REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2667/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja OFFCUT d.o.o. za leasing u likvidaciji Zagreb, (ranije VANTAGE LEASING d.o.o., Zagreb, Horvatova 82), OIB 55525619967, kojeg zastupa punomoćnik Goran Jujnović Lučić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković j.t.d. u Zagrebu, radi regresne isplate osigurnine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1709/2023-2 od 10. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-172/2021 od 28. veljače 2023., rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1709/2023-3 od 10. svibnja 2023. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-172/2021 od 8. ožujka 2023. te rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1709/2023- 4 od 10. svibnja 2023. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-172/2021 od 14. ožujka 2023., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Uniqa osiguranje d.d.
II. Odbija se zahtjev umješača na strani tužitelja OFFCUT d.o.o. za leasing u likvidaciji Zagreb za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1709/2023-2 od 10. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-172/2021 od 28. veljače 2023. (kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 2.625,55 eur / 19.782,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama), rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1709/2023-3 od 10. svibnja 2023. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-172/2021 od 8. ožujka 2023. (kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka), te rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1709/2023-4 od 10. svibnja 2023. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-172/2021 od 14. ožujka 2023. (kojim je naloženo tuženiku naknaditi umješaču na strani tužitelja trošak parničnog postupka).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koje navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Predstavlja li Izjava o namirenju koju je sklopio oštećenik s osigurateljem štetnika Ugovor o nagodbi kojim se cjelokupno rješavaju međusobna prava i obveze glede naknade štete među ugovornim stranama?
2. Dovodi li potpisivanje Izjave o namirenju i ispunjenje ugovorne obveze iz iste do prestanka potraživanja oštećenika i s tim u vezi do nemogućnosti prijelaza (subrogacije) prava na osiguratelja oštećenika?“.
2.1. Kao razloge važnosti navedenih pitanja tuženik se pozvao na revizijske odluke broj Rev 1748/2000 od 28. studenoga 2002., Rev 104/2002-2 od 3. travnja 2002., Rev 2152/1991-2 od 18. prosinca 1991., Rev 396/1995-2 od 24. kolovoza 1999., te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-990/2019 od 19. prosinca 2019.
3. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije predložio da se prijedlog tuženika odbaci, podredno odbije.
3.1. Umješač na strani tužitelja je u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije predložio da se prijedlog tuženika odbaci kao nedopušten, te traži trošak za sastav odgovora na prijedlog.
4. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer na postavljena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, s obzirom da odgovori na postavljena pitanja ovise o posebnim okolnostima i činjenicama svakog pojedinog slučaja.
4.1. Osim toga, s obzirom da u revizijskim odlukama na koje se tuženik pozvao kao razlog važnosti revizijski sud nije izražavao pravno shvaćanje u vezi drugo postavljenog pitanja, te s obzirom da u tim odlukama predmet spora nije bio regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja oštećenika, protiv tuženika kao osiguratelja štetnika (dakle o odnosu između osiguratelja i drugog osiguratelja osnovom subrogacije), već su predmet spora bili zahtjevi neposrednog oštećenika za naknadu štete protiv osiguratelja štetnika (što ovdje nije slučaj), to tuženik u konkretnom slučaju nije naveo ni odgovarajuće razloge važnosti, slijedom čega postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Nadalje, ni odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-990/2019 od 19. prosinca 2019., koju tuženik navodi kao razlog važnosti postavljenih pitanja također ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti. To stoga što je predmet spora u tom postupku bio zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 39.009,17 kn na ime duga za neplaćene usluge na temelju Ugovora o pristupu javnoj komunikacijskoj mreži T- mobile broj: M2-22/2008, što ovdje nije slučaj.
4.2.1. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske je navedenom odlukom usvojio ustavnu tužbu podnositelja i ukinuo drugostupanjsku odluku zbog toga što je ocijenio da u tom postupku u pravnom sustavu Republike Hrvatske mehanizam za prevladavanje nekonzistentnosti sudske prakse nije bio djelotvoran, a to stoga što drugostupanjski sud, usprkos tome što mu je bila poznata nekonzistentnost vlastite prakse (glede zastare tražbina kod isporuke telekomunikacijskih usluga između osoba koje imaju status trgovca) nije ocijenio značaj te nekonzistentnosti s obzirom na zahtjeve vladavine prava i nije odredio da je protiv osporene drugostupanjske presude dopuštena tzv. „izvanredna revizija“.
4.3. Dakle, iz odluka na koje ukazuje tuženik kao razlog važnosti, proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom postupku.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja (točka I. izreke).
6. Umješaču na strani tužitelja nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
