Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-55/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić, kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-8/2018-24 od 23. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog T. Š. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu optuženi T. Š. proglašen je krivim zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP-a u iznosu od 6.748,80 kuna/895,72 eura i trošak paušala iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a u iznosu od 700,00 kuna/92,91 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, po branitelju Ž. Š., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe ili da sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podnijelo je odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Odgovor na žalbu dostavljen je optuženiku i njegovom branitelju.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja spis vratilo sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a optuženik nalazi u tvrdnji da je izreka presude proturječna razlozima presude, kao i da nisu izloženi razlozi o svim odlučnim činjenicama, odnosno da su izneseni razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni tako da se presuda ne može ispitati.

7. Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama optuženika, prema ocjeni ovog suda, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razumljiva je i ne sadrži proturječnosti, te ne postoje niti proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude i izreke presude, tako da se može ispitati, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva optuženik.

8. Žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističući da izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo, žalitelj argumentira činjenicom da je u spis dostavljen dokaz da je oštećeni J. F. osposobljen za rad na siguran način na tračnoj pili na kojoj je došlo do ozljeđivanja radnika, a što je jedina protupravnost koja se stavlja na teret optuženiku.

9. U odnosu na žalbene tvrdnje da je oštećenik u inkriminirano vrijeme bio osposobljen za rad na siguran način na tračnoj pili kod poslodavca trgovačkog društva V. Š. C. T. d.o.o., u kojem društvu je optuženik kao direktor društva bio odgovorna osoba, upućujući na Uvjerenje br. U-S3-9008/13-Z od 26. siječnja 2009., prvostupanjski je sud pravilno analizirao i prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje za zaštitu na radu B. K., te svjedoka M. D. koji je kao inspektor zaštite na radu postupao u ovom predmetu nakon događaja i iste iskaze doveo u vezu s priloženom materijalnom dokumentacijom i iskazom oštećenika koji izričito navodi da nije prošao potrebno osposobljavanje, a za koje poslove je procjenom rizika poslodavca utvrđeno da su poslovi s posebnim uvjetima rada.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je oštećenik prema ugovoru o radu bio zaposlen na radnom mjestu dorade i pakiranja gotove robe, za što je radnik bio osposobljen za rad na siguran način, te ovi poslovi ne uključuju rad na tračnoj pili za koju su potrebni posebni uvjeti rada u pogledu dobi, stručnih sposobnosti te zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti, time da je rok za ponovnu provjeru zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti radnika 48 mjeseci, kako je to navedeno i u procjeni rizika za to radno mjesto, a koja procjena je priložena u spisu.

9.2. Analizirajući Uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način od 26. siječnja 2009., na koje se poziva obrana u smislu da je oštećenik bio osposobljen za rad na tračnoj pili u društvu poslodavca, a koje Uvjerenje nije predočeno prilikom inspekcijskog nadzora, što bi bilo logično ukoliko se dogodi nesreća na radu na tom stroju, već je naknadno dostavljeno tijekom sudskog postupka, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio iskaz svjedoka M. D., koji je nakon stradavanja oštećenika na tom stroju, inspekcijskim nadzorom utvrdio da poslodavac nije dostavio valjanu dokumentaciju o stručnoj osposobljenosti radnika na tom stroju, ali i nalaz i mišljenje vještakinje za zaštitu na radu B. K., koja je zaključila da Uvjerenje kao takvo nije važeće, jer radnik uz uvjerenje i zapisnik o osposobljenosti, mora posjedovati i liječničku svjedodžbu medicine rada za to radno mjesto, a isto poslodavac nije dostavio. Osim toga, optuženik je u svom iskazu naveo da „nije razmišljao“ je li oštećenik osposobljen za rad na ovoj tračnoj pili, budući je on od ranije radio u tom društvu i ima iskustva u metalskoj struci, te je tek na dan spornog događaja provjeravao dokumentaciju za oštećenika i utvrdio da nije završio školu za metalsku struku, što sve upućuje na propust optuženika da provjeri je li oštećenik stručno osposobljen za rad na takvom stroju i osigura njegovo osposobljavanje, uz uvjet da je oštećenik uopće zdravstveno sposoban za rad na takvom stroju s posebnim uvjetima rada.

9.3. Imajući u vidu naprijed navedeno, uvjerljiv je iskaz oštećenog J. F., kada navodi da nije prošao osposobljavanje za rad na siguran način na stroju - tračnoj pili sukladno zakonskim propisima, kao ni zdravstveni pregled za rad na takvom stroju s posebnim uvjetima rada, pa je upućivanjem oštećenika na rad na tom stroju na poslovima rezanja komada čelika, optuženik, iz nehaja, propustio postupiti po propisima o zaštitnim mjerama. Budući je oštećenik obavljajući posao na tom stroju zadobio teške tjelesne ozljede na prstima lijeve šake, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su postupanjem optuženika, po čijem je nalogu oštećenik upućen na rad na taj stroj, ostvarena sva bitna obilježja teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11.

10. Drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11.

11. Žalbene razloge zbog odluke o kazni optuženik nije posebno obrazlagao, pa imajući u vidu sve okolnosti od značaja za odmjeravanje kazne utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje optuženika, uz izricanje temeljem čl. 56. KZ/11. uvjetne osude, na način da se ista kazna neće izvršiti ukoliko optuženik kroz rok provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

11.1. Stoga je neosnovana žalba optuženika da je izrečena kaznena sankcija prestroga, budući je prvostupanjski sud pravilno ocijenio olakotne okolnosti kod optuženika u vidu ranije neosuđivanosti, dok nije našao nekih otegotnih okolnosti.

11.2. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne te o svrsi kažnjavanja, izrečena kaznena sankcija izrazit će društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

12. U odnosu na žalbene navode zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, drugostupanjski sud nalazi da je optuženik, koji je proglašen krivim, pravilno obvezan temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 6.748,80 kuna/895,72 eura, koji su nastali u ovom kaznenom postupku, a odnose se na troškove provedenih vještačenja, te s naslova paušala iznos od 700,00 kuna/92,91 euro, pri čijem se odmjeravanju imalo u vidu složenost i trajanje postupka, kao i materijalne prilike optuženika, koji je zaposlen i ostvaruje redovita primanja, te je dužan snositi i troškove s naslova nužnih izdataka oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika o čijoj će visini sud odlučiti posebnim rješenjem.

13. Iz navedenih razloga, budući žalba optuženika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP-a presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 25. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar v. r.