Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž-3789/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ines Smoljan kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja B. F., OIB: … i II tužiteljice Z. F., OIB: …, oboje iz H. N. S., te oboje zastupani po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. Š. i p. d.o.o., u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: ... kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, povodom žalbe I i II tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3512/2018- 59 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba I i II tužitelja te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3512/2018-59 od 24. travnja 2023. pod stavkom I izreke i to u odnosu na II tužiteljicu za iznos imovinske štete od 1.659,03 eur[1] /12.500,00 kn te za iznos neimovinske štete u iznosu od 21.899,26 eur/165.000,00 kn, a u odnosu na 1. tužitelja za iznos imovinske štete od 1.459,95 eur/11.000,00 kn te za iznos neimovinske štete od 21.899,26 eur/165.000,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao i pod stavkom II izreke za iznos od 12.445,95 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti II tužiteljici Z. F. iznos od 1.659,03 eur/12.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2023. do isplate i iznos od 21.899,27 eur/165.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2018. pa do isplate, a I tužitelju B. F. iznos od 1.459,95 eur/11.000,00 kn sa zateznim kamatama te-kućim od 24. travnja 2023. pa do isplate i iznos od 21.899,27 eur/165.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2018. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.320,83 eur/92,831,29 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

II Djelomično se odbija žalba I i II tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3512/2018-59 od 24. travnja 2023. u preostalom odbijajućem dijelu pod stavkom I izreke i to u odnosu na II. tužiteljicu za iznos imovinske štete od 2.322,65 eur/17.500,00 kn te za iznos neimovinske štete u iznosu od 21.899,27 eur/165.000,00 kn, a u odnosu na I. tužitelja za iznos imovinske štete od 5.043,47 eur/11.000,00 kn te za iznos neimovinske štete od 21.899,27 eur/165.000,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao i odluka o parničnom trošku za iznos od 248,30 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2023. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi I i II tužiteljima trošak žalbe u iznosu od 770,05 eur, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti 2. tužiteljici Z. F. iznos od 3.981,68 eur 1 / 30.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2023. do isplate, te iznos od 43.798,53 eur / 330.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2018. pa do isplate, te 1. tužitelju B. F. iznos od 6.503,42 eur / 49.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2023. pa do isplate, te iznos od 43.798,53 eur / 330.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2018. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te se na-laže tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se 1. i 2. tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.569,13 eur / 94.702,11 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žale se I i II tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) te predlažu žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu

4. Žalba I i II tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev I i II tužitelja za naknadom neimovinske štete koju trpe zbog smrti sedamnaestogodišnjeg sina te zahtjev za naknadom imovinske štete s osnove pogrebnih troškova i troškova izgradnje grobnice i nadgrobnog spomenika, visinu koje su stranke tijekom postupka učinile nespornom sve sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

6. Između stranaka nije sporno da je mlt. sin I i II tužitelja, sada pok. N. F., smrtno stradao u štetnom događaju dana 28. travnja 2018. kao suputnik za vrijeme vožnje na četverociklu reg. oznaka KR-842-HV, kojim je upravljao tada mlt. L. J., a koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osiguran kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

7. U provedenom postupku glede odgovornosti za nastanak štetnog događaja utvrđeno je:

-da je štetnik L. J. pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu Poslovni broj Km-5/19 od 23. listopada 2019. (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kžm-38/2019-4 od 23. siječnja 2020.) oglašen krivim i osuđen za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nezgode u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 4. Kaznenog zakona sa smrtnom posljedicom jer je upravljao motornim vozilom (četverociklom) bez vozačke dozvole i pod utjecajem alkohola od 1,78 promila te je uslijed neprilagođene brzine, izgubio kontrolu nad vozilom i u zanošenju istim prešao van desnog ruba kolnika gdje je prednjim desnim dijelom udario u zemljanu površinu odvodnog kanala, nakon čega je četverocikl prešao natrag na kolnik, preko kojeg je dijagonalno prešao i zaustavio se na travnatoj površini s lijeve strane kolnika, kojom prilikom je mlt. L. J. pao u odvodni kanal, a putnik mlt. N. F. na zemljanu uzvisinu, kojom prilikom je zadobio teške tjelesne ozljede od kojih je na mjestu događaja preminuo,

-da je pok. N. F. bila poznata alkoholiziranost vozača i okolnost da isti ne posjeduje vozačku dozvolu te da je alkoholiziranost vozača mlt. L. J. i upravljanje četverociklom bez vozačke dozvole (neiskustvo vozača) u uzročnoj vezi sa štetnim događajem,

-da okolnost što sada pok. N. F. nije u trenutku štetnog događaja nosio zaštitnu kacigu nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa smrtnom posljedicom jer bi kapitalne ozljede (koje su dovele do smrtne posljedice) nastupile neovisno je li nosio kacigu ili ne.

8. Prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza (čitanjem sadržaja pravomoćne osuđujuće kaznene presude, iskaza saslušanih svjedoka, te nalaza i mišljenja prometnog vještaka, vještaka toksikologa i sudsko medicinskog vještaka), zaključio da je L. J., upravljajući predmetnim četverociklom reg. oznake KR-842-HV, osiguranim kod tuženika, skrivio predmetnu prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao suputnik u vozilu mlt. N. F., koji je doprinio nastanku štetnog događaja od najmanje 50% zbog pristanka na vožnju s vozačem bez vozačke dozvole i pristanka na vožnju s vozačem pod utjecajem alkohola.

9. Nadalje, prvostupanjski je sud zaključio da je štetnik, tada mlt. L. J., kritične zgode upravljao motornim vozilom bez ovlaštenja i pristanka svojih roditelja i da se stoga radi o neovlaštenom vozaču, a da je sada pok. N. F. znao da L. J. nema dopuštenje roditelja za upravljanje četvrociklom odnosno da mu navedena okolnost nije mogla ostati nepoznata, slijedom čega ocjenjuje da je došlo do gubitka prava iz osiguranja temeljem čl. 23. toč. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koja odredba ne priznaje prava iz osiguranja suputniku koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je upravljao neovlašteni vozač i odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

10. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud odlučne činjenice na kojima je utemeljio svoj zaključak o suodgovornosti pok. N. F. u omjeru od 50% za nastalu štetu utvrdio valjanom ocjenom izvedenih dokaza, za koju je u pobijanoj presudi dao jasne i valjane razloge, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Tužitelji osnovano žalbom pobijaju zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je njihov mlt. pok. sin znao da tada mlt. L. J. nema dopuštenje roditelja za upravljanjem vozilom odnosno da mu navedena okolnost nije mogla ostati nepoznata.

12. Naime, odredbom čl. 23. toč. 3 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP) propisano je oslobađanje osiguratelja od automobilske odgovornosti za štetu nastalu suputniku koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta, a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ali samo i isključivo ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata.

13. Dakle, teret dokaza da je ta okolnost (da se radi o neovlaštenom vozaču) suputniku bila poznata je na osiguratelju, ovdje tuženiku.

14. U smislu odredbe čl. 25.st.2. ZOOP neovlaštenim vozačem smatra se osoba koja je u vrijeme štetnog događaja bez suglasnosti vlasnika upotrijebila vozilo, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, nije ni član njegovoga obiteljskog kućanstva, a niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed.

15. S obzirom da je u konkretnom slučaju štetnik, tada mlt. L. J. u vrijeme štetnog događaja nedvojbeno bio član obiteljskog kućanstva vlasnika predmetnog vozila (četverocikla) on se, slijedom sadržaja citirane zakonske odredbe, ne smatra neovlaštenim vozačem.

16. Osim toga, iz stanja spisa nedvojbenim proizlazi da na okolnost da je pok. mlt. sin I i II tužitelja u trenutku štetnog događaja znao da je štetnik bio neovlašteni vozač jer te večeri nije imao dopuštenje roditelja za upravljanjem istim odnosno da mu navedena okolnost nije mogla ostati nepoznata, tuženik nije ni predlagao saslušanje roditelja štetnika kao svjedoka, a kod ocjene iskaza saslušanih svjedoka prvostupanjski sud je zanemario da je sam štetnik u svom iskazu potvrdio ne samo da je navedeni četverocikl vozio mnogo puta prije štetnog događaja uz znanje i pristanak roditelja po livadi i šumskim putovima što je potvrdio i svjedok E. M., nego čak i da su njegovi prijatelji, pa tako i pok. N., vozili taj četverocikl uz znanje i pristanak njegovih roditelja, pa kad se uzme u obziri i da je štetnik nedvojbeno imao slobodan pristup ključevima spornog četverocikla jer je i kritične noći i pod utjecajem alkohola vrlo dobro znao gdje se oni u kući nalaze, odakle ih je i uzeo, to, po ocjeni ovog suda, proizlazi da štetnik prije štetnog događaja nije trebao za svaku pojedinu upotrebu četverocikla tražiti posebno odobrenje roditelja već je samom dostupnošću ključeva imao ovlaštenje roditelja za njegovo svakodobno korištenje pa tako i u vrijeme štetnog događaja jer bi u protivnom roditelji ključeve istog sakrili i onemogućili mu pristup četverociklu bez njihove suglasnosti.

17. U ovom postupku nije sporno da su tužitelji podneskom od 1. travnja 2020. povećali svoj tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zahtjev za naknadu neimovinske štete budući su izvornim tužbenim zahtjevom (prije zaključenja prethodnog postupka) na ime naknade neimovinske štete zahtijevali isplatu iznosa od po 220.000,00 kn, a označenim podneskom tužitelji konačno zahtijevaju na ime neimovinske štete iznos naknade u visini od po 330.000,00 kn.

17.1. S tim u svezi valja reći da je na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2020., broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, prema kojem shvaćanju se novi Orijentacijski kriteriji primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 U obrazloženju toga pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: "Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)."

17.2. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-47/2020-5, treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da Orijentacijski kriteriji osim što su u smislu Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

18. Prema stanju spisa, razvidno je da su tužitelji nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 1. travnja 2020. povećali tužbeni zahtjev sukladno novim Orijentacijskim kriterijima, što realno nije mogao prije donošenja i zauzimanja pravnog shvaćanja VSRH kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su u primjeni od 15. lipnja 2020., dakle nakon podnošenja tužbe u ovome predmetu.

19. Nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon naprijed navedenih okolnosti, a koja je uz to, utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljima bi nametnulo ograničenje prava na pristup sudu koje pravo je jedan vid "prava na sud", sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06).

20. Stoga, po ocjeni ovog suda, I i II tužiteljima pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu duševnih boli zbog smrti mlt. sina temeljem odredbe čl. 1101. ZOO-a u visini od po 43.798,53 eur/330.000,00 kn, ali im je, zbog utvrđene suodgovornosti njihovog pok. mlt. sina za nastalu štetu od 50%, valjalo dosuditi svakom po 21.899,27 eur/165.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 9. listopada 2018. pa do isplate.

21. Ovaj sud je I i II tužiteljima sukladno utvrđenom omjeru suodgovornosti dosudio i imovinsku štetu, polazeći pri tom od sporazuma stranaka na ročištu održanom dana 8. ožujka 2023. prema kojem su učinili nespornom visinu troškova grobnice i nadgrobnog spomenika u iznosu od 25.000,00 kn, pogrebnih troškova u koje su uključeni i troškovi nabavke cvijeća i vijenaca u iznosu od 10.000,00 kn, trošak karmina u iznosu od 10,000,00 kn te trošak žalobne odjeće u iznosu od 2.000,00 kn, ali tužitelji u tom smislu nisu snizili tužbeni zahtjev postavljeni u podnesku od 1. travnja 2020.

22. Tako je na ime troškova nabavke grobnice i nadgrobnog spomenika II tužiteljici od nespornog iznosa od 25.000,00 kn zbog utvrđenog omjera suodgovornosti od 50% valjalo dosuditi iznos od 1.659,03 eur/12.500,00 kn, dok je I tužitelju od nespornih 22.000,00 kn (na ime pogrebnih troškova od 10.000,00 kn, troškova karmina od 10.000,00 kn, te nabavke žalobne odjeće od 2.000,00 kn) zbog utvrđenog omjera suodgovornosti od 50% valjalo dosuditi 1.459,95 eur/11.000,00 kn. 23. Slijedom navedenog, uz djelomično prihvaćanje žalbe I i II tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 2 i 3 ZPP, preinačiti prvostupanjsku presudu i presuditi kao u izreci pod stavkom I ove drugostupanjske presude dok je u preostalom odbijajućem dijelu, ovaj sud odbio žalbu I i II tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu temeljem odredbe iz čl. 368. ZPP.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 u vezi čl. 166. st. 1 i 2 ZPP. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja došlo je do izmjene uspjeha u ovom sporu u odnosu na tuženika, tako da su tužitelji ukupno ostvarili pravo na isplatu iznosa od ukupno 232.500,00 kn, što u odnosu na vrijednost predmeta spora od 714.000,00 kn iznosi 49.51%. Novelirana odredba čl. 154. st. 2. ZPP, koja se primjenjuje na ovaj predmet, glasi:

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. Budući da su u 1. i 2. tužitelji uspjeli u ovom sporu sa 49,51% svojih zahtjeva, a tuženik sa 50,49%, te kada se od uspjeha tuženika odbije uspjeh tužitelja dobiva se 0,98%, koliki je uspjeh tuženika. Polazeći od svih pravilno priznatih radnji i podnesaka za koje je sud prvog stupnja priznao nagradu po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u iznosu od 93.750,00 kn/12.442,77 eur, a razmjerno konačnom uspjehu od 0.98% trošak tuženika iznosi 121.94 eur, uz koji je tuženiku valjalo u cijelosti priznati trošak usmenog obrazloženja nalaza vještaka prometne i sudskomedicinske struke u iznosu od 66,36 eur i trošak pristupa svjedoka u iznosu od 60,00 eur, ili ukupno 248,30 eur.

26. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo dijelom usvojiti žalbu I i II tužitelja i preinačiti odluku o parničnom trošku i odbiti tuženika s priznatim parničnim troškom u iznosu od 12.320,83 eur, a za iznos od 248,30 eur odbiti žalbu I i II tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku o parničnom trošku.

27. Tužiteljima je priznat trošak sastava žalbe razmjerno uspjehu žalbe od 49,51% te je tuženiku naloženo naknaditi I i II tužiteljima trošak žalbe u iznosu od 770,05 eur. 28. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer taj trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP nije bio potreban.

U Zagrebu 24. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.