Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž Ob-261/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P., OIB … iz V., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., protiv I. tuženika D. P., OIB …, II. tuženika M. P.1 , OIB … i III. tužene M. P. , OIB …, svi iz P., zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-336/2022-8 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-336/2022-8 od 17. ožujka 2023., u pobijanom dijelu pod toč. II. i dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. III. izreke u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I/ Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužiteljica V. P. i I-tuženik D. P. izgradnjom stekli suvlasništvo svaki u 1/2 dijela stana sastojeći od spavaće sobe, dječje sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice i stepeništa, ukupne površine 108 m2, a koji stan se nalazi na katu kuće u P., …, sagrađene na kčbr. 1479 u naravi kuća, dvorište i oranica …, ukupne površine 2822 m2, upisane u zk. ul. 561 k.o. P., a koji stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i predmetom je etažnog vlasništva neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele kuće i zemljišta od 3/20 dijela, a stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice V. P. i I-tuženika D. P., što su tuženici D. P., M. P.1 i M. P. dužni priznati, a M. i M. P. izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva u 3/20 dijela cijele kčbr. 1479, površine 2822 m2, k.o. P. u zemljišnim knjigama nadležnog općinskog suda, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, u cijelosti.“

II/ Nalaže se II. tuženiku M. P.1 i III. tuženoj M. P. solidarno isplatiti tužiteljici V. P. na ime ulaganja u izgradnju nekretnine - stan na katu kuće, sagrađen na kčbr. 1479, površine 2822 m2, upisan u zk. ul. 561 k.o. P., iznos od 11.945,00 eura / 90.000,00 kn (jedanaest tisu-ća devetstotina četrdeset i pet eura/devedesettisućakuna) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku 15 dana.

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. II. i dijelu toč. III. izreke kojim im nije dosuđen parnični trošak, žalbu su podnijeli tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužiteljica istu presudu pobija u dijelu toč. III. izreke kojim joj nije dosuđen parnični trošak zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda u tom dijelu preinači usvajanjem njezine žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje su ona i I. tuženik na ime bračne stečevine izgradnjom stekli suvlasništvo svaki u ½ dijela stana pobliže opisanog u izreci presude i zahtjev upravljen prema II. i III. tuženicima da joj izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva u 3/20 dijela sporne nekretnine, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se od II. i III. tuženika traži isplata s osnova ulaganja u nekretninu u njihovu vlasništvu izvršenih za vrijeme trajanja braka s I. tuženikom.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženici. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

8. U stadiju žalbe nije sporno da su tužiteljica i I. tuženik bivši bračni drugovi i da su za vrijeme trajanja njihova braka izgrađen stan na katu kuće u vlasništvu II. i III. tuženika, roditelja I. tuženika. Nije sporno niti da je u ovom postupku pravomoćnim dijelom presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P Ob-1/2019 od 19. svibnja 2021. prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim je utvrđeno da vozilo marke Renault Megan i teretno vozilo marke Iveco predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika u jednakim dijelovima te je naloženo I. tuženiku da isplatiti tužiteljici ½ vrijednosti predmetnih vozila odnosno iznos od 25.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te je prihvaćen i protutužbeni zahtjev I. tuženika za utvrđenje da dug po kreditu kod banke predstavlja zajednički dug tužiteljice i I. tuženika, te je naloženo tužiteljici isplatiti I. tuženiku ½ plaćenih rata kredita u ukupnom iznosu od 14.126,18 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Ista prvostupanjska presuda potvrđena je u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice (za utvrđenje da namještaj na katu kuće predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika i zahtjev za isplatu na ime ½ dijela vrijednosti tih pokretnina (namještaja) za daljnji iznos od 25.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je ukinuta u dijelu kojim je utvrđeno da su tužiteljica i I. tuženik izgradnjom i ulaganjima izvršenim za vrijeme trajanja braka stekli suvlasništvo svaki u ½ dijela stana u kući u P. i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se naloži I. i II. tuženicima da solidarno isplate tužiteljici iznos od 90.000,00 kn na ime izvršenih ulaganja u njihovu nekretninu, te u odluci o troškovima postupka i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovno odlučivanje.

9. Odlučujući o preostalom dijelu tužbenog i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su II. i III. tuženici kao suvlasnici nekretnine upisne u zk.ul. 561 k.o. P., u naravi kuće u kojoj je na katu izgrađen sporni stan pasivno legitimirani u odnosu na stvarnopravni i eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice;

- da su tužiteljica i I. tuženik bili u braku od 1998. do 2013. i , da su oboje bili zaposleni, da je tužiteljica vodila brigu o djeci i domaćinstvu, te da su živjeli u kući koja je suvlasništvo II. i III. tuženika;

- da su u razdoblju od 1999. do 2002. zajedničkim sredstvima tužiteljice i I. tuženika izvršena ulaganja u izgradnju stana na katu kuće u P., te da je njihov doprinos u povećanju te imovine bio podjednak;

- da je između II. i III. tuženika kao suvlasnika nekretnine i njihova sina (ovdje I. tuženika) i tužiteljice postojao dogovor da će kat kuće koristiti isključivo za njihovo stanovanje, a ne radi o stjecanju suvlasništva dogradnjom stana na katu kuće;

- da II. I III. tuženici nisu u postupku dokazali da su financijski pomagali tužiteljici i I. tuženik u izgradnji stana na katu njihove kuće;

- da je tužiteljica napustila bračnu zajednicu 2013. i da je tužbu radi isplate novčanih sredstava s osnova izvršenih ulaganja u nekretninu svekra i svekrve podnijela 30. travnja 2015., unutar petogodišnjeg općeg zastarnog roka;

- da je građevinskim vještačenjem utvrđeno da tržna vrijednost dograđenog dijela nekretnine iznosi 23.890,11 EUR/180.000,00 kn, od čega ½ dijela toga iznosa, tj. 11.945,00 EUR/90.000,00 kn na ime izvršenih ulaganja u nekretninu II. i III. tuženika pripada tužiteljici.

10. Utvrdivši na temelju svih provedenih dokaza da između stranka nije postojao sporazum da će tužiteljica i I. tuženik temeljem ulaganja izvršenih za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice u nekretninu II. i III. tuženika, steći suvlasništvo na toj nekretnini, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), odbio glavni stvarnopravni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je suvlasnica ½ dijela stana izgrađenog na katu kuće i zahtjev da joj II. i III. tuženici izdaju tabularbnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u 3/20 dijela sporne nekretnine, a prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i obvezao II. i III. tuženike temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) da solidarno isplate tužiteljici na ime izvršenih ulaganja u njihovu nekretninu iznos od 11.945,00 EUR/90.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Ujedno je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Tuženici u žalbi ponavljaju prigovor istican i u žalbi protiv presude prvostupanjskog suda, broj P Ob-1/2019 od 19. svibnja 2021., vezano za subjektivnu i objektivnu preinaku tužbe koju je prvostupanjski sud dopustio do zaključenja prethodnog postupka, jer je ovaj drugostupanjski sud u obrazloženju presude i rješenja poslovni broj Gž Ob-742/2021-2 od 5. srpnja 2022. u točki 8. taj prigovor u cijelosti otklonio kao neosnovan otklonivši pritom prigovor tuženika da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 190., 191. i 192. ZPP. Stoga ovaj ponovljeni prigovor kao nedopušten nije uzet u razmatranje.

13. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da je tužiteljica u ovoj parnici mogla ponovno podnijeti tužbu radi utvrđenja da je temeljem bračne stečevine zajedno s I. tuženikom izgradnjom stana na katu kuće II. i III. tuženika stekla suvlasništvo nekretnine upisane u zk.ul. 561 k.o. P., kčbr. 1479., jer je u ranijoj parnici koju je vodila u predmetu Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-187/13 od 16.12.2014., povukla tužbu upravo za dio zahtjeva, koji se odnosio na utvrđenje suvlasništva u ¼ dijela nekretnine upisane u zk.ul. 561 k.o. P., kčbr. 1479. Kako o tom dijelu zahtjeva nije pravomoćno odlučeno citiranom prvostupanjskom presudom, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, kako to pogrešno tvrde tuženici.

14. Vezano za žalbene navode tuženika da se presuda temelji na jednostranom i pristranom tumačenju iskaza saslušanih svjedoka vezano za financiranje zajedničkih radova tužiteljice i I. tuženika na nekretnini u vlasništvu II. i III. tuženika, te da su iskazi većine saslušanih svjedoka pogrešno interpretirani, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i u njihovoj sveukupnosti na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Navodi tuženika kojima drugačije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drugačije zaključke od onih koje je daje prvostupanjski sud, nisu osnovani, jer je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjenu dokaza ovlašten provesti jedino sud, time da je sloboda ocjene dokaza koju sud crpi iz citirane zakonske odredbe ograničena obavezom da svoju ocjenu dokaza sud opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima koji se mogu preispitati, a tako je prvostupanjski sud i postupio u provedenom dokazanom postupku.

15. Građevinskim vještačenjem pravilno je utvrđena tržna vrijednost ulaganja tužiteljice i I. tuženika izgrađeni dio nekretnine – stana na katu kuće u vlasništvu II. i III. tuženika, a kako su tužiteljica i I. tuženik predmetna ulaganja u nekretninu II. i III. tuženika izvršili za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, te je njihov doprinos bio podjednak, pravilno je II. i III. tuženicima kao vlasnicima nekretnine naloženo temeljem odredbe čl. 1111. ZOO da tužiteljici isplate ½ izvršenih ulaganja koja je sa bivšim suprugom uložila u njihovu nekretninu. Pritom nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tuženika da tužiteljica i I. tuženik nikada nisu bili vlasnici nekretnine na kojoj su izvršili ulaganja za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Odlučno je da su II. i III. tuženici ulaganjima tužiteljice u njihovu nekretninu stekli nepripadnu imovinsku korist.

16. Zastara zahtjeva za povrat sredstava i uloženog u tuđu nekretninu počinje teći od prestanka korištenja plodova toga rada, a budući da je tužiteljica 2013. godine napustila bračnu zajednicu i nekretninu u vlasništvu II. i III. tuženika, te do dana podnošenja tužbe za isplatu s osnova izvršenih ulaganja (30. travnja 2015.) nije protekao opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO/91, to potraživanje tužiteljice nije u zastari, kako je pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

17. Budući da su tužiteljica i bivši suprug (I. tuženik) tijekom trajanja braka izvršili ulaganja u posebnu imovinu II. i III. tuženika, dakle u imovinu trećih osoba, oni su kao vlasnici nekretnine pasivno legitimirani u parnici za isplatu stečenog bez osnove, jer je upravo njihova imovina povećana izvršenim ulaganjima. Neutemeljeni su stoga žalbeni navodi II. i III. tuženika da je pasivno legitimiran u ovom sporu jedino bivši bračni drug tužiteljice.

18. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je sud prvog stupnja cijeneći konačan uspjeh stranka u cjelokupnom postupku i po tužbenom i po protutužbenom zahtjevu pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, obzirom da je tužiteljica uspjela s dijelom zahtjeva za utvrđenje da vozila predstavljaju bračnu stečevinu stranka i za isplatu polovine vrijednosti prodanih vozila i sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom za isplatu na ime izvršenih ulaganja, a odbijena je sa zahtjevom za utvrđenje da pokretnine (namještaj) koji se nalazi na katu kuće predstavlja bračnu stečevinu i sa zahtjevom za isplatu polovine vrijednosti tih pokretnina, te je u cijelosti prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje da dug po kreditu predstavlja zajednički dug njega i tužiteljice i za isplatu polovine vrijednosti plaćenih rata kredita, pravilno je utvrđenje suda prvog stupanja da je uspjeh stranka u postupu podjednak. Neutemeljeni su stoga žalbeni navodi tužiteljice da joj je parnični trošak trebao biti dosuđen temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe stranka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 24. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.