Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-2646/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene ŽĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Blaženka Dobrenić-Primorac, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-182/2020-38 od 24. siječnja 2022. i protiv dopunskog rješenja o trošku istog suda posl. br. Ps-182/2020-57 od 16. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-182/2020-38 od 24. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se dopunsko rješenje o trošku Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-182/2020-57 od 16. lipnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbijaju se zahtjevi tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe protiv presude i žalbe protiv dopunskog rješenja te sastava odgovora na žalbu tužene.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Ps-182/2020-38 naloženo je tuženoj da isprazni posebni dio nekretnine zk.č.br. 5528/9 stambena zgrada br. 5,7,9 i 11 tlocrtne površine 2115 čm i dvorište tlocrtne površine 484 čm u [adresa], ukupne površine 2599 čm upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb i to: dvosobni stan oznake D2-2.20, u drugom katu stambene zgrade [adresa], objekta S3, neto korisne površine 67,53 m2, u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 5,7,9 i 11 tlocrtne površine 2115 čm i dvorište tlocrtne površine 484 čm u [adresa] ukupne površine 2599, čm, a s pravom vlasništva kojeg posebnog dijela je nedjeljivo povezan suvlasnički dio od 56/10000 cijele nekretnine (248. suvlasnički dio 56/10000 etažno vlasništvo E-248) te isti, slobodan od osoba i svojih stvari, preda u posjed tužiteljici, u roku od 15 dana, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.972,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2022. do isplate u roku od 15 dana.

1.3. Dopunskim rješenjem posl. br. Ps-182/2020-57 od 16. lipnja 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.692,22 eura/12.750,00 kn.

2.1. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Tužiteljica u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv dopunskog rješenja posl. br. Ps-182/2020-57 od 16. lipnja 2023. žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate, uz naknadu troška sastava žalbe.

4.1. Žalba tužene je neosnovana.

4.2. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Za razliku od žalbenih navoda obiju stranaka, u presudi i dopunskom rješenju suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer su odluke suda prvog stupnja razumljive, nisu proturječne i sadrže jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom i sukladni su stanju spisa. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i rješenju i u postupku koji im je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Na temelju pravilnog utvrđenja da je tužiteljica kao najmodavac otkazala Ugovor od 28. lipnja 2018. o najmu dvosobnog stana u [adresa] oznake D2-2.20 (248. suvlasnički dio 56/10000 etažno vlasništvo E-248) pisanim otkazom ugovora od 27. svibnja 2020. zbog neispunjenja obveze tužene kao najmoprimca da plaća ugovorenu najamninu, koji otkaz je tužena zaprimila 2. lipnja 2020., sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 22. st. 4. u vezi čl. 19. st. 1. toč. 1. i čl. 22. st. 3. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, dalje: ZNS) naložio tuženoj da isprazni navedeni stan i da ga, slobodnog od osoba i svojih stvari, preda u posjed tužiteljici.

8. Tužena je svoje žalbeno osporavanje zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske presude u odnosu na utvrđenje otkaza ugovora svela na ponavljanje svoje tvrdnje kako uz izjavu o raskidu ugovora od 27. svibnja 2020. nije priložena punomoć kojom tužiteljica za izjavu o raskidu opunomoćuje odvjetnika Darka Belaića te o pogrešnoj primjeni čl. 22. st. 4. ZNS.

9. Osim što je sud prvog stupnja pravilno otklonio navedenu tvrdnju tužene na temelju utvrđenja iz sadržaja teksta otkaza od 27. svibnja 2020. da se punomoć prilaže i da isti odvjetnik zastupa tužiteljicu svojstvu punomoćnika, valja reći da bi prema odredbi čl. 309. st. 3 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO ) navedeni pravni posao otkaza ugovora o najmu proizvodio pravni učinak i u slučaju izostanka obavijesti o istupanju u ime zastupane jer je tužena iz sadržaja navedenog pismena sa otkazom ugovora mogla zaključiti da odvjetnik Darko Belaić istupa kao zastupnik tužiteljice. Nastojanje tužene da na temelju navoda o nedostatku punomoći tvrdi kako otkaz predmetnog ugovora o najmu od 2. lipnja 2020. uopće nije ni dan izlazi iz okvira pravne i životne logike, u okolnostima predmetnog slučaja u kojem nije sporno da tužena tužiteljičin stan koristi a najam uopće ne plaća od studenog 2019.

10. Tužena se neosnovano poziva na povredu odredbe čl. 22. st. 4. ZNS jer se u okolnostima predmetnog slučaja, u kojem nije sporno da tužena svoje ugovorne obveze najmoprimca da plaća najamninu iz čl. 8. predmetnog Ugovora o najmu nije izvršavala u razdoblju nakon listopada 2019. ne plativši stoga najamninu svakako više od dva puta iz kojeg joj je razloga i otkazan ugovor o najmu otkazom kojeg je zaprimila 2. lipnja 2020., smatra da su u trenutku podnošenja tužbe 4. kolovoza 2020. već nastupile pravne posljedice otkaza i tužena je od tog trenutka bila u spornom stanu bez statusa najmoprimca.

11. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tužene kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe iz čl. 22. st. 2. ZNS jer da do podnošenja tužbe nije istekao otkazni rok od 3 mjeseca. Naime, svrha te zakonske odredbe je da se najmoprimcu u primjerenom roku i mirnim putem omogući iseljenje bez pokretanja parnice, ali ta odredba nije postupovna pretpostavka o kojoj ovisi dopustivost tužbe (nedostatak koje bi dovodio do odbacivanja tužbe). Stoga je tužbu radi iseljenja u ovakvom slučaju moguće podnijeti i prije isteka otkaznog roka ali ako taj rok nije istekao do donošenja prvostupanjske odluke tada je to opravdan razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što o kondemnatornom tužbenom zahtjevu za iseljenje i predaju u posjed, za razliku od ocjene da li su ostvareni razlozi za otkaz ugovora o najmu stana, sud odlučuje imajući na umu okolnosti koje postoje u trenutku donošenja prvostupanjske odluke. iz tog se razloga u ovakvim slučajevima ne radi o postupovnoj pretpostavci za pokretanje parnice (pravno shvaćanje iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev x-167/2013 od 8. rujna 2015., br. Rev- 1005/1997-2 od 10. srpnja 1997. i Gzz-342/01-2 od 12. veljače 2003.).

12. Tužiteljica je u ovom slučaju tužbu podnijela prije isteka otkaznog roka od 3 mjeseca no slijedom navedenog ta okolnost nije presudna za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u okolnostima u kojima je nesporno kako tužena do zaključenja glavne rasprave 9 prosinca 2021. nije iselila iz predmetnog stana a najamninu ne plaća. Zbog toga je tužbeni zahtjev osnovan. Time što se ostvario otkazni razlog iz čl. 19. st. 1. toč. 1. ZNS tada ostali otkazni razlozi nisu od odlučnog značenja za odluku o tužbenom zahtjevu (tako i u Rev-560/2005-2 od 21. veljače 2007.).

13. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužena svojim žalbenim navodima nije osnovano osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.

14.1. U stavku II izreke odlučeno je o žalbi tužiteljice protiv dopunskog rješenja o trošku posl. br. Ps-182/2020-57 od 16. lipnja 2023. Kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.692,22 eura/12.750,00 kn prvostupanjski je sud pravilno zaključio da zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u tom dijelu prelazi iznos naknade koji tužiteljici pripada po mjerodavnoj odredbi čl. 155. st. 2. ZPP u vezi tbr. 7. toč. 2., alineja treća Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

14.2. Tužiteljica ne može dovesti u dvojbu pravilnost prvostupanjske primjene odredbe tbr. 7. toč. 2, alineje treće Tarife pri odlučivanju o naknadi parničnog troška tvrdnjama da valja razlikovati zahtjev za iseljenje i zahtjev za predaju u posjed, s obzirom da je sama tužiteljica podnošenjem tužbe odredila svoj zahtjev kao zahtjev za iseljenje za koji su mjerodavne odredbe ZNS tako da je riječ o sporu koji se smatra stambenim sporom.

14.3. U tom smislu je bez utjecaja žalbeno pozivanje na sadržaj odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-3872/94 12. siječnja 1995. u činjenično neusporedivom slučaju u kojem je razlikovanje zahtjeva iz jedne tužbe za predaju u posjed i iz druge tužbe za iseljenje i predaju u posjed učinjeno u svrhu odlučivanja o prigovoru litispendencije a ne u svrhu odlučivanja o parničnom trošku.

14.4. Budući da mjerodavna odredba tbr. 7. toč. 2, alineje treće Tarife predviđa jednokratnu naknadu parničnog troška u ovom stambenom sporu u visini od 200 bodova bez obzira na broj poduzetih radnji, neosnovano je žalbeno pozivanje tužiteljice na pravo na posebnu naknadu troška pristupa na ročite za objavu presude.

14.5. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP o žalbi tužiteljice protiv dopunskog rješenja o trošku posl. br. Ps-182/2020-57 od 16. lipnja 2023. odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude.

15. Nije prihvaćen zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku III izreke.

16. U stavku IV izreke odlučeno je o zahtjevima tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbi protiv presude i rješenja i odgovora na žalbu, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 24. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej