REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3021/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. O., B. C., L., USA, zastupane po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., protiv I-tuženika T. S. C., II-tuženika G. A. C., oboje odsutni i nepoznatog prebivališta i boravišta, i III- tuženika A. C. iz M., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. L., odvjetnici u M., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 349/2022-2 od 24. siječnja 2023., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-322/2019-11 od 16. ožujka 2021., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-349/2022-2 od 24. siječnja 2023., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P- 322/2019-11 od 16. ožujka 2021. postavljajući tri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Da li se predmnijeva postojanje dobre vjere na strani tuženika pod 3. prilikom sklapanja besplatnog pravnog posla temeljem kojeg je ishodio uknjižbu prava suvlasništva na predmetu prijepora ukoliko je tuženik pod 3. sklopio taj pravni posao sa svojim ocem tj. bliskim srodnikom koji je na nepošten način stekao pravo suvlasništva na nekretnini, predmetu prijepora?
2. Da li se predmnijeva postojanje dobre vjere po načelu povjerenja u zemljišne knjige na strani tuženika pod 3. ukoliko je tuženik pod 3. bliski srodnik sa tužiteljicom to jest da li i u slučaju kada su stranke u bliskom srodstvu ponovno teret dokaza na tužiteljici da dokaže da tuženik pod 3. nije postupao u dobroj vjeri prilikom upisa svoga prava suvlasništva na predmetu prijepora u zemljišnim knjigama?
3. Da li se tuženik pod 3.može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige ukoliko isti nikada nije niti izvršio uvid u zemljišnu knjigu, radi uvida tko je uopće upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik/suvlasnik?"
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje poziva na presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž 358/2017-2 od 16. rujna 2019., dok u odnosu na treće postavljeno pitanje nije navela valjane razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Naime, prvo i drugo postavljeno pitanje polaze od pogrešne pretpostavke da je nižestupanjskim odlukama odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na temelju predmnijeve o postojanju dobre vjere po načelu povjerenja u zemljišne knjige na strani III-tuženika. Međutim, nižestupanjski sudovi su upravo ocjenom provedenih dokaza utvrdili da je III-tuženik stekao predmetnu nekretninu u dobroj vjeri od svog oca koji je bio upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine i to na temelju pravomoćne presude. Stoga navedena pitanja nisu važna za ishod predmetnog postupka.
4.3. U odnosu na treće postavljeno pitanje tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije navela niti je dostavila sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu. Stoga, to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja
.
Zagreb, 25. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
