Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Kž-167/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. J., zbog kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-123/2021- 12 od 23. rujna 2022., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog Z. J., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Čakovcu, presudom od 23. rujna 2022., je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08) presudu o kaznenom nalogu istoga suda broj: K-123/2021-3 od 3. studenog 2021., stavio izvan snage. Potom je optuženog Z. J. proglasio krivim zbog kaznenog djela protiv okoliša, ubijanjem i mučenjem životinja iz čl. 205. st. 1. KZ/11, te mu je na temelju istog zakonskog propisa izrekao novčanu kaznu od 100 dnevnih iznosa u visini od 133,00 (sto trideset i tri) kune / 17,65 (sedamnaest eura i šezdesetpet centi) eura[1] , što iznosi 13.300,00 (trinaest tisuća i tristo) kuna / 1.765,21 (tisuću sedamsto šezdeset i pet eura i dvadeset i jedan cent) eura.

1.1. Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 optuženik je izrečenu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 4 (četiri) mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11, ako ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. ovoga Zakona, izrečena novčana kazna naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, ako je optuženik u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji mu je određen presudom.

1.3. Na temelju čl. 43. st. 2. i st. 3. KZ/11 ako se izrečena novčana kazna u roku od 3 mjeseca neće moći prisilno naplatiti, sud će je uz pristanak optuženika zamijeniti radom za opće dobro, a ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

1.4. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženog Z. J. je trajno oduzeta lovačka puška sa užlijebljenom cijevi, marke Lakefield 64B, tvorničkog broja L108993, koja je od njega privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU međimurske, PP Mursko Središće serijskog broja: 01117637 od 25. ožujka 2021., te postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Izvršenje se po pravomoćnosti presude povjerava PU međimurskoj.

1.5. Na temelju čl. 158. st. 1. i st. 2. ZKP/08 oštećeni S. K. i S. V. su upućeni u parnicu s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom.

1.6. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi Z. J. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,72 (sto trideset dva eura i sedamdeset i dva centa) eura, u korist proračunskih sredstava, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom prisilne naplate.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi Z. J. putem branitelja G. R., odvjetnika, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe ili, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu u odgovoru na žalbu predlaže da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-191/2023-3 od 7. ožujka 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba je osnovana.

6. Optuženik je u pravu kada u žalbi smatra da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuje kao pogrešno.

Konkretno, pogrešnim smatra utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je kritične zgode postupao bez opravdanog razloga pri čemu upire na svoju obranu u kojoj je pojasnio da je psa ustrijelio kada je ovaj režeći krenuo prema njemu, te da takvu njegovu obranu podupiru i svjedoci H. S. i M. J..

S druge strane, žalitelj primjećuje da osim nesporne činjenice da je ustrijelio psa, ne postoji niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se takva njegova obrana mogla isključiti kao nevjerodostojna i neistinita.

6.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da prvostupanjski sud svoje zaključke o postojanju spornih činjenica u ovom predmetu suštinski izvodi na temelju utvrđenja da optuženik nije dokazao navode iz svoje obrane da je pas kojeg je ustrijelio bio u gateru i da je režeći krenuo prema njemu, te da iskazi svjedoka koji podupiru takvu njegovu obranu nisu podudarni u svim detaljima.

Međutim, takav način utvrđivanja postojanja odlučnih činjenica je pogrešan i protivan jednom od temeljnih načela kaznenog postupka propisanog u čl. 3. st. 2. ZKP/08 prema kojem je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženika na tužitelju, osim ako zakonom nije drugačije propisano, a o kakvoj iznimci se u ovom slučaju ne radi.

Shodno tome, a imajući dodatno u vidu i načelo nevinosti propisano u čl. 3. st. 1. ZKP/08 prema kojem je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja, optuženik u konkretnom slučaju nije bio dužan s izvjesnošću dokazati ključne navode iz svoje obrane, konkretno one kojima osporava bitno obilježje predmetnog kaznenog djela – da je inkriminiranu radnju poduzeo bez opravdanog razloga, već je dovoljno da ih učini logičnim, životnim i razumno mogućim.

Naime, iz ranije spomenutih načela jasno proizlazi da optuženik nije dužan dokazivati svoju nevinost, već sasvim suprotno tome, da je ovlašteni tužitelj, na čijoj strani leži teret dokazivanja, dužan podastiranjem afirmativnih dokaza na izvjestan način uvjeriti sud o postojanju odlučnih činjenica koja tvore obilježja kaznenog djela za koje optuženika tereti u optužnici, i time ujedno ukazati na nevjerodostojnost i neistinitost obrane optuženika koji poriče počinjenje djela.

Pored toga, ovaj žalbeni sud uočava da sud prvog stupnja svoj zaključak o postojanju navedene sporne činjenice gradi i na pretpostavci, konkretno da je optuženik uslijed prethodnog nemilog događaja u kojem su mu nepoznate životinje ubile tri košute bio uznemiren i ljut, zbog čega je nakon toga pojačano pazio na svoj gater ne bi li uočio životinje koje su mu nanijele štetu, s posljedicom da je kritične zgode pucao u pse.

S time u svezi valja podsjetiti da se zaključci o odlučnim činjenicama ne mogu zasnivati na pretpostavkama već na afirmativnim dokazima koji ili izravno upućuju na postojanje određene odlučne ili važne činjenice ili pak na postojanje činjenica – indicija koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti čine tzv. zatvoreni krug indicija iz kojeg kao jedini logičan, razuman i životan slijedi zaključak o postojanju odlučne ili druge važne činjenice koja se utvrđuje.

Slijedom svega navedenog optuženik u žalbi s pravom primjećuje da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, osim što zaključuje da optuženik nije dokazao svoju obranu u kojoj je u bitnome tvrdio da je psa ustrijelio kada je ovaj režeći krenuo prema njemu te da iskazi svjedoka koji takvu njegovu obranu podupiru nisu u svim detaljima podudarni, ne navodi niti jedan afirmativni dokaz, odnosno dokaze koji bi takvu njegovu obranu (kao i iskaze svjedoka koji ju podupiru) na izvjestan način opovrgavali, posebice kada se dodatno ima u vidu činjenica da su sporni psi kritične zgode bili bez nadzora te da su bez znanja i dopuštenja optuženika ušli na njegov posjed.

Stoga je žalitelj u pravu kada smatra da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuje kao pogrešno.

11. Stoga je slijedom svega navedenog, a sukladno ovlaštenju iz čl. 483. st. 1. ZKP/08, valjalo prihvatiti žalbu optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ove odluke.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, te potom na temelju pažljive i kritične analize i ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj vezi, utvrditi postojanje/nepostojanje svih odlučnih činjenica u ovom predmetu, imajući pritom posebice na umu načela koja se prethodno istaknuta u ovoj odluci, te donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08.

U Varaždinu 25. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko, v.r.