REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1153/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. F. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. b. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. P. d.o.o. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-648/2018-3 od 1. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2519/16-49 od 27. ožujka 2018., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu zbog nepovoljne ocjene probnog rada tužiteljici broj UZ-418/13 od 9. srpnja 2013., da radni odnos tužiteljice nije prestao i da se obveže tuženika da tužiteljicu vrati na radno mjesto izvršnog direktora Sektora za upravljanje i kontrole rizika ili drugo odgovarajuće radno mjesto (točka I.I. izreke). Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (točka I.II. izreke). Odbijen je i alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu zbog nepovoljne ocjene probnog rada tužiteljici broj UZ-418/13 od 9. srpnja 2013., da radni odnos tužiteljice nije prestao i da se obveže tuženika da tužiteljicu vrati na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu temeljem odredbe članka 10. stavak 3. Ugovora o radu izvršnog direktora Sektora za upravljanje i kontrolu rizika broj Ug 795/284/2 od 29. ožujka 2013. (točka II.I. izreke), kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka II.II. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude preinače, prihvate tužbeni zahtjevi tužiteljice, uz naknadu troškova postupka tužiteljici.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
7.1. Drugostupanjski sud je u obrazloženju presude odgovorio na žalbene navode odlučne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP na koju tužiteljica sadržajno ukazuje u reviziji.
7.2. Sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog tužiteljice sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka. S druge strane, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP.
7.3. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi odredbe članka 220. ZPP, jer činjenica da prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze čije izvođenje je tužiteljica predlagala, nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu danog iz razloga nezadovoljavanja na probnom radu.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužiteljica imala s tuženikom sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 2013. za radno mjesto – Izvršnog direktora Sektora upravljanja i kontrole rizika, uz obvezni probni rad do 31. srpnja 2013.,
- da je tuženik Odlukom od 9. srpnja 2013. tužiteljici otkazao Ugovor o radu uz obrazloženje da tužiteljica u trajanju probnog rada nije kvalitetom svog rada udovoljila zahtjevima radnog mjesta, odnosno da je neposredni rukovoditelj utvrdio da tužiteljica kao zaposlenica nema stručne i radne sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je sklopila ugovor o radu i to organizacijske sposobnosti, upravljačke i komunikacijske sposobnosti.
10. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da su u okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke za otkaz Ugovora o radu tužiteljici zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a što prema odredbi članka 35. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.
11. Tužiteljica, u odnosu na pitanje dopuštenosti predmetnog otkaza Ugovora o radu, u reviziji osporava pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjskog suda i uglavnom ponavlja navode iz žalbe.
12. Odredbom članka 35. stavak 1. ZR propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad, da ugovoreni probni rad ne smije trajati duže od šest mjeseci (stavak 2.), da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu (stavak 3.), da se na otkaz iz stavka 3. ovoga članka na primjenjuju odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članak 109., 112. i 116. ovoga Zakona (stavak 4.) te da je otkazni rok kod ugovorenog probnog rada najmanje sedam dana (stavak 5.).
13. Prema svrsi instituta probnog rada kao instrumenta zaštite poslodavca i radnika: ona se (za ovaj slučaj relevantno) s pozicije poslodavca iscrpljuje u davanju mogućnosti da u ugovorenom roku probnog rada izvrši provjeru osobina i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla, odnosno da provjeri njegovu radnu učinkovitost i znanje i da u slučaju nezadovoljstva pristupom radnika poslu u okviru probnog rada radniku može otkazati sklopljeni ugovor o radu.
14. Konkretno, utvrđenje da radnik ne zadovoljava kriterije zbog provjere kojih je ugovorio probni rad ili da ne ostvaruje očekivane rezultate rada već i samo za sebe predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu kod kojeg je takav probni rad ugovoren, s time da tako dani otkaz jedino ne smije biti diskriminirajući i šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan (zlorabom prava takvog ugovaranja).
15. Autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje pa nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koje rezultira donošenjem ocjene o nezadovoljavanju na probnom radu predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu.
16. Nižestupanjski sudovi pravilno su u okolnostima konkretnog slučaja ocijenili i da je između stranaka ugovoreno diskrecijsko pravo poslodavca ocijeniti je li tužiteljica zadovoljila kriterije zbog provjere kojih je ugovoren probni rad (odnosno: je li „ispunila očekivanja“ poslodavca) - te da na okolnosti što je tuženik to pravo koristio i činjenici nezadovoljstva što je ocjena njezinog rada za nju nepovoljna, tužiteljica ne može u postupku traženja sudske zaštite (pa i relativizirajući sve ono zbog čega je poslodavac bio nezadovoljan) s uspjehom temeljiti zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora zasnovane na toj ocjeni.
17. Prema shvaćanju revizijskog suda sud nema ovlast upuštati se u poslodavčevu ocjenu otkaza donesenog temeljem odredbe članka 53. stavak 3. ZR, osim ako je riječ o diskriminaciji (tako u Revr-1432/14 od 25. kolovoza 2015., Revr-1445/13 od 30. rujna 2014., Revr-1299/14 od 9. rujna 2014. i dr.). jer se radi o diskrecionoj ocjeni poslodavca, pa stoga revizijski navodi tužiteljice da je obavljala posao stručno i odgovorno, nisu relevantni.
18. Revizijski navodi tužiteljice da njezino radno mjesto u trenutku donošenja Odluke o otkazu više nije formalno postojalo jer je ukinuto Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji Banke, nisu osnovani, jer su sudovi utvrdili da se u konkretnom slučaju dogodila samo promjena naziva radnog mjesta tužiteljice, pri čemu se nije ništa suštinski promijenilo u pogledu opisa poslova i radnih zadataka radnog mjesta izvršnog direktora Sektora upravljanja i kontrole rizika i radnog mjesta direktora Službe upravljanja rizicima, neovisno o činjenici što je ukinut Sektor u kojemu je radila kao izvršni direktor, a osnovan novi Sektor.
19. Zbog iznijetih razloga, suprotno tvrdnji tužiteljice, tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.
20. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
