REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 924/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Lipika, OIB 26289199529, Lipik, Marije Terezije 27, kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Farkaš, odvjetnik u Požegi, protiv prvotuženika Energoinvest-Hrvatska d.o.o., u stečaju, OIB 44182774594, Zagreb, Radnička cesta 228, i drugotuženika Energoinvest d.d., OIB 29716151215, Sarajevo, Hamdije Ćemerlića 2, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed i utvrđenja (po tužbi), te radi utvrđenja i upisa u zemljišne knjige (po protutužbi drugotuženika), odlučujući o revizijama tužitelja i drugotuženika Energoinvest d.d., Sarajevo, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2017/2015-2 od 24. listopada 2018. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 810/2012-41 od 29. rujna 2014., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija drugotuženika Energoinvesta d.d., Sarajevo.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tužitelja Grada Lipika, u odnosu na drugotuženika Energoinvest d.d. Sarajevo.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-810/2012-41 od 29. rujna 2014. suđeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se provotuženiku ENERGOINVEST –HRVATSKA d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 228, OIB 44182774594 i drugotuženiku – protutužitelju ENERGOINVEST d.d. sa sjedištem u Sarajevu, M Čemerlića 2 (BIH), OIB 29716151215 da u roku od petnaest dana tužitelju Gradu Lipiku predaju u posjed nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica] benzinska stanica površine 967 m2 upisano u z. k. ul. Br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženicima da u roku od petnaest dana naknade tužitelju dosuđene troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za osam postotnih poena. "

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1.Utvrđuje se da je drugotuženik –protutužitelj ENERGOINVEST d.d. Sarajevo, Hamdije Ćemerlića 2, Bosna i Hercegovina, OIB 29716151215, temeljem rješenja Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Pakrac, Sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno-pravne poslove i upravni nadzor, broj: 09-UpI-258/1-69 od 30. 09. 1969., Rješenja Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Pakrac, Sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno-pravne poslove i upravni nadzor, broj: UpI -09-1230/1-1969 od 14.10.1969. te Odobrenja za gradnju Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Pakrac, Sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno-pravne poslove i upravni nadzor, broj UpI -09-1183/1-1969 od 14.10.1969. stekao pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva nekretnina sagrađenih na zk.č. br. 1259, u naravni površine 844 m2, upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. Lipik

2. Tužitelj –protutuženik Grad Lipik, Lipik , Marije Terezije 27, OIB 26289199529, dužan je trpjeti da se u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Daruvaru, Zemljišnoknjižni odjel Pakrac i to u zk. Ul. Br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upiše pravo vlasništva nekretnina sagrađenih na zk. č.br. 1259, u naravi Benzinska stanica površine 967 m2, odnosno zgrada površine 123 m2 i benzinska crpka površine 844 m2, upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist i na ime drugotuženika –protutužitelja ENERGOINVEST d.d. Sarajevo, M Ćemerlića 2, Bosna i Hercegovina, OIB 29716151215 uz istovremeni upis zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja temeljem članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ( NN 36/91 ).

3. Tužitelj-protutuženik dužan je drugotuženiku –protutužitelju naknaditi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta , koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena koja teče od dana donošenja provostupanjske presude pa do isplate." III Prihvaća se osnovanim tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je drugotuženik –protutužitelj ENERGOINVEST d.d. Sarajevo, Hamdije Ćemerlića 2, Bosna i Hercegovina, OIB 29716151215, temeljem rješenja Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Pakrac, Sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno-pravne poslove i upravni nadzor, broj: 09- UpI-258/1-69 od 30.09.1969. g. Rješenja Socijalističe Republike Hrvatske, Općine Pakrac, Sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno –pravne poslove i upravni nadzor, broj UpI -09- 1230/1-1969 od 14.10.1969.g. te Odobrenja za gradnju Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Pakrac, Sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno-pravne poslvoe i upravni nadzor, broj: UpI-09-1183/1-1969 od 14.10. 1969.g. stekao pravo korištenja nekretnina sagrađenih na zk. č. br. 1259, u naravi Benzinska stanica površine 967 m2, odnosno zgrada površine 123 m2 i benzinska crpka površine 844 m2 , upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tužitelj-protutuženik Grad Lipik, Lipik, Marije Terezije 27, OIB 26289199529, dužan je trpjeti da se u zemljišnim knjigama u koje se vode kod Općinskog suda u Daruvaru, Zemljišnoknjižni odjel Pakrac i to na nekretninama sagrađenim na zk.č. br. 1259, u naravi Benzinska stanica površine 967 m2, odnosno zgrada površine 123 m2 i benzinska crpka površine 844 m2, upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upiše Društveno vlasništvo sa pravom korištenja u korist i na ime drugotuženika-protutužitelja ENERGOINVEST d.d. Sarajevo, Hamdije Ćemerlića 2, Bosna i Hercegovina, OIB [osobni identifikacijski broj], uz istovremeni upis zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja temeljem čl. 1 Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ( NN 36/91)“.

2. Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2017/2015-2 od 24. listopada 2018. suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-810/2012-41 od 29. rujna 2014. u pobijanoj točki I. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-810/2012-41 od 29. rujna 2014. u pobijanoj točki II. izreke.

III. Djelomično se uvažava tužiteljeva žalba, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-810/2012-41 od 29. rujna 2014. u pobijanoj točki III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev drugotuženika koji glasi: „Utvrđuje se da je drugotuženik –protutužitelj ENERGOINVEST d.d. Sarajevo, Hamdije Ćemerlića 2, Bosna i Hercegovina, OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem rješenja Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Pakrac, Sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno-pravne poslove i upravni nadzor, broj: 09- UpI-258/1-69 od 30.09.1969. g. Rješenja Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Pakrac, Sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno –pravne poslove i upravni nadzor, broj UpI -09-1230/1-1969 od 14.10.1969.g. te Odobrenja za gradnju Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Pakrac, Sekretarijata za poslove uprave, Odsjek za upravno-pravne poslove i upravni nadzor, broj: UpI-09-1183/1-1969 od 14.10. 1969.g. stekao pravo korištenja nekretnina sagrađenih na zk. č. br. 1259, u naravi Benzinska stanica površine 967 m², odnosno zgrada površine 123 m² i benzinska crpka površine 844 m², upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tužitelj-protutuženik Grad Lipik, Lipik, Marije Terezije 27, OIB 26289199529, dužan je trpjeti da se u zemljišnim knjigama u koje se vode kod Općinskog suda u Daruvaru, Zemljišnoknjižni odjel Pakrac i to na nekretninama sagrađenim na zk.č. br. 1259, u naravi Benzinska stanica površine 967 m², odnosno zgrada površine 123 m² i benzinska crpka površine 844 m², upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upiše Društveno vlasništvo sa pravom korištenja u korist i na ime drugotuženika-protutužitelja ENERGOINVEST d.d. Sarajevo, Hamdije Ćemerlića 2, Bosna i Hercegovina, OIB 29716151215, uz istovremeni upis zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja temeljem čl. 1 Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ( NN 36/91).“.

3. Protiv drugostupanjske presude, pod točkom I. izreke kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, reviziju podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine.

4. Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom II. i III. izreke, reviziju podnosi drugotuženik Energoinvest d.d., Sarajevo, zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i bitne povrede odredaba parničnoga postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

5. Odgovori na revizije nisu podneseni.

6. Revizija drugotuženika nije osnovana.

7. Revizija tužitelja nije dopuštena.

7.1. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-636/2018 od 14. kolovoza 2019. utvrđen je prekid postupka u odnosu na prvotuženika Energoinvest Hrvatska d.o.o. u stečaju, zbog prestanka postojanja i brisanja prvostuženika iz sudskog registra. Stoga je o reviziji tužitelja, odlučivano samo u odnosu na drugotuženika Energoinvest d.d. Sarajevo.

8. Predmet spora je zahtjev za predajom u posjed nekretnina kč. br. [katastarska čestica] benzinska stanica površine 967 m2, upisanih zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (po tužbi) te zahtjev za utvrđenjem da je drugotuženik Energoinvest d.d., Sarajevo, stekao pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva nekretnina sagrađenih na zk.č.br.1259 upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da je tužitelj dužan trpjeti da se u zemljišnim knjigama drugotuženik upiše kao vlasnik tih nekretnina uz istovremeni upis zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja, temeljem čl. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske te eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem da je drugotuženik stekao pravo korištenja tih nekretnina i da je tužitelj dužan trpjeti da se u zemljišnim knjigama upiše društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist i na ime drugotuženika Energoinvesta d.d., Sarajevo, uz istovremeni upis zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja, temeljem čl. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (po protutužbi drugotuženika).

9. Nižestupanjski sudovi u tijeku postupka u bitnome utvrđuju:

-da je predmetna nekretnina 5. listopada 1970. bila upisana kao društveno vlasništvo te da je kao nositelj prava korištenja bila upisana bivša Općina Pakrac,

-da tužitelj, iako je upisani vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi benzinska stanica, površine 967 m2 upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nema valjanu pravnu osnovu upisa prava vlasništva i to iz razloga jer - tužitelj to pravo nije mogao steći temeljem Sporazuma o preuzimanju nekretnina i pokretnina bivše Općine Pakrac, kao njezin slijednik (jer je bivša Općina Pakrac, Sekretarijat za poslove uprave, Odsjek za upravno-pravne poslove i upravni nadzor broj 09-Upl-258/1-69 od 30. rujna 1969. dodijelila neizgrađeno građevinsko zemljište - predmetnu nekretninu, poduzeću Rafinerija nafte Bosanski Brod, uz uvjet da investitor na zemljištu izgradi objekt do kraja 1969., pristupi postupku sporazumnog određivanja nagrade za dodijeljeno zemljište sa dotadašnjim korisnicima, uplati komunalni doprinos za uređenje građevinskog zemljišta te da sa bivšom Općinom Pakrac sačini ugovor o međusobnim pravima i obvezama) a niti temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske od 26. studenog 1999. (jer je iz te Odluke vidljivo da je predmet raspodjele imovina bivše Općine Pakrac, koju čine financijska sredstva ostvarena prodajom stanova te osnivačka prava u temeljnom kapitalu javnog poduzeća Komunalac),

-da je 14. listopada 1969. bivša Općina Pakrac, Sekretarijat za poslove uprave, Odsjek za upravno-pravne poslove i upravni nadzor donijela odobrenje za gradnju, broj Upl- 09-1183/1-1969 kojim se poduzeću Rafinerija nafte Bosanski Brod odobrava gradnja benzinske postaje za prodaju naftnih derivata u Lipiku,

-da je poduzeće Rafinerija nafte Bosanski Brod sagradilo benzinsku postaju s popratnim objektima, koje je u funkciji i danas,

-da je drugotuženik pravni slijednik poduzeća Rafinerija nafte Bosanski Brod.

10. Uz zaključak da tužitelj, neovisno o upisu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama, nema valjanu osnovu stjecanja vlasništva i uz zaključak da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev.

11. Prvo postavljeni protutužbeni zahtjev drugotuženika (na utvrđenje da je drugotuženik stekao pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva) nižestupanjski sudovi odbijaju, u bitnome uz obrazloženje da je drugotuženik strana pravna osoba, koja u trenutku pretvorbe društvenog vlasništva i prava korištenja vlasništva nema svojstvo domaće pravne osobe i da stoga ne može steći pravo vlasništva nekretnine.

12. Drugostupanjski sud preinačenjem, u tom dijelu, prvostupanjske presude odbija i eventualno kumulirani zahtjev drugotuženika (za utvrđenjem stjecanja prava korištenja predmetnih nekretnina i dužnosti trpljenja tužitelja da se u zemljišnim knjigama upiše društveno vlasništvo s pravom korištenja u koristi i na ime drugotuženika) uz obrazloženje, da za ovako postavljeni protutužbeni zahtjev nema temelja u važećim pravnim propisima (odredbama ZV-a koji ne poznaje institut prava korištenja nekretnina i društvenoga vlasništva).

U odnosu na reviziju drugotuženika.

13. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po drugotuženiku, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

14. U drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se u reviziji poziva drugotuženik. Suprotno njegovim tvrdnjama, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da presuda sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima, je sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti protutužbenoga zahtjeva.

15. Osporavajući pravilnost primjene materijalnoga prava, u odnosu na odbijanje prvo postavljenoga protutužbenoga zahtjeva, drugotuženik u bitnome ističe kako je on odnosno njegov pravni prednik, u trenutku stjecanja prava na predmetnim nekretninama (1970.-tih godina) bio domaća pravna osoba u bivšoj državi SFRJ, a ne strana osoba, pa da stoga njegov sadašnji status kao strane osobe ne bi smio biti prepreka stjecanju prava vlasništva.

16. Zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti ovoga dijela protutužbenoga zahtjeva, prihvaća i ovaj revizijski sud.

17. Naime, prema pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 389/2022-2 od 26. listopada 2022. sve dok Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina, u smislu Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/04), ne sklope bilateralni sporazum o uređenju imovinsko-pravnih odnosa, na snazi su zabrane propisane Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91) Uredbom o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“, broj 46/00) i odredbi Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 29/94 i 35/94) pravne osobe iz Bosne i Hercegovine ne mogu stjecati pravo vlasništva ne nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako takvu dozvolu ne ishode od nadležnih upravnih vlasti Republike Hrvatske.

18. Odredbom čl. 1. st. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, propisano je da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanja u zakup i privremena uporaba, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koji su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa, institucija federacije, republika i pokrajna Kosovo i Vojvodina, dok je u st. 2. toga članka određeno da se navedena zabrana odnosi na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske. Odredbom st. 3. propisano je da će zemljišno knjižni odjel nadležnog Općinskog suda izvršiti po službenoj dužnosti zabilježbu navedene zabrane u zemljišnim knjigama.

18.1. Odredbom čl. 3. Uredbe, određeno je da je pravni posao sklopljen ili pravni akt donijet protivno navedenim odredbama Uredbe, ništav (st. 1.).

18.2. Prema odredbi čl. 4. Uredbe, ista je privremenog karaktera i bit će na snazi do okončanja postupka razduživanja tadašnje SFRJ.

19. Stoga izričaj „okončanje postupka razduživanja“ treba shvatiti na način da zabrane iz Uredbe donijete 1991. traju sve dok Republika Hrvatska s bivšim republikama tadašnje SFRJ, svoje imovinsko-pravne odnose ne uredi međudržavnim, bilateralnim ili multilateralnim ugovorom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Gzz 139/2002 od 15. travnja 2003.).

20. Republika Hrvatska i Republika Slovenija odnosno Republika Makedonija, svoje imovinsko-pravne odnose su uredile međudržavnim bilateralnim ugovorom.

21. Međutim, Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina svoje imovinsko- pravne odnose nisu uredile međudržavnim ugovorom, pa su za odluku u ovom parničnom predmetu mjerodavne odredbe Uredbe, sve dok se između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine ne sklopi međudržavni bilateralni ugovor kojim će dvije države urediti svoje imovinsko-pravne odnose.

22. Cilj je i svrha Uredbe iz 1991., a kasnije i Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 29/94 i 35/94) - zabrana raspolaganja nekretninama pravnih osoba na koje se ista odnosi do zaključenja međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske s bivšim republikama bivše SFRJ o uređenju njihovih imovinsko-pravnih odnosa.

23. Pravni status nekretnina pravnih osoba sa sjedištem u [adresa] obuhvaćenih zabranom, još uvijek nije definiran. Ne zna se njihov pravni status do sklapanja međunarodnog bilateralnog ugovora, pa se stoga zabrana iz Uredbe/91 odnosi na svako pravno raspolaganje takvim nekretninama, dok se njihov pravni status ne riješi međunarodnim bilateralnim ugovorom, pa prema tome i presudu kojom će se utvrditi pravna osoba iz Bosne i Hercegovine vlasnikom i kojom se dopušta upis u zemljišnim knjigama kako je u predmetnom slučaju prvo postavljenim protutužbenim zahtjevom slučaj.

24. Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije, čl. 2. st. 1. podstavkom a, propisuje da prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države, u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnoga prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu sa normama građanskog i međunarodnog prava. Obveznik priznavanja prava i vraćanja je prema tome država. Pravo vlasništva drugotuženik nije stekao na temelju samog Ugovora o pitanjima sukcesije, jer mu to pravo tek treba biti priznato, a što proizlazi iz odredbe čl. 2. st. 1. toč.a Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije, prema kojoj osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu sa normama građanskog i međunarodnog prava.

24.1. Prema tome, drugotuženiku bi tek trebalo biti priznato pravo vlasništva, nakon toga nadležno tijelo bi trebalo odlučiti o tome vraća li mu se nekretnina ili mu se priznaje pravo na naknadu (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev 306/08 od 17. prosinca 2008.). Navodi se i to da je i Europski sud za ljudska prava u predmetu „Mladost turist“ a.d. protiv Hrvatske (predmet 73035/14) od 30. siječnja 2018. naveo: „Imajući to u vidu, sud primjećuje da Hrvatska do sada nije zaključila niti jedan bilateralan sporazum ili usvojila bilo kakve propise radi implementacije, a koji bi omogućili primjenu čl. 2. Aneksa G Ugovora o sukcesiji, sud stoga smatra da niti zahtjev društvo podnositelja da ga se proglasi vlasnikom zemljišta u pitanju, a niti njezin zahtjev za naknadu štete, nemaju dovoljnu osnovu u domaćem pravu ili međunarodnom ugovoru koji čini dio domaćeg pravnog poretka da bi se mogli smatrati „imovinom“, a samim time i vlasništvom koji štiti jamstva čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju“.

25. Stoga su, suprotno navodima drugotuženika, pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili da je prvo postavljeni zahtjev drugotuženika neosnovan. Jednako tako je pravilno ocijenio drugostupanjski sud i neosnovanost eventualnog kumuliranog protutužbenoga zahtjeva uz valjano obrazloženje, da postavljeni eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev nema temelja u važećim zakonima, jer ZV ne poznaje institut prava korištenja nekretnina i društvenog vlasništva (spominje ga samo kao ranije postojeće pravo u kontekstu stečenih prava i pretvorbe).

26. S obzirom na to da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija drugotuženika izjavljena, istu je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti.

U odnosu na reviziju tužitelja.

27. Sukladno odredbi čl. 497.a ZPP-a, stranke u postupku pred trgovačkim sudovima mogu podnijeti reviziju ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude prelazi iznos od 500.000,00 kn. Vrijednost predmeta spora po tužbenom zahtjevu iznosi u ovom predmetu 510.000,00 kn.

27.1. U ovoj se pravnoj stvari postupak vodi protiv dvoje tuženika (a nije riječ o solidarnoj ili nedjeljivoj obvezi) pa se tako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude utvrđuje za svakog tuženika posebno. Stoga proizlazi, da vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi navedeni iznos propisan odredbom čl. 497.a ZPP-a.

28. S obzirom da vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi vrijednosni kriteriji za dopuštenost revizije, to je reviziju tužitelja valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 25. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina