R. H. O. S. U. P.
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-944/2023-
(ranije posl.br. P-542/2020)
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. d.o.o. za trgovinu i poslovanje nekretninama, OIB, N., V. trg 5,
zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u U., protiv tuženika
B. K., OIB iz Z., T. ulica 10 zastupan po
punomoćnici M. H., odvjetnici iz P., radi predaje posjeda, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 20. rujna 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 25. listopada 2023. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku B. K., OIB, T. U.
10, Z., da tužitelju O. d o. o. za trgovinu i poslovanje nekretninama, OIB , V. T. 5, N., preda u posjed posebne dijelove
nekretnine, uspostavljenih na zgradi izgrađenoj na k.č.br. 492 za k.o. 301949 N., upisanih u zk.ul. 2701, označenih kao: 97. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-97) I.„GARAŽE”- garaža br. 1-1 sa 19,70 m2- a što je sve označeno u planu posebnih dijelova zgrade žutom bojom, te 98. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-98)„GARAŽE”- garaža br. 2-1 sa 19,70 m2 - a što je sve označeno u planu posebnih dijelova zgrade sa ljubičastom bojom, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.905,39 eura[1] /14.356,16 HRK, u roku od 15 dana od donošenja presude.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
(ranije posl.br. P-542/2020)
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 21. rujna 2020. godine podnio tužbu protiv tuženika radi predaje posjeda. U tužbi navodi da je tužitelj samovlasnik posebnih dijelova nekretnine uspostavljenih na zgradi izgrađenoj na k.č.br. 492 za k.o. N., upisanih u zk.ul. 2701, označenih kao:
- 97. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-97)
I.„GARAŽE”- garaža br. 1-1 sa 19,70 m2- a što je sve označeno u planu posebnih dijelova zgrade žutom bojom,
- 98. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 98) „GARAŽE”- garaža br. 2-1 sa 19,70 m2 - a što je sve označeno u planu posebnih dijelova zgrade sa ljubičastom bojom, u cijelosti.
Tužitelj da je predmetne nekretnine stekao naplatnim pravnim poslom i to Ugovorom o kupoprodaji nekretnina sklopljenog sa trgovačkim društvom B. d.o.o. Z., a temeljem kojeg ugovora je proveden upis prava vlasništva Rješenjem Naslovnog suda posl.br. Z-6707/17. Pravo vlasništva da nije i ne može biti sporno, s obzirom da tužitelj isto dokazuje javnim ispravama. Prethodni vlasnik i posjednik garaža broj 1 i broj 2 je bilo trgovačko društvo B. D..O.O. Z., Š. br. 1a, to jest korisnik istih je bio vlasnik i direktor B. D..O.O., gospodin M.
P. iz Z.. Uz tužbu priložio je izjavu gospodina M. P. iz Z.
dana 01.02.2019. godine kojom potvrđuje da je isključivi vlasnik i posjednik spornih garaža i to posebnih dijelova uspostavljenih na nekretnini označene kao k.č.br. 492 za k.o. N. bilo trgovačko društvo B. d.o.o. Z., a koji posjed je gospodin M. P. vršio kao isključivi vlasnik i jedini direktor tog trgovačkog društva. U navedenoj izjavi, jasno je određeno da je posjed vršen u razdoblju od 28.02.1992. godine, kada su nekretnine kupljene od GK M. – I. Č., pa sve do 18.12.2000. godine kada su nekretnine prodane i prenesene u posjed trgovačkom društvu O. d.o.o. N., tužitelja u ovoj pravnoj stari.
Prilikom predaje posjeda tužitelju temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji nekretnina, sastavljen je primopredajni zapisnik, pred svjedocima, dana 18.12.2000. godine, te su tužitelju predani ključevi garaže broj 1 i garaže broj 2. Na navedeni način tužitelj je stekao posjed garaže koje nose oznaku br.1 i br.2. Zbog zapuštenog stanja cijelog podrumskog prostora zgrade, tužitelj nije koristio garaže za parkiranje vozila, te je kao i većina vlasnika stanova parkirao na parkirnim mjestima oko zgrade. Po uvođenju rasvjete u garažnom prostoru, prije otprilike pet godina, tužitelj je ustanovio da mu je netko uzurpirao, odnosno samovlasno oduzeo posjed istih. Do podnošenja tužbe od strane ovdje tuženog, dana 22.01.2019, u pravnoj stvari kod Naslovnog suda posl.br. 16 P- 1084/19 protiv ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave tužitelj nije imao saznanja o identitetu osobe koja mu je samovlasno oduzela posjed predmetnih nekretnina. Parnični postupak posl.br. P-1084/2019 opravdava pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj pravnoj stvari. Svaka garaža, to jest garažno mjesto jasno je i vidljivo omeđeno — označeno ili pregradnim betonskim zidom ili bijelom razdjelnom crtom od početka pa do kraja garaže. Prilikom kupoprodaje svaki kupac je dobio tlocrt stana i garaže sa rasporedom garažnih mjesta. Tužitelj tvrdi da nije moguća zabuna ili zabluda glede identifikacije garaža, pogotovo nije moguća zabuna ili zabluda o broju (količini)
(ranije posl.br. P-542/2020)
garaža. Tužitelj predlaže da sud temeljem odredbe čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17 dalje: ZV) donese presudu u sadržaju kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora. Tuženik ne osporava da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje-Buie kao vlasnik na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Dalje navodi da je trgovačko društvo „B.“ poduzeće za izgradnju, proizvodnju, usluge, unutarnju i vanjsku trgovinu i posredovanje s.p.o. Z., M. 24, sklopilo s prodavateljem D.D. „M.-I.“
Č., S. bb, Konačan ugovor o prodaji N. stambenog prostora i
garaža dana 28. veljače 1992. godine, kojim je Ugovorom trgovačko društvo „B.“ od trgovačkog društva D.D. „M.-I.“ Č. kao
pravnog slijednika G. „M.“ između ostalih nekretnina kupio i, a time stekao i pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama, garažu br. 1. površine 19,70 m2, podrum te garažu br. 2. površine 19,70 m2, podrum. Trgovačko društvo koje je u Konačnom ugovoru od 28. veljače 1992. godine označeno kao prodavatelj (D. M.-I. Č.), pravni je slijednik trgovačkog
društva G. M. Č. koje je prije tuženika bilo upisano u zemljišnim knjigama kao vlasnik. Dana 31. prosinca 1992. godine trgovačko društvo B.“ poduzeće za izgradnju, proizvodnju, usluge, unutarnju i vanjsku trgovinu i posredovanje s.p.o., zaključilo je s trgovačkim društvom „P.-T.“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, poljoprivredu, posredovanje i usluge s.p.o. Kompenzacijski ugovor. Na temelju takvog kompenzacijskog ugovora „P.“ s.p.o. je u postupku likvidacije na tuženika prenijela pravo vlasništva nekretnina koje se nalaze upisane na k.č.br. 492 k.o. N., između ostalog i garažu broj 32. Međutim prilikom predaje posjeda trgovačkog društva „B.“ s.p.o. i trgovačkog društva „P.-TRADE“ s.p.o. kao i kasnije predaje posjeda tuženiku, tuženik je ušao u posjed garaže br. 1. i br. 2. budući da su mu u posjed predane garaže br. 1. i br. 2. i to već kao direktoru trgovačkog društva „P.-T.“ , a kasnije i u likvidacijskom postupku kao fizičkoj osobi. Tuženik je, smatrajući da iste odgovaraju garaži broj 32, koristio i imao u posjedu od 1993. godine do danas. Iako je tuženik u likvidacijskom postupku stekao pravni osnov za upis prava vlasništva na nekretnini-garaži broj 32., isti se nije mogao dugi niz godina knjižiti, te je na temelju predanog posjeda predmetnih garaža iste koristio kao svoje vlasništvo, a da je pritom smatrao da koristi nekretninu-garažu koju je stekao na temelju likvidacijskog postupka. Trgovačko društvo „B.“ je predalo tuženiku u posjed garaže br. 1. i 2. s obrazloženjem da se radi o garažama koje su prije postupka etažiranja imale oznaku br. 32 slijedom čega je tuženik cijelo vrijeme posjedovanja predmetnih garaža smatrao da se radi o jednoj garaži koju posjeduje i da se radi upravo o garaži broj 32, a samim time, kako mu je nakon potpisivanja predmetnog ugovora predan posjed predmetnih nekretnina tuženik nije imao razloga sumnjati da predmetne nekretnine nemaju broj 32. Naime, u naravi se radi o garažama koje imaju isti ulaz i zatvorenog su tipa, a unutar prostora postoje dva parkirna mjesta koja predstavljaju, kako je tuženik kasnije saznao broj 1. i 2.. Dakle,
(ranije posl.br. P-542/2020)
tuženik nije znao niti je imao razloga od 1993. godine smatrati da istome ne pripada pravo posjeda na predmetnim nekretninama, niti je tuženika itko uznemiravao ili na bilo koji drugi način onemogućavao u korištenju gore predmetnih nekretnina. Od likvidacijskog postupka trgovačkog društva „P.-TRADE“ odnosno od dana kada je trgovačko društvo „B.“ s.p.o. sklopilo Konačni ugovor naknadno je vršeno etažiranje zgrade pa ni opis nekretnina koje tuženik ima u mirnom i nesmetanom posjedu, ne odgovara onima iz zemljišne knjige to posebno jer je kao prodavatelj naznačen M. I. d.d. Č. koji je jedan od pravnih slijednika ranije upisanog prednika tuženika. Slijedom svega gore iznesenog, tuženik je u istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina od 31. prosinca 1992. godine, dakle više od 29 godine, a koji posjed neprekinuto traje do danas te u svom posjedu nije nikada bio ni na koji način smetan, slijedom čega je sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao pravo vlasništva dosjelošću gore navedenih nekretnina. Upravo iz tog razloga tuženik je podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću prvo protiv stečajne mase G. M. d.d., a kasnije promjenom vlasnika i u odnosu na tužitelja, koji se parnični postupak vodi pred Općinskim sudom u P., S. služba u B.-Buie, pod posl.br. P-1084/2019. Slijedom, gore navedenog, tuženik smatra da se ovaj postupak mora prekinuti do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva koji se predmet vodi kod O. suda u P., S. služba u B.-Buie, pod posl.br. P-
1084/2019, a sve zbog rješenja prethodnog pitanja vlasništva predmetnih nekretnina. Naime, ukoliko se u navedenom parničnom predmetu utvrdi da je tuženik vlasnik predmetnih nekretnina, koje se ovom tužbom traže u posjed tada tužitelj neće imati pravni temelj kojim će isti tražiti predmetne nekretnine u posjed, budući da se radi o parničnom postupku radi utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tuženika, slijedom čega se u slučaju pravomoćne sudske presude ima smatrati da je tuženik vlasnik predmetnih nekretnina još od 1992. godine kada su istome u posjed predane upravo predmetne nekretnine, a sve iz razloga što bi takva presuda imala deklaratorni učinak. Slijedom svega gore iznesenog, predlaže se da sud po provedenom postupku, u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te da tužitelja obveže na naknadu parničnog troška.
3. Na navode iz odgovora na tužbu tužitelj se očitovao podneskom od 19. studenog 2021. godine navodeći da su svi navodi tuženika u cijelosti neosnovani. Neosnovan je prigovor suviše visoko naznačene vrijednosti predmeta spora. Tužitelj je vrijednost predmeta spora naznačio u skladu s tržišnom vrijednošću nekretnina koje su predmet postupka. U ovoj pravnoj stvari radi se o vraćanju posjeda stvari, odnosno nekretnina, stoga se ovdje ima primijeniti članak 40. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, kojim je jasno uređeno pitanje određivanja vrijednosti predmeta spora u slučaju da (citirano): „U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.“ Tužitelj je u uvodu tužbe naznačio vrijednost predmeta spora u visini okvirne tržišne vrijednosti garaža koje su predmet ovog postupka, odnosno u visini od 150.000,00 kuna. Prigovor tuženika glede previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora je u cijelosti paušalan te nepotkrijepljen dokazima. Istovremeno, sasvim je jasno da vrijednost predmeta spora nije suviše visoko određena, već da tuženik pokušava sniziti potencijalne parnične troškove, obzirom da je u samom
(ranije posl.br. P-542/2020)
odgovoru na tužbu već tuženik priznao oba konstitutivna elementa reivindikacijske tužbe. Naznačena vrijednost predmeta spora nije takva da dovodi u pitanje stvarnu nadležnost, sastav suda, vrstu postupka, ovlaštenje na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, stoga su tuženikovi prigovori i zahtjevi vezani za smanjenje vrijednosti predmeta spora, u cijelosti neosnovani. Tuženik, u odgovoru na tužbu, izrijekom priznaje da je tužitelj vlasnik posebnih dijelova nekretnine uspostavljenih na nekretnini upisanoj u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie u zk.ul.br. 2701 kao k.č.br. 492 za k.o. Novigrad i označenih kao:
97.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-97)
I.„GARAŽE”- garaža br. 1-1 sa 19,70 m2- a što je sve označeno u planu posebnih dijelova zgrade žutom bojom,
98.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 98)
„GARAŽE”- garaža br. 2-1 sa 19,70 m2 - a što je sve označeno u planu posebnih dijelova zgrade sa ljubičastom bojom,
Ujedno, tuženik u odgovoru na tužbu izrijekom priznaje i da se nekretnine, koje su predmet postupka, nalaze u njegovom posjedu.
Odredba članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima citirano glasi: „Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.“
Dakle, iz navedenog je jasno da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za pravu vlasničku tužbu, obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu izrijekom priznao kako vlasništvo tužitelja predmetnih nekretnina, tako i da se tuženik nalazi u posjedu istih. Naime, tuženik navodi da ne spori da je tužitelj uknjižen kao vlasnik garaža, kao i da se iste nalaze u neposrednom posjedu tužitelja. Slijedom toga, tužitelj kao vlasnik predmetnih nekretnina koje se nalaze u posjedu tuženika, osnovano traži da mu se iste predaju nazad u posjed, i to traži predaju stvari u optimalnom stanju od nepoštenog posjednika te predaju svih koristi koje je nepošteni posjednik, ovdje tuženik, imao od istih. Tuženik neistinito navodi da je u istinitom i poštenom posjedu predmetnih garaža. Naime, tužitelj je nekretnine stekao naplatnim pravnim poslom i to Ugovorom o kupoprodaji nekretnina sklopljenog sa trgovačkim društvom B. d.o.o. Z., a temeljem kojeg ugovora je provedena uknjižba prava vlasništva uime i za korist tužitelja Rješenjem Naslovnog suda donesenog dana 03.10.2018. pod posl. br. Z-6707/17. Izjavom gospodina M. P. iz Z. od dana
01.02.2019. godine potvrđuje se da je isključivi vlasnik i posjednik spornih garaža i to posebnih dijelova uspostavljenih na nekretnini označene kao k.č.br. 492 za k.o. N. bilo trgovačko društvo B. d.o.o. Z., a koji posjed je gospodin
M. P. vršio kao isključivi vlasnik i jedini direktor tog trgovačkog društva. U navedenoj izjavi, jasno je određeno da je posjed vršen u razdoblju od 28.02.1992. godine, kada su nekretnine kupljene od G. M. – I. Č., pa sve do
18.12.2000. godine kada su nekretnine prodane, a posjed je predan trgovačkom društvu O. d.o.o. N.. Stoga, u cijelosti su neistiniti navodi tuženika kojima isti pokušava prikazati da je zakonski zastupnik B. d.o.o., Z. predalo posjed njemu, a ne tužitelju. Ono što je bitno za rješavanje u ovoj pravnoj stvari jest da brojevi garaža nisu nikad izmijenjeni. Stoga, svi navodi tuženika usmjereni na (ranije posl.br. P-542/2020)
obrazlaganje kojekakve „zablude“ glede garaže broj 32, su neistiniti, paušalni i nepotkrijepljeni. Tuženik je znao što je predmet kupoprodaje odnosno da je isti kupio garažu broj 32. Već navedeno isključuje savjesnost posjeda tuženika na garažama koje nose oznake broj 1. i broj 2. Uostalom, tuženik ističe da je sklopio pravni posao glede jedne garaže, stoga kako isti može isticati savjesnost glede dvije garaže, različitih brojeva? Tužitelj ponavlja da su brojevi garažnih mjesta istovjetni su današnjim brojevima te da nije bilo nikakvih promjena. Naime, garažna mjesta označena su brojevima bijele boje veličine cca 70 x 35 cm. stoga, iste je nemoguće previdjeti. Svaka garaža, to jest garažno mjesto jasno i vidljivo je omeđeno – označeno ili pregradnim betonskim zidom ili bijelom razdjelnom crtom od početka pa do kraja garaže. Prilikom kupoprodaje, svaki kupac je dobio tlocrt stana i cijele garaže sa raspodjelom garažnih mjesta. Slijedom navedenog nije moguća zabuna ili zabluda glede identifikacije garaža, pogotovo nije moguća zabuna ili zabluda broja (količina) garaža. Naime, tuženik je kupio 1 garažu, a tvrdi da ima pravo na dvije i to s različitim brojevima. Stoga, sasvim je jasno da su svi navodi tuženika isključivo usmjereni na izbjegavanje predaje garaža. Izostanak organiziranog upravljanja zgradom dovelo je do velike zapuštenosti garažnog dijela zgrade. Naime, uslijed prodora oborinske vode, kao i prodora kućne kanalizacije stanova na katu, došlo je do potpune zapuštenosti garaža i njihove nefunkcionalnosti. Opisano stanje sanirano je tek 2017. godine, a na koje činjenice i okolnosti upućuju te iste potvrđuju ovdje predloženi svjedoci, M. P., S. P. te M. K., iskazima
danim na ročištu održanom dana 22.09.2021. godine u parničnom postupku pred O. sudom u P., S. služba u B., posl.br. P-1084/2019. Nadalje,
priloženo se dostavljaju i zapisnici sa ročišta održanih dana 17.09.2021. i 21.09.2021. godine u parničnom postupku koji se pred O. sudom u P.,
S. služba u B., posl.br. P-1084/2019, na kojim ročištima su saslušani svjedoci M. F. i A. Š.. Uvidom u predmetne zapisnike i iskaze predmetnih svjedoka jasno proizlazi da tuženik drži u posjedu garažna mjesta koja su predmet ovog parničnog postupka. Tuženik nema apsolutno nikakav pravni temelj za posjed garaža koje su predmet ovog postupka. Okolnost da je drugi parnični postupak u tijeku ne dokazuje ni savjesnost niti predstavlja pravni temelj posjeda. Navedena okolnost je u cijelosti irelevantna za ovaj postupak. Ujedno, u cjelokupnom odgovoru na tužbu, tuženik nije istaknuo nijedan od prigovora sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji bi ga ovlašćivao na posjed garaža koje su predmet ovog postupka. Stoga, slijedom prethodno izloženog pravnog i činjeničnog stanja, nedvojbeno je da tuženik nema apsolutno nikakav pravni temelj za posjed garaža koje su predmet ovog postupka. Tužitelj kao vlasnik predmetnih nekretnina, koje se nalaze u faktičnoj vlasti, odnosno posjedu tuženika, osnovano traži da mu se iste predaju nazad u posjed, i to traži predaju stvari u optimalnom stanju od tuženika te predaju svih koristi koje je tuženik imao od istih.
4. Povodom prigovora tuženika na označenu vrijednost predmeta spora u tužbi, na pripremnom ročištu utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 90.000,00 kn.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (5-6, 21-22), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela B.-B. (7-8,), izjava (9-10), zapisnik o (ranije posl.br. P-542/2020) primopredaji nekretnina (11), rješenje Zemljišnoknjižnog odjel B.-B. posl.br. Z- 1123/2019-2 od 24. siječnja 2019. godine (12), tužbu zaprimljenu kod O. suda u B.-B. posl.br. P-1084/2019 (15-18), konačan ugovor o prodaji (33- 37), kompenzacijski ugovor (38-40), rješenje O. privrednog suda Z. (41- 42), zapisnike (56-67), priznanice (69-70).
5.1. Sud nije prihvatio provoditi druge dokazne prijedloge budući su provedenim dokazima utvrđene sve relevantne činjenice za rješavanje ove pravne stvari, a drugi dokazi su irelevantni za ovu pravnu stvar.
6. U ovom postupku je sud Rješenjem posl.br. P-542/2020-10 od 02. prosinca 2021. godine bio odredio prekid postupka dok se pravomoćno ne završi postupak pod posl.br. P-1084/2019 koji se vodi kod O. suda u P.,
S. služba u B.-B., kojeg je tuženik pokrenuo u svojstvu tužitelja protiv tuženika, ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave za predmetne nekretnine.
7. Povodom žalbe tužitelja Rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž- 104/2022-2 od 24. svibnja 2023. godine preinačeno je Rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u B.-B. posl.br. P-542/2020 od 02. prosinca 2021.
godine, te je odbijen prijedlog tuženika za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.
8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
9. Predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari je vlasničko pravni zahtjev tužitelja za predaju posjeda predmetnih nekretnina, u smislu odredbe čl. 162. st. 1. u vezi s odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17 dalje: ZV), kojom vlasnik ne posjednik zahtijeva od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari.
10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (5) utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnina koje su predmet ove pravne stvari.
11. Uvidom u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela B.-B. (7-8) utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik između ostalog i predmetnih nekretnina na temelju Ugovora o prodaji od 04. rujna 1991. godine, konačnog Ugovora o prodaji od 28. veljače 1992. godine, Ugovora o kupoprodaji od 30. studenog 2000. godine i Dodatka ugovoru o kupoprodaji od 14. prosinca 2000. godine.
12. Uvidom u Zapisnik o primopredaji nekretnina (predmetnih nekretnina) utvrđeno je da je primopredaja obavljena 18. prosinca 2000. godine.
13. Uvidom u tužbu (15-18) utvrđeno je da je tuženik u svojstvu tužitelja podnio tužbu protiv tuženika - ovdje tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave za predmetne nekretnine dana 22. siječnja 2019.
(ranije posl.br. P-542/2020)
godine (koji postupak se vodi kod O. suda u P., S. služba u B.-B. pod posl.br. P-1084/2019).
14. Uvidom u tužbu (43-47) utvrđeno je da je tuženik u svojstvu tužitelja podnio tužbu protiv tuženika S. mase G. M. d.d. radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave pred T. sudom u V..
15. Uvidom u konačan Ugovor o prodaji (33-36) utvrđeno je da je između prodavatelja M. invest d.d. Č. kao prodavatelja i B. poduzeće
s.p.o. kao kupca dana 28. veljače 1992. godine sklopljen konačan Ugovor o prodaji predmet kojeg su, između ostalog, bile i predmetne nekretnine.
16. Uvidom u kompenzacijski Ugovor (38-39) utvrđeno je dana 31. prosinca 1992. godine sklopljen Ugovor između B. poduzeća s.p.o. u svojstvu dužnika i P.-trade poduzeća s.p.o. u kojem se između ostalog utvrđuje da je B. poduzeće s.p.o. vlasnik i garaže u N. oznake broj 32 (dakle, ne i garaže broj 1 i 2), a iz konačnog Ugovora o prodaji opisanog u točki 15. Obrazloženja navode se garaže broj 1, broj 2, broj 32, broj 33 i broj 34.
17. Uvidom u Rješenje Okružnog privrednog suda Zagreb od 23. kolovoza 1992. godine (41-42) utvrđeno je da se B. K. kao vlasniku poduzeća predaju između ostalog garaža oznake broj 32 (dakle ne spominje se garaža oznake 1 i 2).
18. Uvidom u Zapisnike sastavljene dana 21. rujna 2021., 17. rujna 2021., 22. rujna 2021. u predmetu posl.br. 16 P-1084/2019 koji se vodi kod Općinskog suda u P. S. služba u B.-B. utvrđeno je da su saslušani svjedoci
upravo u vezi predmetnih nekretnina, da su svjedoci iskazivali ovisno od koje strane su predloženi kao svjedoci i da nije moguće utvrditi vjerodostojnost njihovih iskaza, a za potrebe postupka predaje posjeda (u P-944/23).
19. Provedenim dokazima, materijalnim dokazima u spisu, tj. uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, a u konačnici tuženik nije osporio da je tužitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik i da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina, dakle nesporno je utvrđeno da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina koje su predmet spora, a detaljno opisane u točki I izreke ove Presude. Tuženik je priznao da je u posjedu predmetnih nekretnina.
20. Tužitelj je dokazao svoje vlasništvo izvatkom iz zemljišne knjige, dok je posjed tuženika nesporan. U smislu odredbe čl. 163. st. 1. i 2. ZV-a, tuženik je ograničen u iznošenju prigovora u sporu radi predaje posjeda, jer on ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari tj. ako ima pravo na posjed, zatim ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga da.
20.1. Iz navedenog slijedi da u ovom sporu tuženik ne može tužitelju osporavati njegovo pravo vlasništva ako nema on neko jače pravo u odnosu na tužitelja.
(ranije posl.br. P-542/2020)
20.2. Navodi tuženika u kojima obrazlaže neke njegove "zablude" vezano za broj garaže odnosno da su garaže prije postupka etažiranja imale oznaku broj 32, a nakon etažiranja oznake broj 1 i broj 2 (a sam tuženik tvrdi da je smatrao da se radi o jednoj garaži, a u konačnici upravo tuženik je priložio jedan Ugovor - Konačan ugovor o prodaji od 28. veljače 1992. godine (33-36) u kojem se navode garaže i to garaža broj 1, broj 2, broj 32, broj 33, broj 34).
21. Sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a tužitelj da bi uspio u postupku treba dokazati da su predmetne nekretnine njegovo vlasništvo i da se nalaze u tuženikovu posjedu.
22. U ovoj pravnoj stvari kako je već naprijed navedeno nesporno je utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina i da se tuženik nalazi u posjedu istih. S obzirom na navedeno, a sukladno odredbi čl. 161. i 162. ZV-a sud nije smatrao potrebnim provoditi druge predložene dokaze.
23. Glede prigovora tuženika da je on stvarni vlasnik predmetnih nekretnina te da je zbog toga i podnio tužbu koja se vodi kod Općinskog suda u B. – B. pod posl.br. P-1084/19 valja navesti da, sukladno tumačenju Županijskog suda u Rijeci u Rješenju posl.br. Gž-104/2022-2 od 24. svibnja 2023. godine pitanje vlasništva predmetnih nekretnina tužitelj je dokazao zemljišnoknjižnim izvatkom iz zemljišne knjige tj. da je tužitelj upisan zemljišnoknjižni vlasnik, a tuženik će tek eventualnim uspjehom u parnici koja se vodi pod posl.br. P-1084/2019 steći pravni osnov za upis prava vlasništva i za posjed predmetnih nekretnina.
24. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj vlasnik - upisan zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina kao i nespornu činjenicu da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina tužitelj je dokazao da je ispunio obje pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP).
25.1.Tuženik je izgubio u ovoj parnici zato je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe s PDV-om (VPS 150.000,00 kn / 19.908,42 eura) u iznosu od 622,14 eura / 4.687,50 kn, zatim (prema VPS-u 90.000,00 kn / 11.945,05 eura) za sastav podneska od 25. studenog 2021. godine 248,85 eura / 1.875,00 kn, za zastupanje na dva ročišta i to 02. prosinca 2021. i 20. rujna 2023. godine 497,71 eur / 3.750,00 kn, za sastav žalbe protiv Rješenja o prekidu postupka 311,07 eura / 2.343,75 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 225,62 eura / 1.700,00 kn odnosno sveukupni trošak u iznosu od 1.905,39 eura / 14.356,16 kn.
25.2. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika
(ranije posl.br. P-542/2020)
(Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi. Visina vrijednosti boda iznosi 1,99 eura / 15,00 kn.
26. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču-Parenzo, dana 25. listopada 2023. godine
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
DNA:
- Pun. tužitelja,
- Pun. tuženika.
