REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 229/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojice iz [adresa], te KŠ rođ. CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ZŠ rođ. CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Marin Budimir, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, koga zastupa punomoćnica Zdravka Periša, odvjetnica u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika VŠ iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Damir Bekavac, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1708/2017-2 od 3. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-143/2016 od 23. ožujka 2017., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1708/2017-2 od 3. travnja 2019. u dijelu kojim je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu i predmet se vraća u tom dijelu istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete isplatiti tužitelju ad.1.AŠ iznos od 102.500,00 kuna, tužitelju ad.2.CŠ iznos od 102.500,00 kuna,tužiteljici ad.3.KŠ rođ. CŠ iznos od 102.500,00 kuna i tužiteljici ad.4.ZŠ rođ. CŠ iznos od 102.500,00 kuna, sve sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana presuđenja pa do konačne isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade materijalne štete isplatiti tužitelju ad.1. AŠ iznos od 3.484,48 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.182,93 kn teku od 16.03.2005 g. do isplate, na iznos od 64,05 kn od 09.04.2005 g. do isplate i na iznos od 2.237,50 kn od presuđenja do isplate, tužitelju ad.2. CŠ iznos od 3.484,48 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.182,93 kn teku od 16.03.2005.g. do isplate, na iznos od 64,05 kn od 09.04.2005.g. do isplate i na iznos od 2.237,50 kn od presuđenja do isplate, tužiteljici ad.3.KŠ rođ. CŠ iznos od 3.484,48 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.182,93 kn teku od 16.03.2005.g. od isplate,na iznos od 64,05 kn od 09.04.2005.g. do isplate i na iznos od 2.237,50 kn od presuđenja do isplate i tužiteljici ad.4. ZŠ rođ. CŠ iznos od 3.484,48 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.182,93 kn teku od 16.03.2005.g. do isplate, na iznos od 64,05 kn od 09.04.2005.g. do isplate i na iznos od 2.237,50 kn od presuđenja do isplate i to po stopi od 15 % godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 61.750,00 kn, te umješaču u iznosu od 20.000,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-143/16 od 23. ožujka 2017. i sudi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime naknade štete isplatiti tužitelju 1. AŠ iznos od 75.000,00 kuna, isplatiti tužitelju 2. CŠ iznos od 75.000,00 kuna, isplatiti tužiteljici 3.KŠ rođ. CŠ iznos od 75.000,00 kuna i isplatiti tužiteljici 4. ZŠ rođ. CŠ iznos od 75.000,00 kuna, sve sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 23. ožujka 2017. pa do konačne isplate, dok se za više zatražene iznose od po 15.000,00 kn sa zateznim kamatama tužbeni zahtjevi odbijaju kao neosnovani.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime naknade materijalne štete isplatiti tužiteljima sljedeće iznose: 1. AŠ iznos od 1.132,93 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2005., do isplate, iznos od 64,05 kn sa zateznim kamatama koje teku od 09. travnja 2005. do isplate i iznos od 1.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2017. pa do konačne isplate, 2. CŠ iznos od 1.132,93 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2005., do isplate, iznos od 64,05 kn sa zateznim kamatama koje teku od 09. travnja 2005. do isplate i iznos od 1.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2017. pa do konačne isplate, 3. KŠ rođ. CŠ iznos od 1.132,93 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2005., do isplate, iznos od 64,05 kn sa zateznim kamatama koje teku od 09. travnja 2005. do isplate i iznos od 1.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2017. pa do konačne isplate i 4. ZŠ rođ. CŠ iznos od 1.132,93 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2005., do isplate, iznos od 64,05 kn sa zateznim kamatama koje teku od 09. travnja 2005. do isplate i iznos od 1.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2017. pa do konačne isplate, sve kamate po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatražene iznose od po 1.288,48 kn sa zateznim kamatama tužbeni zahtjevi odbijaju kao neosnovani."

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljima na ime troška postupka iznos od 2.500,00 kn.".

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je djelomično prihvaćena žalba tužitelja tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i zahtjev tužitelja odbije u cijelosti.

4. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju njenu osnovanost i predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju su tužitelji pretrpjeli smrću majke u štetnom događaju od 11. ožujka 2005., prouzročenu prema tvrdnji tužitelja skrivljenom radnjom vozača neosiguranog vozila VŠ.

7. Uz obrazloženje

- da je u prometnoj nezgodi od **.**.2005. u mjestu [adresa], zaseok [adresa], na kolniku županijske ceste, smrtno stradala AŠĆ prelazeći kolnik kojom prilikom ju je udario autobus marke Mercedes kojim je upravljao NŠ;

- da su tužitelji AŠ, CŠ, KŠ i ZŠ, djeca AŠĆ;

- da autobus marke Mercedes, registracijskih oznaka [registarska oznaka], u trenutku nastanka prometne nezgode nije bio osiguran policom osiguranja od automobilske odgovornosti te da protiv VŠ nije vođen kazneni postupak zbog izazivanja prometne nezgode;

- da je tijekom istražnog postupka koji je vođen povodom ove prometne nezgode, između ostalog, izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo i cestovni promet dipl. ing. EŠ, iz čijeg nalaza i mišljenja bi u bitnom proizlazilo da je AŠĆ (dalje: pješakinja) počela prelaziti kolnik iza kombi vozila koje se kretalo ususret autobusu; da je vozač autobusa reagirao skretanjem udesno i intenzivnim kočenjem u trenutku kad uočava pješakinju, a ona se nalazi u visini stražnjeg lijevog dijela kombija; da unatoč reakciji dolazi do udara prednjim lijevim dijelom autobusa na pješakinju; da se autobus kretao brzinom od 53 km/h; da bi intenzivnim kočenjem nakon uočavanja pješakinje nalet bilo moguće izbjeći pri brzini od 34 km/h;

- da je u ovom postupku, između ostalog, izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za strojarstvo, motorna vozila i cestovni promet dipl. ing. Tonću Ninčeviću iz čijeg nalaza i mišljenja u bitnom proizlazi da je brzina kretanja autobusa iznosila 52,3 km/h; da je tzv. brzina izbjegavanja iznosila 46,2 km/h; da je do nezgode došlo na način da se pješakinja preko kolnika kretala brzinom od oko 6,5 km/h, da je u času stupanja na južni rub kolnika autobus bio udaljen od mjesta naleta oko 29,30 m, da se na kolniku, u suprotnom smjeru od smjera kretanja autobusa nalazilo kombi vozilo, s tim što nije moguće utvrditi kakav je utjecaj na mogućnost uočavanja oštećene od strane vozača imao položaj kombi vozila;

- da je tijekom postupka bilo sporno u kojem trenutku je, a vezano na položaj kombi vozila, vozač autobusa reagirao kočenjem (prije ili poslije mimoilaženja);

- da iz iskaza ĆŠ, vozača kombija, proizlazi da je vozač autobusa reagirao kočenjem nakon mimoilaženja s kombi vozilom, dok iz iskaza vozača autobusa i svjedokinje IŠ proizlazi da je reagirao kočenjem u trenutku mimoilaženja s kombi vozilom;

- da bi, prema mišljenju vještaka, u situaciji da je vozač autobusa reagirao kočenjem nakon mimoilaženja s kombijem, njegova reakcija bila zakašnjela za oko 1,04 sekunde, s tim što bi i u slučaju pravovremene reakcije došlo do udarca, ali neusporedivo manjom brzinom;

- da iz iskaza svjedokinje IŠ, putnice u autobusu, proizlazi da je vidjela kolnik ceste ispred sebe, da je pogledavši naprijed na nekih tridesetak metara uočila "parkirani kombi koji je dolazio iz suprotnog smjera", da pretpostavlja kako je kombi vozilo bilo zaustavljeno jer je u tom trenutku preko kolnika pretrčavao pas, međutim da nije vidjela gdje se nalazila pješakinja prije udarca vozila niti je vidjela druge životnije osim psa,

prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaze svjedoka IŠ i VŠ te cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tonća Ninčevića kao stručno utemeljen, zaključuje da je sada pok. AŠĆ, kao pješakinja, nepropisno i neoprezno prelazeći kolnik, ne uvjerivši se može li to sigurno učiniti s obzirom na situaciju na koliku, isključivo kriva za nastanak prometne nezgode. Pritom ne nalazi odgovornost vozača autobusa na nastanak nezgode jer utvrđuje da neznatno prekoračenje brzine (53 km/h, umjesto 50 km/h) nije u uzročnoj vezi s nastankom nezgode jer bi i pri brzini od 50 km/h nalet nakon uočavanja bio neizbježan. Stoga tužbene zahtjeve odbija kao neosnovane.

8. Drugostupanjski sud, polazeći od ograničenja brzine na 50 km/h, i prihvaćajući iskaz svjedoka ĆŠ da je zaustavio vozilo da propusti stado ovaca da prijeđe cestu, zaključuje da je vozač autobusa s obzirom na zaustavljeno kombi vozilo i pretrčavanje psa preko kolnika (prema iskazu svjedokinje IŠ koja ujedno nije vidjela i ovce na kolniku) trebao uložiti pojačan oprezi i smanjiti brzinu kretanja vozila jer je mogao očekivati da pas nije sam na cesti. Stoga da je pok. AŠĆ doprinijela nastanku štete u omjeru od 50%, dok je vozač autobusa koji je upravljao opasnom stvari odgovoran za nastalu štetu u omjeru od 50%.

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident sadržajno temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da je utvrđenje drugostupanjskog suda o ograničenju brzine na 50 km/h u suprotnosti s dokazima izvedenim u postupku, jednako kao i utvrđenje o kretanju psa kolnikom neposredno pred nastanak prometne nezgode.

11. Tvrdnja revidenta je osnovana.

11.1. Tijekom postupka tuženik osporavao je da bi na mjestu nezgode postojalo ograničenje brzine na 50 km/h. Iz sadržaja zapisnika o prometnoj nezgodi (list 13 spisa) proizlazi da na dionici ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode nije postavljena tabla mjesta niti bilo koji znak ograničenja brzine, a prije mjesta nezgode na udaljenosti od 80 do 90 metara da je postavljen znak "životinje na cesti".

11.2. Prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 24. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 105/04 - dalje: ZSPC) naselje je prostor na kojem se redovi ili skupine zgrada nalaze s jedne ili s obiju strana ceste, dajući mu izgled ulice i čije su granice označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta.

11.3. Tijekom ovog postupka nije utvrđeno da bi na mjestu nezgode postojali redovi ili skupine zgrada, niti je utvrđeno postojanje prometnog znaka za obilježavanje naseljenog mjesta, dakle, nisu utvrđene okolnosti za definiranje mjesta nezgode naseljenim mjestom, pa je zaključak drugostupanjske presude (kao i prvostupanjske) o ograničenju brzine na 50 km/h proizvoljan.

12. Drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a ovlašten je utvrditi drugačije činjenično stanje na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, pri čemu je dužan ocjenu dokaza izvesti na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a i za koju ocjenu je dužan dati valjano obrazloženje.

12.1. Drugostupanjski sud, međutim, za ocjenu dokaza i konačno utvrđenje o kretanju psa kolnikom neposredno pred nezgodu, čije kretanje da je trebalo biti upozorenje na moguć nailazak čovjeka iza kombi vozila, nije dao dostatne razloge.

12.2. Naime, o pojavi psa na kolniku iskazuje samo svjedokinja JŠ, dok ni ĆŠ (koji je prema iskazu te svjedokinje zastao u kretanju upravo zbog prelaska psa preko kolnika), kao ni vozač autobusa VŠ u svojim iskazima ne iskazuju. O tome zašto na temelju takve dokazne građe utvrđuje o postojanju te činjenice drugostupanjski sud nije dao razloge.

12.3. Tuženik je tijekom postupka, a i u odgovoru na žalbu od 2. svibnja 2017. osporavao pravilnost danog mišljenja vještaka Tonća Ninčevića, koji u nalazu polazi od utvrđenja temeljenog na iskazu ĆŠ da je do reakcije vozača autobusa kočenjem došlo nakon mimoilaženja autobusa s kombijem, iako o tome, navodeći da je do reagiranja kočenjem došlo prilikom mimoilaženja, suprotno svjedoče JŠ i VŠ, a pred policijom izjavljuje i sam ĆŠ.

12.4. Drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku presudu, na te odlučne navode tuženika iznesene tijekom postupka i u odgovoru na žalbu nije se očitovao. 13. Kako slijedom navedenog pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

14. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku.

Zagreb, 24. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil