Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 5 P-699/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o., OIB: 21493294786, Bilje, Orlov put 41, drugotužitelja MARIA ROMULIĆA, OIB: 75395339596, Bilje, Orlov put 41, trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA, OIB: 01941137877, Osijek, Otokara Kersovanija 19a, koje zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika ŠIME JURLINA, OIB: 78634249861, vl. obrta za usluge Active Vacation, radi zaštite autorskog prava, nakon održane glavne rasprave, zaključene 14. rujna 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikole Božikovića, odvjetnika u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika Brune Grgić, odvjetničke vježbenice kod Srđana Vrdoljaka, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 24. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik ŠIME JURLIN povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o., na način da je pet fotografija koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka:

1_5D3B7309 Panorama

2_IMG 5844 Panorama

3_5D3B4011

4_5D3A1756

5_IMG_9685_panorama

koristio na svojim internetskim stranicama na poveznicama:

https://active-vacation-sibenik.com/

https://active-vacation-sibenik.com/national-parks/

sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, te mu se zabranjuje svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja.

II Utvrđuje se da je tuženik ŠIME JURLIN povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA na način da je pet fotografija koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka: 1_5D3B7309 Panorama

2_IMG_5844 Panorama

3_5D3B4011

4_5D3A1756

5_IMG_9685_panorama

koristio na svojim internetskim stranicama na poveznicama:

https://active-vacation-sibenik.com/

https://active-vacation-sibenik.com/national-parks/

sve bez navođenja drugotužitelja i trećetužitelja kao koautora, te mu se zabranjuje svako takvo postupanje ubuduće.

III Nalaže se tuženiku ŠIMI JURLINU da isplati prvotužitelju ROMULIĆ d.o.o. iznos od 2.654,46 eura / 20.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o. u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik ŠIME JURLIN isplati iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2022. do isplate, kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku ŠIMI JURLINU da solidarno isplati drugotužitelju MARIU ROMULIĆU i trećetužitelju DRAŽENU STOJČIĆU iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se tužbeni zahtjev drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik ŠIME JURLIN solidarno isplati iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2022. do isplate, kao neosnovan. VII Izreka ove presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u "Večernjem listu" u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII Nalaže se tuženiku ŠIMI JURLINU da prvotužitelju ROMULIĆ d.o.o., drugotužitelju MARIU ROMULIĆU i trećetužitelju DRAŽENU STOJČIĆU naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.786,81 euro / 13.462,72 kune sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IX Nalaže se tuženiku ŠIMI JURLINU da drugotužitelju MARIU ROMULIĆU naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 555,20 eura / 4.183,15 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

X Odbija se zahtjev drugotužitelja MARIA ROMULIĆA u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik ŠIME JURLIN naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 80,40 eura / 605,77 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2023. do isplate, kao neosnovan.

XI Nalaže se tuženiku ŠIMI JURLINU da trećetužitelju DRAŽENU STOJČIĆU naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 549,67 eura / 4.141,49 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

XII Odbija se zahtjev trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik ŠIME JURLIN naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 80,40 eura / 605,77 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2023. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 15. prosinca 2022. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika, u kojoj navode da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori pet fotografija sljedećih oznaka:

- 1_5D3B7309 Panorama

- 2_IMG_5844 Panorama

- 3_5D3B4011

- 4_5D3A1756

- 5_IMG_9685_panorama

a koje fotografije je tuženik neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na svojim internetskim stranicama, na sljedećim poveznicama:

- https://active-vacation-sibenik.com/

- https://active-vacation-sibenik.com/national-parks/.

2. Dalje navode da je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na tim fotografijama. Tvrde da tužitelji nisu nikada nikakva autorska prava na tim fotografijama ili pravo iskorištavanja istih prenijeli na tuženika, a da je tuženik bez ikakvog odobrenja, bez sklapanja autorskopravnog ugovora i bez plaćanja ikakve naknade koristio fotografije tužitelja na svojim internetskim stranicama, na gore navedenim poveznicama. Navode da drugo i trećetužitelj, koji su koautori predmetnih fotografija, kao takvi nisu navedeni prilikom objave odnosno korištenja fotografija i da je takvo postupanje protivno članku 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", broj 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 141/2013., 127/2014. 62/2017., 96/2018.), koji je bio na snazi u vrijeme kada su tužitelji saznali za predmetne povrede. Osim toga, ističu da je tuženik neovlašteno javno prikazivao predmetna autorska djela, za što tvrde da je protivno članku 21. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Nadalje navode da su se tužitelji 5. svibnja 2022. obratili tuženiku sa zahtjevom za prestanak vršenja povrede autorskog prava, za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije i naknade zbog povrede moralnih autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu informacija sukladno članku 187. Zakona o autorskom prvu i srodnim pravima, međutim, da tuženik nije udovoljio njihovom zahtjevu.

3. Slijedom svega, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja Romulić d.o.o. na način da je pet predmetnih fotografija koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na svojim internetskim stranicama na gore navedenim poveznicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te da mu se zabrani svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja. Nadalje, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, na način da je pet predmetnih fotografija koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na svojim internetskim stranicama na gore navedenim poveznicama, sve bez navođenja drugo i trećetužitelja kao koautora te da mu se zabrani svako takvo postupanje ubuduće. Nadalje, prvotužitelj Romulić d.o.o. zahtijeva od tuženika plaćanje penala sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, navodeći da je pravo autora povrijeđeno, u najmanju ruku, iz krajnje nepažnje tuženika, u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 6.636,14 eura / 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. svibnja 2022. do isplate, ističući pritom da su fotografije učinjene dostupnim i vidljive najširem krugu ljudi, a da je u iste uloženo puno truda i novčanih sredstava. Nadalje, drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava zahtijevaju solidarno plaćanje iznosa od po 663,61 eura / 5.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno 3.318,07 eura / 25.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. svibnja 2022. do isplate, ističući pritom da su oni profesionalni fotografi kojima je fotografija poziv i koji jako paze kome će svoje fotografije prodati, a posebno da paze i inzistiraju na tome da uvijek budu navedeni kao autori odnosno koautori. Također, tužitelji zahtijevaju da se odredi da će se izreka presude nakon pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“.

4. U odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti smatrajući da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Nadalje, tuženik osporava u cijelosti osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare navodeći da je od dana sporne i navodne objave predmetnih fotografija do podnošenja tužbe prošlo više od tri godine, a koji vremenski period predstavlja subjektivni zastarni rok tražbine naknade štete. Navodi kako ni na koji način nije koristio, upotrijebio niti prikazivao predmetne fotografije čiji su autori drugo i trećetužitelj. Ističe da je platio izradu internetske stranice za svoj obrt i da nije znao koje fotografije se koriste pri izradi iste, te da on nema potrebna znanja niti vještine da bi ih zloupotrijebio, prikazivao ili na bilo koji način ugrozio autorska prava ovdje tužitelja. Navodi da je osoba koja je izrađivala internetsku stranicu fotografije pronašla na stranicama Nacionalnog parka Krka i da u niti jednom trenutku fotografije nisu bile označene kao autorsko djelo tužitelja, niti je igdje bilo navedeno da je njihova distribucija zabranjena. Također ističe da je od posebne važnosti činjenica da navedena internetska stranica i obrt koji je tuženik planirao reklamirati nije zaživjela niti je bila dostupna široj javnosti. Navodi da je predmetnu internetsku stranicu od objave, dakle od 2019. godine, posjetilo svega 30 ljudi, odnosno da je ista imala 30 "klikova", pa da je s obzirom na navedenu brojku evidentno da tužiteljima nije nastupila nikakva šteta niti su povrijeđena njihova autorska prava. Zaključno, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: poziv za prestanak radnje povrede autorskog prava i zahtjev za naknadu od 5. svibnja 2022. (stranica 10-13 spisa), Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 9. siječnja 2009. (stranica 19-20 spisa), račun otpremnica broj 68/08 od 17. rujna 2008. (stranica 21 spisa), račun otpremnica broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. (stranica 22 spisa), račun broj 58/2010 od 29. rujna 2010. (stranica 23 spisa), račun otpremnica broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. (stranica 24 spisa), račun otpremnica broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. (stranica 25 spisa), račun otpremnica broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. (stranica 26 spisa), račun otpremnica broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017. (stranica 27 spisa), podaci o posjećenosti internetske stranice (stranice 45-47 spisa). Nadalje, pregledane su predmetne fotografije koje prileže stranicama 14-18 spisa te je pregledan sadržaj optičkog medija za pohranu podataka – DVD, koji prileži stranici 32 spisa.

6. Na ročištu od 5. svibnja 2023. saslušani su drugotužitelj Mario Romulić, trećetužitelj Dražen Stojčić, te tuženik Šime Jurlin. Na istom ročištu sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se sasluša svjedok Luka Bošnjak radi utvrđenja činjenice je li poduzeta odnosno realizirana koja od usluga iz djelatnosti obrta tuženika, s obzirom na to da ta činjenica nije bitna za odluku u ovom sporu, dok je na ročištu od 14. rujna 2023. tuženik odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša svjedok Želimir Turkalj.

7. Također, na ročištu od 5. svibnja 2023. tuženik je odustao od izjavljenog prigovora mjesne nenadležnosti ovog suda.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je utvrđenje povrede autorskog imovinskog prava prvotužitelja Romulić d.o.o. i zabrana takve povrede ubuduće, kao i utvrđenje povrede moralnog prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojičića kao koautora pet fotografija "1_5D3B7309 Panorama", "2_ IMG_5844 Panorama", "3_5D3B4011", "4_5D3A1756" i "5_IMG_9685_panorama" (dalje: predmetne fotografije) i zabrana takve povrede ubuduće, zatim isplata uobičajene naknade i penala prvotužitelju Romulić d.o.o., isplata naknade neimovinske štete zbog učinjene povrede moralnog prava drugotužitelju Mariu Romuliću i trećetužitelju Draženu Stojčiću, te objava izreke pravomoćne prvostupanjske presude u sredstvima javnog priopćavanja.

10. Među strankama nije bilo sporno da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija. Također, među strankama nije bilo sporno da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić prenijeli imovinska prava na predmetnim fotografijama na prvotužitelja Romulić d.o.o. 11. U postupku je bilo sporno je li tuženik povrijedio autorska imovinska prava prvotužitelja, zatim visina naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija, kao i osnovanost zahtjeva za isplatu penala. Također je bilo sporno je li tuženik povrijedio autorska moralna prava drugotužitelja i trećetužitelja kao (ko)autora te visina naknade zbog povrede moralnih prava drugo i trećetužitelja kao (ko)autora predmetnih fotografija.

12. Prije svega, za navesti je kako pri donošenju odluke o ovoj pravnoj stvari treba poći od svrhe i cilja zaštite autorskog prava kako ga uređuje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", broj 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018.; dalje: ZAPSP), te obveza koje predmetni zakon pojedinim sudionicima u vezi s navedenom zaštitom određuje.

13. Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako odredbama ZAPSP-a ili ugovorom nije drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu (čl. 13. ZAPSP-a).

14. Pritom treba reći da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu (čl 5. st. 1. ZAPSP-a), a autorskim se djelima, među ostalim, smatraju fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom (čl. 5. st. 2. alineja 8 ZAPSP-a).

15. Nadalje, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima propisuje da je autor djela fizička osoba koja je djelo stvorila (članak 9. stavak 1. ZAPSP-a), dok su koautori djela osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti. Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio). U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki (članak 11. stavci 1. -3. ZAPSP-a).

16. Autor, a tako i koautor, ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim iznimno, ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (članak 15. ZAPSP-a). Nadalje, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakog drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća osobito pravo reproduciranja (pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (čl. 18. ZAPSP-a).

17. Člankom 44. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da autor (a tako i koautor) može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom.

18. Nadalje, člankom 172. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da nositelj prava iz tog zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. toga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz toga zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da uz izvornog nositelja prava iz toga zakona, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog izvedenog prava.

19. U tijeku postupka, na ročištu od 5. svibnja 2023., saslušani su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić. Iz njihovih iskaza, koje je sud ocijenio kao iskrene, uvjerljive i životno logične, proizlazi da su drugo i trećetužitelj profesionalni fotografi koji se dugi niz godina bave izradom atraktivnih turističkih fotografija koje prodaju svojim klijentima (turističkim agencijama, hotelima, marketinškim agencijama, turističkim zajednicama, nacionalnim parkovima i dr.), da su autorski tim i da zajednički potpisuju sve fotografije. Poznati su po svom radu i njihov rad je široko prepoznat, pa su tako dobitnici mnogih domaćih i međunarodnih nagrada, a njihove fotografije su bile izložene i u zgradi Vijeća Europe u Bruxellesu, povodom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Također, njihove fotografije se nalaze na barem 30 poštanskih marki Hrvatske pošte. Radi snimanja fotografija imaju velike troškove putovanja i noćenja, s obzirom na to da žive u Osijeku, a da pretežito fotografiraju atraktivne turističke destinacije koje su daleko od Osijeka. Puno ulažu u fotografsku i informatičku opremu, a sve kako bi fotografije koje izrađuju bile atraktivne i prepoznate kao nešto vrijedno za kupiti. Godišnje kupuju 1-2 fotoaparata koji koštaju između 50.000,00 i 100.000,00 kuna, a uz to kupuju nove objektive, rasvjetu, kompjutere, softweare i servere, te plaćaju najam studija koji koriste. Zajednički biraju lokaciju na kojoj će fotografirati, zajednički na toj lokaciji postavljaju fotoaparate, rasvjetu i drugu opremu. Prilikom stvaranja fotografije rade najčešće niz od 35 fotografija od kojih poslije u studiju zajednički stvaraju jednu fotografiju velike rezolucije, a njihove fotografije ponekad imaju toliko veliku rezoluciju da se mogu objaviti preko cijele zgrade. Predmetne fotografije prikazuju Nacionalni park Krka, a neke od njih su slikane po noći (fotografije s lista 14,16 i 18 spisa), što je iziskivalo dodatan napor, s obzirom da su cijelu noć morali provesti budni u Nacionalnom parku, a morali su tražiti i dozvolu da mogu biti u Nacionalnom parku izvan radnog vremena. Općenito jako puno truda ulažu u nastanak svake fotografije, pa su tako samo u Nacionalnom parku Krka bili više od 50 puta. Radi svega navedenog, kada netko drugi koristi njihovu fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao autora, osjećaju se jadno, iskorišteno, tužno, poniženo i obezvrijeđeno.

20. Na istom ročištu saslušan je i tuženik Šime Jurlin. Iz njegovog iskaza proizlazi da su na internetskoj stranici njegovog obrta u prosincu 2019. bile objavljene fotografije Nacionalnog parka Krka, te da pritom nije bilo navedeno tko je autor tih fotografija. Također je utvrđeno da tuženik nije niti provjeravao tko je autor tih fotografija.

21. Pregledom DVD-a (optičkog diska za pohranjivanje podataka) kojeg su tužitelji dostavili u spis, utvrđeno je da se na istom nalaze, u JPG formatu, fotografije navedene u tužbi, i to "1_5D3B7309 Panorama", "2_IMG 5844 Panorama", "3_5D3B4011", "4_5D3A1756" i "5_IMG_9685_panorama".

22. Nadalje je utvrđeno da se na tom DVD-u nalaze i ispisi ekrana s internetskih stranica tuženika. Pregledom navedenih ispisa ekrana ovaj sud je utvrdio da su fotografije koje su predmet raspravljanja u ovom postupku bile objavljene na internetskim stranicama tuženika, i to na poveznicama navedenim u tužbenom zahtjevu odnosno u točkama I i II izreke ove presude, te da pritom nisu bila navedena imena i prezimena drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića kao koautora predmetnih fotografija, a isto proizlazi i iz iskaza tuženika Šime Jurlina danog na ročištu od 5. svibnja 2023. Sud je također utvrdio da su navedeni ispisi ekrana na DVD-u spremljeni kao slikovne datoteke u JPG formatu i da su te datoteke stvorene 27. i 30. prosinca 2019., iz čega sud zaključuje da su upravo na te dane predmetne fotografije bile objavljene na internetskom stranicama tuženika, dakle, da je tada počinjena povreda autorskog prava tužitelja. Sud također zaključuje da su tužitelji tada saznali za predmetne povrede, a što ujedno proizlazi i iz iskaza drugo i trećetužitelja danih na ročištu od 5. svibnja 2023., budući da su iskazali da su za predmetne povrede saznali u prosincu 2019. godine, nekoliko dana nakon Božića.

23. Člankom 184. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da pravo na zaštitu prava iz toga zakona ne zastarijeva, ako nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da zahtjevi iz tog zakona koji su po svojoj naravi obveznopravni, a za koje tim zakonom nije određen posebni zastarni rok, zastarijevaju prema općim pravilima o zastari, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima.

24. Dakle, zahtjev za utvrđenje povrede ne zastarijeva, zahtjev za prestanak uznemiravanja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina od dana izvršenog uznemiravanja (ako uznemiravanje i dalje traje, tada zastara ne može početi teći), zahtjev za isplatu uobičajene naknade ili penala zastarijeva u roku od 5 godina od počinjene povrede autorskog prava, a zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastarijeva u roku od 5 godina od neosnovanog stjecanja, dok zastara zahtjeva za naknadu štete nastupa protekom subjektivnog roka od 3 godine od dana saznanja za štetu i osobu koja ju je počinila, a u svakom slučaju protekom objektivnog roka od 5 godina od dana kada je ta šteta nastala (čl. 225. i čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO/18).

25. Budući da je tuženik zasigurno povrijedio autorsko pravo tužitelja 27. i 30. prosinca 2019., kada su tužitelji i saznali za učinjenu povredu, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 15. prosinca 2022., to u konkretnom slučaju do podnošenja tužbe nije protekao niti trogodišnji subjektivni zastarni rok za naknadu štete, niti petogodišnji opći zastarni rok za zahtijevanje propuštanja daljnje povrede te isplate penala, radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

26. S obzirom na to da u postupku nije bilo sporno da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija te da je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, a da je u postupku utvrđeno da su predmetne fotografije bez odobrenja i bez navođenja imena i prezimena koautora bile objavljene na internetskim stranicama tuženika, to tužitelji imaju pravo na zaštitu autorskog prava utvrđenjem učinjene povrede i zabranom takve povrede ubuduće, zbog čega je na temelju članka 172. stavaka 1., 2. i 3. ZAPSP-a odlučeno kao pod točkama I i II izreke ove presude.

27. Pritom je za istaknuti da fotografije koje su predmet ovog spora predstavljaju autorska djela jer se radi o originalnim intelektualnim tvorevinama koje imaju individualni karakter. Iste su produkt rada priznatih i renomiranih fotografa koji se fotografijom bave profesionalno te su nastale profesionalnom opremom i posebnim odabirom kadra, kuta snimanja, osvjetljenja, odabirom kompozicije i drugih detalja koji profesionalnu fotografiju čine drugačijom i posebnom. Iako ne predstavlja svaka fotografija autorsko djelo, u konkretnom se slučaju radi o umjetničkim i originalnim fotografijama koje uživaju taj status.

28. Nadalje, u odnosu na zahtjev za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje i penala prvotužitelju Romulić d.o.o., treba reći da kada je autorsko pravo protupravno povrijeđeno, nositelj prava ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da zahtijeva, između ostalog, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje odnosno plaćanje cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja i plaćanje penala, odnosno može zahtijevati plaćanje te naknade u dvostrukom iznosu, u skladu s člancima 172., 179. i 183. ZAPSP-a.

29. Prvotužitelj Romulić d.o.o. radi povrede imovinskih autorskih prava (neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija) potražuje od tuženika naknadu u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, i to u iznosu od 10.000,00 kn po fotografiji, odnosno ukupno 50.000,00 kn za korištenje pet fotografija.

30. Radi dokazivanja visine uobičajene naknade koju nositelj imovinskih autorskih prava prvotužitelj Romulić d.o.o. inače ostvaruje za ustupanje prava iskorištavanja nad svojim fotografijama, isti je u spis dostavio preslike računa (stranica 21-27 spisa).

31. U odnosu na račune koje je dostavio prvotužitelj Romulić d.o.o. radi utvrđivanja visine uobičajene naknade, treba naglasiti da sukladno članku 179. stavku 1. ZAPSP-a, nositelj prava čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja.

32. Iz računa broj 68/08 od 17. rujna 2008. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Libertas Rixos d.o.o., za autorska prava na upotrebu pojedinačno navedenih fotografija s motivima Rixos Libertas hotela u Dubrovniku, i to za neograničenu dozvolu uporabe fotografija bez prava daljnje prodaje trećim osobama, pri čemu se cijene fotografija kreću u rasponu od 800,00 EUR-a do 1.400,00 EUR-a po fotografiji, uvećano za PDV.

33. Iz računa broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Komakino d.o.o., za autorska prava na dva kadra Baranje (polje s balama slame i Kopački rit) snimana dronom u Full HD rezoluciji za potrebe promotivnog spota za suhomesnate proizvode „Dobro“ tvrtke „Žito“, s time da je otkup autorskih prava na kadrove ograničen na vremenski period od tri godine (online bez teritorijalnog ograničenja, uporabno ograničenje na TV, WEB, interne prezentacije, sajmove i sl.), te je cijena jednog kadra 5.250,00 kn, uvećano za PDV. 34. Iz računa broj 58/2010 od 29. rujna 2010. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Bruketa & Žinić OM, za otkup pet fotografija (rijeke, žita, bubnja, dukata i auta za Coca-colu), i to za potpuni otkup fotografija bez ekskuziviteta, pri čemu je cijena jedne fotografije 3.600,00 kn, uvećano za PDV. 35. Iz računa broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Belje d.d. PC Baranjka, za ustupanje fotografije „Baranjska kuća“ na trajno korištenje, za cijenu od 5.180,00 kn, uvećano za PDV.

36. Iz računa broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografija "Osijek Aero" i "Kopačevo Aero", pri čemu je cijena jedne fotografije 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja tih fotografija (rok ograničenja nije vidljivo otisnut), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje Republike Hrvatske i online) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na OOH, print i izloge dućana). Pritom je za istaknuti da OOH ili eng. "out of home" znači vanjsko oglašavanje i odnosi se na oglašavanje na reklamnim materijalima velikog formata (npr. jumbo plakati, svjetleće reklame i sl.) smještenim u centralnim dijelovima gradova, na glavnim prometnicama, pješačkim zonama, na parkinzima trgovačkih centara i sl.

37. Iz računa broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografije "Pozdrav Suncu", za iznos od 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja te fotografije (do 31. kolovoza 2017.), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje Republike Hrvatske i online) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na Priceless platformu i online kampanju oglašavanja te platforme, zatim na OOH - vanjsko oglašavanje, print, oglašavanje na benzinskim crpkama, ljekarnama i sl., te na brošure i online kanale). Također je vidljivo da je za kupca ugovoreno ekskluzivno korištenje fotografije do 31. kolovoza 2017.

38. Iz računa broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na tri fotografije, pri čemu je cijena jedne fotografije 5.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja tih fotografija (do 31. prosinca 2017.), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje Republike Hrvatske) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na tisak na bočicama Coca-Cole i na promotivnim materijalima na mjestima prodaje bočica).

39. Iz navedenih računa, vjerodostojnost kojih niti sam tuženik nije osporio, sud je utvrdio da se uobičajena naknada koju su tržišni subjekti spremni platiti za korištenje fotografija kao što su predmetne ili s njima usporedivih fotografija, i to za korištenje na internetskim stranicama za obavljanje gospodarske djelatnosti, na TV-u, izlozima dućana, prezentacijama, sajmovima, jumbo plakatima, promotivnim materijalima, u brošurama i sl., uglavnom nalazi u rasponu od 3.600,00 kn do 5.250,00 kn (uvećano za PDV) za jednu fotografiju, pri čemu iznos cijene ovisi o vremenskom, teritorijalnom i uporabnom ograničenju korištenja.

40. Nadalje, iz iskaza drugotužitelja Maria Romulića, danog na ročištu od 5. svibnja 2023., kojeg tuženik nije osporio, proizlazi da su predmetne fotografije bile dane na korištenje Nacionalnom parku Krka, bez prava daljnjeg davanja fotografija na korištenje trećim osobama. Nadalje proizlazi da je cijena za objavu tih fotografija u brošuri bila 2.000,00 kn po fotografiji, a da je naknadno tražena dozvola za objavu fotografija na jumbo plakatima i info tablama nacionalnog parka, pa da je cijena za takvo korištenje (dakle, u brošurama, na jumbo plakatima i info tablama) bila 4.000,00 kn po fotografiji. Iz iskaza također proizlazi da je naknadno tražena dozvola za objavu tih fotografija u reportaži i časopisu, te na internetskim stranicama, za što je tužiteljima plaćena dodatna naknada. Iz iskaza nadalje proizlazi i da je Nacionalni park Krka bio jako čest klijent tužitelja, pa da je on imao posebne cijene zbog količine posla.

41. S obzirom na sve navedeno, te činjenicu da je tuženik, u konkretnom slučaju, predmetne fotografije koristio samo na svojim internetskim stranicama (a ne i na ostalim sredstvima oglašavanja), sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, utvrdio da uobičajena naknada za predmetnu vrstu korištenja iznosi 2.000,00 kn po fotografiji, odnosno 10.000,00 kn ukupno za korištenje pet fotografija.

42. Prilikom utvrđivanja visine naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija odnosno visine cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja, sud je na umu imao i činjenicu da su autori predmetnih fotografija dugogodišnji profesionalni fotografi, koji su za svoj rad nagrađeni mnogobrojnim domaćim i međunarodnim nagradama, kao i sadržaj predmetnih fotografija, i to da se radi o atraktivnim turističkim fotografijama, za koje, da bi nastale, je potrebno puno truda, vremena i novčanih sredstava. Zatim, sud je na umu imao način i razlog korištenja predmetnih fotografija od strane tuženika. Tuženik je fotografije objavio na svojim internetskim stranicama, učinivši ih time dostupnim i vidljivim širem krugu ljudi, a s ciljem ostvarivanja dohotka ili dobiti odnosno radi povećanja interesa za izlete koje je želio organizirati. Međutim, sud je uzeo u obzir i okolnost da su se predmetne fotografije nalazile na internetskim stranicama tuženika kraće vremensko razdoblje (prema iskazu tuženika samo u prosincu 2019. godine, a koje navode tužitelji nisu osporili).

43. Nadalje, u odnosu na zahtjev prvotužitelja Romulić d.o.o. za plaćanje penala odnosno naknade za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu, treba reći da je člankom 183. stavkom 1. ZAPSP-a propisano da onaj čije je imovinsko autorsko pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

44. U konkretnoj situaciji, objavljivanje i korištenje predmetnih fotografija u poslovanju tuženika, bez provjeravanja od kud potječu fotografije odnosno bez provjeravanja postojanja prava iskorištavanja predmetnih fotografija, može se pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji tuženika. Naime, tuženik je u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti morao postupiti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke (članak 10. stavak 2. ZOO-a/18), što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Zbog toga je tuženik, kao vlasnik obrta kojem je svrha obavljanje gospodarskih djelatnosti radi ostvarivanja dohotka ili dobiti, koji je javno koristio predmetna autorska djela, dužan platiti naknadu za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade (penal), dakle, ukupno iznos od 20.000,00 kn (10.000,00 kn x 2), dok je zahtjev prvotužitelja Romulić d.o.o. u preostalom zatraženom iznosu od 30.000,00 kn prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

45. Tražbina prvotužitelja Romulić d.o.o. u ovom je dijelu dospjela neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija, no zatezne su kamate, zbog kašnjenja tuženika u ispunjenu ove obveze, dosuđene sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak 2. stavak 1. ZPP-a), počevši od 5. svibnja 2022. do isplate, po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO/22), mjerodavnoj za ostale odnose.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke ove presude.

47. Nadalje, tuženik je u konkretnom slučaju povrijedio i moralna autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića jer ih prilikom korištenja i objave predmetnih fotografija na svojim internetskim stranicama nije označio kao koautore (čl. 15. ZAPSP-a).

48. S obzirom na to da je tuženik na opisani način povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to oni imaju pravo na popravljanje na opisani im način nastale neimovinske štete odnosno na dosuđivanje pravične novčane naknade (članak 172. stavak 2. i članak 178. ZAPSP- a u vezi s člankom 1100. ZOO-a/18). Ta pravična novčana naknada ne predstavlja ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade ovaj sud je uzeo u obzir karakter učinjene povrede, značenje povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Činjenice vezane za pravičnu novčanu naknadu sud je utvrdio iz iskaza drugo i trećetužitelja, poglavito uzimajući u obzir da se drugo i trećetužitelj fotografijom profesionalno bave dugi niz godina, da se radi o fotografima koji su nagrađeni velikim brojem domaćih i međunarodnih nagrada te da se s obzirom na sav uloženi trud, rad i novac, kada neka treća osoba koristi njihovu fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao koautora, osjećaju jadno, iskorišteno i obezvrijeđeno, a da im je objava njihovih imena kao koautora izuzetno bitna jer to predstavlja priznanje za njihov rad. Sud je osobito uzeo u obzir i dio iskaza trećetužitelja u kojem je naveo da oni ne žele hodati po sudovima, nego žele raditi svoj posao i baviti se fotografiranjem, jer su na svoje fotografije jako ponosni, ali kad naiđu na situaciju da netko drugi koristi njihove fotografije bez dopuštenja i plaćanja naknade i bez navođenja njih kao koautora, nemaju drugog izbora nego podnijeti tužbu, što im stvara dodatan stres i opterećenje, ali ništa drugo im ne preostaje.

49. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovog suda, primjerenom je, u konkretnom slučaju, utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 kn za oba koautora za objavu svih pet fotografija, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 15.000,00 kn, zahtjev za isplatu naknade zbog povrede moralnih autorskih prava prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

50. Zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u isplati naknade neimovinske štete drugo i trećetužitelju pripadaju, sukladno članku 1103. ZOO-a/18, počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva 5. svibnja 2022. (stranica 10-13 spisa), po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a/22, mjerodavnoj za ostale odnose.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama V i VI izreke ove presude.

52. Nadalje, člankom 180. ZAPSP-a propisano je da osoba čije je pravo iz tog zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

53. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju sud utvrdio povredu autorskih imovinskih prava prvotužitelja Romulić d.o.o., te autorskih moralnih prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to je na temelju članka 180. ZAPSP-a, a sukladno prijedlogu tužitelja, sud odlučio da se izreka ove presude objavi na trošak tuženika u "Večernjem listu", koji se, općepoznato, prodaje na području cijele Republike Hrvatske, pa će tom objavom tužitelji biti dodatno zadovoljeni u svojim traženjima autorskopravne zaštite jer bi takva objava trebala obeshrabriti slična ponašanja trećih osoba u budućnosti.

54. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VII izreke ove presude.

55. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

56. Pritom je za navesti kako prilikom određivanja razmjernog djela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, a u konkretnom slučaju je utvrđena povreda, pa razmjer uspjeha u sporu treba procjenjivati kvalitativno, a ne samo kvantitativno (presuda ESLJP 28963/10 od 18. srpnja 2013.). Naime, prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba uzimati u obzir kako uspjeh tužitelja, tako i uspjeh tuženika u parnici, a kod parcijalnog uspjeha stranaka u postupku (članak 154. stavak 2. ZPP-a) potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

57. U tom smislu treba istaknuti da je prvotužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje povrede i zabranu daljnje povrede uspio 100%, da je u odnosu na pravo na naknadu uspio 100%, da je u odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspio 40%, te da su drugo i trećetužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje povrede i zabranu daljnje povrede uspjeli 100%, da su u odnosu na pravo na naknadu uspjeli u 100%, da su u odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspjeli 40%, kao i da su sva tri tužitelja u odnosu na zahtjev za objavu presude uspjeli 100%.

58. Slijedom navedenog, postotak koji je tuženik ostvario u odnosu na prvotužitelja Romulić d.o.o., kao i u odnosu na drugotužitelja Maria Romulića te trećetužitelja Dražena Stojčića, sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a, opravdava dosudu cjelokupnog iznosa troškova upravo tužiteljima jer oni nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-5051/2022 od 27. rujna 2023. te presudi poslovni broj Pž-504/2018 od 25. rujna 2020.).

59. Kako su sva tri tužitelja u ovom postupku zastupali isti odvjetnici, to su tužitelji postavili zajednički zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a kako se radi o djeljivoj obvezi u kojoj ima više vjerovnika, to se predmetna tražbina naknade troškova parničnog postupka među njima dijeli na jednake dijelove (čl. 41. st. 1. i 3. ZOO-a/22).

60. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 67 spisa), tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 248,86 eura;

- sastav podneska od 28. prosinca 2022. (Tbr. 8/3, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 62,21 eura;

- sastav podneska od 17. veljače 2023. (Tbr. 8/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 248,86 eura;

- zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2023. (Tbr. 9/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 248,86 eura;

- zastupanje na ročištu od 5. svibnja 2023. (Tbr. 9/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 248,86 eura;

- zastupanje na ročištu od 14. rujna 2023. (Tbr. 9/1, tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 248,86 eura.

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.306,51 euro treba uvećati za 20 % radi zastupanja tri tužitelja (Tbr. 36. Tarife), što ukupno iznosi 1.567,81 euro.

61. Nadalje, tužiteljima je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.) priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u visini plaćenog iznosa od 73,00 eura / 550,00 kuna, te im je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) trebalo priznati i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 146,00 eura / 1.100,00 kuna.

62. Dakle, prvo, drugo i trećetužitelju je trebalo priznati troškove postupka po osnovi odvjetničkog zastupanja i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1.786,81 euro / 13.462,72 kune.

63. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VIII izreke ove presude.

64. Nadalje, u zahtjevu za naknadu troškova (poleđina stranice 67 spisa) drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić zatražili su naknadu troškova putovanja na ročište od 5. svibnja 2023., na koje su pristupili radi izvođenja dokaza njihovim saslušanjem. Drugotužitelj Mario Romulić, koji ima prebivalište u općini Bilje, je naveo da je općina Bilje od Splita udaljena 694 km (što proizlazi i iz podataka na internetskoj stranici Google karte), te je zatražio iznos od 0,40 eura / 3,00 kune po prijeđenom kilometru, odnosno iznos od 0,40 eura x 694 km x 2 (za relaciju Bilje- Split-Bilje), što iznosi 555,20 eura, te je zatražio i iznos od 80,40 eura za cestarinu, odnosno ukupno je zatražio iznos od 635,60 eura. Trećetužitelj Dražen Stojčić, koji ima prebivalište u gradu Osijeku, je naveo da je grad Osijek od Splita udaljen 687,09 km (što proizlazi i iz podataka na internetskoj stranici Google karte), te je zatražio iznos od 0,40 eura / 3,00 kune po prijeđenom kilometru, odnosno iznos od 0,40 eura x 687,09 km x 2 (za relaciju Osijek-Split-Osijek), što iznosi 549,67 eura, te je zatražio i iznos od 80,40 eura za cestarinu, odnosno ukupno je zatražio iznos od 630,07 eura.

65. S obzirom na to da je sud u ovom postupku odredio izvesti dokaz saslušanjem drugo i trećetužitelja, te ih je pozvao na ročište od 5. svibnja 2023., na koje ročište su oni i pristupili, to ovaj sud smatra da je trošak njihovog putovanja na navedeno ročište bio potreban za vođenje ove parnice, te im je sukladno članku 151. te članku 155. stavku 1. ZPP-a taj trošak trebalo priznati, ali samo trošak korištenja motornog vozila, a ne i zatraženog iznosa cestarine, budući da u spis nisu dostavili dokaz da im je trošak cestarine i nastao. Pritom je za istaknuti da, iako na relaciji Osijek/Bilje-Split- Osijek/Bilje prometuju sredstva javnog prometa, sud nije drugo i trećetužitelju dosudio iznos troška prijevoza najekonomičnijim sredstvom javnog prometa (autobusom), budući da je općepoznata činjenica da putovanje autobusom od Osijeka/Bilja do Splita u jednom smjeru traje oko 10 sati, pa drugo i trećetužitelju nije bilo moguće u jednom danu stići iz Osijeka/Bilja u Split na ročište i vratiti se natrag. 66. Dakle, drugotužitelju Mariu Romuliću je trebalo priznati trošak putovanja na ročište u iznosu od 555,20 eura, a trećetužitelju Draženu Stojčiću u iznosu od 549,67 eura, dok je zahtjeve drugo i trećetužitelja za naknadu troška cestarine trebalo odbiti kao neosnovane.

67. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama IX - XII izreke ove presude.

68. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu 24. listopada 2023.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku uz rješenje o pristojbi za presudu u iznosu od 146,00 eura

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-3085e-9b2c0

Kontrolni broj: 0cef4-80fcd-25fb0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA ĆOSIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.