Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-46/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Josite Begović kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. J. iz G. R., OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u S., protiv tuženika Dom za odrasle osobe S. S. I. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7819/2020-20 od 29. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7819/2020-20 od 29. studenog 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 24.08.2020.g. kojom je tuženik Dom za odrasle osobe „S.“, S.. I. Z., OIB:… otkazao tužiteljici V. J., G. R., OIB: … Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 31.12.2016.g.

II/ Utvrđuje se da je radni odnos tužiteljice prestao dana 26.08.2020.g.

III/ Nalaže se tuženiku Dom za odrasle osobe „S.“, S.. I. Z., OIB:… da tužiteljici V. J., G. R., OIB: … isplati naknadu štete u visini osam prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca, odnosno iznos od 46.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 postotna poena (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima) sve do isplate, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka koliko ih obredi sud sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 postotna poena (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima) sve do isplate, sve u roku od 8 dana.“

2. Ujedno je naloženo tužiteljici platiti parnične troškove tuženiku u svoti od 912,47 EUR/6.875,00 HRK.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Tuženik je odgovorio na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. kolovoza 2022. tuženik je otkazao tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu čistačice zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa jer nije prijavila kontakt sa potencijalno zaraženom osobom virusom SARS-Cov-2 već je dolazila na rad usprkos toj činjenici i tako pokazala nemar i nesavjesnost prema radnom mjestu i poslodavcu što je čini nepodobnom za rad u Domu za odrasle osobe u kojem su bile propisane stroge preventivne epidemiološke mjere s ciljem zaštite zdravlja korisnika i u kojem je zdravlje korisnika moralo biti prioritet. U odluci se navodi da je tužiteljica bila u kontaktu sa sinom svoje sestre J. R., također zaposlenice doma, za koga je 21. kolovoza 2020. utvrđeno da je pozitivan na virus SARS-Cov-2 tj. koronavirus a tužiteljica je bila s njim u kontaktu 17. kolovoza 2020. kojom prigodom ga je masirala kako bi mu ublažila glavobolju, što znači da je imala saznanja o bolesti nećaka, a u odluci se navodi da je također bila s njim u kontaktu na organiziranom jednodnevnom izletu autobusom 9. kolovoza 2020.

8. Tužiteljica tvrdi da je odluka o izvanrednom otkazu nezakonita jer joj nije omogućeno da iznese svoju obranu prije nego što je donesena odluka, te da se razlog otkaza ne može smatrati teškom povredom radnog odnosa zbog kojeg je moguć izvanredni otkaz ugovora o radu, tvrdeći da nije mogla prijaviti poslodavcu da je njen nećak N. R. zaražen koronavirusom prije nego što je istome dijagnosticirana bolest.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je Protokolom postupanja za vrijeme epidemije bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-Cov-2 u domu za psihički bolesne odrasle osobe od ožujka 2020. (dalje: Protokol) propisano da su svi zaposlenici obvezni obavijestiti poslodavca ukoliko oni ili njihovi ukućani razviju simptome Covida- 19 ili su bili u kontaktu s potencijalno oboljelom/oboljelom osobom, osobom kojoj su izrečene mjere samoizolacije ili boravili na potencijalno rizičnom mjestu;

- da je putem aplikacije Viber za grupu Dom skupnjak-info, čiji su članovi radnici tuženika, upućena poruka slijedećeg sadržaja: „Sukladno tome, svatko tko je za vrijeme odsutnosti boravio na rizičnom mjestu, bio u kontaktu s potencijalno oboljelom/oboljelom osobom, razvio simptome COVID – 19 ili smatra da se treba testirati iz nekih drugih razloga, potrebno je prije povratka na posao obaviti test na COVID – 19 i nalaze testa dostaviti poslodavcu.“, a iz korespodencije proizlazi da su radnici tuženika redovito obavještavani o mjerama sprječavanja zaraze i upozoravani na potrebu prijave kontakata sa zaraženom osobom, te im je jasno naznačeno da je pripremljen protokol koji su morali pročitati i postupati u skladu s njim;

- da su svjedoci N. F., M. B., B. Ž., J. R. potvrdili da su svi radnici bili upoznati sa protokolom i da su svi morali prijaviti ukoliko su oni ili njihovi ukućani razvili simptome Covida ili su bili sa potencijalno oboljelom osobom;

- da je N. R. imao temperaturu u srijedu 19. kolovoza 2020., a prije toga je imao glavobolju u petak koja je prestala kada je popio tabletu da bi se opet pojavila u ponedjeljak, 17. kolovoza 2020, kada je tužiteljica došla kod njega u posjetu te mu zbog glavobolje izmasirala glavu;

- da se N. R. testirao 20. kolovoza 2020. a slijedećeg dana dobio je pozitivan rezultat;

- da je tužiteljica tek na poziv i upit zz tuženika potvrdila da je bila u kontaktu sa N. R. a to je bilo 21. kolovoza 2020.;

- da je svjedokinja M. B., koja radi kod tuženika kao socijalni radnik, tužiteljicu često upozoravala usmeno na obvezu nošenja maske na licu jer je tužiteljica imala običaj masku nositi ispod brade te da je njen odnos inače prema cijeloj situaciji u vezi sa koronavirusom bio neodgovoran;

- da se kod tužiteljice nije razvila bolest;

- da tuženik nije omogućio iznošenje obrane tužiteljici jer je smatrao da to nije opravdano s obzirom na činjenicu da se gubitak povjerenja ne može nadomjestiti nikakvom obranom niti tužiteljica može vratiti vrijeme unatrag i pravovremeno obavijestiti tuženika o bliskom kontaktu sa potencijalno zaraženom osobom.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer nije prijavila kontakt sa potencijalno oboljelom osobom tj. osobnom koja ima simptom koji se povezuje sa bolesti Covid-19 iako je to bila dužna uraditi sukladno Protokolu zbog čega je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužiteljicu. Tužiteljica je svojim postupanjem potencijalno dovela u životnu opasnost štićenike tuženika koji čine rizičnu skupinu za zarazu. Pri tome sud smatra da je neodlučno da je kasnije testiranjem utvrđeno da tužiteljica nije zaražena jer je ona imala obvezu prijave kontakta sa potencijalno zaraženom osobom u trenutku kada je taj kontakt i ostvarila, a to je bilo 17. kolovoza 2020., a što N. R. sa simptomom glavobolje jest. Prvostupanjski sud smatra da je postupanjem tužiteljica počinila osobito tešku povredu radne obveze uslijed čega je tuženik s pravom izgubio povjerenje i utemeljeno otkazao ugovor o radu jer uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Odluka je donesena temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, i 98/19 – u daljenjem tekstu: ZR) kojim je propisano da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Odluka suda je pravilna.

12. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Presuda ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

13. Žaliteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. u vezi sa člankom 7. stavak 3. ZPP-a. Povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a je samostalna povreda odredaba parničnog postupka, a kada žaliteljica ukazuje na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 7. stavak 3. ZPP-a valja navesti da se radi o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. ZPP-a), koja postoji kada sud odluku temelji na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije bila dana mogućnost da se izjasne i koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke. Žaliteljica nije konkretizirala ovu povredu odredaba parničnog postupka a ovaj sud nije našao da je ta povreda i počinjena. Ako je žaliteljica mislila da je povreda počinjena na način da joj nije omogućeno iznošenje obrane tvrdeći pri tom da nije točno da bi joj poslodavac omogućio iznošenje obrane putem telefona, valja reći da se ne radi o povredi pravila ZPP-a, već se radi o obvezi poslodavca da prije otkazivanja ugovora o radu omogući zaposleniku iznošenje obrane u smislu članka 119. stavak 2. ZR-a, koja može utjecati na valjanost otkaza. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo da je omogućio iznošenje obrane telefonskim putem niti je presuda utemeljena na toj činjenici.

14. Ovaj sud, kao i prvostupanjski nalazi da je tužiteljica, propustivši prijaviti kontakt sa nećakom N. R. ostvaren 17. kolovoza 2020. koji je tada imao glavobolju, kao što ju je imao i tri dana ranije, a kojom prigodom je ostvarila i fizički kontakt tako što mu je izmasirala glavu, počinila tešku povredu radne obveze jer je obveza prijave kontakta bila propisana Protokolom i uputom poslodavca, čime je počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pored Protokola kojim je bila jasno propisana obveza prijave kontakta sa potencijalno zaraženom osobom, tuženik je uputama nadležnog ministarstva i HZJZ gotovo na dnevnoj bazi upozoravao zaposlenike na obveze potrebne za zaštitu korisnika doma zbog zaraze koronavirusom, sve s ciljem zaštite korisnika doma koji su bili osobe starije životne dobi i bolesni, dakle radilo se o rizičnoj skupini. Za primijetiti je da je i odnos tužiteljice prema obvezama koje su nastale zbog pandemije bio nemaran, pa tako nije na pravilan način koristila masku za lice a tijekom parnice ustvrdila je da nije bila dužna prijaviti kontakt sa potencijalno zaraženom osobom, iako je ta obveza proizlazila iz Protokola.

15. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u situaciji kada je tuženik izgubio povjerenje u tužiteljicu nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući iznošenje obrane u smislu članka 119. stavak 2. ZR-a jer se gubitak povjerenja ne može nadomjestiti nikakvom obranom niti je na taj način mogla biti otklonjena njena pogreška.

16. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako nisu pri tom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje u žalbi, a ni one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a to je valjalo žalbu odbiti i presudu potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

17. Budući je u cijelosti izgubila spor pravilno je naloženo tužiteljici platiti i parnične troškove.

18. Zahtjev žaliteljice za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan jer je i njezina žalba odbijena.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka što se odnose na sastav odgovora na žalbu je valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

20. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 25. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović, v.r.