REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3242/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. D., iz R., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i p. u R., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. j.t.d. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 250/2023-2 od 9. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3420/2019-33 od 23. studenoga 2022., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku A. B. d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-250/2023-2 od 9. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3420/2019-33 od 23. studenoga 2022., u odnosu na pitanje:
„Protivi li se članku 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-250/2023-2 od 9. ožujka 2023., kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3420/2019-33 od 23. studenoga 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:
„1. Protivi li se članku 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?
2. Je li sud u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?
3. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?
4. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?
5. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?
6. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
7. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?
8. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?
9. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući po odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tuženika u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP radi prvog pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, a koje glasi kao u izreci ovog rješenja. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje (koje se svodi na pitanje procesne ravnopravnosti stranaka kod donošenja zaključka da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi) je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovom sporu, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi, osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, a zbog promjene u pravnom shvaćanju uvjetovane odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., trebalo preispitati sudsku praksu (tako i u Revd-2421/2022-2 od 20. rujna 2022. i dr.).
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a ocijenjeno da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja.
7. U odnosu na preostala (drugo, treće, četvrto, peto, šesto, sedmo, osmo i deveto) pitanja, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 25. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
