REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4524/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Filozofski fakultet u Osijeku, L. Jagera 9, OIB 58868871646, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Atila Čokolić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate iznosa od 560.000,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 5213/2018-2 od 19. studenog 2018., kojim su potvrđena rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 239/2017-20 od 13. travnja 2018. i poslovni broj P-239/2017-22 od 17. travnja 2018., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se t. II. rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5213/2018-2 od 19. studenog 2018., kao i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-239/2017-22 od 17. travnja 2018., pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. II. Odbacuje se revizija tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5213/2018-2 od 19. studenog 2018. (t. I.), kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-239/2017-20 od 13. travnja 2018.

III. Ostavlja se prvostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizije.

Obrazloženje

1. Rješenjem poslovnog broja P-239/2017-20 od 13. travnja 2018. Trgovački sud u Osijeku je odbio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan.

1.1. Rješenjem poslovnog broja P-239/2017-22 od 17. travnja 2018., isti je sud prvog stupnja odbacio tužbu te naložio tužitelju da tuženiku podmiri trošak postupka u iznosu od 16,900,00 kn.

2. Pobijanim rješenjem suda drugog stupnja poslovnog broja Pž-5213/2018-2 od 19. studenog 2018., odbijene je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena su oba rješenja suda prvog stupnja.

3. Protiv ovog drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, ali drugom sucu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen

5. Revizija tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično nije dopuštena.

6. U odnosu na reviziju tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5213/2018-2 od 19. studenog 2018. (t. I.), kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-239/2017-20 od 13. travnja 2018.

6.1. U ovom dijelu pobijane odluke suda drugog stupnja riječ je o rješenju koje su sudovi donijeli u parničnom postupku povodom zahtjeva tužitelja za povrat u prijašnje stanje.

7. O takvom zahtjevu stranke sud odlučuje rješenjem tijekom parnice koja se vodi o glavnoj stvari, sukladno odredbama čl. 117. do 122.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11).

8. Iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, proizlazi da je dopuštena revizija samo protiv onih sudskih rješenja kojima je postupak pravomoćno završen.

8.1. Pravomoćno dovršiti parnicu može se samo odlukama suda (presudom ili rješenjem) kojima je odlučeno o onom zahtjevu u pogledu kojeg je parnica pokrenuta (kojima se dovršava postupak po tužbi).

8.2. Drugostupanjskim rješenjem kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje postupak se pravomoćno ne završava, jer njime nije odlučeno o predmetu spora (zahtjevu u pogledu kojeg je parnica pokrenuta). O takvoj pravnoj prirodi rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ovaj sud se već izjasnio u svojim odlukama (primjerice u rješenju poslovni broj Rev-103/13-2 od 25. listopada 2017.).

9. Slijedom svega izloženog, revizija tužitelja nije dopuštena u odnosu na toč. I. pobijane odluke suda drugog stupnja, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP riješeno kao u izreci (t. II.).

10. U odnosu na t. II. rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5213/2018-2 od 19. studenog 2018., kojom je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 239/2017-22 od 17. travnja 2018.

10.1. Navedenim je rješenjem odbačena je tužba s obrazloženjem, koje se u bitnom svodi na zaključak kako između zahtjeva za mirno rješenje spora i zahtjeva tužbe ne postoji objektivni identitet jer se u prijedlogu za mirno rješenje spora radi o predaji nekretnine u posjed (stvarno pravni zahtjev) sukladno odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u tužbi se radi o novčanoj činidbi (obvezno pravni zahtjev).

11. Pobijano drugostupanjsko rješenje u ovom je dijelu, na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, ispitano samo dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11.1. Imajući u vidu navode kojima tužitelj obrazlaže istaknute razloga revizije, u ovoj revizijskoj fazi postupka sporno je jesu li sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 190. ZPP (o preinaci tužbe), a nakon toga je li pravilno primijenjena odredba čl. 186.a st. 1. ZPP kojom je određeno da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba i da mora biti istovjetan zahtjev, odnosno je li u ovoj parnici došlo do takvih povreda navedenih odredbi ZPP koje su rezultirale ili koje su bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke (čl. 354. st. 1. ZPP).

12. Iz predmetnog spisa proizlazi:

- dana 7. listopada 2016., tužitelj se (kao predlagatelj), u smislu odredbe čl. 186.a ZPP, obratio prijedlogom nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, odnosno Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku (dalje: ŽDO);

- u prijedlogu upućenom ŽDO Osijek, postavljen je zahtjev na povrat točno određene stvari (stana koji se nalazi u Osijeku na adresi [adresa]., 1 i to stan br. 09 ukupne površine 65,23 m2) uz eventualno kumulirani zahtjev ili (ukoliko nije moguće ovaj vratiti) ili dodijeliti drugi stan u vlasništvo (slične površine i na sličnoj lokaciji, sličnih karakteristika);

- ŽDO u Osijeku je dopisom broj N-DO-25/2016 od 17. listopada 2016., otklonilo mogućnost za mirno rješenje spora i uputilo tužitelja da u postupku pred sudom ostvaruje;

- u tužbi od 26. svibnja 2017., tužitelj iznosi isti činjenični slijed događaja u vezi s predmetnim stanom kakav je sadržan u ranijem prijedlogu za mirno rješenje spora, ali zaključujući kako iz dopisa tuženice (odnosno ŽDO) proizlazi da "očigledno nije moguće vratiti stan tužitelju" (t. VI. tužbe) sad od tuženice zahtjeva isplatu iznosa od 560.000,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate;

- u odgovoru na tužbu tuženica prigovara nedostatku objektivnog identiteta tužbenog zahtjeva i zahtjeva istaknutog u zahtjevu za mirno rješenje spora, pa uz "suspektnu dopustivost" odgovara zbog čega zahtjev tužitelja smatra neosnovanim;

- nakon primitka ovog podneska (a prije održavanja pripremnih ročišta) tužitelj u podnesku od 25. rujna 2017., mijenja tužbeni zahtjev na način ponovno zahtjeva povrat stvari – stana i tome zahtjevu dodaje kao alternaciju ili ponudu prema kojoj se tuženica može osloboditi obveze povrata stvari na način da isplati novčani iznos vrijednosti te stvari (iznos od 560.000,00 kn – kao u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu);

- sud nikada nije odlučio o ovoj preinaci tužbe;

- uz načelno upozoravanje na nepostojanje objektivnog identiteta zahtjeva kao procesne pretpostavke, tuženica je nastavila raspravljati o zahtjevu stranke (i o stvarnopravnom zahtjevu.

12.1. U ovakvoj procesnoj situaciji sud prvog stupnja (nakon održana dva pripremna ročišta, ročišta za glavnu raspravu te provedenog građevinskog vještačenja) donosi rješenje kojim odbacuje tužbu zbog nepostojanja objektivnog identiteta zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP.

13. Prema mišljenju ovoga suda u postupanju suda prvog stupnja ostvarila se bitna povreda postupka propuštanjem donošenja odluke u smislu odredbe čl. 190. ZPP, koja je naknadno dovela i do pogrešne primjene odredbe čl. 186.a ZPP, odnosno do nezakonitog odbacivanja tužbe.

14. Odredbom čl. 190. ZPP određeno je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (st. 1.), što je tužitelj u ovoj parnici učinio. Prema odredbi st. 2. ovog članka nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Nadalje, prema odredbi st. 3., smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

14.1. Dakle, institut preinake tužbe kakav je predviđen odredbama ZPP ima cilj uspostaviti ravnotežu između, s jedne strane, ostvarenja načela ekonomičnosti i efikasnosti postupka i, s druge strane, sprečavanja mogućnosti zloupotreba procesnih ovlaštenja, odnosno osiguranja pravne sigurnosti. Stoga je preinaka tužbe u načelu dopuštena, a omogućujući tužitelju da tijekom postupka mijenja predmet spora postiže se da se u već postojećem postupku, uz korištenje već prikupljenog procesnog materijala, definitivno razriješe sporovi između stranaka.

14.2. Imajući u vidu cjelokupna procesna zbivanja u ovome sporu, te s obzirom na sve izneseno, po ocjeni ovoga suda, nema opravdanja za propust suda da rješenjem dopusti preinaku tužbe prema podnesku od 25. rujna 2017., nakon čega više ne bi postojala ni procesna smetnja iz čl. 196.a ZPP za nastavak raspravljanja o meritumu stvari.

15. Pritom, ovaj sud smatra korisnim uputiti kako i Europski sud za ljudska prava, zauzima shvaćanje (u predmetu Omerović protiv Hrvatske, Zahtjev br. 22980/09) prema kojemu je potrebno izbjeći situaciju kad postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu.

16. Slijedom iznijetog, revizija tužitelja je osnovana pa je valjalo, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (t. I.) te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

17. U ponovljenom postupku sud će, prije svega, sukladno uputama iz ove odluke, donijeti formalnu odluku o preinaci tužbe prema podnesku tužitelja od 25. rujna 2017., a nakon toga nastaviti raspravljanje o meritumu stvari.

17.1. Podredno, sudu se napominje kako je preinačavanjem tužbe tužitelj svoj prvobitni zahtjev (na isplatu iznosa od 560.000, kn) pretvorio u građanskopravnu ponudu, tzv. facultas alternativu, postavljenu u smislu čl. 327. ZPP, o kojoj nema nikakve potrebe raspravljati jer se tuženik eventualnim prihvatom ponude može osloboditi obveze na činidbu, dok tužitelj ispunjenje takve novčane obveze ne može tražiti prisilnim putem. O toj novčanoj svoti sud ne raspravlja niti odlučuje, niti može ulaziti u ocjenu adekvatnosti visine iznosa koju tužitelj traži umjesto dužne činidbe, pa je utoliko provođenje vještačenja na tu okolnost bilo suvišno.

18. Odluku o troškovima ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno s odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3.. ZPP) kako je to u t. . II. ovog rješenja.

Zagreb, 25. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa