REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1319/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Jadrolinije, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, OIB: 38453148181, Rijeka, Riva 16, kojeg zastupaju punomoćnici Zoran Vukić, Saša Jelušić, Vladimir Šulina, Hrvoje Vukić, Gordan Stanković, Ingrid Jurcan Lakičević i Zdenko Jabuka, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv tuženika Marina Punat d.o.o., OIB: 52846613956, Punat, Puntica 7, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove (po tužbi) i radi utvrđenja (po protutužbi), odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4764/2018-2 od 19. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Krku poslovni broj P-7090/2015-5 od 17. studenoga 2017., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„A) Odbija se tužitelj Jadrolinija, Rijeka, Riva 16, s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
I. Utvrđuje se da je otpala pravna osnova temeljem koje je tuženik Marina Punat d.o.o. Punat, Puntica 7, OIB: 52846613956, stekao pravo vlasništva u ½ dijela nekretnina označenih u vrijeme stjecanja tog prava u zemljišnim knjigama ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Krk, kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su u trenutku donošenja ove presude uslijed naknadno pronađenih zemljišnoknjižnih upisa u zemljišnim knjigama označene kao:
z.k. tijelo I
k. č. [katastarska čestica]/G, kuća i dvor, površine 3393 m2,
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište i cesta, površine 4506 m2,
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište, površine 7291 m2,
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište i cesta, površine 798 m2,
ukupne površine 15988 m2,
z.k. tijelo II
k. č. [katastarska čestica], voćnjak površine 363 m2
sve u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište, Punat, površine 52 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se tuženiku Marina Punat d.o.o. Punat, Puntica 7, OIB: 52846613956, da tužitelju Jadrolinija, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u ½ dijela nekretnina označenih u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Krk kao:
z.k. tijelo I
k. č. [katastarska čestica]/G, kuća i dvor, površine 3393 m2,
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište i cesta, površine 4506 m2,
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište, površine 7291 m2,
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište i cesta, površine 798 m2,
ukupne površine 15988 m2,
z.k. tijelo II
k. č. [katastarska čestica], voćnjak površine 363 m2
sve u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište, Punat, površine 52 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
u roku od 15 dana ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.
III. Nalaže se tuženiku Marina Punat d.o.o. Punat, Puntica 7, OIB: 52846613956, da tužitelju Jadrolinija, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, naknadi prouzročeni trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos troška teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj člankom 29 Zakona o obveznim odnosima za odnose iz trgovačkih ugovora."
B) Tužitelj Jadrolinija, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, je ovlašten na temelju ove presude ishoditi u zemljišnim knjigama ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Krk, uknjižbu prava vlasništva na svoju tvrtku i u svoju korist na ½ dijela nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao:
z.k. tijelo I
k. č. [katastarska čestica]/G, kuća i dvor, površine 3393 m2,
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište i cesta, površine 4506 m2,
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište, površine 7291 m2,
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište i cesta, površine 798 m2,
ukupne površine 15988 m2,
z.k. tijelo II
k. č. [katastarska čestica], voćnjak površine 363 m2
sve u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te
k. č. [katastarska čestica]/G, gospodarsko dvorište, [adresa], površine 52 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
C) Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Jadrolinija Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181 koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj s naslova dosjelosti vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Krku u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: zk.č.br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor , površine 3393 m2
zk.č.br. [katastarska čestica] u naravi gospodarsko dvorište i cesta, površine 4506 m2 zk.č.br. [katastarska čestica] u naravi gospodarsko dvorište, površine 7291 m2 zk.č.br. [katastarska čestica] u naravi gospodarsko dvorište i cesta, površine 798 m2 zk.č.br. 3700/64 u naravi voćnjak, površine 363 m2
i u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] u naravi gospodarsko dvorište, [adresa], površine 52 m1, što je tužitelj-protutuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim i drugim javnim knjigama.
II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi trošak postupka tuženiku- protutužitelju, u roku od 15 dana“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Krku poslovni broj P-7090/2015-5 od 17. studenog 2017., u dijelu izreke pod A.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Krku poslovni broj P-7090/2015-5 od 17. studenog 2017., u dijelu pod B i C izreke.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan. “.
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude, sadržajno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Premda tuženik u reviziji navodi da se postavlja materijalnopravno pitanje, što bi upućivalo na to da podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) dakle, da podnosi tzv. izvanrednu reviziju, ne označava materijalnopravno pitanje. Imajući na umu, da je u ovom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude, u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev, dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, to ovaj sud nije razmatrao navode tužitelja koji bi se odnosili na reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
7. Sadržajno revizijom, tuženik ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, međutim, ispitujući pobijanu odluku ovaj sud je utvrdio da pri njezinu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka.
8. U ovom predmetu je, u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, riječ o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a.
9. Predmet raspravljanja o revizijskom stupnju postupka je postavljeni drugi, eventualno kumulirani zahtjev, koji se odnosi na ovlaštenje tužitelja da na temelju presude ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva, na nekretninama pobliže opisanim u izreci nižestupanjskih odluka te protutužbeni zahtjev za utvrđenjem stjecanja prava vlasništva tuženika na tim nekretnina, dosjelošću.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
-da je tuženik stekao pravo vlasništva u 1/2 dijela, nekretnina, čestica 241/G i 3700/64 upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5128/01-2 od 5. veljače 2001.,
-da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt 19/03-2 od 1. lipnja 2004. djelomično prihvaćena revizija tuženika u tom postupku te ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5128/01-2 od 5. veljače 2002. u dijelu - u kojem je utvrđeno da je na temelju ugovora o pretvorbi dosadašnjih ulaganja javnog poduzeća Jadrolinije Rijeka u društveno poduzeće Marina Punat PO iz Punta od 26. lipnja 1992., unijet kao ulog Jadrolinije u budućem dioničkom društvu Marina Punat d.d., ½ građevinske čestice [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što naravi predstavlja kuću i dvorište zvano [adresa] površine 17.462 m2 i pola dijela zemljišne cestice 3700/64 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] voćnjak u površini od 363m2 i da su pretvorbom poduzeća u novo društvo, Marina Punat d.d. Punat, navedene nekretnine postale dio temeljnog kapitala s pravom osnivača na dionice u vrijednosti koje nekretnine imaju u temeljnom kapitalu, utvrđenom u Ugovoru od 26. lipnja 1992., te u dijelu u kojem je tuženik dužan tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva u ½ građevinske čestice broj 241 i ½ zemljišne čestice broj 3700/64 i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tuženika na ime i u korist tužitelja, koju će u protivnom zamijeniti presuda i u odluci o troškovima, u kojem je dijelu predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje,
-da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1674/11-124 od 1. lipnja 2011., odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv tužitelja, na izdavanje tabularne isprave i radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina,
-da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 5923/11-4 od 25. travnja 2014. odbijena kao neosnovana žalba u tom predmetu tužitelja, a ovdje tuženika i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1674/2011-124 od 1. lipnja 2011.,
-da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 217/14-2 od 24. veljače 2015. revizija, u tom predmetu tužitelja ovdje tuženika, obijena i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5923/11-4 od 23. travnja 2014.,
-da je prednik tuženika ishodio uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina temeljem, u to vrijeme egzistentne pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5128/01-2 od 5. veljače 2002., koja osnova je kasnije otpala ukidanjem navedene presude (nakon čega je tuženik pravomoćno izgubio taj spor),
-da je u međuvremenu od donošenja navedenih odluka došlo do cijepanja osnovne i označavanje novonastalih čestica, sukladno kojima je i tužitelj tijekom postupka uredio tužbeni zahtjev i označio nekretnine kao u izreci pobijanih odluka.
10.1. Nadalje, s obzirom na protutužbeni zahtjev utvrđeno je: da su pravni prednici tuženika stupili u suposjed predmetnih nekretnina danom potpisivanja ugovora o prijenosu prava korištenja nekretnina, sastavljenog 2. studenoga 1982. između HOUR Internacional Titov Veles i prednika tužitelja te prednika tuženika, a da je pred Trgovačkim sudom u Rijeci gore navedeni postupak pokrenut 1994.
11. U odnosu na tužbeni zahtjev, drugostupanjski sud zaključuje da je nastala tuženikova obveza vraćanja imovine, s obzirom da je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama tuženik upisao temeljem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5128/01-2 od 5. veljače 2002., a koja je osnova kasnije otpala, ukidanjem te presude, tako da bi tužitelj bio ovlašten ishoditi uknjižbu vlasništva predmetnih nekretnina u ½ dijela, temeljem odredbe čl. 209. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO).
12. Nadalje, uz zaključak da od pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Rijeci 1994., tuženik nije bio samostalni, istinit, zakonit niti pošten posjednik predmetnih nekretnina (a u posjedu koji se nalazio od studenoga 1982.) drugostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP) za stjecanje prava vlasništva.
12.1. Ujedno navodi drugostupanjski sud, kako tuženik nije stekao vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću ni temeljem odredbe čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO) jer tijekom postupka nije dokazao da bi deset godina bio savjestan i pošten posjednik upravo sporne polovine dijela predmetnih nekretnina.
13. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, tuženik obrazlaže tvrdnjom o potrebi sagledavanja tužbenog zahtjeva kroz institut brisovne tužbe.
13.1. Ovaj sud zaključuje, da je tužitelj činjeničnim supstratom tužbe - navodeći da je uknjižba temeljem koje je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina provedena na temelju pravomoćne i ovršne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5128/01 od 5. veljače 2002., a koja je presuda ukinuta presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske 1. lipnja 2004. - iznosio tvrdnje koje u svojoj osnovi predstavljaju činjenični supstrat brisovne tužbe, propisane odredbom čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19 - dalje: ZZK). Utoliko su navodi revizije osnovani.
14. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK, nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten je radi zaštite tog svog prava, zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.
14.1. U osnovi zahtjeva za brisanje uknjižbe je upravo pravna nevaljanost (nezakonitost) provedene uknjižbe. Stoga, drugo postavljenim, eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, kojim tužitelj zahtjeva u osnovi tuženikovo trpljenje upisa tužiteljeva prava vlasništva u zemljišnim knjigama (ovlaštenje na upis) tužitelj zapravo, iako ne sasvim u skladu sa odredbom čl. 129. ZZK podnosi zahtjev iz brisovne tužbe.
14.2. Pri tome je potrebno navesti da, s obzirom na činjenicu da je tijekom postupka došlo do cijepanja osnovne i označavanja novo nastalih čestica, o čemu su tijekom postupka pribavljeni podaci i prema kojima je tužitelj uredio tužbeni zahtjev (a i tuženik protutužbeni zahtjev) da tužbeni zahtjev nije bilo niti moguće drugačije postaviti.
15. Stoga, kako je tužiteljev zahtjev u svojoj osnovi zahtjev brisovne tužbe i kako su tužiteljeva knjižna prava povrijeđena s spornom uknjižbom temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5128/01 od 5. veljače 2002., valjalo je sukladno odredbi čl. 129. st. 1. ZZK usvojiti drugo postavljeni, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
16. Dakle, i pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.
17. U smislu navedene odredbe čl. 129. st. 1. ZZK, ne može se ograničiti pravo tužitelja da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje pokretanjem tužbe protiv osobe koja se upisala na nekretnini, jer je tužitelj dokazao da je taj upis bio neistinit (temeljem presude koja je naknadno ukinuta). S obzirom na revizijske navode u pogledu rokova za podnošenje brisovne tužbe, potrebno je navesti, da se u konkretnoj situaciji tužba podnosi protiv neposrednog stjecatelja, odnosno tuženika, u čiju je korist provedena nevaljala, neistinita uknjižba, pa da se stoga tužba za brisanje može s uspjehom podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno (čl. 129. st. 1. ZZK). U takvoj parnici, pokrenutoj brisovnom tužbom, tužitelj mora dokazati samo da je bio upisan kao nositelj knjižnoga prava koje nevaljalom uknjižbom ograničeno tuđim pravom, a što je u ovom postupku tužitelj i dokazao.
18. S obzirom da o tužbenom zahtjevu nije odlučeno temeljem pravila o stjecanju bez osnove, odnosno, temeljem odredbe čl. 210. ZOO-a, to su revizijski navodi koje odnose na zastaru stjecanja bez osnove, neodlučni.
19. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, u odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili, da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, sukladno odredbama čl. 28. ZOVO-a odnosno čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, slijedom čega su i pravilno odbili protutužbeni zahtjev. 20. Tuženik u reviziji, u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu, iako se poziva na pogrešnu primjenu materijalnoga prava, pretežno iznosi prigovore i činjenične prirode. Prema odredbi čl. 385. ZPP-a, revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa tuženikovi navodi u tom pravcu nisu niti uzeti u razmatranje. Stoga, suprotna razlaganja tuženika koji nadalje ustraje u tvrdnji da je bila osnova prihvaćanja protutužbenog zahtjeva nisu prihvatljiva, pa nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava niti prilikom odlučivanja o protutužbenom zahtjevu.
21. Slijedom svega navedenoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
Zagreb, 25. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
