REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 5287/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. M. Lj. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lj. - V. & P. d.o.o. S., protiv tuženika Dječji vrtić P. iz V., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnice E. K.-B. i M. B. P., odvjetnice u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1355/2019-2 od 17. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-370/2018 od 12. srpnja 2019., na sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu zaključenog dana 2. siječnja 2013. godine, koji je tuženik dao tužiteljici dana 7. prosinca 2017. godine svojom odlukom Klasa: 601-05/17-01/221 urbr: 2195/01-222-02-17-01, te odlukom Klasa: 601-05/18-01/1, ur.br: 2195/01-222-02-18-1 od dana 3.1.2018. godine, pa radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti tužiteljicu na posao računovođe sve sukladno ugovoru o rad od dana 2.1.2013, godine pod oznakom klasa: 601-01/2013- 203 ur.br. 2195/01-222-01-2013 i u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak spora s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate."

2. Nalaže se tužiteljici u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.''

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

''Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-370/18 od 12. srpnja 2019.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.''

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, podredno ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu, a donesene na temelju odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17- dalje: ZR) i vraćanje na rad kod tuženika na temelju odredbe čl. 124. st. 1. ZR.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužiteljica na temelju ugovora o radu od 2. siječnja 2013. bila zaposlena kod tuženika i obavljala je poslove radnog mjesta računovođe; da je tuženik ovaj ugovor o radu otkazao odlukom od 7. prosinca 2017. zbog poslovno uvjetovanih razloga budući da je na temelju Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 28. rujna 2017. zbog promjene u organizaciji rada i poslovanja ukinuto radno mjesto računovođe, a nema poslova na koje bi ju bilo moguće rasporediti; da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom; da je odlukom tuženika od 3. siječnja 2018. odbijen kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava tužiteljice protiv odluke o otkazu od 7. prosinca 2017.; da tuženik nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije na istim poslovima zaposlio drugog radnika tj. da nije postupio suprotno odredbi čl. 115. st. 5. ZR, već je obavljanje računovodstvenih usluga povjereno Poduzetničkom centru Vrgorac. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je u konkretnom slučaju ostvaren organizacijski razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. ZR kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), pa slijedom toga odbijaju tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Tužiteljica ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ističući da nižestupanjski sudovi nisu dali valjane razloge opravdanosti otkaza ugovora o radu, te revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 115. st. 1. t. 1. i čl. 115. st. 2. ZR koji obrazlaže tvrdnjom da nije prestala potreba za obavljanjem računovodstvenih poslova te da su kod tuženika postojala druga slobodna radna mjesta za poslove koje je ona nakon otkazivanja mogla obavljati, a nisu joj ponuđeni.

11.1. Neosnovano revidentica ističe da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. I prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju te su nižestupanjski sudovi dali logične, dostatne i uvjerljive razloge za postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici.

11.2. Za istaknuti je da tužiteljica revizijskim navodima osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st.

1. u vezi čl. 8. ZPP, a čime ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, budući da tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama, zapravo je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužiteljice kojima, pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude, vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 386. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

12.1. Na navode revizije o pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 151. st. 1. t. 1. ZR, valja reći da iz odredbi Pravilnika tuženika, koje su kao takve na snazi i valja ih primjenjivati, proizlazi da je radno mjesto računovođe ukinuto, a kako je tužiteljica bila jedini izvršitelj tih poslova, nema mjesta daljnjem ispitivanju je li prestala potreba za radom tužiteljice kod tuženika na administrativno računovodstvenim poslovima, za čije je obavljanje prema novoj organizaciji rada predviđeno novo radno mjesto voditelja računovodstva, s pola radnog vremena (za koje tužiteljica ne ispunjava uvjet stručne spreme niti postoji obveza tuženika da doškoluje tužiteljicu). Osim toga, prema shvaćanju ovoga suda, nije odlučno što je tužiteljici otkazan ugovor o radu godinu dana nakon stupanja na snagu novog Pravilnika tuženika, kojim je ukinuto njeno radno mjesto i što je ona i nakon ukidanja njenog radnog mjesta do otkaza radila godinu dana, kraj utvrđene činjenica da je ranija ravnateljica dobila otkaz upravo iz razloga što nije provela novu sistematizaciju uređenu navedenim Pravilnikom, odnosno što nije htjela dati otkaze onim radnicima kojima su ukinuta radna mjesta. Naime, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o autonomnom pravu tuženika kao poslodavca da organizira unutarnji ustroj i organizaciju obavljanja svih poslova na način koji on smatra ekonomičnim i efikasnim pa tako i da ukida pojedina radna mjesta, reorganizira obavljanje poslova te smanji broj izvršitelja. Pri tom nije bila sporna činjenica da u sudskom postupku nije, u skladu s odredbom čl. 27. st. 6. ZR, zatraženo utvrđenje nezakonitosti Pravilnika ili ništetnosti pojedinih njegovih odredbi pa su neodlučni paušalni i ničim dokazani navodi tužiteljice o “namjernom i ciljanom” propisivanju uvjeta stručne spreme za novo radno mjesto voditelja računovodstva te o sadržaju poslova novog radnog mjesta i troškovima njihovog obavljanja. Obzirom na poslovnu autonomiju poslodavca i važeće odredbe Pravilnika, u ovom slučaju nije relevantna niti okolnost da je, kako proizlazi iz ugovora od 3. studenoga 2017. obavljanje računovodstvenih usluga povjereno Poduzetničkom centru Vrgorac, kao izvršitelju, niti je li to poslodavcu financijski isplativije, jer tužiteljici nije dan otkaz iz gospodarskih razloga, odnosno zbog financijskih poteškoća u poslovanju tuženika, već iz organizacijskih razloga. Stoga su nižestupanjski sudovi osnovano prilikom donošenja presude imali na umu opisano autonomno pravo poslodavca i donijeli pravilan zaključak o opravdanosti zakonom propisanog razloga za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. t. 1. ZR (tako i odluci ovog suda Rev-1621/2019-2 od 4. listopada 2022.).

12.2. Nadalje, imajući na umu utvrđenu činjenica da je kod tuženika tužiteljica bila jedina izvršiteljica na radnom mjestu računovođe, koje radno mjesto je ukinuto, pogrešno je shvaćanje tužiteljice kojim osporava zakonitost otkaza tvrdeći da joj je tuženik bio dužan ponuditi slobodno radno mjesto ekonoma, koje je ponudio drugoj radnici, do tada zaposlenoj na, također ukinutom, radnom mjestu administrativno računovodstvenog djelatnika. Naime, u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR poslodavac je dužan poštivati propisane socijalne kriterije kada odlučuje o tome kojem će od više radnika koji obavljaju poslove istog radnog mjesta otkazati ugovor o radu, dok ovu obavezu nema pri izboru kojem će od više radnika kojima se otkazuju ugovori o radu ponuditi rad na nekim drugim poslovima, a postoji samo jedno slobodno radno mjesto. Konačno, budući da je tužiteljica bila jedini radnik na radnom mjestu računovođe, to ju tuženik nije imao s kime uspoređivati u pogledu primjene odredbe čl. 115. st. 2. ZR, te stoga niti u tom dijelu nije osnovan revizijski razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužiteljice protiv pobijane presude odbiti.

Zagreb, 25. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.