Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-8480/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S.B., branjenog po odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda XX, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu od 5. rujna 2023., broj: PpP-589/2020, u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. S.B. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 EUR (pedeset eura ) / 376,73 kn[1] (tristosedamdesetšest kuna i sedamdesettri lipe), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu okr. S.B. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana, u koju je uračunato vrijeme uhićenja 6. lipnja 2020. kao jedan dan zatvora, i na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da se preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 19 dana neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje je izrečena ista ili teža kazna.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 124,54 eura, s time da paušalni trošak iznosi 25,00 eura, a materijalni trošak vještačenja analize alkohola u krvi iznosi 99,54 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda XX, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o uvjetnoj osudi.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Suprotno žalbenim navodima, kojima žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda, izreka presude je razumljiva i jasna, te nije u proturječju sa razlozima presude. Prvostupanjski je sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Tako pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge, koji su dani jasno i određeno, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Ispitujući presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Naime žalitelj ne dovodi u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike, da je zaustavljen po djelatnicima policije u prometu i da je te prilike alkotestiran, međutim pogrešno smatra da nije pravilno utvrđen stupanj alkoholiziranosti, budući da iz rezultata provedenog prekršajnog postupka proizlazi da su upravo zbog poricanja rezultata ispitivanja na licu mjesta te zahtijevanja liječničkog pregleda, izuzeti uzorci krivi i mokraće radi analize, kako to proizlazi i iz zapisnika od 6. lipnja 2020., dok je na temelju rezultata provedenog vještačenja i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (list 8 i 9 spisa) utvrđeno da je u trenutku zaustavljanja imenovani bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,82 g/kg. Bez uspjeha žalitelj ponovno upire da bi neposredno prije zaustavljanja bio otpušten s bolničkog liječenja i da je bio izložen djelovanju različitih vrsta lijekova, budući da isto nema uporište u utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima u postupku, kako je to i pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.

6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Ispitujući u pogledu navoda žalbe primijenjenu uvjetnu osudu za počinjeni prekršaj ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih okolnosti od utjecaja na kaznu u smislu članka 36. Prekršajnog zakona primijenio sankciju koja nije prestroga. Naime, suprotno tvrdnji žalitelja, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prvostupanjski sud je primijenio najblažu vrstu sankcije budući da je prema okrivljeniku primijenio mjeru upozorenja, tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana neće izvršiti ako u roku kušnje (provjeravanja) od jedne godine ne počini prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teže kazna zatvora. Prvostupanjski sud je upravo cijeneći njegovo ranije primjereno ponašanje u prometu smatrao da se zbog dosadašnje nekažnjavanosti ostvarenje svrhe kažnjavanja može očekivati i bez izvršenja kazne zatvora. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, pri čemu težina počinjenog djela i stupanj prekršajne odgovornosti ne upućuju na osnovanost kraćeg trajanja kazne i roka kušnje.

7.1. Okrivljeniku je pravilno u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 6. lipnja 2020. kao jedan dan zatvora.

8. Ispitujući sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca ovaj sud je utvrdio da je ista opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, te nije izrečena u predugom trajanju. Naime, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja, te prilike je u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe s utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi kao u predmetnom slučaju nalaze se u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja te već pravilno vrednovanim osobinama ličnosti okrivljenika, pa je i ovaj sud mišljenja da je mjera razmjerna s težinom prekršaja, prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koji bi učinile osnovanim preinačenje oduke o zaštitnoj mjeri.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. listopada 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.