Poslovni broj Gž-572/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari 1- tužiteljice JŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- tužitelja BŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, protiv 1- tuženika Wustenrot stambene štedionice d.d., OIB: 07942675532, Zagreb, Heinzelova 33a i 2- tuženika HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1674/2010 od 30. travnja 2012., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 26. rujna 2012., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1674/2010 od 30. travnja 2012., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1674/2010 od 26. rujna 2012., u točki IV. izreke i sudi:

Nalaže se 1- tuženiku Wustenrot stambenoj štedionici d.d., da solidarno uz 2- tuženika HŽ, isplati 1 -tužiteljici JŽ i 2- tužitelju BŽ iznos od 5.350,91 eur svakome, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počam od 12. srpnja 2007. pa do isplate i to za razdoblje od 12. srpnja 2007. pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1674/2010 od 30. travnja 2012., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 26. rujna 2012. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili utvrđenje da su u cijelosti ništetni pravni poslovi o raspolaganju namjenskim sredstvima za stambenu štednju u vlasništvu 1-tužiteljice JŽ i 2-tužitelja BŽ i to otkaz ugovora i stambenoj štednji od 6. srpnja 2007. odnosno takav sporazum 1-tuženika Wustenrot stambene štedionice d.d. i 2-tuženika HŽ o prestanku ugovora o stambenoj štednji u iznosu od 5.350,91 eur u kunskoj protuvrijednosti, po računu stambene štednje broj 40035255 i u iznosu od 5.350,91 eur u kunskoj protuvrijednosti po računu stambene štednje br. 40035263, isplatom na račun 2-tuženika HŽ, te o zatvaranju istih računa, zaključen 12. srpnja 2007. između 1-tuženika Wustenrot stambene štedionice d.d. i 2-tuženika HŽ.

1.1. Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je 2-tuženiku HŽ da isplati tužiteljima iznos od 38.997,98 kn svakome, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2007. pa do isplate po stopi preciziranoj po pojedinim razdobljima u toj točki izreke presude, u roku od 15 dana, dok je u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u odnosu na 2-tuženika HŽ za isplatu u EUR-ima odnosno zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.350,91 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

1.2. U točki IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.350,91 EUR svakome, sa zateznom kamatom od 12. srpnja 2007. pa do isplate u odnosu na 1- tuženika Wustenrot stambenu štedionicu d.d.

1.3. Točkom V. izreke naloženo je tužiteljima da 2-tuženiku HŽ nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 4.950,00 kn dok je točkom VI. izreke 2- tuženiku HŽ naloženo da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.430,00 kn, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane prvostupanjske ispravljene presude žalbu su podnijeli tužitelji i 2- tuženik HŽ, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. , 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP).

3. Povodom žalbi stranaka ovaj drugostupanjski sud je donio presudu i rješenje poslovni broj Gž-1686/2013 od 23. ožujka 2016. uz dopunsku drugostupanjsku presudu i rješenje o ispravku isti poslovni broj od 11. svibnja 2016.

3.1. Citiranim drugostupanjskim odlukama pobijana presuda suda prvog stupnja potvrđena je u točkama II., III., IV. i VI. izreke kao i u odbijajućem dijelu točke VI. izreke preko iznosa troškova od 5.170,25 kn, zatim je prvostupanjska presuda preinačena te je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnim citiranih pravnih poslova o raspolaganju namjenskim sredstvima za stambenu štednju u vlasništvu tužitelja i to otkaz ugovora i stambenoj štednji od 6. srpnja 2007. odnosno takav sporazum 1- i 2-tuženika o prestanku ugovora o stambenoj štednji te o zatvaranju istih računa, zaključen između 1- i 2- tuženika 12. srpnja 2007., te je naloženo tuženicima da tužiteljima isplate daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 5.170,25 kn u roku od 15 dana, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ispravku presude.

4. Revizija tužitelja izjavljena protiv presude ovoga suda poslovni broj Gž-1686/2016 od 23. ožujka 2016. odbačena je kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2005/2016 od 26. svibnja 2020.

5. Međutim, povodom ustavnih tužbi tužitelja, Ustavni sud Republike Hrvatske je zajedničkom Odlukom broj U-III-4095/2020 i U-III-4096/2020 od 11. srpnja 2023. usvojio ustavne tužbe, ukinuo je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2005/2016 od 26. svibnja 2020. i presudu ovoga suda poslovni broj Gž-1686/2013 od 23. ožujka 2016. u dijelu u kojim je odbijanjem žalbe podnositelja (tužitelja) potvrđena točka IV. izreke ispravljene presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1674/2010 od 30. travnja 2012. (zahtjev za isplatu u odnosu na 1- tuženika Wustenrot stambenu štedionicu d.d. Zagreb) te je u navedenom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje uz utvrđenje da je, u odnosu na relevantni dio drugostupanjske presude, došlo do povrede članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. - dalje Ustav) te članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17. - dalje Konvencija).

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja, koji su u vrijeme podnošenja tužbe bili maloljetni, kojim su tužitelji tražili da se utvrde ništetnim pravni poslovi o raspolaganju njihovom stambenom štednjom i to otkaz ugovora o stambenoj štednji, odnosno sporazum 1-tuženika Wustenrot stambene štedionice d.d. i 2-tuženika HŽ (oca tada maloljetnih tužitelja) o prestanku ugovora o stambenoj štednji te daljnji zahtjev kojim su tužitelji od tuženika potraživali solidarnu isplatu iznosa stambene štednje kojom su tuženici neovlašteno raspolagali.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

- tužitelji su djeca IŽ i 2-tuženika HŽ, čiji je brak razveden u ožujku 2008., time da je zajednica života roditelja tužitelja prestala još u listopadu 2006., od kada su mljt. tužitelji živjeli s majkom i z.z.,

- temeljem zahtjeva za sklapanje ugovora od 23. veljače 2000. o stambenoj štednji, koje je u ime i za račun mljt. tužitelja podnio njihov otac ovdje 2-tuženik HŽ, prihvatom tih zahtjeva i potpisom istih 28. veljače 2000., svaki od tada mljt. tužitelja imao je zaključen ugovor o stambenoj štednji sa 1. tuženikom Wustenrot stambenom štedionicom d.d. Zagreb, sastavni dio kojih ugovora su Opći uvjeti poslovanja stambene štednje 1-tuženika,

- nakon faktičnog prestanka bračne zajednice, 2- tuženik HŽ kao otac tada maloljetnih tužitelja, 6. srpnja 2007. otkazao je predmetne ugovore o stambenoj štednji nakon čega je 1-tuženik Wustenrot stambena štedionica d.d., sredstva stambene štednje sa računa tužitelja broj 40035255 i broj 40035263, sa svakog po 5.350,91 EUR u kunskoj protuvrijednosti, isplatila je na račun 2-tuženika HŽ kod Hrvatske poštanske banke d.d.,

- 2- tuženik HŽ, kao otac i z.z. tada mljt. tužitelja, nije imao odobrenje Centra za socijalnu skrb ni za otkaz ugovora ni za isplatu sredstava na svoj račun,

- 2- tuženik HŽ je tako uplaćena sredstava iskoristio za svoje potrebe.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, do sada donesenim citiranim odlukama prvostupanjskog i ovog drugostupanjskog suda, pravomoćno je odlučeno da su u cijelosti ništetni pravni poslovi o raspolaganju stambenom štednjom tada mljt. tužitelja - otkaz ugovora o stambenoj štednji, odnosno sporazum 1-tuženika Wustenrot stambene štedionice d.d. i 2-tuženika HŽ o prestanku ugovora o stambenoj štednji te je pravomoćno odlučeno da je 2-tuženik HŽ dužan isplati svakome tužitelju iznos od po 38.997,98 kn (tadašnja protuvrijednost 5.350,91 eur) sa pripadajućim zateznim kamatama od 12. srpnja 2007. do isplate.

8.1. Takve se odluke temelje na utvrđenju da je za radnje koje je u ime i za račun mljt. tužitelja poduzeo njihov otac i z.z. (podnio zahtjev za raskid ugovora, zatražio isplatu sredstava na svoj račun i zatvorio štedne račune tužitelja) bilo potrebno odobrenje Centra za socijalnu skrb u skladu s odredbom članka 261. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13. - dalje ObZ), koja odredba je propisivala da roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta, sve u vezi s odredbama članka 259. i 260. ObZ-a. Stoga je utvrđeno da se radi o ništetnim pravnim poslovima prema članku 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje ZOO). S obzirom na gore izneseno utvrđenje da je na takav način 2-tuženik HŽ neosnovano stekao iznose podignutih stambenih štednji mljt. tužitelja, isti je pravomoćno obvezan isplatiti tužiteljima utužene pozivom na članak 1111. ZOO-a.

9. Dakle, s obzirom na citiranu Odluku Ustavnog suda kojom je djelomično ukinuta drugostupanjska presuda donesena u ovome predmetu, u nastavku je potrebno ponovno odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv točke IV. prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu u odnosu na 1-tuženika Wustenrot stambenu štedionicu d.d.

10. Osnovana je žalba tužitelja podnesena protiv točke IV. izreke prvostupanjske presude, na koju žalbu 1-tuženik Wustenrot stambena štedionica d.d. nije odgovorio.

11. U donošenju pobijanog dijela presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tužitelja s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

12. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

13. Potrebno je citirati, za ovaj sud, relevantni dio Odluke Ustavnog suda:

„… 7. U konkretnom slučaju nesporno je da su podnositelji (tužitelji) prije spornog raspolaganja (otkaza i prestanka ugovora o stambenoj štednji) bili vlasnici novčanih sredstava po stambenoj štednji. Ta su sredstva stoga bila vlasništvo podnositelja koje je zaštićeno od neopravdanog uplitanja ili djelovanja bilo koje treće strane, uključujući i roditelje podnositelja (članak 48. Ustava, članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, članci 259. stavak 1. i 261. stavak 1. Obiteljskog zakona).

7.1. Drugostupanjski sud je osporenom presudom ocijenio da je tuženi otac (tada maloljetnih) podnositelja, u trenutku podnošenja zahtjeva za otkaz ugovora o stambenim štednjama te pri traženju isplate tih sredstava na svoj osobni račun, trebao imati odobrenje Centra za socijalnu skrb (članak 261. stavak 1. ObZ-a), pa da su, s obzirom na to da nije imao potrebno odobrenje, takve pravne radnje ništetne.

7.2. Istovremeno je drugostupanjski sud ocijenio da je tužena Wustenrot stambena štedionica d.d. (u trenutku kada je otac maloljetnih podnositelja izjavio otkaz ugovora o stambenoj štednji i zatražio isplatu sredstava s računa podnositelja na svoj račun), na temelju dokumentacije kojom je raspolagala, imala saznanja da se radi o imovini maloljetnih osoba te da je stoga bila dužna od oca podnositelja tražiti odobrenje Centra za socijalnu skrb za otkaz ugovora te za isplatu sredstava na njegov račun.

7.3. U pogledu zahtjeva podnositelja za isplatu, odnosno naknadu štete u visini iznosa koje je tužena Wustenrot stambena štedionica d.d. neovlašteno isplatila na račun oca podnositelja, postavljenog prema štedionici, drugostupanjski sud prihvatio je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda koji ga je odbio kao neosnovan.

Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je taj sud ocijenio kako za otkazivanje ugovora o stambenoj štednji te za prijenos novčanih sredstava maloljetnih podnositelja s računa podnositelja na račun njihova oca nije bilo potrebno odobrenje Centra za socijalnu skrb u smislu članka 261. ObZ-a. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da u postupanju tužene štedionice nije bilo nepravilnosti i nezakonitosti, niti da je takvo postupanje bilo protivno zakonskim odredbama, zbog čega je odbijen zahtjev podnositelja za isplatu u odnosu na tuženu štedionicu.

7.4. Polazeći od toga da je drugostupanjski sud (za razliku od prvostupanjskog suda) ocijenio da su pravne radnje kojima se raspolagalo imovinom tada maloljetnih podnositelja ništetne i da je tužena štedionica protivno kogentnoj zakonskoj odredbi (bez odobrenja Centra za socijalnu skrb) raspolagala imovinom podnositelja, u svjetlu takve ocjene drugostupanjskog suda Ustavni sud glede zahtjeva kojim su podnositelji od tužene štedionice potraživali isplatu iznosa njihove stambene štednje kojima se neovlašteno raspolagalo, odnosno naknadu štete, ocjenjuje da u osporenoj presudi nisu dani ni odgovarajući ni ustavnopravno prihvatljivi razlozi, jer su dani razlozi očito u suprotnosti s utvrđenjima i zaključcima samog drugostupanjskog suda.

7.5. Ustavni sud stoga zaključuje da zbog prethodno navedenih manjkavosti osporene presude - propusta drugostupanjskog suda da odgovarajuće razmotri i da jasne i dostatne razloge za svoju odluku o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu u odnosu na tuženu Wustenrot stambenu štedionicu d.d. - u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku nije odgovarajuće ispitan zahtjev za zaštitu vlasničkih interesa (maloljetnih) podnositelja. Stoga je došlo do povrede članka 48. stavka 1. Ustava i članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju…“

14. Stoga, sagledavajući prema gornjoj uputi zahtjev tužitelja za isplatu prema 1-tuženiku Wustenrot stambenoj štedionici d.d., kao zahtjev za naknadu štete, uvaženi su činjenični navodi tužitelja iz tužbe i oni izneseni tijekom postupka, da je nepravilnim i nezakonitim radom djelatnika 1-tuženika, tužiteljima nanesena šteta koja se sastoji od gubitka stambene štednje, isplaćene njihovom ocu bez odobrenja Centra za socijalnu skrb, a sve iz razloga kako bi se utvrdila ispunjenost pretpostavki odgovornosti za štetu na strani 1-tuženika Wustenrot stambene štedionice d.d.

15. Prema stajalištu ovoga suda, neosnovano je 1-tuženik Wustenrot stambena štedionica d.d. svoju odgovornost otklanjao navodima da za otuđenje stambene štednje maloljetnika, prema internim aktima stambenih štedionica, nije bilo potrebno odobrenje Centra za socijalnu skrb. Naime, internim propisima štedionica ne mogu se derogirati kogentne pravne norme, posebno one koji idu u zaštitu imovine maloljetnika. Ovaj sud je već u ranijoj odluci izrazio stajalište da sporno raspolaganje novčanim sredstvima mljt. tužitelja ne treba odvojeno promatrati odnosno da radnje koje je poduzeo 2-tuženik HŽ (otkazao ugovore, zatražio isplatu sredstava na svoj račun i zatvorio štedne račune tužitelja) ne treba različito pravno tretirati od samog trošenja tih sredstava. Ovaj sud smatra da je odobrenje nadležnog Centra za socijalnu skrb, propisano kogentnom zakonskom normom za raspolaganje od strane roditelja imovinom mljt. djece, bilo potrebno pribaviti već u trenutku podnošenja zahtjeva za otkaz ugovora o stambenim štednjama te prilikom traženja isplate tih sredstava na osobni račun 2-tuženika HŽ. Navedeno odobrenje Centra za socijalnu skrb, 1-tuženik Wustenrot stambena štedionica d.d. je trebao zatražiti od oca tužitelja jer je upravo kroz dokumentaciju koju posjeduje imao saznanja da se radi o imovini mljt. osoba. To iz razloga što u situaciji kada su se novčana sredstva koja su predstavljala imovinu mljt. tužitelja već našla na osobnom računu njihova oca, tada banka nema više mogućnosti utjecaja na trošenje navedenih sredstava niti podataka da se radi o imovini mljt. osoba jer su sredstva već položena na račun njihova klijenta koji je njima tada ovlašten raspolagati bez ograničenja. Radi navedenih razloga, u konačnici su u tom dijelu pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeni ništetnim pravni poslovi o raspolaganju stambenom štednjom tužitelja i to otkaz ugovora o stambenoj štednji, odnosno sporazum 1- tuženika Wustenrot stambene štedionice d.d. Zagreba i 2-tuženika HŽ (oca tada maloljetnih tužitelja) o prestanku ugovora o stambenoj štednji, sve sukladno članku 322. stavak 1. ZOO-a.

16. S obzirom na propuste djelatnika 1-tuženika Wustenrot stambene štedionice d.d., ukazuju se osnovanim činjenične tvrdnje tužitelja da je ovaj tuženik, koji posluje kao pravna osoba koja se bavi deponiranjem novčanih sredstava štediša stambene štednje i brigom o istim sredstvima, bio dužan kao sudionik u obveznom odnosu u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima, što znači da je isti bio dužan poznavati i poštivati propise koji reguliraju odnose vezane za domenu njegove djelatnosti, jer u suprotnome odgovara za štetu koju prouzroči svojim klijentima i svim trećim osobama. U skladu sa time bio je dužan znati da je za pravnu valjanost sporazuma o raspolaganju namjenskim sredstvima stambene štednje maloljetnika i o zatvaranju njihova računa potrebno udovoljiti zakonskim pretpostavkama i zatražiti od 2-tuženika HŽ odobrenje Centra za socijalnu skrb, sukladno članku 261. stavak 1. ObZ-a.

17. Kako je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da 1-tuženik Wustenrot stambena štedionica d.d., zbog nepravilnog i nezakonitog rada svojih djelatnika, nije zatražio potrebno odobrenje Centra za socijalnu skrb, već je u konačnici neovlašteno isplatio iznose stambenih štednji sa zatvorenih računa tužitelja na osobni račun 2-tuženika HŽ kod druge banke, tada je 1-tuženik Wustenrot stambena štedionica d.d., odgovorna za nastalu štetu tužiteljima u visini izgubljenih stambenih štednji, koja visina tijekom postupka nije bila sporna.

17.1. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1062. ZOO-a, članka 1089. stavak 3. ZOO-a i članka 1086. ZOO-a, naloženo 1-tuženiku Wustenrot stambenoj štedionici d.d. da tužiteljima na ime naknade štete isplati utužene iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to solidarno sa 2-tuženikom HŽ, koji je na isplatu tužiteljima već obvezan pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1674/2010 od 30. travnja 2012., sve sukladno odredbi članka 43. stavak 2. ZOO-a.

18. O obvezi 1-tuženika Wustenrot stambene štedionice d.d. da tužiteljima nadoknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka, već je pravomoćno odlučeno odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-1686/2013 od 23. ožujka 2016.

19. Slijedom izloženog, daljnjim uvaženjem žalbe tužitelja valjalo je preinačiti pobijani dio prvostupanjske presude u točki IV. njezine izreke i odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 25. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković