische S- leasingu d.o.o., naknadu štete u iznosu od 14.740,48 kn / 1.956,40 EUR.

3. Tužitelj smatra da je za nastanak predmetnog događaja isključivo odgovoran tuženik kao pravna osoba koja upravlja i održava predmetnu prometnicu i koja je propustila istu održavati na način da bude sigurna za prometovanje sudionicima u prometu, budući da je u konkretnom slučaju prilikom prolaska navedenom prometnicom došlo do naleta na divljač koja se zatekla na kolniku autoceste. Prema odredbama Zakona o cestama, tuženik je dužan nadoknaditi štetu korisniku javne ceste, ako je šteta prouzrokovana stanjem javne ceste. Tužitelj je 20. veljače 2020. postavio regresni zahtjev tuženiku, no do mirnog rješenja spora nije došlo. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati predmetni iznos s pripadajućim zateznim kamatama pa do isplate uz naknadu parničnog troška.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe prigovor zastare, obzirom je od tužiteljevog saznanja za štetu, visinu štete i štetnika te podnošenja tužbe proteklo više od tri godine. Štetni događaj dogodio se 4. prosinca 2019., izvid štete temeljem kojeg se može utvrditi visina štete je napravljen 12. prosinca 2019., a tužba je podnesena 28. prosinca 2022. Podredno, tuženik ističe neosnovanost tužiteljeve tvrdnje kako je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja. Činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, kako to pogrešno smatra tužitelj, sama po sebi ne znači da tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust. Ističe da se tužitelj poziva na odredbu čl. 6. Zakona o javnim cestama koji je prestao vrijediti 2011. godine donošenjem Zakona o cestama koji se primjenjuje na ovu pravnu stvar. Tuženik ističe da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređen Zakonom o cestama, odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. U slučajevima štetnih događaja zbog naleta vozila na divljač na javnoj cesti, navodi tuženik, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu kulpoznosti na temelju čl. 50. Zakona o cestama, dok lovoovlaštenici i lovozakupnici odgovaraju po načelu kauzaliteta temeljem odredbi čl. 1045. st. 3. i 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima. Nastavno na citiranu odredbu Zakona o cestama i sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, smatra tuženik, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika. Slijedom navedenog tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Navedenim zakonskim i podzakonskim popisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divljači (lisice) na ograđeni prostor autoceste, a koje tuženik, nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Pored navedenog, za predmetnu dionicu autoceste izdana je uporabna dozvola. Tuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena ikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika rada ophodara razvidno je da u istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde. Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 4. prosinca 2019. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, odnosno najmanje 3 puta u 24 sata. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Iz putnog radnog lista ophodarske službe za prvu smjenu razvidno je da je predmetna dionica u prvoj smjeni obiđena i to zadnji put neposredno prije nezgode, kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde. Iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika. Nadalje, u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde te je ista bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja. Odmah nakon štetnog događaja radnici tuženika pregledali su zaštitnu žičanu ogradu u dužini od 1000 m lijevo i desno i u oba smjera od mjesta nezgode i na istoj nisu pronašli oštećenja, niti zadignuća, a što je razvidno iz Zapisnika o prometnoj nesreći. Ujedno se ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste. Napominje da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a, tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom prometa putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja. Iz dnevnika rada referenta operatera razvidno je da je u 18,23 sati operater Centra za nadzor i upravljanje prometom (CNUP) zaprimio dojavu Policijske uprave Brodsko- posavske o naletu vozila na životinju te da se vozilo nalazi na naplatnoj postaji Svilaj, a da se životinja nalazi između čvora Đakovo i čvora Sredanci, o čemu je odmah obaviješten ophodar. Ističe isključivu odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste. Uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj s obje strane autoceste nalazi lovište broj: XIV/105 Sredanci, a sa desne strane lovište broj: XII/104 Svilaj, što je razvidno iz karte lovišta koje se dostavljaju u privitku. Divljač na cesti je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar - odredba čl. 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu. Sukladno navedenom, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije. Smatra da nema uzročne veze između postupanja tuženika i predmetnog štetnog događaja. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene navedene pretpostavke odgovornosti za štetu u odnosu na tuženika, zbog čega tuženik nije odgovoran za naknadu potraživanja tužitelja, jer je za njegovu odgovornost potrebno protupravno postupanje. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. Na ročištu održanom 16. veljače 2023., punomoćnica tužitelja se protivila navodima iz odgovora na tužbu i u sudski spis predaje sudsku praksu odnosno Odluke Ustavnog suda u pogledu neosnovanosti prigovora zastare obzirom da potraživanje ove vrste zastarijevaju u općem zastarnom roku, u odnosu na istaknuti prigovor pasivne legitimacije prema kojemu bi prema nastaloj šteti tužitelju bilo odgovorno nadležno lovačko društvo, tužitelj predaje sudsku praksu – odluke Vrhovnog suda iz kojih proizlazi da je za štete nastale na javnim cestama solidarno odgovorno nadležno lovačko društvo i tvrtka koja upravlja javnom cestom a tužitelj je u ovom konkretnom slučaju u svojoj tužbi odabrao kao solidarnog dužnika upravo tuženika. Tužitelj naglašava da sama činjenica da se lisica našla na autocesti upućuje na zaključak da zaštitna ograda nije bila održavana na pravilan način od strane tuženika. Ukoliko tuženik ne spori činjenicu izvršene isplate od strane tužitelja svom osiguraniku tužitelj će odustati od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja. Punomoćnik tuženika izjavljuje da ostaje kod odgovora na tužbu predloženih dokaza, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik smatra da nije odgovoran svakako za predmetni štetni događaj te slijedom toga predlaže da se provedu dokazni prijedlozi uvida u dostavljenu ophodarsku materijalnu dokumentaciju kao i ispitivanja svjedoka ophodara, a u odnosu na navod tužitelja vezano za financijsko vještačenje tuženik ističe da ne spori tu činjenicu da je osigurnina isplaćena u iznosu u kojem tužitelj navodi slijedom čega smatra da nije nužno provoditi taj dokazni prijedlog. Punomoćnik tužitelja ističe da odustaje od dokaznog prijedloga iz tužbe za provođenjem financijskog knjigovodstvenog vještačenja na okolnost izvršenja utužene isplate.

6. Sud je potom donio plan upravljanja postupkom s kojim su se stranke suglasile. Odlučeno je da će se pribaviti spis Policijske postaje Đakovo, poslovni broj: 511-07-27/06-O-29-2/2019, saslušati radnici tuženika Josip Lovaković i Zdravko Peran na okolnost urednog održavanja autoceste i tumačenja ophodarske dokumentacije te da će se provesti dokazni prijedlog prometno-tehničkim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode, mogućnost uočavanja i izbjegavanja naleta, brzine kretanja i sve druge okolnosti vezano uz nastanak konkretnog štetnog događaja, kao i na okolnost visine štete na predmetnom vozilu.

7. U nalazu i mišljenju, vještak navodi između ostalog da je uzrok nastanka prometne nesreće pojava lisice na kolniku autoceste A5 Osijek-Sredanci (A3), pri čemu je došlo do ostvarivanja fizičkog kontakta predmetnog vozila naletom na divlju životinju – lisicu, pri čemu je životinja uginula te je nastala materijalna šteta na vozilu. Kolnici autoceste nalaze se u ograđenom prostoru žičanom ogradom. Pojava divlje životinje nije očekivana prepreka za vozača. Nastala oštećenja na predmetnom vozilu mogla su nastati i pri manjim brzinama od najveće dopuštene 130 km/h. Popravak vozila izvršen je na temelju Izvida štete Croatia osiguranja br. N645032219 od 12. prosinca 2019. sačinjen po stručnom procjenitelju koji je vozilo pregledao i utvrdio oštećenja na vozilu. Prema Računu o popravku br. 5680/11547/3 od 16. prosinca 2019, proizlazi da je vozilo popravljeno u skladu s opisanim oštećenjima u izvidu štete, a visina štete na predmetnom vozilu u vlasništvu iznosi: 2.354,57 Eur (14.740,48 Kn).

8. U očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka od 21. kolovoza 2023., tuženik navodi da ga osporava i smatra manjkavim, nevjerodostojnim i na činjenicama neutemeljenim: Naime, tvrdi da se nalaz i mišljenje vještaka zasniva isključivo na jednoj ponudi o popravku i to izdane od trgovačkog društva Auto kuća Ćirić d.o.o. iz Slavonskog Broda. Jedna ponuda ne može biti vjerodostojnim dokazom kojim bi se trebalo dokazati visina štete, odnosno utvrditi cijenu dijelova i popravka u odnosu na oštećenja vozila. Ujedno, nije primjereno niti vjerodostojno da bi vještaku kao jedan od pokazatelj visine naknade za nastalu štetu bila i procjena od CROATIA OSIGURANJA, ovdje tužitelja. Ukoliko je vještak uzeo utvrđivati visinu štete temeljem ponuda, tada je morao uzeti u obzir nekoliko ponuda, barem tri ponude, koji bi mu trebali poslužiti kao usporedna procjena visine. Stoga, cijenu dijelova i cijenu popravka vozila nije utvrđena na stručan i valjan način, a što je očiti propust vještaka u činjenju njegova nalaza i mišljenja, zbog čega prigovaramo visini utvrđene štete. Nadalje smatra da vještak ne obrazlaže ulogu i doprinos tužitelja odnosno vozača u nastalom štetnom događaju u smislu njegove eventualne brzine, ne prilagođavanju uvjetima na cestama, uzročno posljedičnu vezu oštećenja vozila s težinom životinje u odnosu na kretanje vozila, osvjetljenja, što je mogući doprinos tužitelja u šteti odnosno njegovu potencijalnu odgovornost samog tužitelja u predmetnom štetnom događaju, i sl., što ne ukazuje u svom zaključku mišljenja. Tuženik smatra da i pored izrađenog nalaza i mišljenje vještaka da je tužitelj onaj na kome je teret dokaza, te da je dužan dokazati da je konkretan propust u obavljanju tuženikove djelatnosti zaista i postojao.

9. Na ročištu održanom 29. kolovoza 2023., sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka. Na podnesak tuženika od 21. kolovoza 2023. vještak se očitovao da je kod određivanja visine štete nužno imati navedena i popisana oštećenja na vozilu, a da se ta oštećenja se nalaze u izvidu štete kojeg je sačinio stručni procjenitelj. Drugi način za utvrđivanje štete je pregled vozila od strane vještaka. Obzirom da vozilo nije imao mogućnost pregledati, jedino na osnovu čega je bilo moguće iskazati visinu štete je izvid štete i dopunski izvid štete koji se nalaze u spisu. Navodi da račun za popravak odgovara izvidu štete. Na primjedbu oko ponude ističe kako se ne radi o ponudi nego o računu o popravku, dakle, stavke na računu odgovaraju stavkama na izvidu štete i po ničemu se ne razlikuju. Vezano za mogućnost uočavanja divlje životinje pri dugim i kratkim svjetlima navodi da je divlja životinja neočekivana opasnost na površini kolnika autoceste. Svjetlosni snop kod dugih svjetala iznosi minimalno 100 metara, dok je kod oborenih 40-80 metara, naravno pri dugim svjetlima i postoji veća mogućnost uočavanja prepreke na kolniku. U konkretnom slučaju nije moguće utvrditi u kojem trenutku i na kojoj udaljenosti je divlja životinja iskočila odnosno pojavila se na površini kolnika. Smatra da vozač nije doprinio nastanku štetnog događaja obzirom da je šteta mogla nastati i pri manjoj brzini od najveće dopuštene. Punomoćnik tuženika postavlja pitanje vještaku zašto nije dostavio tri usporedne ponude, vještak iskazuje: račun koji je uzet u obzir je iznos dijelova i popravka koji je stvarno plaćen i koji odgovara izvidu štete tužitelja pa stoga, ne smatra spornim dijelove koji su ugrađeni i uslugu koja je dana, s tim da iznosi usluga i dijelova u nekim drugim kućama nisu u tom smislu usporedivi. Punomoćnik tuženika stavlja primjedbu na iskaz vještaka u dijelu u kojem vještak eksplicitno navodi da ne postoji odgovornost vozača u dijelu doprinosa na štetni događaj te da upotreba kratkih i dugih svjetala u ovom predmetu nisu od značaja.

10. Na ročištu održanom 18. listopada 2023. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka Josipa Lovakovića i Zdravka Perana. Svjedok Josip Lovaković, nakon što je izvršio uvid u putni radni list, odnosno ophodarski dnevnik, navodi da se ne sjeća svih detalja predmetnog događaja, budući da se on zbio prije gotovo četiri godine, sjeća se da je do nesreće došlo i da je to bilo neposredno prije njegove predaje smjene, budući da mu smjena traje do 19 sati a poziv je primio oko 18:15 -18:20 sati. U blizini gdje se dogodila nesreća nema čvorišta s cestom. Na upit punomoćnika tužitelja je li pregledavao ogradu, svjedok odgovara da jest; svaki dan se tri puta u 24 sata pregledava ograda iz auta pri brzini do 40km/h, moguće je da pri pregledu promakne neka rupa, ali ne vjeruje, budući da do takvih oštećenja može doći jedino uslijed prometne nesreće, a cijela se ograda jednom godišnje i pješice obiđe. Nakon što se dogodi nesreća, praksa je da se provjeri ograda kilometar prije mjesta nesreće i kilometar poslije, u ovom slučaju svjedok nije radio taj pregled, budući da je završavao smjenu.

11. Saslušan je i svjedok Zdravko Peran koji je između ostalog naveo da je toga dana preuzeo smjenu na cesti, na naplatnim kućicama Svilaj od kolege kojemu je smjena završila. Vozač koji se sudario sa lisicom se nije zaustavio na mjestu nezgode već je došao do naplatnih kućica. Svi skupa sa policijom su se odvezli do mjesta nesreće gdje se nalazila lešina lisice. Ograda se redovito provjerava, pogotovo nakon takvih prometnih nezgoda, jer kroz rupe u ogradi zna se provući zec ili mačka, a lisica zna i prokopati ispod ograde. Nesreće sa naletima životinja se događaju ponekad više puta u mjesecu, a ponekad više mjeseci ne bude nikakvih nesreća. Sjećam se da sam pregledao ogradu kilometar ispred i iza mjesta na kojemu se dogodila nesreća, ali nisam uočio nikakve rupe u ogradi.

12. Sud je tom prilikom odbio prijedlog tužitelja za strojarskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja visine štete te prijedlog tužitelja za saslušanjem Dragana Šiška i policijskih službenika koji su obavljali očevid.

13. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova (stranica 4-5), policu osiguranja (stranica 6-11), prijava štete (stranica 12-13), izjava (stranica 14), zapisnik o prometnoj nesreći (stranica 15), izvid štete (stranica 16-26), račun (stranica 27-28), suglasnost za isplatu štete (stranica 29), bankovni izvadak (stranica 30), regresni zahtjev (stranica 31), putni radni list (stranica 45-46), dnevnik rada (stranica 47), ophodarski dnevnik (stranica 48), putni radni list (stranica 49-50), dnevnik rada (stranica 51), ophodarski dnevnik (stranica 52), zapisnik o prometnoj nesreći (stranica 53-55), dnevnik rada operatera (stranica 56-58), kartografski prikaz (stranica 59), policijski spis (stranica 126-141), Nalaz i mišljenje vještaka (stranica 145-154), provedeni su dokazi saslušanjem vještaka (stranica 160- 162) i saslušanjem svjedoka (stranica 168-171).

14. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1,956,40 EUR sa pripadajućim zakonskim kamatama na ime naknade štete nastale na vozilu reg. oznaka ŠI 266 HA uslijed naleta na divljač (lisica) na području autoceste A5- GP Branjin vrh - Beli Manastir – Osijek – Đakovo - Čvorište Sredanci (A3) - GP Svilaj, na 70 km + 250 m.

16. Prije svega, nije osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika, jer je tuženik, kao pravna osoba koja upravlja autocestom u obvezi održavati autocestu i nadoknaditi štetu korisniku ceste jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem postaviti takvu ogradu koja sprječava dolazak divljači na autocestu (kao u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4385/2020). Osim toga, Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1435/08-2 od 14. listopada 2010. zauzeo pravno shvaćanje o pravnom pitanju koje je revident postavio u izvanrednoj reviziji da je za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti, sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Stoga je tužitelj u ovom konkretnom slučaju u svojoj tužbi odabrao kao solidarnog dužnika upravo tuženika.

17. Među strankama nije sporna dinamika nastanka štetnog događaja, ali je sporna odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj te visina štete.

18. Na temelju članka 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). (čl. 1046 ZOO-a). Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. (čl. 1086. ZOO-a). Na temelju čl. 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

19. Na temelju odredbe čl. 17. st. 1. t. 2. Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, dalje: ZC) javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način: da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, dalje: ZSPC), ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju se projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona.

20. Pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. (6. st. 2. ZSPC).

21. Na temelju čl. 78. st. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine, broj 92/19, dalje: Pravilnik) zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa: - od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

22. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 20. prosinca 2022. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem „za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“

23. Odredba čl. 7. st. 1. ZPP-a propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a).

24. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi.

25. Prema navodima vještaka, predmetna prometna nezgoda dogodila tako da se Dragan Šiško kretao autocestom A5 iz smjera Osijeka u smjeru Sredanaca, odnosno iz smjera sjevera u smjeru juga osobnim automobilom marke VW Golf VII. Bila je noć, vrijeme oblačno, vidljivost uz uporabu putnih svjetala. Mjesto nesreće nije osvjetljeno. Kolnik suh, čist. Nema saznanja je li vozač koristio duga ili oborena svjetla. Obzirom da je promet bio rijedak postoji objektivna mogućnost korištenja dugih svjetala čiji je domet min. 100 m. Prema situacijskom planu Dragan Šiško sa OA VW Golf VII reg.oznake ŠI 266HA kretao se vozim kolničkim trakom zapadnog kolnika u smjeru juga kada je dolaskom na dionicu autoceste 70 km+250 m ostvaren primarni fizički kontakt sa divljom životinjom – lisicom, koja je uslijed udara uginula te odbačena na zapadni rub zaustavnog traka i zemljanu bankinu. Na osnovu nastalih oštećenja na predmetnom vozilu u prednjem donjem dijelu branika i zaštitnih rešetki za usis zraka može se zaključiti kako je lisica došla vozaču s desne strane sa zelene površine, zemljane bankine preko zaustavnog traka. Nastala oštećenja mogla su nastati u pri manjim brzinama od najveće dopuštene brzine od 130 km/h = 36,11 m/s. Nema elemenata za pouzdan izračun brzine kretanja predmetnog vozila. Lisica na autocesti nije očekivana opasnost za vozača obzirom da je prostor autoceste ograđen žičanom ogradom. Izvršen je uvid u Račun o popravku br.5680/11547/3 od 16. prosinca 2019 koji po svojim stavkama odgovara Izvidu štete kojim su definirana oštećenja na vozilu, te predstavlja trošak za popravak predmetnog vozila. Uzrok nastanka prometne nesreće je pojava divlje životinje – lisice na kolniku autoceste A5 Osijek-Sredanci(A3), pri čemu je došlo do ostvarivanja fizičkog kontakta predmetnog vozila naletom na divlju životinju – lisicu, pri čemu je životinja uginula te je nastala materijalna šteta na vozilu. Kolnici autoceste nalaze se u ograđenom prostoru žičanom ogradom. Pojava divlje životinje – lisice nije očekivana prepreka za vozača. Nastala oštećenja na predmetnom vozilu mogla su nastati i pri manjim brzinama od najveće dopuštene 130 km/h.

26. Iz iskaza svjedoka Josipa Lovakovića, proizlazi da se ograda pregledava svaki dan se tri puta u 24 sata iz auta pri brzini do 40 km/h, pa je stoga moguće da pri pregledu promakne neka rupa. Sud također smatra, imajući na umu veličinu lisice, koja veličina rupe je potrebna da bi kroz nju lisica prošla i brzinu pri kojom se ograda provjerava. Osim toga svjedok Zdravko Peran je dodao i da lisica zna i prokopati ispod ograde. Nadalje, nakon nesreće ogradu je provjerio ophodar Zdravko Peran kilometar ispred i iza mjesta na kojemu se dogodila nesreća i nije uočio nikakve rupe u ogradi, međutim, realno je moguće i da je lisica ušla kroz rupu na ogradi na daljoj udaljenosti od kilometra koji je provjeravan. Da sustav provjeravanja ograde nije pouzdan pri sprečavanju ulaza divljih životinja na autocestu dokazuje i navod svjedoka Zdravka Perana koji je naveo da se nesreće sa naletima životinja događaju ponekad više puta u mjesecu.

27. Iskazi svjedoka i vještaka uzeti su kao istiniti i vjerodostojni jer su životno logični, a svjedoci nisu zainteresirani za ishod spora. Sud ne smatra osnovanima prigovore tuženika da vještak ne obrazlaže ulogu i doprinos tužitelja odnosno vozača u nastalom štetnom događaju u smislu njegove eventualne brzine, jer je vještak jasno naveo da se nesreća s takvim posljedicama mogla dogoditi i pri manjoj brzini od dopuštene, jasno je opisao vremenske uvjete i utjecaj osvjetljenja na nesreću.

28. Sukladno navedenom, tuženik je bio dužan dokazati da su bile poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, a činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao ili da se zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer da je bila tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, za što po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik.

29. Činjenica što je za predmetnu dionicu autoceste ishođena uporabna dozvola, na što se tuženik također poziva otklanjajući svoju odgovornost, sama za sebe ne znači da je tuženik u konkretnom slučaju poduzeo sve mjere koje su potrebne radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem takve ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu. Do prometne nezgode došlo je upravo tako da je divljač naletjela na vozilo na autocesti zbog nepravilnog održavanja prometnice, jer u protivnom do izlijetanja divljači na cestu ne bi došlo. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio kako u konkretnom slučaju postoji tuženikov propust da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem valjane ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 2737/2022-2 od 12. travnja 2023.). Posljedično, a kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, sud je utvrdio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena, odnosno da nije osigurao siguran promet zbog čega postoji tuženikova odgovornost za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a.

30. Budući da se u konkretnom slučaju radi o tuženikovoj građanskopravnoj odgovornosti u skladu s citiranim odredbama ZOO-a i ZC-a, pravno je irelevantna tuženikova tvrdnja kako protiv tuženika kao pravne osobe niti njegove odgovorne osobe nije pokrenut prekršajni postupak jer nepostojanje te vrste odgovornosti ne isključuje tuženikovu građanskopravnu odgovornost za koju je u ovom postupku utvrđeno da postoji.

31. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

32. S obzirom na to da je za štetu na predmetnom vozilu tužiteljevog osiguranika odgovoran tuženik, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj, po osnovi predmetnog štetnog događaja, nesporno nadoknadio oštećeniku dakle, štetu u ukupnom iznosu od 14.740,48 HRK / 1.956,40 EUR. Naime, nije od utjecaja prigovor tuženika da vještak nije pravilno odredio visinu štete jer nije dostavio tri usporedne ponude i to zato jer popisana oštećenja na vozilu, navedena u izvidu štete odgovaraju u cijelosti izdanom računu za popravak vozila. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud, na temelju odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a, obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa.

33. U odnosu na zastaru sud smatra da je pravilno pozivanje tužitelja na neosnovanost takvog prigovora tuženika, obzirom da potraživanje ove vrste zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina propisanim člankom 225. ZOO-a (tako i Ustavni sud u odlukama broj: U-III-3948/2006 od 17. prosinca 2008. i broj: U-III- 1834/2007 od 10. lipnja 2009.), a koji dakle nije protekao.

34. Slijedom navedenog, na temelju čl. 1045. st. 1. ZOO-a, čl. 1090. ZOO-a, čl. 17. st. 1. i 2. ZC-a te 6. st. 1. i 2. ZSPC-a, odlučeno je kao u točci I. izreke te je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

35. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1. i 183. st. 1. ZOO., dok je kao početak tijeka zateznih kamata određen na temelju članka 1086. ZOO-a, od dana njezinog nastanka. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose.

36. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj 53/19).

37. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 530,89 eura, a koji se sastoji od troška sudske pristojbe na tužbu,u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna presudu u iznosu od 66,36 eura / 500,00 kuna u svezi s Tar. br. 1. st.1. i 2. st 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi te plaćenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kuna.

38. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

Osijeku 27. listopada 2023.

Zapisničar

Sutkinja

Gordana Harc

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: 9-3085e-c7bf7

Kontrolni broj: 0023b-c03d5-4f815

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽELJKA MATIJEVIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.