Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 15 Gž-3377/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika Hrvatskog lovačkog saveza, [adresa] (OIB: 28817560444) kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, i protutužiteljice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel protiv protutuženika Hrvatskog lovačkog saveza, [adresa] (OIB: 28817560444) kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7183/21-85 od 5. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika Hrvatskog lovačkog saveza, Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7183/21-85 od 5. svibnja 2023. u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je pod točkom I. izreke donio presudu kojom je ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovrv- 1352/99 od 11. veljače 1999.

Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu na pojedine iznose kako je to navedeno u točki II.

Pod točkom III. izreke odbačen je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 860.096,52 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno u točki III.

Pod točkom IV. izreke utvrđeno je neosnovanim protupotraživanje protutužiteljice- protutuženice prema tužitelju-protutuženiku u iznosu od 76.624,66 eura / 577.328,50 kuna i odbijena protutužba kojom se nalaže tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženici- protutužiteljici iznos od 32.971,66 eur / 248.425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25. lipnja 2000.

Pod točkom V. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. II., III. i V. izreke žalbu je podnio tužitelj-protutuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 6.243,63 eura.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu novčanog iznosa s osnove zakupnine za stambeni prostor na adresi [adresa] u [adresa] za razdoblje od ožujka 1994. do prosinca 1998. na temelju ugovora o zakupu stambenog prostora od 23. rujna 1993. sklopljenog između tužitelja-protutuženika kao zakupodavca i Ureda za upravljanje imovinom Republike Hrvatske kao zakupca.

4. Žalba tužitelja-protutuženika je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima nije tužitelja-protutuženika počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP) na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Tijekom postupka su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 21. ožujka 1963. tada Narodna Republika Hrvatska prodala Lovačkom savezu Hrvatske dvije zgrade za vršenje njegove društvene i prosvjetne (smještaj muzeja) djelatnosti i to zgrade u [adresa] u [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. G. Z., k. č. br. [katastarska čestica] šuma, s 1 rali 379,1 čhv ili 7120 m2, 1095/3 kuća i dvorište s 856,2 čhv ili 3080 m2, 1095/4 voćnjak s 377,3 čhv ili 1336 m2, 1095/5 kuća, dvorište i put s 554,3 čhv ili 1994 m2, i 1095/6 voćnjak s 312/2 čhv ili 1123 m2, da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 100.000.000 tadašnjih dinara (list 133-134),

- da je prema rješenju tadašnjeg Općinskog suda u Zagrebu, Zemljišno-knjižni odjel, poslovni broj Z-9048/1964 uknjiženo pravo vlasništva na zgrade upisane kao z.k. tijelo 1, 2 i 3, za korist Lovačkog saveza Hrvatske, Zagreb a na temelju čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjiženo je pravo korištenja č. br. 1095/3 i 1095/5 u korist vlasnika zgrade kao z.k. tijelo 2 i 3, dok na tom zemljištu postoje zgrade (list 135),

- da je tužitelj- protutuženik 23. rujna 1993. s Uredom za upravljanje imovinom Republike Hrvatske sklopio ugovor o najmu stambenog prostora - stambenog objekta (vila) s pomoćnim objektima i vrtom u [adresa] na vrijeme od 10 godina (list 9-12),

- da je prema dopisu Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Klasa: 230-01/05-01-514, Ur. broj: 251-07-02/2-05/2 od 13. srpnja 2005. tužitelj - protutuženik pod nazivom Lovački savez Hrvatske bio upisan u Registar udruženja građana, te je potom brisan iz tog registra i upisan 6. svibnja 1987. rješenjem tog tijela UP/I-04-IV/1-15/37-3-1987 u Registar saveza i drugih oblika udruženja društvenih organizacija Republike Hrvatske (list 106),

- da 7. travnja 1992. Savez mijenja naziv u Hrvatski lovački savez (list 106),

- da je tužitelj-protutuženik na temelju ugovora od 21. ožujka 1963. stekao spornu nekretninu,

- da je s tuženikom-protutužiteljem sklopio ugovor o najmu (zakupu) te nekretnine kao vlasnik, a koji ugovor je sklopljen 23. rujna 1993. s Uredom za upravljanje imovinom Republike Hrvatske,

- da je prema rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 9048/64 od 4. rujna 1964. sporna zgrada koja je predmet zakupa od 18. lipnja 1993. upisana još 1964. kao vlasništvo tužitelja- protutuženika stečeno na temelju ugovora o kupoprodaji ( list 135 spisa).

7. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelj-protutuženik za sporno razdoblje od srpnja 1995. do siječnja 1999. nije aktivno legitimiran obzirom da je prednik tužitelja bio društvenopravna osoba, a predmetna nekretnina u režimu društvenog vlasništva, pa je pretvorba prava na stvarima društvenih organizacija (tada prednika tužitelja) izvršena na temelju Zakona o udrugama („Narodne novine“, broj: 70/97., 106/97., 20/00., dalje: ZU), neovisno o tome je li izvršena i uknjižba društvenog vlasništva u zemljišnoj knjizi, te je Republika Hrvatska (tuženica) stekla pravo vlasništva na temelju odredbe članka 38. stavka 1. ZU do 1. veljače 2002., kada je stupanjem na snagu novog Zakona o udrugama („Narodne novine“, broj 88/01.) predmetna nekretnina postala vlasništvo udruge (tužitelja) koji je njezin pravni slijednik. Stoga je u tom utuženom razdoblju došlo do sjedinjenja osoba zakupodavca i zakupca iz predmetnog ugovora.

8. Naime, upisom u registar saveza i drugih oblika udruženja društvenih organizacija SR Hrvatske tužitelj-protutuženik više nije bio građanska osoba koja je mogla biti nositelj prava vlasništva u granicama i pod uvjetom propisanim Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92.), već je bio društveno pravna osoba.

9. Prema članku 19. stavku 1. Zakona o društvenim organizacijama i udruženju građana („Narodne novine“, broj: 7/72., 5/85., 47/89., 2/90., te pročišćeni tekst 100/90.) društvene organizacije mogu stjecati sredstva odnosno određena prava na sredstvima i tim sredstvima kao društvenim koristi za ostvarivanje svojih ciljeva te njima raspolagati u skladu sa statutom i zakonom.

10. Prema tome, imovina tužitelja-protutuženika, koja je predmet ugovora o najmu, bila je u režimu društvenog vlasništva i on je imao pravo raspolagati s istom tim da je temeljem odredbe članka 38. stavka 1. ZU ta imovina postala vlasništvo Republike Hrvatske.

11. Članak 38. stavak 1. ZU uređuje pretvorbu ranijeg prava raspolaganja ili korištenja tako da to pravo, danom stupanja na snagu Zakona, postaje pravo vlasništva. Ujedno se određuju i nositelji tog vlasništva (vlasnici). Odredbe članka 38. ZU treba shvatiti kao poseban zakon kojim se uređuje pretvorba prava na stvarima društvenih organizacija (članak 390. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), s obzirom da se opći propisi o pretvorbi prava upravljanja i korištenja i raspolaganja o pravu vlasništva ne primjenjuju na društvene organizacije (stavak 1. toga Zakona, u svezi s odredbom članka 362.), a o tome nisu doneseni ni drugi propisi.

12. Prema odredbi članka 38. stavka 4. ZU tužitelj-protutuženik kao udruga koja je pravni slijednik bivše društvene organizacije nastavlja koristiti nekretnine na kojima je njegov prednik imao pravo raspolaganja ili korištenja, s tim da ih se ne može dati u zakup ili na bilo koji drugi način opteretiti niti ih prodati ili na bilo koji drugi način otuđiti. Na ugovor o zakupu koji je sklopljen prije stupanja na snagu tog zakona ne primjenjuje se navedena odredba, ali na mjesto zakupodavca stupa Republika Hrvatska ili osoba na koju je Vlada Republike Hrvatske prenijela pravo vlasništva u skladu s odredbom stavka 3. i tako sklopljeni ugovor o zakupu moraju se u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog Zakona uskladiti sa Zakonom.

13. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelj-protutuženik nije dokazao da je u konkretnom slučaju vlasništvo nad spornim nekretninama na njega preneseno po članku 38. stavku 3. Zakona o udrugama, prema kojem Vlada Republike Hrvatske, ili od nje ovlašteno nadležno ministarstvo, može, prema mjerilima koje na prijedlog Vlade Republike Hrvatske utvrdi Sabor Republike Hrvatske, u roku od godine dana od dana kada je Sabor Republike Hrvatske utvrdio mjerila, nekretnine koje su postale vlasništvo Republike Hrvatske, na temelju odredbe članka 38. stavka 1. istoga Zakona, prenijeti u vlasništvo one udruge koja je prema odredbi članka 36. istoga Zakona pravni sljednik bivše društvene organizacije ili u vlasništvo jedne ili više jedinica lokalne samouprave i uprave.

14. Stoga je stupanjem na snagu ZU došlo do promjene prava vlasništva na spornoj nekretnini te je Republika Hrvatska postala time vlasnik tog prostora, a tužitelj je ispisom iz Registra udruženja građana prestao biti građanskopravna osoba i upisom u Registar saveza i drugih oblika udruženja i društvenih organizacija, postao društveno pravna osoba koja može biti nositelj prava korištenja odnosno stjecati sredstva i njima se koristiti isključivo kao društvenima. Ovo sve s obzirom na činjenicu da je društveno pravna osoba koja je svojstvo stekla upisom u Registar društvenih organizacija i to rješenjem Sekretarijata za pravosuđe i upravo broj UP/1- 04/4/1-15/37-2/1987 na temelju kojeg je 6. svibnja 1987. tužitelj brisan iz Registra udruženja građana i upisan u registar Saveza i drugih oblika udruženja društvenih organizacija.

15. Odredbom članka 25. stavka 2. Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana udruženje građana ima svojstvo građanskopravne osobe, a stječe ga upisom u Registar udruženja građana.

16. Posve je jasno da status građanskopravne osobe gubi brisanjem iz Registra udruženja građana, a što se dogodilo kad je tužitelj-protutuženik u svibnju 1987. brisan iz Registra udruženja građana i upisan u Registar društvenih organizacija.

17. Odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana tužitelj-protutuženiki je stekao status društveno pravne osobe, dok je na temelju članka 20. stavka 1. tog Zakona propisano da društvene organizacije mogu stjecati sredstva i određena prava, a njima se koristiti kao društvenim.

18. Imovina tužitelja-protutuženika je dakle bila u režimu društvenog vlasništva, a ne u režimu vlasništva, slijedom čega na temelju odredbe članka 38. stavka 1. ZU ta imovina postaje vlasništvo Republike Hrvatske, a tako i ostaje do 1. veljače 2002. kada na snagu stupa novi Zakon o udrugama („Narodne novine“, broj 88/01), a koji Zakon u članku 22. regulira imovinu i vlasnički status udruge na način da u imovinu ulaze njene nepokretne i pokretne stvari bez zakonskih ograničenja.

19. Prema shvaćanju ovoga suda pretvorba tužitelja iz građanskopravne u društveno pravnu osobu i njegovu imovinu, pa tako i nekretnine koje su do tada bile u vlasništvu pretvaraju se u društveno vlasništvo i na taj se način vrši pretvorba po samom zakonu. Status društvenog vlasništva objekta zakupa temelji se na samom zakonu, a za takvo stjecanje irelevantna je uknjižba nekretnine u zemljišnoj knjizi.

20. Dakle, s obzirom da je stjecanje društvenog vlasništva na predmetnoj nekretnini bilo na temelju zakona, neovisno o tome je li izvršena uknjižba društvenog vlasništva u zemljišnoj knjizi, a prema članku 38. ZU došlo je do daljnje pretvorbe tako da su na temelju tog Zakona nekretnine u društvenom vlasništvu u kojem su bivše društvene organizacije imale pravo upravljanja, korištenja odnosno raspolaganja, postale vlasništvo tuženice-protutužiteljice, time je došlo do sjedinjenja osobe zakupodavca i zakupca iz predmetnog ugovora o zakupu odnosno do sjedinjenja vjerovnika i dužnika u istoj osobi.

21. Kako je 15. srpnja 1997. stupanjem na snagu ZU tuženica-protutužiteljica (zakupnik) na temelju zakona postala vlasnikom predmetne nekretnine na kojoj je do tada imala pravo zakupa to je prestala obveza tuženice kao zakupnika da plaća vlasniku zakupninu s obzirom da je zakupnik postao vlasnik.

22. Odredbom članka 38. stavka 4. ZU je propisano da udruge koje su pravni sljednici bivših društvenih organizacija nastavljaju koristiti nekretnine, na kojima je njihov prednik imao pravo raspolaganja ili pravo korištenja, s tim da ih ne mogu dati u zakup ili na bilo koji drugi način opteretiti niti ih prodati ili na bilo koji drugi način otuđiti. Odredba ovoga stavka ne odnosi se na ugovore o zakupu sklopljene prije stupanja na snagu ovoga Zakona, s tim da na mjesto zakupodavca stupa Republika Hrvatska ili osobe na koje je Vlada Republike Hrvatske prenijela pravo vlasništva sukladno odredbi stavka 3. ovoga članka. Time je došlo do sjedinjenja (konfuzije), jer je tuženica-protutužiteljica kao jedna ista osoba postala i vjerovnik i dužnik, te je prestala obveza temeljem članka 353. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje: ZOO).

23. Na žalbeni prigovor da je predmetna nekretnina čitavo vrijeme u vlasništvu tužitelja jer je stekao vlasništvo temeljem kupoprodajnog ugovora između Narodne Republike Hrvatske i Lovačkog saveza Hrvatske od 21. ožujka 1963. koje se nije pretvorilo u društveno vlasništvo valja reći da je takav prigovor neosnovan obzirom da je stupanjem na snagu Zakona o udrugama („Narodne novine“, broj: 70/97., 106/97., 20/00.) došlo do promjene vlasništva na spornoj nekretnini te je Republika Hrvatska postala vlasnik predmetnog prostora (Rev-x 1200/2015).

23. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi Ovrv-1352/99 od 11. veljače 1999. i odbio zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa kako je to navedeno pod točkom II. pobijane presude.

24. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je odbacio zahtjev za isplatu iznosa od 860.096,52 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom III. izreke obzirom da je o navedenom zahtjevu već pravomoćno odlučeno te se o istom zahtjevu ne može ponovno odlučivati. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1812/00-42 od 30. travnja 2012. je razvidno da je sud ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-1352/99 od 11. veljače 1999. u dijelu kojim se nalaže tuženoj platiti tužitelju iznos od 860.096,52 kune sa pripadajućom zakonskom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno u točki III. Kako je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6272/12-2 od 11. studenog 2014. odbijena žalba tužitelja-protutuženika i potvrđena navedena prvostupanjska presuda pod stavkom III izreke, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 313/2015 od 1. lipnja 2021. je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6272/12-2 od 11. studenog 2014 i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1812/00-42 od 30. travnja 2012, u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog u stavku I.,II. i V. izreke, to pogrešno žalitelj u žalbi tvrdi da je u tom dijelu presuda ukinuta.

25. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužitelja-protutuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

26. Pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoj trošak obzirom da niti jedna od stranaka nije uspjela sa svojim zahtjevom.

27. Stoga je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja-protutuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža