Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“, Dračevac

21 000 Split

Poslovni broj: 96 P-3671/2018-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Antoniji Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja M. T., OIB:…, K. L., , kojeg

zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz O. L.-V. iz S., protiv

prvotuženika M. M., OIB: … , S., i

drugotuženika D. M., OIB: … , S.,

obojica zastupani po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. L., odvjetnika u S. i punomoćnika tuženika,

I. M., odvjetnika u S., na ročištu za objavu presude 26. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tuženici u roku od 145 dana i solidarno isplatiti tužitelju iznos od 160.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi članka 29. stavka 2. ZOO počam od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te mu u istom roku i solidarno naknaditi trošak spora."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženicima solidarno troškove postupka u iznosu od 3.525,03 eura / 26.559,34 kuna.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 3.525,03 eura / 26.559,34 kuna do zatraženog iznosa od 4.775,00 eura /35.977,24 kuna (za iznos od 1249,97 eura / 9.417,90 kuna) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi, podnesenoj 1. kolovoza 2018., potražuje od tuženika isplatu iznosa od 160.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sadržajno navodeći u tužbi da je s pravnim prednikom tuženika, njihovim ocem pok. B. M. sklopio U. o z a

da kako mu otac tuženika nije povratio primljene iznose, tuženici da su prihvatili obvezu povrata zajma i povratili iznos od 20.000,00 kuna, dok su ostali dužni ukupan iznos od 160.000,00 kuna.

2. U. odgovoru na tužbu tuženici su osporili osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuli su kako im pokojni otac nikada nije spominjao dugovanja prema trećim osobama, nakon njegove smrti da im se obratio tužitelj navodeći da je njihov otac njemu dužan iznos od 20.000,00 kuna, te su oni , u dogovoru s ostatkom obitelji, odlučili podmiriti iznos iako su imali dvojbe glede istinitosti tužiteljevih tvrdnji. Nadalje su naveli da su s tužiteljem dogovorili dinamiku isplate iznosa od 20.000,00 kuna, da su mu 2. svibnja 2018. podmirili zadnju ratu a tužitelj da im je i usmeno potvrdio da je u cijelosti namiren te da nema daljnjih potraživanja prema njima. Osporili su i tužbu u pogledu procesnih nedostatka ističući da oni nisu jedini nasljednici svog oca te da su kao stranke trebale biti obuhvaćene i njihova majka i sestra budući da su oni kao nasljednici u statusu jedinstvenih suparničara te su predložili tužbu odbaciti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: Ugovora od 3. studenoga 1994. sklopljenog između M. T. kao zajmodavca i B. M. kao zajmoprimca,

U. od 3. studenoga 1994. sklopljenog između B. G. kao

zajmodavca i M. B. kao zajmoprimca, transakcije po računu na ime tužitelja od 16. ožujka 2015. i 28. ožujka 2017, ručno ispisane podatke o isplati, poziv punomoćnika tužitelja od 21. svibnja 2018. upućen tuženicima prije podnošenja tužbe, spis O. suda u S. poslovni broj O-537/2017, dokument s evidencijom isplata i dinamike isplata potpisan od strane tužitelja i prvotuženika, rješenje o nasljeđivanju iza pok. B. M., spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-537/2017. U postupku je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka, kao i dokaz saslušanjem svjedoka D. T. i B. G..

4. Sud nije prihvatio dokaz izvođenjem grafološkog vještačenja tablice u kojoj je sadržana evidencija isplata i dinamika isplata budući da izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno kako bi se utvrdile ili razjasnile kakve činjenice a kada se uzme u obzir da sudu za tumačenje predmetne tablice nije bilo potrebno stručno znanje.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 160.00,00 kune s naslova ugovora o zajmu s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj i pokojni B. M.

. sklopili Ugovor o zajmu, kao i to da su tuženici nasljednici iza umrlog

B. M., te da ih je tužitelj pozvao na povrat zajma a da su tuženici tužitelju isplatili 20.000,00 kuna po osnovi povrata zajma.

8. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi jesu li tuženici isplatom od 20.000,00 kuna isplatiti dug po osnovi zajma tužitelju a posljedično jesu li tuženici u obvezi isplatiti tužitelju predmetnu tražbinu.

9. Čitanjem Ugovora od 3. studenoga 1994. u S. utvrđeno je da su ugovorne strane zajmodavac T. M. i zajmoprimac M. B. tim Ugovorom ugovorili

da zajmodavac pozajmljuje zajmoprimcu iznos od 20.000 USD na rok od jedne godine, na način da zajmoprimac isplaćuje zajmodavcu mjesečnu ratu od 1,5 % u navedenoj valuti a iznos glavnice nakon isteka jedne godine. Ugovor su stranke i V. P. potpisali i sačinjen je na polovici stranice A4 papira, dok je na drugoj polovici Ugovor od 3. studenoga. u S. sklopljen između zajmodavca

B. G. i zajmoprimca M. B..

10. Čitanjem poleđine istog papira utvrđeno je da je tužitelj rukom ispisivao evidenciju mjesečnih otplata i to se navodi da je isplaćeno (1.000,00 kuna – 2. travnja 2017., 2.000,00 kuna-1. svibnja 2017., 2.000,00 kuna- 1. lipnja 2017., 1.000,00 kuna 1. srpnja 2017., 2.000,00 kuna – 1. kolovoza 2017., 1.000,00 kuna 31. kolovoza 2017., 1.000,00 kuna-30. rujna 2017., 2.000,00 kuna 30. listopada 2017., 1.000,00 kuna-30. prosinca 2017., 1.000,00 kuna – 31. siječnja 2018., 1.000,00 kuna – 1. ožujka 2018., 1.000,00 kuna 2. travnja 2018., 1.000,00 kuna i 3.000,00 kuna – 2. svibnja 2018.) Na svakom pojedinačnom mjesecu isplate nalaze se potpisi tužitelja i prvotuženika. Te potpise stranke nisu sporile.

11. Čitanjem tužiteljeve evidencije isplate (list spisa 9) naslovljenog "isplaćeno" utvrđeno je da je u istoj navedeno da je tužitelju u mjesecu svibnju 1997. isplaćeno 10.000,00 DEM, u mjesecu kolovozu 1997. 10.000,00 DEM,, da je u istoj navedeno da su ostale neisplaćene kamate od 1. ožujka 1999.-1. svibnja 2018. u ukupnom iznosu 149.500,00 kuna.

12. Čitanjem evidencije otplate tuženika (list spisa 19) utvrđeno je da je ista u pogledu iznosa i datuma isplate sačinjena identično kao i tužiteljeva evidencija isplate na poleđini Ugovora (list spisa 4), samo što je u tuženikovoj tablici kao dodatan parametar navedeno stanje duga prije isplate i stanje duga nakon isplate, Tako je u toj tablici kao početno stanje duga prije mjesečnih isplata upisan iznos od 20.000,00 kuna pa kako su mjesečno isplaćivani nesporni iznosi od strane tuženika tako bi se u svakom retku tablice nakon mjesečne isplate u stupcu "stanje duga nakon isplate" početni iznos od 20.000,00 kuna smanjivao ovisno o mjesečnoj uplati. Pa je tako na dan posljednje uplate od 2. svibnja 2018. stanje duga prije isplate upisan iznos od 4.000,00 odnosno u retku ispod 3.000,00 kuna da bi nakon nesporne isplate tužitelju u iznosu od po 1.000,00 i 3.000,00 kuna u stupcu "stanje duga nakon isplate" upisan iznos od 0 kuna.

12.1. Tužitelj je prigovorio evidenciji otplate tuženika u smislu da je ista dostavljena sudu u preslici, za napomenuti je tužitelju da je i on tijekom cijelog postupka u spis dostavljao preslike isprava kao dokaze pa nije od značaja činjenica i što je predmetna tablica evidencije isplata od strane tuženika dostavljena u presliku kada tužitelj i ne spori postojanje takve evidencije i njeno osnaženje stranačkim potpisima.

13. Čitanjem priloženog spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-537/2017 utvrđeno je da su kao nasljednici iza umrlog B. M. utvrđeni I. M.,

I. F., M. M. i D. M.. Unatoč tome što tužitelj tužbom nije

obuhvatio sve sunasljednike pok. B. M., stav je ovog suda da predmetna

tužba nema u tom pogledu procesnih nedostataka, budući da se sunasljednici međusobno naknadno mogu regresirati od onih koji su obuhvaćeni ovom tužbom.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on kao ronilac upoznao pokojnog B. M. i 3. studenoga 1994. je na zamolbu istog sklopio s njim Ugovor o zajmu da su odredili rok vraćnja u roku godinu dana, da je istog dana i njegov prijatelj B. G. s pokojnim M. sklopio Ugovor o zajmu na iznos od 20.000.000 lira a on da je pozajmio predniku tuženika 20.000,00 USA dolara. Prednik tuženika da je nakon godinu dana vratio pozajmljeni iznos B. a njemu da je rekao da nema novca za vratiti njegov zajam. Tada smo se dogovorili da će prednik tuženika, kada bude u mogućnosti, vratiti novac s kamatom kako su ugovorili. Nadalje je tužitelj u iskazu naveo da mu je prednik tuženika u svibnju 1997. vratio 10.000,00 DEM, a zatim u kolovozu 1997. još 10.000,00 DEM, a za dalje da su se u pogledu kamate dogovorili da će vraćati 650,00 kuna mjesečno. Prednik tuženika da mu je u razdoblju od 2012.-2016. prema svojim mogućnostima uplatio ukupni iznos od 56.500,00 kuna, a da nakon što se našao s prvotuženikom da mu je isplatio još 20.000,00 kuna u rekao da više nema. Tužitelju su tijekom iskaza prikazani poleđina lista Ugovora s njegovom evidencijo isplata kao i tablica isplata evidencije tuženika, tužitelj ne istaknu da su u tablici sadržani isplaćeni iznosi, njegovi potpisi i potpisi prvotuženika. Nadalje, a na upit svog punomoćnika očitovao se u pogledu tablice isplata da je on potpisao samo onoliko koliko je to za pojedinačne uplate potpisao na poleđini Ugovora, a ono gdje je bilo stanje duga 0 kuna da nije potpisao, već da su mu tuženici dužni još iznos od 160.000,00 kuna s kamatom. Tužitelj je naveo da nikada tuženicima nije rekao da je ukupni dug 20.000,00 kuna, ali da je u tablici taj iznos označen kao početno stanje duga zato što su tuženici tada tako počeli otplaćivati. Jednako tako je istaknuo da su mu na ime predmetnog duga isplaćene kamate u dolarima do 1997., onda je dobio 10.000,00 kuna, pa je u međuvremenu dobio još 10.000,00 DEM da bi kamata bila isplaćena do 5. prosinca 1998., a nakon toga je dogovorena isplata od po 650,00 kuna mjesečno te je od prednika tuženika u kontinuitetu od 5 godina dobio još ukupno 56.500,00 kuna na ime kamate, da bi od prvotuženika u godinu dana dobio još 20.000,00 kuna. Konačno je tužitelj u svom iskazu naveo da se ne sjeća koliki je iznos zadnji mu isplaćen od strane tuženika, ali se sjeća mjesta gdje su se našli, a na upit zbog čega je u tablici otplate označeno da je 2. svibnja 2018. isplaćen najprije iznos od 1.000,00 kuna a odmah nakon iznos od 3.000,00 kuna odgovorio je da je to zbog vjerojatnosti što su tuženici odlučili stati na isplati od 20.000,00 kuna, napomenuo je da je tuženicima objasnio o postojanju zajma njihovog oca ali da nisu nešto posebno dogovarali oko isplate.

15. Iz iskaza prvotuženika proizlazi kako on nije bio upoznat s postojanjem Ugovora o zajmu između tužitelja i njegovog pok. oca, tužitelja da je poznavao iz viđenja, nakon smrti oca on i drugotuženik da su se našli s tužiteljem gdje im je pokazao preslik Ugovora te je rekao da je ukupni preostali dug 120.000,00 kuna a ne iznos koji potražuje tužbom. Prilikom razgovora da je tužitelj rekao da je do tog iznosa došao konverzijom DEM u EUR i obračunao je na način da je ono što je bilo DEM sad predstavlja isti iznos u eurima. On i brat da su sumnjali u sam Ugovor o zajmu te su ga upozorili da to nije pravilan način obračuna na što je on rekao "dobro je, ostalo je još 50.000,00 kuna za isplatiti". Tuženici da su rekli da i dalje sumnjaju u taj Ugovor i da možemo ići sudskim putem to riješiti ili koliki bi iznos bio za isplatu da se dogovore, tužitelj da je rekao da je sveukupan iznos 20.000,00 kuna, dogovorili smo mjesečnu isplato od po 1.000,00 kuna bez daljnjih kamata te je takva isplata i izvršavana i to je potpisivano. Naveo je da su se samo jednom sreli vezano za preostalu otplatu te su dogovorili isplatu od po 1.000,00 kuna mjesečno u trajanju 20 mjeseci, s time da je tužitelj nekada tražio i 2.000,00 kuna pa bi mu bila takva mjesečna isplata. Istaknu je da je prilikom svake isplate obrazac isplate potpisivan s njegove strane i tužiteljeve a isto tako je u dinamici plaćanja potpisivan i Ugovorom na poleđini. Kada su se tuženici se našli s tužiteljem 2. svibnja 2018. isplaćeno mu je 1.000,00 kuna a tada je brat pitao koliki je još dug, nakon što su pogledali u tablicu isplata vidjeli su da je preostalo još 3.000,00 kuna drugotuženik da je rekao da ima novca i za isplatiti preostali iznos, budući da se u to vrijeme vratio s broda, tako da je tada isplaćen još i iznos od 3.000,00 čime je u cijelosti bio isplaćen iznos od 20.000,00 kuna. Istaknuo je da su unatoč tome što im je Ugovor bio sporan odlučili isplatiti iznos kako su se dogovorili s tužiteljem a sve kako on više ne bi zvao njihovu majku oko toga. Naveo je da im je tužitelj rekao da im oprašta 100.000,00 kuna budući da nije možda dobro izračunao i konverziju i da mu trebaju novci, tužitelj da im je prilikom zadnje isplate rekao da mu je drago da su to riješili i da su se lijepo pozdravili. Drugotuženik se u svom iskazu očitovao da se pridružuje iskazu prvotuženika i da nema posebno što dodati.

16. Iz iskaza svjedokinje D. T. proizlazi da je ona majka tužitelja te da joj je poznato da je postojao Ugovor o zajmu između njezinog sina i prednika tuženika. Poznato joj je da je ugovoreni zajam bio 20.000,00 američkih dolara i da nije vraćen u cijelosti. Istaknula je da su obiteljski bili u teškoj materijalnoj situaciji i da je sama nekoliko puta pokušala telefonski dobiti prednika tuženika s namjerom da vrati zajam ali da ga nikada nije dobila. Navela je da joj je poznato da su tuženici se dogovarali s tužiteljem oko povrata zajma i da bi to bilo u mjesečnim ratama, ali joj nije poznato koliko su dogovorili da se vrati niti joj je poznato oko kamata i glavnice već samo jedan ukupni iznos ali ne zna koliki je to iznos samo zna da su tuženici isplatom smanjili iznos kako je bilo dogovoreno, istaknula je da po njenom shvaćanju pored dogovorenog iznosa da su tuženici trebali platiti još i kamatu. Konačno je navela da joj sin nikada nije rekao da su tuženici podmirili ukupno dugovanje a ovo sve što je iskazala da joj je poznato jer joj je to ispričao sin, ovdje tužitelja a da ona nije sudjelovala u razgovorima s pok. B. i njegovom djecom, ovdje tuženicima.

17. Iz iskaza svjedoka B. G. proizlazi da su on i tužitelj prijatelji već 40 godina i da nikada tužitelj nije bio zadovoljan s dinamikom vraćanja zajma, zna da se nešto dogovaralo s tuženicima oko vraćanja ali ne zna koliki bi to iznos bio. Istaknuo je da saznanja o odnosu između prednika tuženika i tužitelja crpi samo iz razgovora s tužiteljem, a da nikad s prednikom tuženika nije razgovarao o zajmu. U svom iskazu je također naveo da je i on predniku tuženika pozajmio 21.000.000.000 lira uz kamatu od 1.5% godišnje, prednik tuženika da mu je vratio zajam kako je i ugovoreno.

18. Sud je na temelju iskaza svjedoka, majke tužitelja i višegodišnjeg prijatelja tužitelja, utvrdio da oni nisu bili upućeni u daljnje dogovore tužitelja i tuženika oko povrata dugovanog iznosa, a sve što su pred sudom iskazali naveli su da je iskazano prema saznanju do kojeg su došli od strane tužitelja.

19. Kao prvo u postupku je valjalo na temelju iznesenih utvrđenja ocijeniti jeli predmetni Ugovor o zajmu u kojem je ugovorena strana valutu, u skladu sa zakonom pozivom na odredbu članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 78/01 u daljnjem tekstu: ZOO) koji zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05).

19.1. Odredbom članka 15. Zakona o deviznom poslovanju (Službeni list SFRJ broj 66/85, 71/86, 3/88, 59/88 i 82/90; dalje: ZDP) zabranjena je kupnja, prodaja, poklanjanje, pozajmljivanje i davanje deviza na čuvanje između domaćih osoba, kao i odredbom članka 10. stavak 3. i članka 34. Zakona o osnovama deviznog sustava deviznog poslovanja i prometa zlata ("Narodne novine" broj 91/93, 36/98, 32/01; dalje: ZODSDP).

19.2. O pitanju valjanosti ugovora kod pozajmljivanja strane valute u tuzemstvu Opća sjednica građanskog privrednog odjela V. suda R. H.

koja je održana 28. lipnja 1993. godine donijela je pravno shvaćanje i obrazloženje uz to pravno shvaćanje. Prema tom pravnom shvaćanju, koje je objavljeno u Izboru odluka V. suda R. H. za 1994., valjan je ugovor o

pozajmljivanju strane valute u tuzemstvu kad je sklapanje takvog ugovora izričito propisom dopušteno.

19.3. S obzirom na gore navedeno, predmetni Ugovor o zajmu je ništav na temelju odredbe članka 103. stavka 1. ZOO, jer je protivan prisilnim propisima i to odredbi članka 15. ZDP i odredbi članka 10. stavka 3. i odredbi članka 34. ZODSDP.

20. Dakle, pravna osnova tražbine tužitelja ne bi bio zajam već stjecanje bez osnove jer sve što je stečeno na temelju ništavog ugovora, stečeno je bez osnove.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je na sjednici Građanskog odjela V. suda R. H. održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, s obzirom na to da je tek ovom sudskom odlukom utvrđeno da je ništetan ugovor o zajmu to zastarni rok nije ni počeo teći, pa je ovaj sud u cijelosti odbio taj prigovor kao neosnovan.

22. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. Naime, prema shvaćanju ovog suda tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije s uspjehom u ovoj parnici dokazao da bi mu tuženici kao pravni slijednici pok. B. M. dugovali daljnje iznose po predmetnom Ugovoru o zajmu pored nesporno isplaćenog iznosa od 20.000,00 kuna kojeg su tuženici isplatili prije pokretanja ovog postupka. Sud nije utvrdio iz čega bi proizlazio tužiteljevo daljnje potraživanje po osnovi spornog Ugovora. Osobito kod činjenice da su tužitelj i prvotuženik vodili identične evidencije isplata, a životno nije održivo da bi netko, u ovom slučaju tužitelj, ukoliko smatra da mu tuženici duguju veći iznos od 20.000,00 kuna u tablicu evidencije isplata pristao na to da se kao početni dug upiše upravo iznos od 20.000,00 kuna. Osim toga tužitelj ne spori da je evidencija isplata tuženika i njegova različita u pogledu isplata a i sud je čitanjem isprava evidencije-tablice isplata, kao i poleđine Ugovora o zajmu, utvrdio da se radi o istim evidencijama koje je vodio tužitelj i prvotuženik u pogledu mjesečnih isplata.

24. Tužitelj je tijekom postupka predlagao grafološko vještačenje tablice na okolnost upisivanja "0" kao stanja duga nakon isplate, odnosno da bi ista bila naknadno dopunjavana, kao i da on nije potpisao da je stanje duga "0". Međutim sudu nije bilo potrebno stručno znanje u pogledu analize tablice kada se uzme u obzir da je u navedenoj tablici, a što tužitelj i ne spori, kao početno stanje duga upisan iznos od 20.000,00 kuna pa samim mjesečnim isplatama taj se dug smanjivao da bi konačno bio isplaćen početni iznos od 20.000,00 kuna koji je upisan u tablici kao početno stanje duga. Pritom nije od značaja od koga je "0" u tablici upisana ili nadopunjena kada je doista gledajući tablicu izvršavanjem isplata po mjesecima iznos od 20.000,00 kuna koji je u tablicu upisan kao početno stanje doista došlo do "0" nule. Jednako tako tablica se podudara i s evidencijom isplata na poleđini Ugovora koju je vodio tužitelj. Osim toga, sam je tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da su u navedenoj tablici sadržani njegovi potpisi i potpisi prvotuženika a na upit punomoćnika je dodao da je potpisao samo u dijelu pojedinačnih uplata kako je to i navedeno u Ugovoru, ali da nije potpisao da je preostalo stanje duga 0.

25. Ukoliko je tužitelj smatrao da iznos od 20.000,00 kuna ne predstavlja jedini preostali iznos dugovanja po predmetnom Ugovoru nije trebao pristati da iznos od 20.000,00 kuna bude upisan kao "početno stanje duga" niti četrnaest puta vlastoručno potpisati tablicu u kojoj je kao početno stanje duga upisan iznos od 20.000,00 kuna.

26. Jednako tako u ovom postupku nije jasno utvrđeno ni što točno potražuje tužitelj od tuženika, jeli bi se utuženi iznos od 160.000,00 kuna odnosio na kamate na glavnicu po predmetnom ugovoru ili pak na preostalu glavnicu, osobito kod činjenice da je iz samog iskaza tužitelja nejasno koji iznos bi se odnosio na plaćenu kamatu a koji na glavnicu.

26.1. U iskazu je tužitelj istaknuo da iznos koji mu je prednik tužitelja isplatio u vremenskom razdoblju od pet godina, od 2012. – 2016. je iznos od 56.500,00 kuna koji iznos predstavlja kamatu. Ovakav iskaz je u suprotnosti s priloženom evidencijom isplata tužitelja na stranici 9 spisa, budući da iz te isprave nedvojbeno proizlazi, da mu je u vremenskom razdoblju od 2012. do 2016. isplaćeno 55.500,00 kuna, za koje tužitelj tvrdi da su kamate, a onda ispod tog iznosa na ispravi je tužitelj upisao da mu je ostalo neisplaćeni iznos kamata od 1. ožujka 1999. do 1. svibnja 2018. u ukupnom iznosu od 149.500,00kuna. Ukoliko bi se radilo o kamati na glavnicu za istaknuti je da tužitelj nema pravo potraživati kamatu jer je ista prema stavu ovog suda isplaćena, a daljnja nije ugovorena, a ukoliko bi se radilo o potraživanju kamate na kamatu kako to i proizlazi iz gore navedenog takvo nešto nije pravno održivo.

27. Slijedom navedenog, tuženici nisu u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos, upravo iz razloga što u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu tuženici pored nespornog iznosa od 20.000,00 kuna duguju daljnji iznos po predmetnom Ugovoru o zajmu. Dakle, prema shvaćanju ovog suda tužitelj nije dokazao kako osnovu tako ni visinu svog potraživanje.

28. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženicima pripada cjelokupan trošak postupka.

30. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 21.235,65 EUR/ 160.000,00 kuna te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

30.1. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 497,71 eura / 3.750,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 14. veljače 2020. (Tbr. 9/5 Tarife) koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja iznos od 124,43 eura / 937,50 kuna,

- zastupanje na ročištu od 15. lipnja 2021., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima. (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 29. rujna 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 497,71 eura / 3.750,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 9. studenoga 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 497,71 eura / 3.750,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 3. listopada 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna,

- sastav obrazloženog podneska od 8. listopada 2021. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 497,71 euro / 3.750,00 kuna

-

30.2. Ovako ukupan iznos od 2.612,99 eura / 19.687,57 valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42 Tarife) što ukupno daje iznos od 3.266,23 eura/24.609,41 kunu.

30.3. Nadalje, tuženiku je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 258,80 EUR / 1.949,93 kuna (Tar.br. 1. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi).

30.4. Dakle, tuženiku je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.525,03 eura / 26.559,34 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II i III izreke ove presude.

32. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu 26. listopada 2023.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić,

v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis