REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-3548/2018-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja N.P. iz Z., OIB: …, kojeg

zastupa punomoćnica I.R.R., odvjetnica iz Z., protiv

tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, Ministarstvo, Z., zastupane po

O.g.d.o. u Z., radi mobinga, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. rujna 2023. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja I.R.R., odvjetnice i punomoćnice tužene

I.K., zamjenice O.g.d.o. u Zagrebu, te

presude javno objavljene 26. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelju od strane tuženika povrijeđeno dostojanstvo za vrijeme rada kod tuženika čime je tuženik izvršio povredu obveza iz radnog odnosa tužitelja.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova neimovinske štete iznos od 10.000,00 eura[1] / 75.354,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2018. pa do isplate po stopi koja se do dana 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.151,11 eura[1] / 23.742,04 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik tuženika te da je od 2013. godine pa do podizanja tužbe sustavno uznemiravan na radnom mjestu od strane nadređenih osoba, osobito intenzivno od strane J.M.za vrijeme

dok je ona bila glavna tajnica tuženika,k te se sastojalo prvenstveno od uskraćivanja radnih zadataka.

Odnos zaposlenika tuženika prema tužitelju je bio takav da ga je uz uskraćivanje radnih zadataka i čitav radni kolektiv tuženika šikanirao i isključivao iz zajedničke komunikacije uz namjerno neutemeljeno prikazivanja tužitelja kao lošeg radnika, a sve to uz pritisak na službenike kolektiva od strane nadređenih da izbjegavaju tužitelja.

Tužitelj je također uznemiravan po osnovi rada kao sindikalni povjerenik, iz razloga što svoj rad povjerenika nije htio kompromitirati pod pritiskom nadređenih, ukazujući na postojeće nezakonitosti, posebno iz službeničkih odnosa. Nadređeni su ga i iz tog razloga uznemiravali vršeći strašan psihološki pritisak na njega, optužujući ga da je davao informacije medijima koje su narušavale ugled tuženika, stvarajući svakodnevno okruženje takvim da tužitelj nije bio u mogućnosti svoju funkciju sindikalnog povjerenika obavljati na dostojanstven način.

Tužitelj je bio uznemiravan na radnom mjestu od strane nadređenih djelatnika tuženika na način da prvenstveno nije dobivao radne zadatke od 2013. godine. Bez obzira na činjenicu što tužitelj nije dobivao radne zadatke od 2013. godine on je uredno ocijenjen kao državni službenik, što je dodatni vid uznemiravanja. Tužitelj za vrijeme trajanja uznemiravanja u vidu nedobivanja radnih zadataka nema nikakve komunikacije s nadređenima, a u jednom periodu mu je oduzeto i radno računalo čije je korištenje uvjet normalnog obavljanja radnih zadataka.

Dana 4.9.2013. godine tuženik je donio rješenje Klasa: 112-01/13-01/55, Urbroj: 519-02-1/1-12-1 kojim se njegovo radno mjesto stručnjaka zaštite na radu ukida te se predlagatelj stavlja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, a potom rješenjem od 27.9.2013. godine Klasa: UPI/I-112-02/13-02/358, Urbroj: 519-02-1/6- 13-1 kojim se raspoređuje na radno mjesto stručnog suradnika s 27 godina radnog staža.

Tužitelj je podnio prijavu upravnoj inspekciji, jer je ocjenjivan protivno pravilima Zakona o državnim službenicima i drugim propisima, te su po provedenom upravnom nadzoru po prijavi tužitelja kod tuženika utvrđene teške povrede službene dužnosti. Po zaprimljenoj odluci Upravne inspekcije od 9.10.2013. godine kojom su utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti u radu tuženika počinje uznemiravanje tužitelja na način da se stvara neprijateljsko okruženje i ne dodjeljivanje radnih zadataka tužitelju. Tužitelj od tada kontinuirano traži od tuženika dodjelu radnih zadataka te ukazuje na postojanje uznemiravanja i ne dodjeljivanje radnih zadataka.

Tužitelj se od početka uznemiravanja obraćao svim nadležnim institucijama pismenim putem, a radi zaštite svojih prava kao zaposlenika i radi ukazivanja na sve nepravilnosti koje su pritom počinjene od strane nadležnih tijela državne uprave. Tužitelj 25.5.2015. godine upućuje tuženiku pritužbu radi zaštite dostojanstva službenika od uznemiravanja i diskriminirajućeg ponašanja.

Uznemiravanje tužitelja imalo je za cilj povredu prava tužitelja na osobni mir, povredu dostojanstva njegove osobe što je sve kod njega uzrokovalo strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje.

Postoji direktna i neprekinuta uzročna veza između uznemiravanja i diskriminacije te povrede prava osobnosti predlagatelja koja je dovela do nastanka neimovinske štete.

Tužitelju je postupanjem djelatnika tuženika grubo narušeno dostojanstvo kao zaposleniku tuženika zaštićeno odredbama zakona o radu, a povrijeđeni su mu ugled i čast kao izraz poštovanja i uvažavanja u radnom okruženju višegodišnjim uznemiravanjem na radnom mjestu. Tužitelju se zbog situacije na radnom mjestu pogoršalo i zdravstveno stanje te je uznemiravanje na radnom mjestu imalo direktnog utjecaja i na njegov privatni život i odnosa u njegovoj obitelji.

Tužitelj je zbog dugotrajnog uznemiravanja na radnom mjestu tripo velike duševne boli zbog povrede časti i ugleda što je dovelo do povrede prava osobnosti tužitelja zbog čega mu je i nastala neimovinska šteta.

Predlaže da sud nakon provedenog postupka utvrdi da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje, da ju je uznemiravao s ciljem povrede dostojanstva, uzrokujući istoj strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okružje, da zabrani tuženiku takvo postupanje te da isplati s osnova povrede prava osobnosti iznos od 10.000,00 eura, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, osporava se osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, te se ističe i prigovor zastare.

U odnosu na navode iz tužbe ističe se kako slijedi:

Rješenjem tuženika, klasa: UP/I-112-02/12-0002/28. ur.broj: 519-02-12-1 od 02. travnja 2012. tužitelj je raspoređen s danom 02. travnja 2012. na radno mjesto stručni suradnik u Odjelu za informatičku sigurnost i sigurnosnu podršku. Služba za opće poslove. Glavno tajništvo Ministarstva.

Rješenjem tuženika, klasa: UP/I-112-02/13-02/358. ur.broj: 519-02-1/6-13-1 od 27. rujna 2013. . tužitelj je raspoređen s danom 01. listopada 2013. na radno mjesto stručni suradnik u Odjelu za sigurnosne, tehničke i pomoćne poslove. Služba za opće poslove. Glavno tajništvo Ministarstva.

Rješenjem tuženika, klasa: UP/I-112-02/17-02/50. ur.broj: 519-02-1-1/2-17-1 od 05. rujna 2017.. tužitelj je raspoređen s danom 11. rujna 2017. na radno mjesto stručni suradnik u Odjelu za sigurnosne, tehničke i pomoćne poslove. Služba za opće i tehničke poslove. Sektor za ljudske potencijale, opće i nomotehničke poslove. Glavno tajništvo.

U razdoblju od 01. siječnja 2013. do dana podnošenja zahtjeva tuženiku su neposredno nadređeni službenici bili kako slijedi:

- od 01. siječnja 2013. do 30. rujna 2014., V.T. (od 01. siječnja do

30. rujna 2013. na radnom mjestu voditelja Službe za opće poslove, a od 01. listopada 2013. do 30. rujna 2014. na radnom mjestu voditelja Odjela za informatičku sigurnost i sigurnosnu podršku),

- od 01. listopada 2014. do 22. studenog 2016.. G.K., na radnom mjestu voditelja Službe za opće poslove,

- od 23. studenog do 29. prosinca 2016. godine. Z.D.,

ovlašten za obavljanje poslova glavnog tajnika Ministarstva,

- od 30. prosinca 2016. do 17. rujna 2017., S.M.(od 30.

prosinca 2016. do 10. svibnja 2017. ovlašten za obavljanje poslova glavnog tajnika Ministarstva te od 11. svibnja do 17. rujna 2017. na radnom mjestu voditelja Službe za opće poslove),

- od 18. rujna do 05. listopada 2017. . V.B. na radno mjesto voditelja Službe za opće i tehničke poslove.

- od 06. do 31. listopada 2017.. S.M. na radnom mjestu voditelja Odjela za sigurnosne, tehničke i pomoćne poslove.

- od 01. studenog do 06. prosinca 2017.. V.B. na radnom mjestu voditelja Službe za opće i tehničke poslove

Tužitelj je kroz predmetni period raspoređivan na radno mjesto stručnog suradnika. Sukladno odredbama Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi (NN broj: 77/07. 13/08 i 81/08). br. 77/07. 13/08 i 81/08) kod poslova radnog mjesta stručnog suradnika stupanj složenosti je takav da uključuje manje složene poslove s međusobno povezanim različitim zadaćama u čijem rješavanju se primjenjuju utvrđene metode rada, postupci ili stručne tehnike, stupanj samostalnosti koji je ograničen povremenim nadzorom i uputama od strane nadređenog službenika, stupanj odgovornosti koji uključuje odgovornost za ispravnu primjenu specificirane metodologije rada. postupaka i stručnih tehnika te stupanj stručne komunikacije koji uključuje kontakte uglavnom unutar državnog tijela, a povremeno i izvan državnog tijela, u prikupljanju ili razmjeni informacija.

Sukladno navedenom, tužitelju su dodjeljivani radni zadaci, nekad s većim, nekad s manjim intenzitetom, zavisno od potreba službe, uglavnom usmenim putem ili pak putem elektroničke pošte.

Ističe kako je sukladno čl. 26. Zakona o državnim službenicima (NN broj: 92/05. 142/06. 77/07, 107/07. 27/08, 34/11. 49/11. 150/11. 34/12. 49/12 - pročišćeni tekst. 37/13. 38/13 i 138/15 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 61/17) propisano daje državni službenik dužan povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenog državnog službenika koji se odnose na državnu službu, te bez posebnog naloga obavljati zadatke radnog mjesta na koje je raspoređen.

Za svoj rad tužitelj je sukladno odredbama čl. 82. - 89. Zakona o državnim službenicima za svaku godinu uredno ocjenjivan. U svakom postupku ocjenjivanja postoji mogućnosti očitovanja službenika na ocjenu predloženu od strane neposredno nadređenog službenika te u konačnici mogućnost izjavljivanja žalbe na rješenje o ocjeni Odboru za državnu službu, što tužitelj nije koristio niti u jednom slučaju tijekom predmetnog razdoblja.

Tuženik nema nikakvih saznanja da bi tužitelju bilo oduzeto računalo za rad te ističe da je tužitelj u predmetnom periodu imao osigurane uvjete za rad te mu je sukladno potrebama službe omogućeno stručno usavršavanje.

Bespredmetnim smatra paušalni navod tužitelja kako je tijekom postupanja Upravne inspekcije Ministarstva utvrđeno postojanje teške povrede službene dužnosti, a stoje potpuno razvidno iz dopisa Uprave inspekcije, klasa: 043-01/13-01/07. ur.broj: 515-07-1/2-13-10 od 09. listopada 2013., koji je tuženoj priložio uz tužbeni zahtjev.

Netočni su navodi tužitelja da je šikaniran, omalovažavan te da je vršen pritisak na druge službenike radi izbjegavanja kontakta s njim.

Nakon imenovanja tužitelja za sindikalnog povjerenika istom je u potpunosti omogućeno obavljanje tih dužnosti.

Tužitelju tijekom predmetnog razdoblja nije uskraćivana mogućnost napredovanja, već je isti raspoređivan sukladno potrebama službe. Također je činjenica da tužitelj nije ispunjavao uvjete u pogledu struke za napredovanje na jedino više rangirano radno mjesto, a to je radno mjesto voditelja Odjela za sigurnosne, tehničke i pomoćne poslove, propisano Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva, klasa: 011-02/13-04/5, ur.broj: 519-02-1/1-

13-7 od 19. rujna 2013. Donošenjem trenutno važećeg Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva, klasa: 112-07/17-01/1.

ur.broj: 519-02/1-17-6 od 29. kolovoza 2017. raspoređeni su službenici Ministarstva sukladno svojoj struci,

znanju i potrebama službe. Tužitelj je raspoređen na radno mjesto stručnog suradnika prema važećem Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva, iz razloga što je za prethodnu 2016.

ocijenjen ocjenom zadovoljava, što su mu tijekom kalendarske godine više puta upućivana pisana upozorenja zbog nepoštivanja službene dužnosti koja bitno utječu na ocjenu, te jer je odlukom nadležnog tijela proglašen odgovornim za povredu službene dužnosti.

Predlaže tužitelja odbiti s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u dopis ODO u Zagrebu od 2.3.2018., dopis od 14.10.2013., dopis od 25.5.2015., dopis od 19.11.2013., dopis od 13.2.2013., opis radnog mjesta stručni suradnik, dopis od 6.11.2013., dopis od 15.7.2013., dopis od 14.9.2013., rješenje od 20.8.2013., očitovanje na predstavku od 31.8.2015., Odluku o dopuni Odluke o imenovanju stručnjaka zaštite na radu, rješenja o ocjeni od 28.2.2013., 5.3.2014., 11.5.2011.,25.5.2010., 18.5.2009., 23.2.2017., obavijest od 28.8.2015., rješenje od 27.9.2013., očitovanje N.M. od 18.9.2015., zahtjev za zaštitu dostojanstva službenika, dopis od

21.10.2013. uz povratnicu, pritužbu za zaštitu dostojanstva službenika od uznemiravanja i diskriminirajućeg ponašanja, dopis od 5.10.2016., Zahtjev za pristup informacijama od 9.10.2013., mail poruke, izjavu od 6.9.2018., prove je informatičko vještačenje pod D.B., saslušao svjedoke J.R., A.B.,

G.K., V.B., S.M., F.K., L.Z., V.T., Z.D. i tužitelja, kao i izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu stručnjaka za zaštitu na radu II stupnja na koje je imenovan odlukom od 31.03.2016., a da je kod tuženika zaposlen od 2012.godine tijekom kojeg razdoblja je raspoređivan na različita radna mjesta.

6. Sporno je između stranaka da li je tužitelju u razdoblju od 2013. do 2016., povrijeđeno dostojanstvo uslijed postupanja pojedinaca.

7. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da tužitelj kao razdoblje u kojem navodi da je njegovo dostojanstvo povrijeđeno navodi godine od 2013. do kraja 2016. , a tužba je podnijeta 17.04.2018. to je nesporno da zastara za potraživanja nije nastupila jer ista sukladno odredbi članka 139. ZR-a iznosi pet godina, a koji petogodišnji rok za sporna potraživanja nije istekao, a radi se o kontinuiranom postupanju.

8. Člankom 7. st. 1. Zakon o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Nadalje, stavkom drugim istoga članka je propisano da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.

9. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo informatičko vještačenje te saslušao svjedoke i tužitelja.

10. Informatičko vještačenje je provedeno radi utvrđivanja autentičnosti mailova, te je vještak u svom nalazu od 22.04.2021. utvrdio u Prilogu 4. 65 e-mailova za koje potvrđuje da su autentični i istovjetni sadržajem priloženima u Spisu.

Za ostala 127 e-maila vještak ne može utvrditi autentičnost, pošto više ne postoje Zapisi iz kojih bi se isti mogli utvrditi, a prilikom izrade nalaza je imao na raspolaganju spis i komunicirao je sa tuženikom. Tako vještak u suradnji s R.P., voditelj Službe za informatičku podršku i komunikacije i H.P., sistemskim inženjerom iz tvrtke C. (vanjski partner ministarstva) na

online sastanku (preko aplikacije M. T.), 2. travnja 2021.g. u 08:30 sati dobiva osobno uvid u email server ministarstva. Ministarstvo koristi e-mail server tvrtke M., pute usluge O. (cloud rješenje). Server omogućava (administratoru) pretraživanje svih e-mailova na serveru.

Iz razgovora s g. R.P., voditeljem Službe za informatičku podršku

i komunikacije Ministarstva

(Prilog 3.), vještak doznaje da je politika čuvanja zapisa log datoteka na serveru 30 dana. Stoga log zapisi nisu dostupni za traženi period (e-mailove iz Spisa). Isto tako za osobe koje više nisu uposlenici ministarstva, e-mail računi (korespondencija) se briše sa mail servera.

Vještak je istaknuo kako za e-mailove koje korisnici izbrišu sa svojih računa na serveru, ne postoji kopija (zaštitna, sigurnosna i sl.). Isto tako pošto se ovdje radi većinom o komunikaciji unutar ministarstva, ukoliko je e-mail obrisan npr. od strane pošiljatelja, može se pronaći na strani primatelja.

11. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora te ga je sud u cijelosti prihvatio.

12. Radi utvrđivanja činjenica u pogledu tvrdnji tužitelja da mu je onemogućen rad i komunikacija te da je zbog toga povrijeđeno njegovo dostojanstvo sud je saslušao predložene svjedoke i tužitelja.

13. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka sud je utvrdio da su predmeti za rad dodjeljivani pisanim putem, mailom, ili putem pisarnice ili usmeno. Iste su dodjeljivali nadređeni tužitelju, a kronologija nadređenih koju je u odgovoru na tužbu naveo tuženik nije sporna između stranaka.

14. Svjedokinja J.R., koja je sa tužiteljem radila i viđali su se često,

iskazuje da tužitelj godinama nije dobivao nikakve zadatke , što je njoj poznato jer je dolazila k njemu u sobu i tužitelj nije imao predmeta za rad, zbog čega je tužitelj bio očajan. Iskazuje da je tužitelj ukazivao na nepravilnosti u poslovanju tuženika, pa je zbog toga došla inspekcija, no nije joj poznato da li je tužitelj zbog toga ignoriran. Također navodi da su kolale priče da je tužitelj neradnik.

15. Iskaz svjedoka A.B. sud nije posebno cijenio jer je isti sa tužiteljem radio kratko vrijeme, 6 mjeseci, te mu je samo poznato da se tužitelj zajedno sa L.Z. žalio na činjenicu da ne dobiva radne zadatke, ali da po njegovim prijavama nije postupao jer se načelnik sektora o tome trebao očitovati.

16. Iskaz svjedoka V.B. i S.M. sud također nije posebno

cijenio jer se isti odnose na razdoblje nakon 2017. godine koje nije obuhvaćeno činjeničnim navodima iz tužbe, no valja napomenuti da su oba svjedoka potvrdili da je tužitelj dobro odrađivao svoje radne zadatke koje su mu oni kao nadređeni dodjeljivali.

17. Svjedok F.K. u svom iskazu navodi da je tužitelja upoznao

nakon što se spojilo Ministarstva sa Ministarstvom, pa je svjedok radio u Odjelu za statusna pitanja, a tužitelj

je radio u Odjelu zaštite na radu, s time da je bio smješten u malu sobu 5x5, zajedno sa L.Z. koji je radio na poslovima nabave. Navodi da su obojica bili školovani i bili su branitelji, međutim klima u Ministarstvu je bila takva da je bilo nepoželjno s njima komunicirati i da je on višekratno upozoravan da nema s njima što razgovarati, i to od šefice J.H.F.,

Ističe da je postojala "hajka" od strane ministrice O. i državne tajnice S. u odnosu na njih dvojicu na način da su bili izolirani od kolega i nisu dobivali nikakve poslove. Tužitelj je školovan za zaštitu na radu i u tom pogledu je bilo jako puno posla no da nije dobivao predmete u rad, odnosno dobivao je vrlo malo. Tužitelj je u razgovoru sa svjedokom iskazao koliko je nesretan zbog takve situacije da bi se najradije bacio sa 9 kata gdje je radio. Navodi da je išao kod K. koji je bio šef općih poslova i tražio da predmete proslijedi u rad tužitelju, no on je rekao da bi mu on i dao poslove ali da se drugi s tim ne slažu.

Navodi da se tužitelj između ostalog obratio Povjerenstvu za etiku, ali su mu odgovorili negativno. Kada bih se trebao izjasniti koliko je poslova dobivao tužitelj u odnosu na druge svjedok navodi da nije dobivao ništa.

18. Svjedok L.Z. u svom iskazu navodi da je upoznat sa situacijom tužitelja u pogledu njegovog radnog mjesta jer da mu nadređeni nisu davali radne zadatke niti predmete te da je bio onemogućen u vršenju poslova svog radnog mjesta, da je s njim radio u istoj sobi, te da je tužitelj jedino obavljao poslove sindikalnog povjerenika, a da mu nadređeni nisu prosljeđivali radne zadatke a da je najviše animoziteta iskazivao prema tužitelju nadređeni K. Tako ističe da su svi radili u svoje 8-satno vrijeme i međusobno komunicirali osim tužitelja koji nije imao što raditi i s kojim nadređeni nisu komunicirali.

19. Svjedok V.T., je bila tužitelju nadređena od 2011. do 2013. i dodjeljivala mu zadatke sukladno uputi glavne tajnice, koja je njoj bila nadređena. Tužitelj je jedini obavljao poslove radnog mjesta na kojem je bio zaposlen, a komunikacija sa tužiteljem je bila dobra.

20. Svjedok Z.D. navodi da je obavljao poslove glavnog tajnika u

Ministarstvu nekih 8 ili 9 mjeseci 2016.g., bio je nadređen tužitelju, ni nije mu dodjeljivao zadatke jer se i sam uvodio u posao, a njegov nadređeni je bio K. Tužitelj je u nekih 2 do 3 navrata tražio razgovor, žaleći se da je jako loše vrednovan od strane svog nadređenog, međutim ništa konkretno nije iznio, osim političke konotacije. Svjedok je proveo razgovor sa K. koji je rekao da je tužitelj neradnik, da ne obavlja i ne rješava zadatke koji mu se dodjeljuju., a što su potvrdili i ostali voditelji.

21. Svjedok G.K., je tužitelju bio nadređen u razdoblju od 2013. do 2017. g. te u bitnom ističe da tužitelj svoje radne zadatke koji su mu bili dodjeljivani nije kvalitetno odrađivao., da u početku zatekao situaciju u kojoj bivša glavna tajnica ministra za tužitelja nije htjela niti čuti, da je u radu s stekao dojam da nije kvalitetan radnik. Navodi da se tužitelj žalio i stavljao pritužbe da Ministarstvo krši zakone i propise, a što nije bilo točno, a i u tim pritužbama tužitelj se pozvao na propise i Zakone o zaštite na radu koji su bili van snage, što i nadalje ukazuje da nije pratio propise koji su bili na snazi u vrijeme kada je on trebao odrađivati zadatke u pogledu zaštite na radu. Zbog toga su zadaci bili prebačeni na kolege J.i još jednu kolegicu jer tužitelj svoje zadatke nije odrađivao. Navodi da je ocjenjivao tužitelja i njegovo ocjenjivanje je bilo dovoljan jedne godine, jednom je stegovno osuđen, kao laka povreda službene dužnosti, a samo jednom ga ja ocijenio izuzetno. Pokrenuo je stegovni postupak protiv tužitelja jer je tražio da izvrši zadatke, i tužitelj nije nakon višekratnih zahtjeva nije riješio zadane zadatke. Navodi da je proučio njegov dosje, jer mu je bilo čudno da komunikacija sa nije uspjela te je utvrdio da njegovi problemi sežu odavno u državnoj službi i da je on profesionalno nezadovoljavajući i nije radnik kakav bi državni službenik trebao biti,a iz dosjea proizlazi da nije poštivao kodeks državničke službe.

Navodi da su tužitelju dodjeljivani radni zadaci usmeno, međutim kada je vidio da ne želi odraditi zadatke tada je počeo dodjeljivati i komunicirati pismeno putem maila i o tome postoji dokumentacija. Pojašnjava da se svi predmeti zavode u klasi i urudžbenom broju te se može vidjeti tko ih je dobio u zadatak, tužitelj dobivao u zadatak sve ono što se odnosilo na zaštite na radu.

Navodi da je tužitelj bio bez radnih zadataka, neposredno nakon stegovnog i to isključivo iz razloga jer je odbijao raditi zadatke i komunikacija je u tom pogledu bila loša. Na početku je komunikacija postojala ali nakon odbijanja zadataka i stegovnog postupka više nije bila dobra.

22. Tužitelj u svom iskazui problemi su se pojavili nakon što je Ministarstvo odvojeno od Ministarstva, gdje sam ja ostao raditi.

Ja sam sustavno šikanirano od svojih nadređenih i to J.M., V.T. i G.K.. U 2012. g. je bio jedini stručnjak zaštite na radu kao

dipl. ing., a diplomirao je 2005. g. i to sredstvima države. Sindikalni povjerenik je bio do 2015. g. U 6 ili 7 mj. 2013. je pozvan od strane M.i T.koje su mu objasnile da će poslove zaštite na radu obavljati tvrtka F. što je njega šokiralo jer mi nije bilo jasno kako uz gotovog stručnjaka koji je zaposlen i čije je usavršavanje financirala država, poslove povjeravaju drugim tvrtkama. Međutim nakon toga je zatražena i od sindikata suglasnost otkaza ugovora o radu za tužitelja, a koju nisu dobili, nakon čega počinje šikaniranje tužitelja kao radnika na način da mu se ne daju nikakvi poslovi. Napominje da je sudjelovao u nekim izradama procjena rizika no u konačnici su ga isključili iz procesa te su donijeli odluku kojom imenuju daljnja 3 stručnjaka zaštite na radu.

Navodi da je prijavio Inspektoratu nezakonito postupanje poslodavca, a sve je rezultiralo s time da su i njega kasnije imenovali stručnjakom, odnosno dopunili su odluku, ali poslove i dalje nije dobivao., a sa ostalim stručnjacima koji su imenovani nije surađivao ni komunicirao i to zbog toga što oni nisu htjeli nikakvu komunikaciju sa njim.

U odnosu na mailove koje je slao G.K.22. travnja 2016. pa sve do 6. svibnja 2016. (list 159-166 spisa) odgovara da se upiti na izvršenje radnih zadata koje mu je K. dao su se desili nakon intervencije Inspektorata, a zadatke je dobio no uz njih nije dobio uvid niti mogućnost uvida u bilo kakvu dokumentaciju temeljem koje bi mogao izvršiti zadatke, a što je u mailovima i K. odgovorio. Najviše se šikaniranje osjetilo nakon što je tražio od Inspektorata da utvrdi nezakonitosti unutar državnog tijela, a na koje su upozoravali članovi sindikata, a nakon što je niz takvih nezakonitosti utvrđeno od strane Inspektorata bio je isključen iz svake komunikacije. Do 2016. g. uopće nije dobivao zadatke u rad, a nakon što je Inspektorat utvrdio nepravilnosti dobio je ove zadatke u kojima ga K. požuruje, a da mu nije dao nikakvu dokumentaciju niti uputu.

Tek nakon što je kao nadređeni došao V.B. dobiva radne zadatke koje samostalno obavlja, te normalno radio sve do odlaska u mirovinu

Ističe da je tražio od nadređenih da pokrenu postupak protiv njega ukoliko smatraju da ne obavlja poslove svog radnog mjesta na zadovoljavajući način, međutim osim jedne opomene za laku povredu iz radnih odnosa nije dobio niti jednu opomenu, a i navedena nije bila zbog neobavljanja radnih zadataka. Opisuje svoj radni dan tako da je uredno dolazio na posao i to su kontrolirali, ali nije radio ništa iako je tražio da mu se dodjeljuju radni zadaci, i to i usmeno i pismeno. Odnos sa drugim zaposlenicima je bio korektan, međutim dobio je informaciju da je njima rečeno da je oko njega stvorena loša klima i da nisu spremni sa njim javno komunicirati.

Takva situacija na poslu odrazila na njegovo zdravlja koje je već pogoršano nakon situacije sa T. koja je tražila da potpiše ocjenu o radu, gdje ga je ocijenila kao uspješnog, a što nije htio potpisati te joj je rekao da obzirom da ništa ne radi njegova ocjena treba biti“ ne zadovoljava“. Cijela situacija ga je jako uzrujala, pozlilo mu je, a na hitnoj mu je ustanovljena fibriacija atrija srca, zbog čega je hospitaliziran te pije lijekove i piti ću ih do kraja života, a do tada nije nikada bio bolestan.

23. Analizirajući iskaze svjedoka te priležeću dokumentaciju sud je utvrdio slijedeće.

Iz iskaza svjedoka J.R., F.K., L.Z. te tužitelja kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru jer su iskazi objektivni, životni i u

suglasju sa materijalnim dokazima koji prileže spisu, utvrdio da je tužitelju na radnom mjestu u razdoblju od 2013. godine do kraja 2016. godine bilo povrijeđeno dostojanstvo na način da mu je uskraćivan rad i dodjela radnih zadataka na koje ima pravo sukladno odredbi članka 7. ZR. Također je utvrđeno da je tužitelj od strane nadređenog G.Kl. okarakteriziran kao neradnik i prema tužitelju je zbog navedenog stvorena klima da se s njim nije uputno družiti te je isključen iz komunikacije sa nadređenima. Navedeno u dijelu potvrđuje i sam svjedok K.jer da su zadaci prebačeni na druge kolege a da komunikacija je bila loša, te u iskazu govori o tužitelju kao lošem radniku koji je oduvijek imao problema u svom radu, a što je apsolutno nespojivo sa ocjenama tužitelja iz 2009, 2010., 2011. gdje je ocijenjen sa „Izvanredan“ (list 30, 31 spisa) pa zatim uspješan za 2012. g (list 24-25), uspješan za 2013( list 27-28).

Svjedoci potvrđuju da se tužitelju nisu dodjeljivali zadaci u rad i to godinama, a da je on na sve to ukazivao i tražio zaštitu što je utvrđeno uvidom u pritužbe za zaštitu dostojanstva koje je tužitelj podnio 15.07.2013., 06.11.2013., 25.05.2015. u kojima traži da mu se omogući radno mjesto s pripadajućim pravima te zaustavi svakodnevno uznemiravanje, a obraćao se i ministrici O.i premijeru M.

Ističe se da je nelogičan iskaz svjedoka K. da tužitelj neosnovano podnosi predstavke i primjedbe na rad tuženika, jer iz obavijesti Inspektorata rada Pu Z., služba za nadzor zaštite na radu od 28.08.2015. ( list 32 spisa) utvrđeno da je prilikom inspekcije po prijavi tužitelja utvrđeno da poslodavac nije u potpunosti uskladio poslovanje prema članku 20. Zakona o zaštiti na radu. Također je Upravna inspekcija već 9.10.2013. po predstavci tužitelja utvrdila temeljem provedene inspekcije u travnju 2013. mnogobrojne nezakonitosti, nepravilnosti i nedostatke u radu tuženika.

Slijedom navedenog je sud utvrdio da je svjedok K. i u svom iskazu navodio netočne činjenice koje se odnose na rad tužitelja i njega kao osobu koja ima problema sa državnom službom i to godinama, a što nije zaključak ovog suda temeljem provedenog dokaznog postupka. Da je K. i ostalim radnicima govorio da je tužitelj neradnik i da ne obavlja zadatke koje su mu dodijeljeni proizlazi iz iskaza Z.D., a i drugih saslušanih svjedoka kako je to već navedeno.

24. U pogledu neizvršavanja zadataka sud je utvrdio, a tužitelj u svom iskazu potvrđuje da je odbio raditi na zadacima u razdoblju od travnja 2016., a iz mailova upućenih od strane K. je vidljivo da tužitelja upozorava na nepostupanje po nalogu poslodavca.

Sud je prihvatio obrazloženje tužitelja zašto nije postupio po zadacima, jer je iz ponašanja nadređenih u prethodnom razdoblju životno i logično da tužitelj nije imao na raspolaganju svu potrebnu dokumentaciju te da mu je ista bila uskraćena.

Valja istaknuti da je tužitelj prije ovog razdoblja, te nakon što su kao nadređeni tužitelju bili V.B.i S.M. svoje zadatke obavljao bez ikakvih prigovora i u skladu sa svojim radnim mjestom.

25. Sud je utvrdio da je tužitelj bio uznemiravan na radnom mjestu zbog toga što se prema njemu drugačije primjenjivao raspored zadataka poslova radnog mjesta, u odnosu na druge radnike, da je u odnosu na njega stvorena klima da je neradnik i da se treba ograničiti komunikacija s njim, a što je dovelo do ponižavajućeg osjećaja tužitelja te da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja postupanjem tuženika na način koji je gore iznesen, a što je sve dovelo do povrede njezinog zdravlja.

26. Prilikom određivanja uputa koje će poslodavac dati radniku u svezi načina izvršavanja povjerenih mu radnih zadataka odredbama ZR nisu propisana ograničenja u smislu da poslodavac ima obvezu za svaki određeni radni zadatak izdati radniku naredbu da ga izvrši i kada da to učini, već je način organiziranja radnog procesa slobodna autonomija poslodavca. Međutim tuženik nije dokazao da je tužitelju davao redovite radne zadatke, jer za sve godine koje su predmet ovog postupka prileži nekoliko mailova koje su upućene u pogledu radnih zadataka tužitelju, a svjedok K. , što i sam potvrđuje, nije imao usmenu komunikaciju sa tužiteljem, dok T. potvrđuje da je tužitelju dodjeljivala u rad zadatke po uputi glavne tajnice, a što i opet govori u prilog tužiteljevih tvrdnji da je bio šikaniran upravo od navedenih osoba. Nelogično je da nadređeni čeka uputu svog nadređenog da bi dodijelio svom radniku zadatke, a da za to ne postoji neko posebno opravdanje ili da je to uobičajeno postupanje.

27. Tuženik nije dostavio dokaze koji bi opravdavali takvo postupanje, niti je iste iznio tijekom postupka, pa imajući u vidu ova činjenična utvrđenja proizlazi da tuženik kao poslodavac nije ispunio svoje obveze iz čl. 7. ZR i tužitelju dao posao koji je trebao obavljati u okviru svog radnog mjesta, a niti mu je davao opomene za eventualno neizvršavanje radnih zadataka koji bi eventualno opravdali poslodavčevo postupanje. Isto tako je u neskladu ocjenjivanje tužitelja zadovoljavajućim ocjenama sa tvrdnjama da je isti neradnik, što je sud ocijenio kao uznemiravanje tužitelja i dao tužitelju za pravo da takve ocjene nije htio potpisivati, jer takvo postupanje predstavlja također uznemiravanje i povredu dostojanstva koje poslodavac provodi na suptilan način.

28. Imajući u vidu navedeno i sadržaj odredbi čl. 3. st. 2. i 3., čl. 22.a i čl. 102. st. 2. ZR-a zaključak je ovog suda da je tužitelj postupanjem nadređenih u razdoblju od 2013. do kraja 2016. bilo povrijeđeno dostojanstvo na način da je uznemiravan uslijed čega mu je narušeno zdravlje.

Kada uznemiravanje nije u uzročnoj vezi s nekim od zabranjenih temelja diskriminacije, kod traženja sudske zaštite su relevantne odredbe ZR-a, uz supsidijarnu primjenu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO)“, te posljedično tome u situaciji kada radnik doživljava psihofizički teror na radnom mjestu, tada su povrijeđena njegova prava i dostojanstvo, ugroženo je njegovo zdravlje pa može tražiti sudsku zaštitu na temelju ZOO-a, i to na temelju onih odredbi ZOO-a kojima su propisana pravila o odgovornosti za štetu.

U prilog iznesenom pravnom shvaćanju ukazuje se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/6791/2014 od 30. svibnja 2018., prema kojoj odluci "Ustavni sud napominje da iz prakse Suda Europske unije, vezane uz problematiku zaštite na radu i zaštite dostojanstva radnika, proizlazi pravno shvaćanje da se temeljna socijalna prava radnika moraju tumačiti široko, a iznimke i ograničenja vrlo restriktivno. U tom smislu, i domaće propise koji reguliraju područje zaštite dostojanstva radnika, treba tumačiti u skladu s obveznim tumačenjima koja proizlaze iz prakse Suda Europske unije. Tumačenje tih propisa mora biti ekstenzivno jer dostojanstvo, zdravlje i sigurnost radnika treba štititi ne samo od diskriminatornih ponašanja na radu i u vezi s radom, već od svih loših i neželjenih ponašanja koja mogu štetiti navedenim pravima osobnosti. Uz neželjena loša postupanja na radu i u vezi s radom, izravno se veže obveza poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika. Nadalje, Ustavni sud smatra da pojam mobinga uključuje svaku vrstu psihofizičkog zlostavljanja ili uznemiravanja na radnom mjestu, neovisno o tome je li ono uzrokovano nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12. - u daljnjem tekstu: ZSD) ili pak ne proizlazi iz takve osnove već je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva" , jer bi u suprotnom, značilo da je uznemiravanje na radnom mjestu moguće ili čak i pravno dopušteno ako ono ne proizlazi iz neke od taksativno navedenih osnova iz članka 1. ZSD-a."

29. U pogledu zahtjeva za naknadom štete sud je bez provođenja medicinskog vještačenja mogao utvrditi da je tužitelj trpio zdravstvene tegobe povezane sa radnim mjestom i događajima kojima je bio izložen te mu je poklonio vjeru da prije toga nije bio bolestan, no valja istaknuti da imajući u vidu upornost tuženika u provođenju uznemiravanja, intenzitet i duljinu trajanja, jer se radi o godinama u kojima tužitelju nije omogućeno obavljanje poslova svog radnog mjesta, te da je bio izložen neprimjerenoj situaciju u kojoj je okarakteriziran kao loš radnik i da je komunikacija sa njim bila upravo zbog neutemeljenih optužbi, ograničena, te imajući u vidu da je poslodavac tijelo koje provodi poslove državne uprave i treba biti primjer zaštite dostojanstvenog rada i postupanja svih radnika, sud smatra da je primjerena novčana naknada upravo zatraženih 10.000,00 eura, sukladno odredbama članka 111. ZR-a te članka 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje u tekstu ZOO).

30. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu, a koja teče od dana podnošenja tužbe kada je tuženik došao u zakašnjenje.

Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

31. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154 st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tužitelju, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, troškovniku tužitelja te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

Tako je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe od 100 bodova, sastav podneska od 04.07.2018., 1.12.2022, svaki po 100 bodova, za pristup na ročište 11.07.2018., 10.01.2019., 22.09.2022., 14.02.2023., 15.02.2023., 12.09.2023, 13.09.2023. sve po 100 bodova, (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 1000 bodova ( 1bod =1,99 eura ).

Ukupan trošak tužitelja iznosi 1.990,00 eura, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% što iznosi 2.487,50 eura, čemu je pridodan trošak vještačenja od 663,61 euro, sveukupno 3.151,11 euro.

Tužitelju nisu priznati kojima traži rok za postupanju po rješenju suda , jer ne predstavljaju obrazložene podneske kojima se iznose činjenice koje nisu navedene u tužbi i stoga bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

32. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

33. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. listopada 2023.

Sutkinja:

Vesna Horvath,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku