REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 1 Us I-1430/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja N. G. kojeg zastupa opunomoćanik D. M. odvjetnik u O. protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, 11. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: NK-UP/II-114-04/22-02/68, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 8. rujna 2022.

II. Odbija se žalba načelnika PU osječko-baranjske izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek KLASA: NK-UP/I- 114-04/21-02/243, URBROJ: 511-01-158-21-15 od 13. prosinca 2021.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.244,28 eura / 9.375,00 kuna[1] , u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: NK-UP/II-114-04/22-02/68, URBROJ:511-01- 158-22-5 od 8. rujna 2022. odbio žalbu načelnika PU osječko-baranjske izjavljenu protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda u Osijeku KLASA: NK-UP/I-114- 04/21-02/243, URBROJ: 511-01-158-21-15 od 13. prosinca 2021. u odnosu na djelo pod točkom I. izreke kao neosnovanu te je u odnosu na taj dio prvostupanjskog rješenja potvrđena odluka kojom tužitelj nije odgovoran (točka 1. izreke). U dijelu pod točkom 2. izreke djelomično je usvojena žalba načelnika PU osječko-baranjske te je u odnosu na djela pod točkama II. i III. izreke poništeno rješenje od 13. prosinca 2021. te je tužitelj oglašen odgovornim za predmetne teže povrede službene dužnosti pa mu je izrečena novčana kazna (točke 3., 4. i 5. izreke).

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da tužitelj nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza", a koju da je počinio tako što je državnim službenicama odredio da obavljaju službu bez odgovarajućeg tjednog odmora (točka I. izreke). U dijelu pod točkom II. izreke odlučeno je da tužitelj nije odgovoran da u razdoblju od 9. rujna 2019. do 12. travnja 2021. nije u Nadzornoj knjižici vozila registarske oznake 070- 637 u rubrici "odobrio korištenje vozila" potpisao odobrenja vozila za korištenje, pa da bi time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji. U dijelu pod točkom III. izreke odlučeno je da tužitelj nije odgovoran da za razdoblja od 17. do 19. listopada 2019., 13. do 15. listopada 2020., 12. do 14. studenoga 2020., 18. do 23. studenoga 2020., 6. do 7. siječnja 2021. i 21. do 22. veljače 2021. nije pravodobno vršio kontrolu korištenja službenog vozila registarske oznake 070-637 kojom prilikom je ukupno prijeđen 261 km od strane neutvrđenih korisnika, a da nije evidentiran datum, sat, stanje brojila, relacija, vozač i potpis vozača u nadzornoj knjižici vozila, pa da bi time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da tuženik nije savjesno i brižljivo ocijenio iskaz svjedokinje V. K., tužitelj je postupao sukladno članku 6. Naputka jer je odgovornost za korištenje vozila i ovjeru podataka spustio na rukovoditeljicu Odjela, što znači da je tužitelj postupao u uvjerenju da ne čini ništa protupravno, nego u dogovoru s hijerarhijski podređenom voditeljicom službe. Osim toga, ovdje je eventualno riječ o lakšoj povredi službene dužnosti, a ne težoj, to više što zbog "propusta" tužitelja nije nastupila materijalna šteta za poslodavca, kao ni za građane, a nije narušen ni proces rada. Nadalje, tužitelj ističe da se ovdje radi o faktički jednoj, a ne dvije povrede, jer pokrivaju gotovo identično vremensko razdoblje i isti objekt. Stoga nije bilo osnove voditi postupak zbog dvije povrede, nego eventualno samo jedne. Zbog tih razloga tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga suda održana je rasprava 4. listopada 2023. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Opunomoćenik tužitelja je na održanoj raspravi ostao pri svim dotadašnjim navodima te je predložio sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora. Opunomoćenik tuženika je s druge strane ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu i osporenog rješenja.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave koje prileže istom.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je načelnik PU osječko-baranjske podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka zbog težih povreda službene dužnosti protiv tužitelja, i to zato što je u razdoblju od ožujka do rujna 2020. službenicama Službe za očevide i kriminalističku tehniku odredio da obavljaju službu bez 48-satnog tjednog odmora. Uz to, iz predmetnog zahtjeva proizlazi da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti i time što u razdoblju od 9. rujna 2019. do 12. travnja 2021. nije u Nadzornoj knjižici vozila registarske oznake 070-637 u rubrici "odobrio korištenje vozila" potpisao odobrenja vozila za korištenje, kao i time što u razdoblju od 17. do 19. listopada 2019., 13. do 15. listopada 2020., 12. do 14. studenoga 2020., 18. do 23. studenoga 2020., 6. do 7. siječnja 2021. i 21. do 22. veljače 2021. nije pravodobno vršio kontrolu korištenja službenog vozila registarske oznake 070-637 kojom prilikom je ukupno prijeđen 261 km od strane neutvrđenih korisnika, a da nije evidentiran datum, sat, stanje brojila, relacija, vozač i potpis vozača u Nadzornoj knjižici vozila. Prema navodima iz predmetnog zahtjeva, time je tužitelj počinio teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza".

9. Disciplinski sudovi suglasni su oko toga da tužitelj nije počinio predmetnu težu povredu službene dužnosti time što bi u razdoblju od ožujka do rujna 2020. službenicama Službe za očevide i kriminalističku tehniku odredio da obavljaju službu bez 48-satnog tjednog odmora i zato je tužitelj u tom dijelu oslobođen odgovornosti (što i ovaj sud prihvaća). Međutim, za razliku od prvostupanjskog disciplinskog suda, tuženik smatra da je tužitelj počinio navedenu povredu time time što u razdoblju od 9. rujna 2019. do 12. travnja 2021. nije u Nadzornoj knjižici predmetnog vozila u rubrici "odobrio korištenje vozila" potpisao odobrenja vozila za korištenje, kao i time što u razdoblju od 17. do 19. listopada 2019., 13. do 15. listopada 2020., 12. do 14. studenoga 2020., 18. do 23. studenoga 2020., 6. do 7. siječnja 2021. i 21. do 22. veljače 2021. nije pravodobno vršio kontrolu korištenja istog službenog vozila, a kojom prilikom je ukupno prijeđen 261 km od strane neutvrđenih korisnika, a da nije evidentiran datum, sat, stanje brojila, relacija, vozač i potpis vozača u Nadzornoj knjižici vozila.

10. Prema članku 6. Naputka o načinu uporabe i održavanja vozila Ministarstva unutarnjih poslova (KLASA: 011-02/17-02/13, URBROJ: 511-01-152-18-30 od 24. kolovoza 2018.) korištenje vozila za obavljanje službenih zadaća odobrava nadležni rukovoditelj u ustrojstvenoj jedinici koja je zadužila vozilo (stavak 1.). U slučajevima kada zbog dislokacije nadređeni rukovoditelj nije u mogućnosti odobriti (upisati u Nadzornoj knjižici) korištenje vozila, dužan je jednom mjesečno izvršiti kontrolu i svojim potpisom ovjeriti korištenje vozila (stavak 2.). Svako korištenje vozila, vozač je dužan svakodnevno i u potpunosti evidentirati u Nadzornoj knjižici. U Nadzornu knjižicu vozač je dužan upisati točne i precizne podatke (primjerice: naziv relacije I Z prilikom obavljanja operativnih poslova, prikrivenim policijskim radnjama, poslova zaštite svjedoka i zaštite štićenih osoba te prijevoza državnih dužnosnika podaci o točnim relacijama (ostali podaci se moraju točno upisati) neće se upisati u Nadzornu knjižicu, ali moraju biti evidentirani u operativnim izvješćima, dnevnim izvješćima i sl. (stavak 4.). Osoba koja zadužuje vozilo na 24 sata, dužna je svakodnevno evidentirati korištenje vozila u Nadzornoj knjiužici (stavak 5.). Podatke evidentirane u Nadzornoj knjižici, na kraju tekućeg mjeseca, svojim potpisom ovjerava rukovoditelj ustrojstvene jedinice koja je zadužila vozilo ili osoba koju on za to ovlasti (stavak 6.).

11. Tijekom postupka, na raspravi održanoj 8. prosinca 2021., saslušan je tužitelj. Tada je naveo da se u Službi za očevide i kriminalističku tehniku nalaze tri vozila, ali da djelatnici Službe koriste vozilo marke ''..'', dok preostala dva vozila koriste djelatnici Odjela očevida. Ključ i Nadzorna knjižica predmetnog vozla ''..'' nalaze se kod njega i on daje vozilo službenicima Službe za obavljanje nekog radnog zadatka. No, Nadzorna knjižica i ključ spornog vozila marke ''…'' reg. oznake … nalazi se u Odjelu očevida i s njim se koriste službenici tog Odjela. Istaknuo je da je kao mladi rukovoditelj smatrao kako knjižicu treba popunjavati rukovoditelj koji djelatnike šalje na radni zadatak uz korištenje službenog vozila. Tužitelj je nadalje istaknuo da bi svaki djelatnik Odjela očevida koji je bio upućen na neki radni zadatak morao po završetku istog unijeti podatak u IS MUP-a te neposrednom rukovoditelju podastrijeti na kontrolu i potpis sva pismena koja bi nastala uz taj radni zadatak. Isto tako, neposredni rukoviditelj morao bi kontrolirati podatke unesene u IS MUP-a kao i podatke o korištenju vozila. Poznato mu je kako su djelatnici iz Odjela kolegicu K. što je donekle posljedica narušenih odnosa u tom Odjelu. Kako je prije ovog radnog zadatka radio u Službi organiziranog kriminaliteta u kojem je i Odjel kriminaliteta droga, iz prve je ruke znao kako je sve vezano uz vozilo koje se koristilo u tom Odjelu provodio voditelj Odjela kao neposredni rukovoditelj. Tek po pokretanju ovoga postupka saznao je za postojanje Naputka iz 2018. i tek tada je i načelnik Sektora kriminalističke policije skrenuo pozornost voditeljima službe na tu obvezu, odnosno ovlastio ih da to kontroliraju. Tužitelj je posebno istaknuo da kilometraža na vozilu nije posljedica korištenja službenog vozila u privatne svrhe, nego je vozilo korišteno u službene svrhe, ali korisnik iz nekih svojih razloga (od mogućnosti da bi mogao raditi izvan radnog vremena, do fokusiranosti na posao) nije unio podatke u knjižicu. No, moguće je, usporedbom s podacima iz aplikacije krim. tehnike, utvrditi u koje je svrhe vozilo korišteno i tko ga je koristio za dio sporne kilometraže. Tužitelj je također istaknuo da djelatnici očevidnih ekipa nisu nikoga pitali za korištenje vozila, već bi po upućivanju, najčešće od strane OKC-a odlazili na očevide, a po povratku bi njihova obveza bila da izvijeste neposrednog rukovoditelja o utvrđenim činjenicama.

12. Tijekom disciplinskog postupka saslušana je svjedokinja V. K., ali da ga je koristila očevidna ekipa (Odjel očevida). Također je potvrdila da se Nadzorna knjižica predmetnog vozila nalazila u prostoriji koju koriste tehničari očevidne ekipe, pri čemu je dodala da se vozilo koristi 24 sata dnevno, uključujući vikende i blagdane i baš zato nije bilo moguće svako korištenje odobriti pravovremeno. U sporno vrijeme na snazi je bio Naputak iz 2018., ali tijekom 2019. to nije nitko znao, već se postupalo po uputama iz 2015., a prema tim uputama neposredni rukovoditelj je morao unaprijed odobriti svako korištenje službenog vozila, što je bilo nemoguće. Svjedokinja je istaknula da bi prema Naputku iz 2018. i ranijim uputama ona bila neposredni rukovoditelj, jer je predmetno vozilo bilo isključivo na korištenju očevidnoj ekipi. Stoga smatra da je izostanak nadzora kontrole vozila njezina odgovornost budući da je neposredni rukovoditelj, ali zbog rada u turnusima očevidnih ekipa nije mogla redovno kontrolirati i odobravati uporabu vozila.

13. Ovdje ponajprije valja primijetiti da Naputak u članku 6. stavku 1. propisuje da korištenje vozila odobrava nadležni rukovoditelj u ustrojstvenoj jedinici koja je zadužila vozilo. Međutim, pritom u Naputku nije precizirano o kakvoj točno ustrojstvenoj jedinici je riječ (hijerarhijski višoj ili nižoj). Ta se nepreciznost ne može tumačiti tužitelju na štetu, to više što tuženik sam inzistira na beskompromisnom poštivanju slova Naputka, koliko se god to protivilo praktičnim potrebama, mogućnostima i stvarnim uvjetima rada.

14. Tuženik u osporenom rješenju navodi da na odgovornost tužitelja ne utječe način na koji se sporno vozilo koristilo u praksi, pogotovo jer je takvo postupanje suprotno odredbama Naputka. Uz to, tuženik navodi da na odgovornost tužitelja ne utječe način na koji se podaci u Nadzorne knjižice vozila kontroliraju u drugim ustrojstvenim jedinicama.

15. Takvo formalističko shvaćanje tuženika ne samo da dovodi u pitanje motive zbog kojih je baš protiv tužitelja pokrenut disciplinski postupak, nego dovodi do štetnih praktičnih posljedica. Naime, osnovano prvostupanjski disciplinski sud navodi da ako odredbe Naputka nisu bile prepoznate u praksi tada to upućuje na sistemske (organizacijske) propuste u radu policijske službe, a takvi se propusti ne mogu prelamati preko leđa tužitelja, nego ih treba sistemski rješavati, to više što disciplinsko kažnjavanje nije glavno sredstvo za održavanje discipline i reda, jer postoje i drugi (blaži) načini za to. Priroda policijske službe je takva da se ne može svesti na puko birokratiziranje i koliko god evidentiranje podataka u Nadzornu knjižicu bilo važno, ono nije važnije od onoga što se u konkretnom slučaju stvarno dogodilo, a to je da određeni obrasci (Nadzorna knjižica) doista nisu ispunjeni (potpisani), što možda s formalnog aspekta i jest propust tužitelja, ali pritom predmetno vozilo nije korišteno u privatne svrhe i nije nastala nikakva šteta državnom proračunu, što nije ni sporno.

16. U tom kontekstu i odluka o kazni je dijelom nerazumljiva, posebice u dijelu u kojem tuženik ističe da je tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom (što je gotovo isto što i namjera, o čemu zasigurno ovdje nije riječ), ne cijeneći pritom okolnost da je ovdje riječ o praksi koju je tužitelj samo nastavio i činjenicu da je voditeljica Odjela očevida smatrala da je ona nadležni rukovoditelj odgovoran za evidentiranje korištenja vozila. S time u vezi tuženik nije pojasnio što bi u ovome slučaju onda predstavljalo običnu nepažnju. Osim toga, prilikom odmjeravanja kazne tužitelju je kao otegotna okolnost uzeto u obzir i to što je dugogodišnji policijski službenik zbog čega mu je dobro poznata nužnost pridržavanja propisa. To što je tužitelj dugogodišnji policijski službenik ne može, prema dosljednoj upravnosudskoj praksi, biti otegotna okolnost jer predstavlja oblik diskriminacije (u tom smislu i odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1393/21-3 od 15. veljače 2022.).

17. Disciplinski sudovi u disciplinskom postupku trebali bi paziti istovremeno i na opravdane interese službenika, kao i na dobro same službe.

18. Slijedom navedenoga, te analizirajući podatke disciplinskog spisa, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski disciplinski sud je pravilno shvatio sve okolnosti konkretnog slučaja, imajući pritom u vidu ne samo (tehnički nedotjerane) propise, nego i druge momente, prije svega praksu i organizaciju rada, ali i interes same službe. Jednako tako, prvostupanski disciplinski sud je pravilno važnost dao činjenici da ovdje nije nastupila nikakva materijalna šteta, niti je tužitelj ili bilo tko drugi za to terećen. U tom kontekstu pravilno je prvostupanjski disciplinski sud primjenio materijalno pravo kada je odlučio da tužitelj nije odgovoran za predmetne teže povrede službene dužnosti.

19. Stoga je ovaj sud na temelju ovlaštenja iz članka 58. stavka 1. ZUS-a ponišio osporeno rješenje tuženika te odbio kao neosnovanu žalbu načelnika PU osječko- baranjske izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 13. prosinca 2021. (točke I. i II. izreke ove presude).

20. Prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

21. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnoga spora odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12., 103./14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 23/1. Tarife) u iznosu od 497,71 eura (3.750,00 kn) uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 124,43 eura (937,50 kn) prema Tbr. 42. Tarife, kao i trošak pristupa na ročište u iznosu od 497,71 eura (3.750,00 kn) uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 124,43 eura (937,50 kn) prema Tbr. 42. Tarife te je stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju ukupno priznati trošak u iznosu od 1.244,28 eura (9.375,00 kn) u roku od 60 dana, kao što je i odlučeno u točki III. izreke presude.

U Osijeku 11. listopada 2023.

Sudac

Tomislav Artuković, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).