Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4080/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S.I., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj: Pp-1517/2021 od 29. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
I.
U povodu žalbe okr. S.I., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda pravnoj oznaci djela i odluci o kazni za djela u točkama 2. i 3. te odluka o ukupno izrečenoj kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u točki 2. izreke označava prekršajem iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), a djelo u točki 3. označava se prekršajem iz članka 289. stavka 1. i 4. citiranog Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), dok se za djelo u točki 1. prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 199,08 EUR (stodevedesetdevet eura i osam centi) pa se okr. S.I. na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.909,08 EUR (tisućudevetstodevet eura i osam centi) / 14.383,96 kn[1] (četrnaesttisućatristoosamdesettri kuna i devedesetšest lipa), koju kaznu je dužan platiti u pet jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku petnaest dana od primitka ove presude, a ostali obroci dospijevaju u razmaku od trideset dana od prethodne uplate, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.
II. Odbija je žalba okr. S.I. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik S.I. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini okr. S.I. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 51. stavka 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavka 1., članka 176. stavka 2. i 5. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 1.500,00 kn, 3.000,00 kn i 10.000,0 kn, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 14.500,00 kuna.
1.1. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.
1.2. Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 420,00 kuna.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nalazi da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisana postupanja iz izreke zadržavaju pravni kontinuitet, s time da novi Zakon (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) zbog konverzije novčane valute propisuje nešto niže novčane kazne za djela u točkama 2. i 3. izreke te presude, u odnosu na raniji propis.
5.2. Odredba članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
5.3. Budući da je novim zakonom za djela u točkama 2. i 3. izreke pobijane presude propisana blaža minimalna novčana kazna od utvrđene, to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi zakon. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te utvrdio kazne u najpovoljnijim iznosima propisanim novim zakonom, a potom je prihvaćanjem utvrđene kazne po prvostupanjskom sudu za djelo u točki 1. izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kao u izreci ove odluke u točki I.
6. Neosnovano žalitelj ističe da je kazna prestroga, budući da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja vrste i mjere kazne u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti od utjecaja za na kaznu iz članka 36. Prekršajnog zakona, pa je tako već pravilno cijenio njegove životne i materijalne prilike, na koje ponovno upire u žalbi, što i proizlazi iz činjenice da je za svako pojedino počinjeno djelo utvrdio najnižu mjeru kazne, a najpovoljnije propisane mjere novčanih kazni za počinjene prekršaje utvrđene su i po službenoj dužnosti, primjenom novog zakona, od strane ovog drugostupanjskog suda. Budući da za djelo prekršaja u točki 1. izreke novim zakonom nije propisana blaža kazna, to je mjeru kaznu od strane prvostupanjskog suda u fiksno propisanom iznosu tada važećeg zakona i ovaj sud prihvatio pravilnom i primjerenom. Suprotno tvrdnji žalitelja, u predmetnom slučaju nema uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, s obzirom na značaj i težinu počinjenih prekršaja u stjecaju te imajući na umu da je utvrđena otegotna okolnost u vidu ranijeg protupravnog postupanja u prometu, jer je prethodno pravomoćno kažnjavan za teže i lakše prekršaje iz oblasti prometa. Stoga je mišljenje i ovog suda da je najniža mjera novčane kazne za počinjenje prekršaje u svemu primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona i pogodna za utjecaj na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.
6.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja, odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. I ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da je, s obzirom na značaj počinjenih prekršaja u stjecaju, koji predstavljaju drsko kršenje prometnih propisa, te imajući na umu prethodnu kažnjavanost zbog težih prometnih prekršaja, izricanje zaštitne mjere opravdano, smatrajući da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponavljanje takvih prekršaja, s time da mu je već i ranije bila izricana mjera zabrane u kraćem trajanju koja očito nije djelovala na promjenu njegovog ponašanja. Prema tome, zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini počinjenih prekršaja, osobinama ličnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona, a paušalni navodi žalbe da mu je vozača dozvola potrebna za obiteljske prilike ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. listopada 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
