Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-591/2022-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku ABC iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz ... iz [adresa], radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-1101/2019-29 od 13. svibnja 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023. godine,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-1101/2019-29 od 13. svibnja 2022. godine.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:
"I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 198-50- 3920637, sklopljenog 14. 02. 2007. god. između tužitelja MV i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, koji je dana 14. 02. 2007. god. potvrđen kod javnog bilježnika Mirodara Kovač pod br. OU-155/2007, a koja u čl. 1. predmetnog ugovora glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7. predmetnoga ugovora glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“, a u čl. 9. glasi:
„Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 18.021,52 kn s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:
– iznos od 6,81 kn od 1. 4. 2007. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,53 kn od 1. 12. 2007. god. pa sve do isplate;
– iznos od 24,20 kn od 1. 2. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 41,69 kn od 1. 3. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 71,64 kn od 1. 4. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 26,62 kn od 1. 5. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 27,08 kn od 1. 6. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 49,24 kn od 1. 7. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 16,71 kn od 1. 8. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 18,32 kn od 1. 9. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 37,61 kn od 1. 10. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 183,67 kn od 1. 11. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 85,81 kn od 1. 12. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 210,20 kn od 1. 1. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 229,32 kn od 1. 2. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 237,96 kn od 1. 3. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 243,53 kn od 1. 4. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 248,14 kn od 1. 5. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 211,19 kn od 1. 6. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 183,98 kn od 1. 7. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 191,22 kn od 1. 8. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 205,56 kn od 1. 9. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 204,31 kn od 1. 10. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 189,81 kn od 1. 11. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 217,02 kn od 1. 12. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 238,83 kn od 1. 1. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 269,86 kn od 1. 2. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 262,74 kn od 1. 3. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 304,85 kn od 1. 4. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 296,87 kn od 1. 5. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 312,43 kn od 1. 6. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 447,20 kn od 1. 7. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 419,45 kn od 1. 8. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 504,21 kn od 1. 9. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 474,93 kn od 1. 10. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 427,82 kn od 1. 11. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 527,20 kn od 1. 12. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 653,63 kn od 1. 1. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 564,11 kn od 1. 2. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 595,51 kn od 1. 3. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 555,58 kn od 1. 4. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 562,75 kn od 1. 5. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 732,23 kn od 1. 6. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 748,74 kn od 1. 7. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 887,79 kn od 1. 8. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 815,12 kn od 1. 9. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 735,58 kn od 1. 10. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 727,04 kn od 1. 11. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 720,91 kn od 1. 12. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 758,86 kn od 1. 1. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 791,94 kn od 1. 2. 2012. god. pa sve do isplate i
– iznos od 795,94 kn od 1. 3. 2012. god. pa sve do isplate,
- sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.264,00 kn tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Rješenjem istog poslovnog broja je odbijen prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda za postupanje u ovom predmetu.
3. Protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i rješenja o mjesnoj nadležnosti, kao i rješenja o troškovima, te vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovoru o kreditu te zahtjev za isplatu razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa, te razlike u obračunu kamata na kredit preko ugovorene stope u razdoblju trajanja ugovora o kreditu kao posljedicu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenog između stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
7. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti suda s obzirom da je odredbom članka 12. ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, pa da bi za suđenje u ovom predmetu mjesno nadležan bio sud sjedišta.
8. Prvostupanjski sud je odlučujući o prigovoru tuženika isti odbio kao neosnovan pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača.
9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odredba o ugovorenoj nadležnosti suda koju je tužitelj prihvatio potpisivanjem ugovora nepoštena odredba ugovora.
9.1. U tom smislu treba naglasiti da je Direktiva 93/13 EEZ Vijeća od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav.
9.2. Tako je odredbom članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodni novine" 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09, 78/12., 56/13. i 41/14 dalje: ZZP-a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
9.3. Naime, ovakve odredbe u adhezijskim ugovorima su suprotne načelu savjesnosti i poštenja budući je ovakvim odredbama prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, što ih čini ništetnim sukladno odredbi članka 102. stavak 1. ZZP-a.
9.4. Uzimajući u obzir da se radi o ugovornoj klauzuli koja je unesena u tipski ugovor i nije bila posebno pregovarana, da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama budući bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi putovati u drugi grad što bi uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu s obzirom na cijenu putovanja te potrebno vrijeme te uzimajući u obzir da je navedena odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika na što tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, pravilan je zaključak suda da se radi o nepoštenoj ugovornoj klauzuli odredbu ugovora smatra nepoštenom.
9.5. Kako je u konkretnom slučaju predmet spora zahtjev za utvrđenjem ništetnim te isplatu iznosa plaćenog po osnovu ništetnih odredbi ugovora o potrošačkom kreditu, a tužitelj je kao korisnik kredita potrošač jer je ugovor podignut za kupovinu osobnog automobila, prvostupanjski sud mjesta gdje potrošač ima prebivalište je nadležan za postupanje.
10. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 14. veljače 2007. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 20.466,69 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu, da je namjena kredita za kupnju osobnog vozila, da se ugovorom o kreditu tužitelj obvezao vraćati isplaćeni kredit uz rok otplate od 60 mjeseci otplatom mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kreditiranju banaka je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje, te da je ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju banke za CHF važećem prema danu plaćanja prema otplatnom planu. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita te da je tužitelj u cijelosti kredit otplatio.
11. Neosnovano tuženik osporava tužitelju status potrošača s obzirom da iz ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita kupovina osobnog automobila.
12. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, te da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule.
12.1. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj temeljem promjene tečaja i visine kamatnih stopa pretplatio kredit u ukupnom iznosu od 18.021,52 kune od čega se na iznos pretplate s osnove promjene kamatnih stopa odnosi iznos od 3.758,37 kuna a s osnove tečajne razlike 14.263,15 kuna.
12.2. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze ugovora o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, da u vrijeme zaključenja ugovora tužena banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenom na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa daje time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007 nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96, 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12.3. Također je utvrdio da je po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u odnosu na ugovorenu valutu CHF donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tužena banka u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
13. Pozivajući se na učinke navedenih presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, obrazlažući da iste u smislu odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP-a) obvezuju te da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama na naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te na vezanost za utvrđenja iz navedenih parnica te na odredbu članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br.: 41/14., 110/15. i 14/19. dalje: ZZP), kao procesnu odredbu kojom su određene posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te usvojio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koje je utvrdio provedenim vještačenjem.
14. Neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak 1. ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
15. U pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu se primjenjuje stajalište sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, s obzirom da se u tom postupku ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača kako to ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021 U-III- 3446/2021, U-III-5458/2021. Međutim, teret dokaza na okolnost da li je tužitelj u potpunosti bio upoznat sa svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku, te da mu je bilo objašnjeno na koji način će se mijenjati kamatna stopa, je na strani tuženika.
16. Tuženik je u odgovoru na tužbu te tijekom postupka koji je prethodio zaključenju prethodnog postupka osporavao tužbeni zahtjev po osnovu i visini navodeći da u svakoj pojedinoj parnici treba provesti dokazivanje, te je predložio saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor, te djelatnika tuženika CV, navodeći da se radi o voditelju regionalnog centra.
16.1. S tim u vezi valja ukazati da saslušanje javnog bilježnika te saslušanje zaposlenika tuženika na okolnosti uobičajenog postupanja tuženika prilikom zaključenja ugovora nije odlučno, te odbijanjem prijedloga za saslušanjem navedenih svjedoka tuženik nije onemogućen u raspravljanju te nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a niti je povrijeđeno načelo jednakosti oružja, te neprovođenje dokaza nije utjecalo na ishod i pravičnost postupka, s obzirom da je tuženik tijekom parnice ničim nije tvrdio niti dokazivao da je predloženi svjedok upravo zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti konkretnom potrošaču.
16.2. Budući da javni bilježnik nije sudjelovao u postupku pregovaranja niti je imao dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja ili objasniti parametre promjene kamatne stope navedenim dokazom ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača (citirana odluka Ustavnog suda U-III-4223/2021).
16.3. S obzirom da tuženik ne navodi da se radi o zaposleniku koji je pregovarao s tužiteljem te s obzirom da su prema odredbi članka 219. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili pobijaju navode i dokaze protivnika, te da se prema odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, navedeni žalbeni razlog nije od utjecaja na odluku prvostupanjskog suda.
17. Zaključak prvostupanjskog suda je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljive.
18. Kako je vještačenjem utvrđena pretplata tužitelja u razdoblju otplate kredita te kako je tužitelj istaknutim zahtjevima zatražio isplatu upravo novčanog iznosa koji je tuženiku isplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno pobijanom presudom obvezao tuženika na plaćanje tužitelju iznosa od 18.021,52 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, od isplate svakog pojedinog iznosa pozivom na članku 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) s obzirom da je taj iznos tuženik stekao bez valjane pravne osnove.
20. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, a zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe, te je drugostupanjska presuda u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u donosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. Kako je tužba podnesena 13. lipnja 2019., potraživanje tužitelja nije zastarjelo.
22. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
23. Radi navedenog je rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prigovor nenadležnosti potvrđeno temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, a presuda prvostupanjskog suda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
24. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.
Vukovar, 26. listopada 2023.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin
