REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3227/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. I., iz P., OIB ..., koju zastupa punomoćnik F. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnica u Z., radi zaštite dostojanstva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1130/2022-3 od 24. veljače 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3326/2021-83 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1130/2022-3 od 24. veljače 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3326/2021-83 od 21. siječnja 2022. pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženik postavlja pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1.) „Je li razdvajanje radnika primjerena i prikladna zaštitna mjera poslodavca u slučaju narušenih odnosa između istih radnika proizašlih iz njihovog privatnog odnosa?“
2.) „Je li poslodavac stavio radnicu u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike temeljem spola ako joj je ponudio drugo radno mjesto iste vrste, iste plaće, koje odgovara njenoj stručnoj spremi i koje je bliže njenom mjestu stanovanja, a kako bi je zaštitio od uznemiravajućeg postupanja drugog radnika kojemu nije mogao ponuditi razmještaj na drugo radno mjesto pod istim uvjetima?“
3.) „Je li poslodavac dužan u slučaju uzajamnog uznemiravanja između radnika i radnice proizašlog iz njihovog privatnog odnosa poduzimati mjere samo prema radniku iz razloga njegove nadređenosti radnici?“
4.) „Je li postupanje poslodavca na radnom mjestu u odnosu na radnicu diskriminatorno ako to isto postupanje nije dovelo do objektivnih posljedica na rad i radne uvjete radnice?“
5.) „Predstavljaju li međusobne uvrede radnika proizašlih iz njihovog privatnog odnosa zabranjenu osnovu iz čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12)?“
6.) „Predstavlja li osobni sukob i netrpeljivost između radnika na radnom mjestu mobbing?“.
3. Nadalje, tuženik tvrdi da mu je u postupku pred sudom zbog osobito teške povrede prava na pravično suđenje i povrede prava na poduzetničku slobodu, povrijeđeno ustavno odnosno konvencijsko pravo.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Prva tri postavljena pitanja su usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega nemaju element univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Obrazloženjem tih pitanja, tuženik izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom, ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnoga prava.
7. Preostala postavljena pitanja su nejasno postavljena, pa se ne mogu smatrati pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku u sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
8. Zbog navedenoga neodlučno je pozivanje tuženika na odluke različitih županijskih sudova u smislu razloga važnosti iz čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
9. S obzirom na izloženo, prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a je neosnovan, pa je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u stavku I. izreke.
10. Nadalje, ocjena je ovoga suda da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. To iz razloga jer tuženik nije učinio vjerojatnim, da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješeno kao u stavku II. izreke.
Zagreb, 25. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
