Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-88/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari predlagateljice M.T., iz B. n. M., OIB: ……, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. & p. d.o.o., Z., protiv protustranke M.M. iz B.n.M., OIB: …. kojeg zastupa punomoćnik B.Z., odvjetnik u Z., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-84/2021-19. od 8. lipnja 2021., dana 26. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice M.T. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-84/2021-19. od 8. lipnja 2021.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev protustranke M.M. za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''Odbija se prijedlog predlagatelja radi razvrgnuća suvlasničke zajednice.''

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila predlagateljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako temeljem presude Općinskog suda u Biogradu na Moru, poslovni broj P-586/2016 i ostalih isprava ne bi moglo biti uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine. Naime, spisu predmeta prileži elaborat etažiranja i potvrda da bi prizemlje kuće predstavljalo samostalnu uporabnu cjelinu. U navedenoj potvrdi je čak i definirano kako posebni dio stambene zgrade kat. čest. 1500/1 k.o. B.n.M. (popisan i opisan u toč. II. potvrde) zajedno sa pripadajućim sporednim dijelovima i prikazan u grafičkom dijelu elaborata etažiranja - predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. Iz grafičkog dijela elaborata etažiranja jasno je što bi bio predmet uspostave etažnog vlasništva. Stoga, pogrešno sud utvrđuje kako ne bi moglo biti uspostavljeno etažno vlasništvo jer suprotno proizlazi kako iz potvrde tako i elaborata čime je počinjena navedena bitna povreda jer je obrazloženje u tom dijelu suprotno ispravama u spisu. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine već pokušaju provedbe navedene presude, a takva tvrdnja suprotna je samom prijedlogu predlagateljice. Pogrešno sud zaključuje kako predlagateljica traži razvrgnuće suvlasničke zajednice temeljem navedene presude obzirom je ista dokaz čega je predlagateljica vlasnica. Pogrešno sud zaključuje kako bi za potrebe ovog postupka nužno bilo definirati i katnu etažu jer iz spisa predmeta proizlazi kako je definirana etaža prizemlja, a ne kat kuće, pa u ovom dijelu sud pogrešno utvrđuje činjenično stanje. Prvostupanjski sud utvrđuje kako je predlagateljica utvrđena vlasnicom cijelog dvorišta, a da je notorno da pristupni dijelovi objekti najčešće ostaju u zajedničkom vlasništvu. Sud u ovom postupku nije ovlašten mijenjati utvrđenja iz pravomoćne sudske odluke, a iz potvrde i elaborata proizlazi što je predmet etažiranja. Dvorište nije u zajedničkom vlasništvu što je potvrđeno pravomoćnom presudom, a protustranci nije onemogućen pristup stanu na katu kuće jer je temeljem presude utvrđeno da ima poseban ulaz, a niti je protustranka ikad isticala takav argument. I u ovom dijelu obrazloženje suda suprotno je ispravama u spisu. Prvostupanjski sud navodi kako se vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može uspostaviti dok ne postane pravomoćna odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti, osim kad pravomoćnu odluku suda zamjenjuje isprava suvlasnika, a između stranaka da nije postignut sporazum o veličini suvlasničkih dijelova niti je poznato koliki je taj dio u odnosu na cijelu nekretninu. Pogrešan je stav suda kako zbog navedenog nije moguće uspostaviti etažno vlasništvo. Zanemaruje činjenicu kako iz spisa predmeta proizlazi da je za potrebe etažiranja sačinjen elaborat etažiranja za potrebe etažnog knjiženja suvlasničkog dijela sa neodređenim udjelom. Sud ispušta iz vida kako je navedeni elaborat potvrđen potvrdom upravnog tijela od 14. veljače 2019. koja potvrđuje kako je elaborat etažiranja sastavni dio citirane potvrde. Stoga, u konkretnom slučaju, bespredmetno je pozivanje suda na korisne vrijednosti jer u konkretnom slučaju korisne vrijednosti nisu ni određene. Isprava suvlasnika u konkretnom slučaju ne postoji, ali navedenu ispravu zamjenjuje naprijed navedena pravomoćna presuda suda. Dakle, obrazloženje odluke suprotno je ispravama – elaboratu etažiranja i potvrdi. Sud navodi kako prijedlog predlagateljice nije koncipiran kao etažna dioba jer da sud nije ni mogao izaći sa građevinskim vještakom na lice mjesta kako bi eventualno pokušao ustanoviti da li se objekt može etažirati. Takav stav je nerazumljiv pored činjenice da je spisu priložen etažni elaborat i potvrda da predmet razvrgnuća predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. Takav navod je suprotan prijedlogu jer upravo iz prijedloga predlagateljice vidljivo je da ista traži uspostavu etažnog vlasništva. Zaključak suda kako svrha ovog postupka nije provedba presude i etažne potvrde je pogrešan jer je cilj uspostava etažnog vlasništva. Ne može sud odrediti i da protustranka dobije svoju etažnu cjelinu ukoliko navedenu nije tražio i ukoliko se isti tome protivi, a iz spisa predmeta proizlazi da se protivi. Prvostupanjski sud se pogrešno pozvao na odredbu čl. 73. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom navedenog predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje i razvrgnuti suvlasničku zajednicu sukladno prijedlogu predlagateljice, a podredno ukinuti pobijano rješenje te vratiti sudu prvog stupnja radi donošenja pravilne i zakonite odluke.

3. U odgovoru na žalbu predlagateljice protustranka ističe kako u prvostupanjskom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Iz provedenog dokaznog postupka u cijelosti je razvidno da nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za uspostavu etažnog vlasništva. Protustranka drži da su potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice, i pravilno primijenjeno materijalno pravo radi čega predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te obvezati predlagateljicu na plaćanje troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati radi čega nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) u svezi čl. 381. istog Zakona, a na koju ukazuje žalba predlagateljice.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

7. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog predlagateljice radi razvrgnuća suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva sa neodređenim udjelom tako da predlagateljici u isključivo vlasništvo pripadne "suvlasnički dio ½ etažno vlasništvo sa neodređenim udjelom (E-1) - podrum i stan", a protivniku u isključivo vlasništvo "suvlasnički dio ½ etažno vlasništvo sa neodređenim udjelom (E- 2) - preostali dio kuće, koji se sastoji od kata kuće". Tako donesenu odluku prvostupanjski sud, u bitnome, obrazlaže time da prijedlog predlagateljice nije koncipiran kao etažna dioba te da sud nije ni mogao izaći na lice mjesta sa građevinskim vještakom, a građevinsko vještačenje da nije ni predloženo, kako bi eventualno pokušao ustanoviti da se objekt može etažirati odnosno napraviti plan etažne diobe. Prema stajalištu prvostupanjskog suda nije moguće putem instituta razvrgnuća suvlasničke zajednice izvršiti etažiranje predmetnog objekta na način i u opsegu kako predlagateljica želi navodeći kako u slučaju točnog određivanja veličine suvlasničkog dijela stranaka uopće nije ni poznato koliki je taj dio u odnosu na cijelu nekretninu odnosno koliko su suvlasnici posebnih dijelova na predmetnoj nekretnini pa je pozivajući se na odredbu čl. 73. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) i odredbu čl. 370. istog Zakona, odlučio kao uvodno.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8.1. Naime, iz odlučnih činjenica slijedi :

- da je pravomoćno utvrđeno da je predlagateljica za cijelo vlasnik prizemlja kuće sagrađene na kat. čest. 1500/1 u naravi dvorište površine 107 m2, kuća površine 98 m2 i kuća površine 5 m2, ukupne površine 230 m2, upisana u zk. ul. 1492 k.o. B.n.M., a koje prizemlje da se sastoji od ulazne terase, dnevne sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, i tri sobe, te za cijelo vlasnik pomoćne zgrade (garaže – spremišta) i malog podruma, a koja je pomoćna zgrada (garaža – spremište) na skici sudskog očevida izrađenoj 23.prosinca 2016. od strane dipl. ing. geod. L.B. označena točkama A-B-C-J-A, zatim za cijelo vlasnik dvorišta koje je na skici sudskog očevida izrađenoj 23. Prosinca 2016. od strane dipl. ing. geod. L.B. označeno točkama J-C-D-E-F-G-H-I-J što je tuženik dužan priznati (presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru od 6. travnja 2017. poslovni broj P-586/2016-10 potvrđena presudom Županijskog suda u Poli-Puli od 29. siječnja 2019. poslovni broj Gž-543/2017-3, protiv koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio reviziju protustranke odlukom broj Rev- 2386/2018-3 od dana 11. lipnja 2019.) te

- da su predlagateljica i protustranka upisani zemljišno knjižni suvlasnici svatko za ½ na kat. čest. 1500/1 k.o. B.n.M., u naravi dvorište 107 m2, kuća 25 m2, kuća 98 m2, sveukupno površine 230 m2 upisana u zk. ul. 1492.

9. Ostvarivanje prava na razvrgnuće suvlasništva propisano je odredbama ZVDSP te je tako odredbom čl. 50. ZVDSP reguliran način sudskog razvrgnuća, a st. 1. određeno je da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona.

9.1. U konkretnom slučaju predlagateljica predlaže razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine uspostavom etažnog vlasništva, a pretpostavka takvog razvrgnuća je suglasna odluka suvlasnika, pa se u tom slučaju uzima da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća (čl. 43. ZVDSP), ali se i u tom slučaju primjenjuju pravila o sudskom razvrgnuću.

9.2. U konkretnom slučaju izostaje suglasnost protustranke.

9.3. Osnovano je predlagateljica tijekom postupka ukazivala u vezi sa suglasnošću suvlasnika na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3354/2019-2 od 25. veljače 2020. navedeno je da je taj sud u vezi primjene citiranih odredaba ZVDSP u presudi poslovni broj Rev- 200/09-3 od 3. svibnja 2009., Rev x-680/10-2 od 9. rujna 2010. i Rev -1553/13-2 od 8. siječnja 2014. i drugima, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

„Odredbom članka 53. ZVDSP propisano je - ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću. U konkretnom slučaju nije bilo sporazuma između stranaka o uspostavi etažnog vlasništva na predmetnim nekretninama, no nepostojanje takvoga sporazuma prema shvaćanju ovoga suda ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnim nekretninama razvrgne uspostavom etažnog vlasništva.

Naime, u smislu odredbe članka 71. stavak 1. ZVDSP vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom."

9.4. Dakle, u konkretnom slučaju ne postojanje sporazuma između stranaka o uspostavi etažnog vlasništva na predmetnoj nekretnini ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnoj nekretnini razvrgne uspostavom etažnog vlasništva.

10. Međutim, sporno je među strankama da li su osim suglasne odluke suvlasnika, ispunjene ostale pretpostavke određene zakonom da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnoj nekretnini razvrgne uspostavom etažnog vlasništva.

10.1. Pretpostavke koje ZVDSP propisuje za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine određene su čl. 73. st. 3. tog Zakona prema kojem se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

10.2. Žaliteljica upire na posjedovanje potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostava B.n.M., Klasa: 361-01/19- 02/02, Ur. broj: 21987/1-07-2/4-19-4 od 14. veljače 2019. (list spisa 14) iz koje slijedi da to tijelo potvrđuje da podrum i prizemlje, odnosno stambena jedinica Stan 1 jest dvosoban stan u prizemlju građevine, ukupne unutarnje neto površine od 68,27 m2, koji se sastoji od kuhinje i blagovaonice, kupaonice, dvije sobe, dnevne sobe i predsoblja, kojem pripadaju sporedni dijelovi: lođa površine 4,69 m2, natkrivena terasa površine 7,57 m2, spremište površine 20,61 m2, spremište u podrumu površine 11,82 m2 i kućni vrt - dvorište površine 107,00 m2 - predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, pa je dakle ispunjen zakonski uvjet iz čl. 73. st. 3. ZVDSP:

10.3. U pogledu navedene potvrde Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave B.n.M. reći je da iz općih podataka iste slijedi da u elaboratu nisu određene korisne vrijednosti predmetnog dijela nekretnine.

10.4. Nastavno tome je navesti da je odredbom čl. 73. st. 5. ZVDSP određeno da se vlasništvo posebnoga dijela ne može uspostaviti dok ne postane pravomoćnom odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kad taj Zakon određuje da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika.

10.5. Pravilno je, dakle, sud prvog stupnja primijenio citiranu odredbu i zaključio da se u konkretnom slučaju ne može uspostaviti vlasništvo posebnoga dijela dok sud ne utvrdi korisne vrijednosti stana predlagateljice, odnosno druge prostorije te korisne vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, a ovo u procesno pravnoj situaciji da u elaboratu nisu određene korisne vrijednosti predmetnog dijela nekretnine, da predlagateljica radi utvrđivanja navedenog nije predložila izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke te da izostaje isprava suvlasnika o utvrđivanju korisnih vrijednosti, tako da suprotni žalbeni navodi koji apostrofiraju izdanu potvrdu nadležnog tijela koja je izdana "za potrebe etažnog knjiženja suvlasničkog dijela sa neodređenim omjerima" koja uspostavu vlasništva posebnog dijela ne rješava "do kraja" odnosno sukladno odredbama ZVDSP - nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

11. Kako je, dakle, sud prvog stupnja pravilno utvrdio odlučne činjenice i na iste pravilno primijenio materijalno pravo to je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo odbiti žalbu protustranke i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje kako je to odlučeno pod toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka tako da je po odredbi čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zadru, 26. listopada 2023.

Sutkinja

Sanja Dujmović