Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11610/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LJ.Š. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. M.Č. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 18. listopada 2022., broj: 38. Pp-3331/2021-8, u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.Č. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. M.Č. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 20 eura (dvadeset eura)/150,69 kuna (sto pedeset kuna i šezdeset devet lipa)[1] , u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 18. listopada 2022., broj: 38. Pp-3331/2021-8 proglašeni su krivim okr. LJ.Š. i M.Č. da su, na način činjenično opisan u izreci presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je, primjenom propisa o ublažavanju kazne, okr. LJ.Š. izrečena novčana kazna 700,00 kuna/92,91 eura, a okr. M.Č. novčana kazna 1.500,00 kuna/199,08 eura, koju su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obavezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna/26,54 eura, svaki okrivljenik.
2. Protiv te presude okr. M.Č. osobno je u odnosu na sebe pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se ponovno razmotri visina njegove kazne.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okr. M.Č. navodi da određeni iznos novčane kazne nije u mogućnosti platiti budući da od mirovine 2.900,00 kuna plaća stan 1.500,00 kuna, režije oko 600,00 kuna, tako da cijeli mjesec živi od 700,00-800,00 kuna, ostaje mu samo za hranu, tako da jedino može eventualno ići u zatvor.
5.1. Međutim, uz puno uvažavanje žalbenih navoda, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okr. M.Č. za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka te je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
5.2. Za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificirani oblik ponovljenog osnovnog prekršaja iz čl. 22. st. 1. istog Zakona, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna od najmanje 6.000,00 kuna (do zakonskog maksimuma od 50.000,00 kuna) ili kazna zatvora najmanje 30 dana, pa izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i novčanu kaznu izrečenu znatno ispod zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj. Prvostupanjski je sud prilikom odmjere visine kazne cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, priznanje prekršaja i da je umirovljenik sa mirovinom oko 2.500,00 kuna te mu izrekao novčanu kaznu ispod proisane, smatrajući da će se i ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.
5.3. Dakle, prvostupanjski je sud prilikom odmjere vrste i mjere kazne cijenio materijalno stanje koje okrivljenik ponavlja u žalbi i isto je bilo poznato prvostupanjskom sudu prilikom donošenja odluke. Po ocjeni ovog suda, okolnosti koje se ističu u žalbi, a već su cijenjene od prvostupanjskog suda, našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni i ista je primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a nove naročito olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem.
5.4. Napominje se žalitelju da je loše materijalno stanje, koje bi bilo možebitno razlog da daljnje ublažavanje novčane kazne, ostalo na razini paušalnog isticanja, budući da navode žalbe nije potkrijepio materijalnim dokazima o svom imovnom stanju.
6. Treba navesti da je ovaj drugostupanjski sud vodio računa da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži minimum i neznatno blaži maksimum novčane kazne. Ovaj sud je razmatrao da li bi na temelju odredbi čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona trebalo u ovom slučaju trebalo primijeniti taj Zakon, međutim smatra da, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, „novi“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji nije blaži za okr. M.Č., budući mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna znatno ispod propisanog posebnog minimuma.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. listopada 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
