Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-682/2021-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku odvjetniku ABC iz [adresa], protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po ... iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj P-112/2019-26 od 21. svibnja 2021. godine i protiv rješenja o trošku broj P-112/2019-29 od 14. srpnja 2021. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023. godine,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o j e

I. Žalbe tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-112/2019-26 od 21. svibnja 2021. i rješenje Općinskog suda u Đakovu broj P-112/2019-29 od 14. srpnja 2021. godine

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba pod točkom 6. Ugovora prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, važećem na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, Radnička 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 17.873,46 kn na ime ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na način da se kamata obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, i to na:

- iznos od 1.057,24 kn počev od 01.01.2011.g. pa do isplate

- iznos od 359,72 kn počev od 01.02.2011.g. pa do isplate

- iznos od 391,17 kn počev od 01.03.2011.g. pa do isplate

- iznos od 354,59 kn počev od 01.04.2011.g. pa do isplate

- iznos od 367,09 kn počev od 01.05.2011.g. pa do isplate

- iznos od 510,92 kn počev od 01.06.2011.g. pa do isplate

- iznos od 522,33 kn počev od 01.07.2011.g. pa do isplate

- iznos od 646,91 kn počev od 01.08.2011.g. pa do isplate

- iznos od 587,01 kn počev od 01.09.2011.g. pa do isplate

- iznos od 530,91 kn počev od 01.10.2011.g. pa do isplate

- iznos od 528,36 kn počev od 01.11.2011.g. pa do isplate

- iznos od 525,21 kn počev od 01.12.2011.g. pa do isplate

- iznos od 558,86 kn počev od 01.01.2012.g. pa do isplate

- iznos od 591,71 kn počev od 01.02.2012.g. pa do isplate

- iznos od 597,89 kn počev od 01.03.2012.g. pa do isplate

- iznos od 581,98 kn počev od 01.04.2012.g. pa do isplate

- iznos od 596,62 kn počev od 01.05.2012.g. pa do isplate

- iznos od 610,03 kn počev od 01.06.2012.g. pa do isplate

- iznos od 599,11 kn počev od 01.07.2012.g. pa do isplate

- iznos od 609,17 kn počev od 01.08.2012.g. pa do isplate

- iznos od 605,11 kn počev od 01.09.2012.g. pa do isplate

- iznos od 588,25 kn počev od 01.10.2012.g. pa do isplate

- iznos od 615,28 kn počev od 01.11.2012.g. pa do isplate

- iznos od 632,64 kn počev od 01.12.2012.g. pa do isplate

- iznos od 633,03 kn počev od 01.01.2013.g. pa do isplate

- iznos od 588,24 kn počev od 01.02.2013.g. pa do isplate

- iznos od 635,08 kn počev od 01.03.2013.g. pa do isplate

- iznos od 641,93 kn počev od 01.04.2013.g. pa do isplate

- iznos od 629,03 kn počev od 01.05.2013.g. pa do isplate

- iznos od 586,33 kn počev od 01.06.2013.g. pa do isplate

- iznos od 591,71 kn počev od 01.07.2013.g. pa do isplate

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.178,00 kn sa zateznim kamatama počev od dana 21. svibnja 2021. godine po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, a sve to u roku 15 dana."

2. Rješenjem prvostupanjskog suda je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 625,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. svibnja 2021., tj. od dana donošenja prvostupanjske presude po naprijed navedenoj stopi.

3. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odlučeno o trošku pristupa na ročište radi objave presude je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže ukidanje rješenja te obvezivanje tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka tuženiku uvećanih za trošak žalbe protiv rješenja.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje te postupak koji je prethodio njihovom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), na koju žalbom upućuje tuženik s obzirom da su u presudi i rješenju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

7.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7.2. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa kao posljedicu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenog između stranka o valutnoj klauzuli.

9. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 21. lipnja 2006. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 23.149,09 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu na rok otplate od 7 godina (84 rate) uz ugovorenu kamatnu stopu, da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom kamatnih stopa kreditora, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,20% godišnje, da je ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem prema danu dospijeća prema otplatnom planu. Nije sporno i da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita, te da je tužitelj u cijelosti kredit otplatio. 10. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama s obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule te je vještačenjem utvrđena razlika ukupno uplaćenih iznosa od početne ugovorene otplate i početnog tečaja tijekom trajanja kredita u iznosu od 19.853,26 kuna (pozitivna razlika), dok negativna razlika iznosi 1.979,80 kuna te je razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike 17.873,46 kuna, koji iznos tužitelj tužbom potražuje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine isplaćene iznose.

11. Također je utvrdio da je po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u odnosu na ugovorenu valutu CHF donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tužena banka u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018 kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

13. Navedenim presudama je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tužena potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

14. Navedene presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača i tužitelj se u ovom postupku, pravilno pozvao na sadržaj tih odluka radi individualne pravne zaštite, a prvostupanjski sud je pravilno na pravnom stavu zauzetom u tim predmetima, utemeljio pobijanu presudu.

15. Naime, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici za koje će se osoba pozvati.

16. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br.:41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak 1. ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

18. U pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu se primjenjuje stajalište sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, s obzirom da se u tom postupku ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača kako to ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021 U-III- 3446/2021, U-III-5458/2021. Međutim, teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku je na strani tuženika.

19. Prvostupanjski sud je na navedene okolnosti proveo dokaz saslušanjem tužitelja te osobnog bankara. Iz njihovih iskaza je utvrdio da nisu posebno razgovarali o pojedinim odredbama ugovora, tužitelj navodi da mu je od strane tuženika jedino ponuđeno zaključenje ugovora o kreditu u CHF, a osobni bankar je iskazao da se radi o tipskom ugovoru, da je nakon provjere dokumentacije tužitelja pozvao stranku i uručio joj primjerke ugovora te da nije bilo posebnog razgovora o pojedinim odredbama ugovora.

20. S obzirom na navedeno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je prilikom zaključenja ovog ugovora tuženik postupao na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu prilikom ugovaranja valutne klauzule.

21. Zaključak prvostupanjskog suda je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu.

22. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljive.

23. Kako je tužitelj istaknutim zahtjevima zatražio isplatu razlike novčanih iznosa koje je tuženiku isplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, potražujući razliku pozitivne i negativne tečajne razlike, čiju visinu je prvostupanjski sud utvrdio na temelju provedenog vještačenja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

24. Stoga je prvostupanjski sud pravilno pobijanom presudom obvezao tuženika na plaćanje tužitelju iznosa od 17.873,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, od isplate svakog pojedinog iznosa pozivom na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) s obzirom da je taj iznos tuženik stekao bez valjane pravne osnove, a pored navedenog iznosa tuženik je kao nesavjesni stjecatelj pravilno obvezan i na plaćanje kamata od dana plaćanja svakog anuiteta do isplate.

25. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4. travnja 2012., drugostupanjska presuda u tom dijelu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 3. listopada 2018. dakle unutar zastarnog roka od 5 godina.

26. Kako je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastare i zastarni rok je počeo ponovno teći pravomoćnošću sudske odluke u povodom utvrđenja ništetnosti, te kako je tužba podnesena unutar zastarnog roka i tužitelj je preinačio tužbu povećanjem zahtjeva 5. veljače 2020. godine, pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

27. Odluka o troškovima sadržana u presudi pod točkom III., kao i odluka o troškovima postupka iz rješenja prvostupanjskog suda od 14. srpnja 2021. godine pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27.1. Člankom 335. ZPP-a propisana je mogućnost objave presude na posebnom ročištu kojom prilikom će stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude ili će je, iznimno, uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 8. ZPP). Stavkom 9. istoga članka Zakona propisano je da ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude objavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, pri čemu ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno sa sudu istoga dana. Nadalje, stavkom 10. istoga članka Zakona, propisano je da u slučaju iz stavka 9. ovoga članka, sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda. Presuda mora biti istaknuta na e-internetskoj stranici oglasna ploča suda osam dana računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

27.2. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kada stranka pristupi na ročište sud stranci uručuje odluku kao u konkretnom predmetu, jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje žalbe. Stoga se radi o trošku koji je potreban za vođenje parnice na koji trošak stranka ima pravo u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

28. Zbog navedenog, žalbe su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđeno je rješenje sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

29. Zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbi su odbijeni temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbama nije uspio.

Vukovar, 24. listopada 2023.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin