REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-859/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Z.-C., vlasnice obrta za trgovinu i upravljanje nekretnina D., R., OIB ..., koju zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica u R., protiv tuženika B. H. iz G., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1081/2020-2 od 25. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-443/2020-4 od 6. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1081/2020-2 od 25. ožujka 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1231/2018 od 3. kolovoza 2018. ukida u cijelosti te se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da se održava na snazi navedeni platni nalog u dijelu u kojim se nalaže tuženiku tužiteljici platiti 5.318,82 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kako je to specificirano u izreci presude. Također naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 6.625,00 kn.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2983/2021-2 od 15. veljače 2022. dopušteno je tuženiku podnijeti reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pravnog pitanja:

„Kad jedna stranka osporava vjerodostojnost potpisa na neovjerenoj ispravi na kojoj druga stranka temelji svoje potraživanje, na kojoj stranci je teret dokaza da su osobe koje su navedene u ispravi vlastoručno potpisale ispravu?“.

4. Na temelju navedenog dopuštenja, tužena je podnijela reviziju zbog dopuštenog pravnog pitanja, s prijedlogom ovom sudu ukinuti presudu suda drugog stupnja, po potrebi i presudu suda prvog stupnja, i vratiti predmet na ponovno suđenje, a u svakom slučaju prihvatiti reviziju te odgovoriti na revizijsko pitanje.

5. U svom podnesku kojim odgovara na navode revizije, tužiteljica predlaže odbiti reviziju u ovom predmetu uz naknadu troška tužiteljici.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice vlasnice obrta za trgovinu i upravljanje nekretnina, da joj tuženik kao vlasnik stana, odnosno suvlasnik stambene zgrade na adresi ... u K., na ime neplaćene zajedničke pričuve, za razdoblje od listopada 2016. do lipnja 2018.. isplati 5.318,82 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

8.1. U tijeku postupka sudovi su izvršili uvid u Aneks međuvlasničkog ugovora suvlasnika stambene zgrade u K., ..., od 30. svibnja 2015., kojim je čl. 1. ugovoreno da je odlukom nadpolovične većine suvlasnika, otkazan ugovor o upravljanju sa dosadašnjim upravljanjem M. d.o.o., pa je za novog upravitelja izabrana tužiteljica D. Z.-C. vlasnica obrta za trgovinu i upravljanje nekretninama D. Na temelju te odluke povjerenik zgrade P. R. bio je ovlašten sklopiti ugovor o upravljanju s novim upraviteljem, tužiteljicom.

8.2. Tijekom postupka koji je prethodio pobijanoj odluci, tuženik je smatrao da tužiteljica ničim nije dokazala tvrdnju da je upravitelj stambene zgrade u K., jer je dostavila Aneks međuvlasničog ugovora za koji tuženik osporava autentičnost potpisa suvlasnika.

8.3. Dakle, među strankama je bilo sporno na kome je teret dokazivanja da potpisi na Aneksu pripadaju suvlasnicima predmetne zgrade.

9.1. Prema shvaćanju suda prvog stupnja, teret dokazivanja navedenih činjenica o kojima ovisi zaključak je li Aneks ugovora sklopljen ili nije, je na tužiteljici. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pozivom na odredbu čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zaključio, obzirom na činjenicu da tužiteljica nije predložila dokaze radi utvrđivanja navedene činjenice, da osobe u Aneksu ugovora nisu potpisali isti, slijedom čega da tužiteljica nije upravitelj navedene stambene zgrade, zbog čega je odbio njen zahtjev.

9.2. Nasuprot tome, sud drugog stupnja smatra da je pogrešan stav prvostupanjskog suda, jer da je upravo tuženik trebao dokazati, predlaganjem saslušanja suvlasnika kao svjedoka, grafološkim vještačenjem njihovog potpisa ili drugim dokaznim sredstvima svoje tvrdnje, da ti propisi nisu autentični.

10. Za odgovor na postavljeno pitanje treba krenuti od odredbe čl. 219. st. 1. ZPP koja propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11.1. U ovom predmetu među strankama je sporno je li većina suvlasnika potpisala, dakle sklopila Aneks ugovora kojim je tužiteljica postala novi upravitelj stambene zgrade u K. Obzirom na to, da je navedena činjenica sporna, pozivom na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP kako ona glasi, tu činjenicu je trebala dokazati tužiteljica.

11.2. U presudi ovog suda poslovni broj Revt 170/06 od 7. listopada 2008. izraženo je pravno shvaćanje, da kad se u parnici pojavi pitanje postojanja potpisa tuženika na ispravi, na tužitelju je teret dokaza da se na toj ispravi nalazi potpis tuženika u smislu, odredbe čl. 219. st. 1. ZPP (tako i u Rev 932/2021 ispravljenog u Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022.).

12. Ovo pravno shvaćanje, može se proširiti na teret dokazivanja potpisa treće osobe na ispravi, a ne samo tereta dokaza potpisa tuženika. Naime, teret dokaza o postojanju tzv. pozitivne činjenice, u ovom slučaju da je treća osoba vlastoručno potpisala spornu izjavu leži na tužitelju, jer tuženik niti ne može dokazati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu tj. činjenicu koja ne postoji, u ovom potpisali Aneks ugovora.

slučaju da suvlasnici nisu

13. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja pogrešno je primijenio odredbu čl. 219. st. 1. ZPP što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite presude, čime je u postupku pred sudom drugog stupnja ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP.

14. Zbog toga valjalo je pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 25. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.