REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-495/2023-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja A.M. iz K.K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M.G., odvjetniku u K.,

protiv tuženika D.P. d.d, Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz

O.d.Š., D. i S., Z., radi isplate, nakon održane i

zaključene glavne javne rasprave dana 25. rujna 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 25. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 5.845,77 eur / 44.044,97 kn na ime noćnog rada, prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 963,50 eur / 7.259,46 kn od 15.02.2010. god.,

- na iznos od 1.177,45 eur / 8.871,52 kn od 15.03.2010. god.,

- na iznos od 1.112,68 eur / 8.383,52 kn od 15.04.2010. god.,

- na iznos od 316,74 eur / 2.386,50 kn od 15.05.2010. god.,

- na iznos od 16,01 eur / 120,60 kn od 15.06.2010. god.,

- na iznos od 89,03 eur / 670,78 kn od 15.07.2010. god.,

- na iznos od 391,98 eur / 2.953,36 kn od 15.08.2010. god.,

- na iznos od 296,79 eur / 2.236,20 kn od 15.09.2010. god.,

- na iznos od 355,58 eur / 2.679,12 kn od 15.10.2010. god.,

- na iznos od 225,76 eur / 1.700,97 kn od 15.11.2010. god.,

- na iznos od 237,69 eur / 1.790,88 kn od 15.12.2010. god.,

- na iznos od 265,94 eur / 2.003,76 kn od 15.01.2011. god.,

- na iznos od 191,52 eur / 1.443,02 kn od 15.02.2011. god.,

- na iznos od 205,09 eur / 1.545,28 kn od 15.03.2011. god.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.732,83 eur / 28.125,00 kuna zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 895,34 eur / 6.745,94 kuna sa zatraženim kamatama.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 1. rujna 2011. i tijekom postupka tvrdi da se u razdoblju od 1. veljače 2007. do 7. ožujka 2011. nalazio u radnom odnosu kod tuženika i to na poslovima vozača. Radni odnos kod tuženika prestao mu je njegovim izvanrednim otkazom ugovora o radu od 7. ožujka 2011. zbog učestalog kršenja obveza iz ugovora o radu od strane tuženika. Iz obrazloženja navedenog otkaza proizlazi da mu tuženik za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa nije izdavao platne liste i obračun dnevnica, niti mu je isplaćivao odrađene prekovremene sate, kao i uvećanja na plaću za noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom. Također, tijekom 2008., 2009., 2010. i 2011. nije mu omogućeno da u cijelosti iskoristi svoj godišnji odmor. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 26. rujna 2023. (list 428.-429. spisa) predlaže sudu naložiti tuženiku na ime naknade za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 28. veljače 2011. isplatiti mu bruto iznos 5.845,77 eur / 44.044,97 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je tužitelj osobno potpisao svaki obračun isplaćenih plaća i preuzeo svoj primjerak obračuna. U razdoblju od 28. veljače 2011. do 7. ožujka 2011. tužitelj nije radio, već je bio na godišnjem odmoru, slijedom čega za to razdoblje nema evidencije radnog vremena. Prema Zakonu o evidenciji radnog vremena mobilnih radnika, kao i Pravilniku o prijenosu podataka o radnom vremenu mobilnih radnika, evidenciju radnog vremena dužan je čuvati dvije godine, a koje vrijeme je proteklo. Tužitelj je u razdoblju od 28. veljače 2011. do 9. ožujka 2011. koristio godišnji odmor što je vidljivo iz potvrda koje je tuženik dostavio u prilogu podneska od 7. listopada 2011. Stoga evidencija za to radno vrijeme ne postoji. Svi podaci sadržani u evidenciji radnog vremena preuzeti su iz podataka sastavljenih na temelju podataka iz kartica vozača i digitalnog tahografa, koristeći softverski program T.š.d. S. A.. Ističe da je s društvom H. d.o.o. sklopio ugovor o obavljanju usluga vođenja evidencije radnog vremena vozača i vozila – očitavanjem tahografskih listića, kopiranja i spremanja. To je društvo evidenciju radnog vremena sastavljalo isključivo i jedino na temelju podataka iz kartice vozača i digitalnog tahografa. Tužitelj je pri tome samostalno upravljao tahografom i vlastoručno vršio odabir opcija (npr. vožnja, rad, odmor) prema aktivnosti koju je u tom trenutku obavljao. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3144/11-62 od 28. rujna 2017. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 44.044,97 kuna (toč. I. izreke), dok je točkom II. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.230,00 kuna.

4. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-924/2017-2 od 8. svibnja 2019.

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 3723/2019-3 od 11. siječnja 2023. prihvaćena je revizija tužitelja, te su ukinute presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-924/2017-2 od 8. svibnja 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3144/2011-63 od 28. rujna 2017. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Proizlazi da se u spisu nalaze evidencije rada (tjedni pregledi tužitelja) za razdoblje od 4. siječnja 2010. do 28. veljače 2011., dakle nedostaje evidencija za razdoblje od 1. veljače 2007. do 3. siječnja 2010. i od 1. ožujka 2011. do 7. ožujka 2011., a koja se može utvrditi samo iz tahografske evidencije. Tuženik je predložio provesti vještačenje po vještaku prometne struke na utvrđenje ukupno plativog fonda sati na temelju priležećih tahografskih evidencija, međutim sud je raspravnim rješenjem od 1. rujna 2017. odbio navedeni prijedlog uz obrazloženje da je teret dokaza na tužitelju. Budući da je čl. 131. st. 4. Zakona o radu propisano da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. Zakona o radu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu, pa je pogrešno pravno shvaćanje da je u radnom sporu (spor u vezi s radnim vremenom) teret dokaza na tužitelju. Zbog pogrešno pravnog pristupa ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega nije moguće utvrditi osnovanost tražbine tužitelja. Kraj navedenog, Direktiva 2002/15/EZ u primjeni je od 23. ožujka 2022., međutim u punoj primjeni u Republici Hrvatskoj, danom ulaska RH u Europsku uniju (1. srpnja 2013.), te je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Zakonom o radnom vremenu ("Narodne novine" broj: 75/2013) od 7. lipnja 2013. (na snazi od 28. lipnja 2013.). Dakle, u primjeni je na odnose nastale nakon stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je naveo da se njegovo potraživanje odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2010. pa do 28. veljače 2011. i da je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno nalazu i mišljenju V.T. d.o.o. od 29. lipnja 2017., a koji nalaz je sačinjen prema podacima evidentiranim u Tjednim pregledima vozača. Stoga predlaže sudu naložiti tuženiku na ime noćnog rada, prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom isplatiti mu bruto iznos od 5.845,77 eur / 44.044,97 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

7. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i kod svih navoda iznesenih tijekom postupka.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvanredni otkaz ugovora o radu (list 3. spisa), Prijedlog nagodbe (list 4. spisa), Odluke o rasporedu i korištenju godišnjeg odmora (list 13.-17. spisa), Isplatne liste (list 18.-53. spisa), Tjedne preglede vozača (list 65.-128. spisa), Isplatne liste s rekapitulacijom isplaćenih dnevnica po putnim nalozima (list 129.-234. spisa), Tahografske listiće (list 242. spisa), Ugovor o radu od 1. veljače 2007. (list 249.-250. spisa), Ugovor broj TO 10/1- 2010od 14. travnja 2010. (list 284.-285. spisa), Prijedlog zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnilh radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevodu (list 362-384 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po V.T.d.o.o. (list 301.-319. spisa), te je saslušan tužitelj (list 236.-238. spisa).

9. Na ročištu 25. rujna 2023. odbijen je prijedlog tuženika za dodjeljivanjem dodatnog roka radi očitovanja na podnesak tužitelja od 19. rujna 2023. budući istim podneskom tužitelj već specificirani tužbeni zahtjev na iznos od 44.044,97 kuna iskazuje i dvojno u iznosu od 5.845,77 eur, dok istim podneskom ne iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze.

10. Na ročištu 25. rujna 2023. odbijen je prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku prometne struke na okolnost ukupno plativog fonda sati sukladno Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, budući je predmet spora naknada plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od 1. siječnja 2010. pa do 28. veljače 2011., a za koje razdoblje spisu prileže evidencije rada (Tjedni pregledi vozača) na temelju kojih je i provedeno financijsko vještačenje u ovom predmetu. Tužitelj ne utužuje naknadu plaće za razdoblje od 1. veljače 2007. do 3. siječnja 2010. i od 1. ožujka 2011. pa do 7. ožujka 2011., slijedom čega za navedeno razdoblje i nije bilo potrebno provoditi vještačenje tahografskih listića po vještaku prometne struke.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom plaće sa osnove prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od 1. siječnja 2010. pa do 28. veljače 2011.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2007. kao vozač, te da mu je radni odnos prestao na temelju izvanrednog otkaza od strane tužitelja kao radnika.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je na posao dolazio oko 7,00 sati ujutro u krug tvrtke "F." i čekao na utovar, nakon čega je kretao na put. Evidencija radnog vremena evidentirala se tahografskim listićem koji su oni bili obvezni predavati tuženiku, a na temelju njih se trebalo evidentirati radno vrijeme i obračunavati plaća. Radio je prekovremeno, noću i blagdanima, jer se roba u skladište K. tovarila u noćnim satima. U početku je plaća usmeno ugovorena u iznosu od 5.500,00 kuna, a kasnije u iznosu od 7.000,00 kuna, dok je prema Ugovoru o radu iznosila 2.200,00 kuna. Tuženik mu je isplaćivao samo plaću u iznosu od 2.200,00 kuna na račun, međutim nije mu isplaćivao odrađene prekovremene sate, uvećanje plaće za noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom, kao i dnevnice. Ne potražuje usmeno dogovorenu plaću, već samo dodatke koje mu tuženik nije obračunao i isplatio. Obračunske liste je samo morao potpisivati, međutim iste nije dobio. Neki potpisi na obračunskim listama nisu njegovi.

14. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru, jer je isti iskazivao objektivno, uvjerljivo i logično.

15. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ugovora o radu od 1. veljače 2007. tužitelj ima pravo na osnovnu plaću u iznosu od 2.380,00 kuna bruto, za prekovremeni rad sa uvećanjem od 35%, za rad noću sa uvećanjem od 30%, za rad nedjeljom sa uvećanjem od 35%, za rad blagdanom ili drugim zakonom utvrđenim neradnim danom sa uvećanjem od 50%.

16. I odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09., 61/11. i 73/13., u daljnjem dijelu teksta: ZR/09) za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

17. Tužitelj je kod tuženika radio kao vozač u cestovnom prometu i kao mobilni radnik, pa se u konkretnom slučaju kao lex specialis primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu ("Narodne novine", broj 60/08. i 124/10., dalje u tekstu: Zakon o radnom vremenu).

18. Sukladno čl. 3. toč. 20. Zakona o radnom vremenu radno vrijeme je vrijeme od početka do završetka rada, tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U radno vrijeme se, osim vremena provedenog u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu, ubraja i vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim vremenom, te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili istovar.

19. Sukladno čl. 3. toč. 21. "razdoblja raspoloživosti" su razdoblja koja se isključuju iz radnog vremena, a označavaju razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koje ne uključuju razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom, te razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, odnosno prije polaska ili neposredno prije samog početka utvrđenog razdoblja.

20. Odredbom čl. 3. toč. 5. Zakona o radnom vremenu propisano je da je dnevni odmor dnevno razdoblje tijekom kojeg vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom, dok je odmor neprekinuto razdoblje tijekom kojeg vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom (čl. 3. toč. 13.). Prekid vožnje je razdoblje tijekom kojeg vozač ne može upravljati vozilom ili obavljati druge poslove te koje se koristi isključivo za odmor (čl. 3. toč. 16.). Odredbom čl. 5. st. 2. Zakona o radnom vremenu radno vrijeme prekida se stankom koja traje najmanje 30 minuta, odnosno 45 minuta.

21. Prethodno citiranim odredbama Zakona o radnom vremenu vrijeme odmora i pripravnosti nije regulirano, slijedom čega valja primijeniti članak 42. st. 1. ZR-a kojim je propisano da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi obavljaju ili mjestu koje odredi poslodavac. S obzirom na navedeno, razdoblje dok je tužitelj bio na odmoru ili pripravan, odnosno vrijeme između dvije vožnje također treba uračunati u radno vrijeme radnika.

22. Nalazom i mišljenjem „V. T.“ d.o.o. od 29. lipnja 2017. (list 301.- 319. spisa) sati rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrđeni su prema podacima evidentiranim u Tjednim pregledima vozača (list 65.-128. spisa), i to u varijanti prema kojoj se u radno vrijeme uračunavaju i sati odmora između dvije vožnje, dnevnog odmora, prekida vožnje i stanke. Mišljenja je da razlika plaće, a koja se odnosi na neobračunate dodatke na plaću (za prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom i praznikom) u razdoblju od 4. siječnja 2010. do 28. veljače 2011. (ako nije trebalo obračunati i dodatak za otežane uvjete rada) iznosi 44.044,97 kuna bruto.

23. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik navodeći kako je isti sastavljen primjenom Zakona o radu kao općem propisu o radnom vremenu i plaći radnika, a ne pravilnom primjenom Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Također je skrenuo pozornost kako je vještak u svom Dopisu od 6. travnja 2017. naveo kako se evidencija radnog vremena može utvrditi samo iz tahografske evidencije.

24. Navedeni prigovor tuženika predstavlja prigovor pravne prirode, a ne prigovor koji se odnosi na predmetni izračun. S obzirom da se iz prethodno iznesenih razloga u radno vrijeme uračunavaju i sati odmora između dvije vožnje, dnevnog odmora, prekida vožnje i stanke, sud je nalaz i mišljenje V.T. d.o.o. od 29. lipnja 2017. prihvatio kao stručan i objektivan.

25. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je vještak u svom Dopisu od 6. travnja 2017. naveo kako se evidencija radnog vremena može utvrditi samo iz tahografske evidencije, budući je u istom dopisu vještak naveo kako nedostaju evidencije rada tužitelja za razdoblje od 1. veljače 2007. do 3. siječnja 2010. i od 1. ožujka 2011. do 7. ožujka 2011., pa da se slijedom toga ne može izraditi nalaz za to razdoblje, dok se nalaz može izraditi za utuženo razdoblje (od 4. siječnja 2010. pa do 28. veljače 2011.) za koje postoje evidencije vožnje.

26. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i istome dosuditi bruto iznos od 5.845,77 eur / 44.044,97 kuna, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

27. Sukladno odredbi čl. 84. stavak 3. ZR-a plaća za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, slijedom čega su tužitelju na pojedinačne mjesečne iznose zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) dosuđene od 15.-og u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavljen rad pa do isplate.

28. Odluka o stopi temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632,

URBROJ: 513-07-21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., u daljnjem dijelu teksta: OT/12) prema vrijednosti predmeta spora.

31. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/12), sastava podnesaka od 5. listopada 2011., 1. ožujka 2012., 15. travnja 2016., 15. lipnja 2016. i 19. rujna 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12), pristupa na ročište 4. studenog 2011., 2. ožujka 2012., 18. rujna 2013., 11. veljače 2016., 3. listopada 2016., 1. rujna 2017. i 25. rujna 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12), pristupa na ročište za objavu presude 28. rujna 2017. (50 bodova prema Tbr. 9/3 OT/12 umjesto traženih 100 bodova), sastava podneska od 9. studenog 2011. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/12 umjesto traženih 50 bodova), sastava podneska od 23. rujna 2013. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/12), sastava podneska od 11. srpnja 2017. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/12 umjesto traženih 100 bodova), sastava žalbe od 6. listopada 2017. (100 bodova prema Tbr. 10/1 OT/12) te sastava izvanredne revizije od 1. srpnja 2019. (150 bodova prema Tbr. 10/6 OT/12) što uz vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kuna (Tbr 50. OT/12) ukupno iznosi 3.334,66 eur / 25.125,00 kuna, kojem iznosu valja pribrojati i troškove vještačenja u iznosu od 398,17 eur. Slijedom navedenog, valjalo je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuditi iznos od 3.732,83 eur / 28.125,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), kao pod točkom III. izreke presude.

32. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 25. rujna 2013. i 25. travnja 2017., jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok mu troškovi sastava podnesaka od 21. studenog 2017. i 4. rujna 2020. nisu priznati, jer isti ne prileže spisu. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka ukazuje se previsoko postavljenim u odnosu na važeću Tarifu. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka valjalo odbiti za iznos od 895,34 eur / 6.745,94 kuna sa zatraženim kamatama, kao pod točkom IV. izreke presude.

33. Tuženik je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti kao pod točkom V. izreke presude.

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. listopada 2023.

Sutkinja: Ruža

Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika