REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3018/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Žarko Čogelja, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika Brodotrogir d.d., Trogir, Put brodograditelja 16, OIB 02610134628, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Banovac, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1032/2022-3 od 1. prosinca 2022., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7408/2021 od 26. kolovoza 2022. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1032/2022-3 od 1. prosinca 2022., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7408/2021 od 26. kolovoza 2022. i odbačena tužba.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj sudske prakse, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
1.) Da li u slučaju kada je radnik pokrenuo spor protiv Poslodavca i njegovog Kooperanta, radi nesreće na poslu, koja se dogodila 2005. godine, povodom koje je postupak pred Sudom trajao 16 godina, u kojem postupku su kroz taj period donijete tri prvostupanjske i tri drugostupanjske presude, tuženi U ima osnova osporavati predmetni tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije bio njegov zaposlenik, bez obzira na ostale činjenice i dokaze koji su razvidni iz spisa iz kojih proizlazi odgovornost tuženih za utuženu štetu?
2.) Da li u slučaju kada je radnik pokrenuo radni spor zbog nesreće na poslu koju je doživio 2005. godine, protiv poslodavca i njegovog kooperanta, na osnovu njihove solidarne odgovornosti za nastanak nesreće na poslu, tuženi kooperant ima osnova osporavati tužbeni zahtjev 16 godina nakon nastanka štetnog događaja, s obrazloženjem da za utuženu štetu prema tužitelju ne odgovara iz razloga što tužitelj nije njegov radnik i što tužitelj kao stečajni vjerovnik u predstečajnom postupku nad tim tuženim, nije prijavio tražbinu, premda iz činjenica i dokaza u spisu i postojećeg materijalnog prava, proizlazi solidarna odgovornost tuženog kooperanta za nastanak štetnog događaja?
3.) Da li u vezi s navedenim pitanjima, 1. i 2., sud ima osnova rješenjem iz 2023. godine, odbacivati tužbu zbog nesreće na poslu koju je tužitelj doživio 2005. godine, pozivajući se tim drugostupanjskim rješenjem na odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, te odredbe Stečajnog zakona koji su donijeti nakon dugogodišnjeg perioda nakon štetnog događaja (2012. godine i 2015. godine), ne cijeneći činjenice iz spisa iz kojih je razvidno da je u međuvremenu povodom predmetnog tužbenog zahtjeva, kroz period od 18 godina, donijeto pet prvostupanjskih i pet drugostupanjskih odluka iz kojih proizlazi solidarna odgovornost tužiteljevog poslodavca i njegovog kooperanta za nastanak štetnog događaja?
3. Tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije pozivom i na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i prava na jednakost pred zakonom iz čl. 14. st. 2. i čl. 3. Ustava, kao i prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Navedeno stoga, što je drugostupanjska odluka donesena u skladu sa ustaljenom praksom i zauzetim pravnim shvaćanjima ovoga suda izraženim u odluci poslovni broj Rev 145/2019-2 od 20. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja (u dijelu kojim je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava) na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tužitelj smatra da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tužitelju povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i pravo na jednakost pred zakonom iz čl. 14. st. 2. i čl. 3. Ustava, kao i prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije.
9. Prema ocjeni ovog suda, prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu kojim je prijedlog koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2., čl. 3. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, odnosno iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to navodi u prijedlogu.
9.1. Naime, u situaciji kada je drugostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kao vjerovnik koji u ostavljenom roku nije prijavio svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe (zbog nastupa zakonske predmnijeve o povlačenju prijave tužiteljevog potraživanja u postupku predstečajne nagodbe jer tužitelj kao prijavitelj potraživanja nije tražio donošenje dopunske odluke o svojoj nepotpunoj prijavi, o kojoj sud nije odlučio, a koje potraživanje nije osporeno, priznato niti je njegova prijava odbačena) prekludirao u pravu na ostvarenje svoje tražbine u ovom postupku u smislu odredbe čl. 81. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, te u situaciji kada tužitelj nije iscrpio dopuštene procesne mehanizme tijekom postupka predstečajne nagodbe tražeći donošenje dopunske odluke o (nepotpunoj) prijavi svog potraživanja u predstečajnom postupku, niti je naveo razloge kojim bi opravdao svoj propust da iskoristi taj pravni put, to u takvoj situaciji tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno odredba čl. 29. Ustava, te pravo na jednakost pred zakonom iz čl. 14. st. 2. i čl. 3. Ustava, te čl. 6. Konvencije.
10. Stoga, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
