REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3085/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Hrstić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-971/2021-2 od 1. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-439/2020-25 od 8. srpnja 2021., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Privredna banka Zagreb d.d.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-971/2021-2 od 1. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-439/2020-25 od 8. srpnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, koja glase:
"1. S obzirom na to da se na Ugovor o kreditu koji je sklopljen 27.06.2007 godine ne primjenjuje Direktiva 93/13, jer se ista primjenjuje samo na ugovore koji su zaključeni nakon datuma pristupanja dotične države članice, je li u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je dopuštena revizija, sve jer su prvostupanjska i drugostupanjska presuda temeljene na Direktivi 93/13?
2. Da li je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kao tužba treće osobe koja nije sudionik obveznog odnosa radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da li se ista računa od dana donošenja/pravomoćnosti prvostupanjske odluke ili od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu u kojem tuženi nije sudjelovao, odnosno od kada se računa početak zastarnog roka kod potraživanja temeljem zahtjeva za isplatu temeljem ništetne pravne osnove?
3. Može li se tužitelj pozivati na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o parničkom postupku kao potrošač imajući bez da taj svoj status dokaže te bez dokaza preuzimati benefite tog statusa bez potrebe dokazivanja istog ukoliko je prigovoreno tom statusu?
4. Je li sud utvrđujući ne prihvaćajući izračun vještaka prema kojem se u obzir uzimaju potpune razlike (pozitivne i negativne) za isplatu, načinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka?"
3. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da u odnosu na postavljena pitanja nisu ostvarene pretpostavke dopuštenosti jer u ovom konkretnom slučaju nemaju značenje pitanja važnih za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,.
4. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bilo važno za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Pitanjima naznačenim pod 3. i 4. nedostaju određeno navedeni razlozi važnosti jer se predlagatelj u odnosu na njih nije pozvao na koju od odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci.
6. Ni pitanja naznačena pod 1. i 2. prijedloga za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o takvim pitanjima u pogledu kojih bi pobijana odluka odstupala od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., niti je riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako o navedenim pitanjima ovaj sud, primjerice, u odlukama poslovni broj Revd-4142/2021 od 29. rujna 2021., Revd 5490/2021-2 od 2. veljače 2022., Revd 13/2021-2 od 26. listopada 2021. i dr.).
6.1. Smatra se korisnim u odnosu na pitanje naznačeno pod 1. posebno naglasiti kako je ovaj sud svojim odlukama (primjerice u odluci poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017.) već objasnio potrebu i obvezu nacionalnih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije te u skladu s cjelokupnom pravnom stečevinom Unije i u odnosu na pravne odnose nastale na temelju ugovora sklopljenih u razdoblju prije stupanja RH Uniji.
7. Slijedom iznesenog, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 25. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
