Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 46 Gž R-1054/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević predsjednice vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. A. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, ministarstva, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3286/19-53 od 6. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda se Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3286/19-53 od 6. srpnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, ministarstvu, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel OIB:52634238587, da tužitelju I. A. iz Z., OIB:…, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.318,59 eura/ 17.469,40 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 17,89 eura/ 134,80 kn od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 49,20 eura/ 370,69 kn od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 28,59 eura/ 215,38 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 55,91 eura/ 421,24 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 42,69 eura/ 321,67 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 34,15 eura/ 257,34 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 62,62 eura/ 471,79 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 20,42 eura/ 153,84 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 61,91 eura/ 466,43 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 62,62 eura/ 471,79 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 64,36 eura/ 484,90 kn od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 17,16 eura/ 129,31 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 63,46 eura/ 478,11 kn od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 67,40 eura/ 507,79 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 62,79 eura/ 473,09 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 69,80 eura/ 525,92 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 62,79 eura/ 473,09 kn od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 65,64 eura/ 494,60 kn od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 25,22 eura/ 189,99 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 61,91 eura/ 466,47 kn od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 65,47 eura/ 493,28 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 62,49 eura/ 470,86 kn od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 59,48 eura/ 448,17 kn od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 71,90 eura/ 541,74 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 65,65 eura/ 494,63 kn od 16.02.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 65,43 eura/ 492,98 kn od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 64,06 eura/ 482,64 kn od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 14,38 eura/ 108,35 kn od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 48,14 eura/ 362,73 kn od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 59,92 eura/ 451,45 kn od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 20,59 eura/ 155,13 kn od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 63,46 eura/ 478,14 kn od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 70,46 eura/ 530,90 kn od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 61,27 eura/ 461,66 kn od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 64,37 eura/ 485,01 kn od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 62,62 eura/ 471,81 kn od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 63,42 eura/ 477,84 kn od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 67,72 eura/ 510,26 kn od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 69,46 eura/ 523,35 kn od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 61,57 eura/ 463,87 kn od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 27,18 eura/ 204,79 kn od 16.06.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 67,72 eura/ 510,26 kn od 16.07.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 45,30 eura/ 341,31 kn od 16.08.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju I. A., naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, trošak parničnog postupka u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kuna, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan."
2. Protiv dijela navedene odluke pod točkom I. izreke te pod točkom II. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 - Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka USRH i 70/2019 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da donošenjem iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga te presude i stanja spisa, to ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu pravosudnog policajca, za isplatu novčane naknade za neiskorišteni odmor (stanku) u utuženom razdoblju i to od siječnja 2016. do srpnja 2019.
8. U žalbenom postupku sporno je je li tužitelj u tom vremenu iskoristio pravo na odmor (stanku), je li tražio korištenje slobodnih dana te pripada li mu pravo na novčanu naknadu za neiskorištene stanke.
9. Pošavši od utvrđenja da:
- da je tužitelj državni službenik na radu u ministarstvu, uprave te da je rješenjem raspoređen na rad u bolnicu na radno mjesto pravosudnog poslodavca te da obavlja poslove osiguranja,
- da tuženik nije bio u obvezi vođenja evidencije (stanke) budući da niti jednim zakonskim propisom nije predviđeno vođenje evidencije o korištenju stanke radnika pa tako niti Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja korištenja o radnicima,
- da je tuženik dostavio u spis evidenciju dnevnog izviješća dežurnog iz koje proizlazi da ista sadrži podatke o događajima tijekom smjene potrebne za izvršavanje svih zadataka te da iz iste ne proizlazi da je tuženik za utuženo razdoblje vodio evidenciju o korištenju stanke,
- da su zaista postojale iznimne situacije kada tužitelj zbog prirode posla nije mogao koristiti dnevni odmor (stanku),
to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 73. st. 1. i čl. 135. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 98/19; dalje: ZR), čl. 10. st. 1. i čl. 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, br. 112/17, 12/18 i 2/19) te Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima čl. 8. st. 1. t. 4., 6. i 9. presudio kao u izreci pobijane odluke.
Navedena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlaze iz razloga pobijane odluke i stanja spisa i jer ih žalitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.
10. Odredbom čl. 73. st. 1. ZR-a propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
11. Odredbom čl. 10. st. 1. KU propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. St. 2. tog Ugovora propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, dok je st. 3. propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.
12. Sukladno odredbi čl. 42. KU ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.
13. Nadalje, prema čl. 135. ZR-a u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.
14. Sukladno posljednje citiranoj zakonskoj odredbi teret dokazivanja spornih činjenica u konkretnom predmetu bio je na tužitelju koji tvrdi da ga je tuženik onemogućio u korištenju stanke.
15. Čl. 8. st. 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (dalje; Pravilnik) propisuje minimalan sadržaj evidencije o radnom vremenu. Pa tako evidencija o radnom vremenu između ostalog sadrži podatke o sukladno t. 3. početku rada, sukladno točki 4. završetku rada, sukladno točki 6. ukupno dnevno radno vrijeme, a sukladno t. 9. vrijeme nenazočnosti na radu:
- sate korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg),
- neradne dane i blagdane utvrđene posebnim propisom,
- sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad,
- sate plaćenih dopusta,
- sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika,
- sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove,
- sate provedene u štrajku,
- sate isključenja s rada (lockout).
16. Iz citiranih odredbi proizlazi da se stanka ubraja u radno vrijeme (dakle vrijeme nazočnosti radnika na radu), a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud pa se time razlikuje od ostalih odmora na koje prema ostalim propisima radnik ima pravo (dnevni, tjedni i godišnji), koji se ne ubrajaju u vrijeme nazočnosti radnika na radu. Stoga poslodavac u sklopu vođenja evidencije o radnom vremenu nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika.
17. Stoga se činjenica da tuženik nije vodio evidenciju o korištenju stanke ne može tumačiti na njegovu štetu, jer ga niti jedan propis ne obvezuje na to, a osobito kada se ima na umu činjenica da je tuženik uredno vodio sve evidencije o radnom vremenu na koje ga propisi obvezuju.
18. Činjenica da stanka nije evidentirana u službenoj evidenciji radnog vremena ne znači da ista nije korištena.
19. Ujedno ZR nigdje ne propisuje da se radniku mora omogućiti korištenje stanke izvan radnog mjesta, već je ZR-om odnosno KU propisano trajanje stanke na koju radnik ima pravo. Trajanje odmora na koji službenik ili namještenik koji rade u turnusima od 12 sati imaju pravo (stanke) određeno je odredbom čl. 10. st. 2. KU prema kojoj radnik ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.
20. Već citiranom odredbom ZR-a propisano je ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku) ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.
21. Upravo tu spornu činjenicu tužitelj koji tvrdi da nije mogao koristiti pravo na stanku nije dokazao.
22. U predmetnom slučaju tužitelj nije dokazao niti broj takvih neiskorištenih stanki niti da je u tim slučajevima od poslodavca tražio da mu u zamjenu za neiskorištenu stanku omogući korištenje slobodnih dana, a što je tužitelj imao pravo učiniti sukladno odredbi čl. 42. KU, a što nije učinio.
23. Ujedno valja navesti da iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da su isti izrađeni pod pretpostavkom da tužitelj u utuženom razdoblju nije koristio stanku za odmor u trajanju od sat vremena dok je radio u turnusu po 12 sati, odnosno u trajanju od pola sata dok je radio po 8 sati.
24. Sijedom navedenog, analizirajući sve provedene dokaze te ih dovodeći u vezu s relevantnim naprijed navedenim zakonskim odredbama i propisima, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan slijedom čega je na temelju odredbe čl. 135. ZR-a, u vezi s čl. 73. st. 1. ZR-a i čl. 42. KU valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
25. Time je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 1. prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnici dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove. dok prema čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima postupka primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).
27. Nadalje prema čl. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10; dalje Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
28. Europski sud za ljudska prava, u odluci Klauz protiv Hrvatske (od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, neovisno o ishodu spora potrebno je razmotriti je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojim teži pravilo o naknadi troškova i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola uz Konvenciju.
29. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka u kojem su tužitelji obvezni platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranci samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. u Konvenciju pa stoga i država treba uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) iz čega proizlazi da zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženiku u ovom predmetu teži legitimnom cilju.
30. Stoga je prema ocjeni ovog suda miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.
31. Valja utvrditi je li zbog miješanja države tužitelj u obvezi snositi nerazmjeran i prekomjeran teret. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu radi isplate zbog po njegovom mišljenju neosnovano neisplaćenih stanki u utuženom razdoblju u iznosu od 2.318,59 eur-a/17.469,40 kn.
32. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 398,17 eur-a/ 3.000,00 kn, a ne 829,52 eur-a kako to tužitelj u žalbi navodi pa time iznos troškova po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije nerazmjeran i prekomjeran teret prema stanju spisa. Ujedno valja navesti da tužitelj nije dokazao da bi njegova plaća bila manja od dosuđenog troška, a navedeno ne proizlazi niti iz isplatnih lista u spisu.
U Zagrebu, 24. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević, v.r.
