Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28. Gž-2797/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Suzana Alač, odvjetnica u Makarskoj, protiv tuženika ŽA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Bajamić, odvjetnica u Makarskoj, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 28. travnja 2023. posl. br. P-1088/2020- 22, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 28. travnja 2023. posl. br. P- 1088/2020-22.

Obrazloženje

1. Stavkom I. izreke prvostupanjske presude je odbijen zahtjev:

- (toč. 1. izreke) za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja 25. kolovoza 2016., kojeg je potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik Ante Barbić u Makarskoj pod br. Ov.10193/2016 istog dana, zbog neispunjenja od strane tuženika i izmijenjenih okolnosti;

- (toč. 2. izreke) za uspostavu ranijeg z.k. stanja kod Općinskog suda u Makarskoj i radi ponovnog upisa tužiteljice kao suvlasnice u ¼ dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] (zgrade upisane površine 22 m2) Z. U. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina];

- (toč. 3. izreke) tužiteljice za naknadu parničnog troška.

Toč. II. izreke je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak od 1061,78 € (8.000,00 kn) sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude je žalbu izjavila tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložila je da se presuda preinači i udovolji tužbenom zahtjevu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za raskid uvodno navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (čl. 586. Zakona o obveznim odnosima -''Narodne novine'', br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22, dalje ZOO) sa uspostavom ranijeg z.k. stanja između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja zbog neispunjenja i promijenjenih okolnosti (čl. 583. st. 3. i čl. 584. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 589. ZOO).

5. Tužiteljica opravdava svoj zahtjev tvrdnjom da je čl. 2. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između stranaka izričito ugovorena zajednica života, koja nije realizirana, jer se tuženik nije doselio i ispunjavao preuzete obveze. Dalje dodaje kako vjeruje da se nije preselio kod nje zbog obiteljskih i drugih prilika (živi i radi u SR Njemačkoj) i zbog toga nije ispunjavao preuzete obveze, a kako njoj treba svakodnevna pomoć i skrb (jer je teže pokretna zbog dobi i zdravstvenog stanja), je ustala tužbom nakon što je saznala da je i tuženik voljan raskinuti ugovor.

6. Tuženik se protivio zahtjevu tužbe tvrdeći da zajednica života nije ugovorena, niti bi bila moguća jer je u vrijeme sklapanja ugovora kao i tijekom postupka sa obitelji živio i radio u Njemačkoj, što joj je kao sestri njegove majke bilo poznato. Osim toga se obvezao uzdržavati ju, kako je činio godinama i prije sklapanja ovog ugovora.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio da nije bila ugovorena zajednica života između stranaka, niti to proizlazi iz predmetnog ugovora, već je tuženik svoju obvezu uzdržavanja ispunjavao redovitim posjetama tijekom godine, brinuo se o njenoj prehrani, odjeći, obući, osigurao joj medicinsku pomoć i pomagala, lijekove, izvršio radove na sanaciji predmetnog objekta gdje tužiteljica živi, davao joj novčanu pomoć, osigurao joj potrebne uređaje u kući, promijenio joj električne instalacije, redovito je zvao i komunicirao s njom, dakle postupao u cijelosti po svim odredbama ugovora. Radilo se o kvalitetnom odnosu jer je tužiteljica sestra tuženikove majke koja je ustrajala na sklapanju ugovora sa nećakom.

8. Zaključio je (toč. 13. obrazloženja) da je tuženik uzdržavao tužiteljicu prije sklapanja ugovora, a da je nakon toga svoju obvezu uredno ispunjavao u „širem obimu nego što je bilo ugovoreno“, sve do trenutka dok nije nastao spor oko predmetnog ugovora, koji je po ocjeni suda inicirala i nametnula tužiteljica, a ne tuženik koji je nastojao i imao namjeru ispunjavati svoje obveze i nadalje, čemu se ona opirala, podržana (u protivljenju) svojom braćom J i Ž. Stoga je odbio tužbeni zahtjev.

9. Bilo je sporno kada je tuženik prestao ispunjavati svoju obvezu, što tužiteljica nije dokazala, s obzirom da je u toč. V. tužbe tvrdila kako je vjerovala da će se doseliti (zbog ugovorene zajednice života), a kako se nikada nije preselio u [adresa] je zaključila da „nije ispunjavao preuzete obveze“. Osim toga je saslušana kao stranka (list 74) iskazala da joj „ne pomaže ništa“ bez tvrdnje da joj nakon što se preselila bratu J tuženik više nije pomagao niti posjećivao. Tuženik je tijekom postupka negirao da nije ispunjavao svoje obveze (odgovor na tužbu, list 17), a saslušan kao stranka je izrazio spremnost da joj i nadalje na isti način pomaže (list 77).

10. Neosnovano je pozivanje žaliteljice na iskaz svjedoka:

- Željka Ravnića, odvjetnika koji je strankama sastavio predmetni ugovor, jer je njegovo poznavanje odnosa između stranaka vezano za komunikaciju u njegovoj kancelariji;

- BA, FA i HA jer se na njihovim iskazima uglavnom ne temelji odluka, osim na dijelu iskaza HA (list 94, sestre tužiteljice i majke tuženika, list 94) da „otkada je ova tužba počela“ (27. listopada 2020.) ona i sin „više ne idu dolje“ odnosno o tome da prestanak uzdržavanja koincidira sa početkom ovog spora;

- i susjeda VA s obzirom da je prvo iskazao da ne zna je li tuženi ŽA dolazio kod tužiteljice od kad se preselila kod brata B (list 87-88), potom je u nastavku (na listu 88) naglasio da tuženik nije dolazio, da bi na kraju ponovno priznao da ne zna je li dolazio kod JA od kada se preselila. Takav nejasan/proturječan iskaz ne potvrđuje nastojanja žaliteljice da tuženika prikaže kao osobu koja ne ispunjava svoje obveze.

11. Iako tužiteljica prigovara utvrđenju suda, navodima u žalbi prihvaća da okolnost što „tuženik živi i radi u Njemačkoj i da stoga nije u stanju se skrbiti o tužiteljici … sama po sebi nije razlog za raskid ugovora …ali kada se to dovede u vezu sa ostalim utvrđenjima u ovom postupku“ (ne navodi o kojim utvrđenjima je riječ), zaključuje (kao i u tužbi) da tuženik ne ispunjava preuzete obveze. To ne proizlazi niti iz njezinog iskaza (list 75) u kojem ističe da ga nikada posebno nije obavještavala o tome da teško hoda po stepenicama (što je i sam vidio i kupio joj štap), niti je tvrdila da ga je podsjećala da preuzetu obvezu ispunjava ili pozivala da ju ispuni u većem ili drugačijem opsegu zbog promijenjenih okolnosti, nego iskazuje da joj je pred tri godine brat (J) ustupio apartman zbog toga što se više nije mogla kretati po stepenicama i brinuti o sebi.

12. Navedeni prigovor nije osnovan već zbog toga što se tužiteljica tijekom postupka nije pozivala na činjenice iz kojih proizlazi kada je tuženik prestao ispunjavati ugovorene obveze, te nije ni mogla dokazati ono što ni sama nije tvrdila.

13. Kako je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

14. Odluka o naknadi parničnog troška, čemu se određeno ne prigovara, se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 24. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević