REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2432/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marin Trinajstić, odvjetnik u Krku, protiv tuženice LC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Marković, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-167/2023-2 od 17. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, broj Pn-37/2020-12 od 27. lipnja 2022., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na prvo, drugo, treće četvrto i peto pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na ostala postavljena pitanja kao i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-167/2023-2 od 17. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, broj Pn-37/2020-12 od 27. lipnja 2022.
2. Tuženica je predložila da joj se dopusti podnošenje revizije u odnosu na pitanja:
„1. Je li sud u odnosu na činjenice vezan dispozicijom stranaka, odnosno je li sud ovlašten sam dopunjavati činjenični supstrat u situaciji kada tužitelj sam nikada nije izmijenio navode iz tužbe tijekom postupka?
2. Je li sud ovlašten sam dopunjavati ili ispravljati navode iz tužbe ili navedene navode može dopunjavati isključivo tužitelj a kako je regulirano člankom 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku?
3. Predstavlja li promjena vremena (datuma) i mjesta počinjenja štetne radnje kao i promjena same dinamike štetne radnje i nastanka štete preinaku ili isto predstavlja samo dopunu i ispravak pojedinih prethodno iznijetih navoda?
4. Kada se određuju tko je dužan snositi troškove postupka, je li sud dužan uzeti u obzir prilikom odmjeravanja troškova postupka i uspjeh tužitelja i tuženika te iste međusobno odbiti na način da razlika između uspjeha u sporu a sve sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku?
5. Može li drugostupanjski sud potvrditi prvostupanjsku presudu u kojoj sud nije otklonio nedostatke koje mu je isti drugostupanjski sud u prethodnoj ukidnoj odluci naložio da otkloni?
6. Je li sud dužan dostaviti zapisnik s ročišta stranci koja nije prisustvovala navedenom ročištu ukoliko je stranka uredno ispričala nedolazak?
7. Je li poziv uredan ukoliko na pozivu nije određeno koji će se svjedok saslušati te nije navedeno koje su posljedice propuštanja dolaska na ročište?
8. Može li sud u situaciji kada su iskazi svjedoka i tužitelja kontradiktorni te su različiti od sadržaja koji su sadržani u javnim ispravama, a tužitelj nije osporavao sadržaj javnih isprava, dati povjerenje takvim iskazima?
9. Može li se smatrati da je prvostupanjski sud otklonio nedostatke presude, koja se sastoji u nevaljanom obrazloženju mehanizma nastanka štete, kada je sud u ponovljenom postupku mehanizam nastanka štete obrazložio na način da će se samu dinamiku sukoba teško ikada moguće točno utvrditi što zbog proteka vremena a što zbog pristranosti svjedoka?
10. Je li sud ovlašten u presudi samoinicijativno izmijeniti/preinačiti tužbeni zahtjev tužitelja bez da je to napravio sam tužitelj i to na način da ga potpuno izmijeni/preinači u pogledu dinamike nastanka događaja-mjesta, datuma, mehanizma nastanka štete, razloga počinjenja navodnog događaja, bez da je sud prethodno omogućio tuženom da se očituje o tako izmijenjenom/preinačenom tužbenom zahtjevu te da li je tuženi na taj način onemogućen u pristupu sudu na način da nije mogao predlagati svjedoke i ostale dokaze na novi izmijenjeni tužbeni zahtjev koji se odnosi na drugi događaj, drugo mjesto i drugi datum.
11. Je sud dužan upozoriti stranku da će presudu donijeti drugi sudac a ne onaj koji je vodio postupak i koji je naveden u zapisniku tijekom postupka, a sve s obzirom na pravo stranke da zna tko vodi njezin postupak i na pravo stranke da traži izuzeće suca ukoliko sumnja u njegovu pristranost?
12. Može li sud može u potpunosti zanemariti javnu ispravu zapisnik o provedenom ročištu na kojem je saslušana tužena odnosno iskaz tužene i na štetu tužene proizvoljno donijeti zaključak u obrazloženju presude citirati neki nepostojeći iskaz tužene, odnosno kao citat navoditi da je tužena nešto rekla prilikom iskazivanja a što tužena nikada nije rekla niti isto proizlazi iz iskaza tužene koji se nalaze u spisu te da li se navedeni dio iskaza može uzeti u obzir prilikom vrednovanja istinitosti iskaza tužene?
13. Može li sud kao dokaz uzeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u situaciji kada je taj isti prekršajni postupak pravomoćno obustavljen?“.
3. Obrazlažući razloge važnosti prvog, drugog, trećeg, četvrtog i petog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) tuženica se pozvala na više odluka revizijskog suda i viših sudova, dok za ostala postavljena pitanja nije određeno izložila razloge važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Tuženica se u prijedlogu pozvala i na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
7. U ovoj pravnoj stvari tužitelju je na ime naknade štete iz štetnog događaja u kojem mu je tuženica nanijela tjelesnu ozljedu, dosuđena naknada štete u iznosu od 5.500,00 kn.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga.
O prijedlogu podnesenom u smislu st. 1. čl. 385.a ZPP-a
9. Tuženica u prijedlogu postavlja više pravnih pitanje (prvo, drugo i treće pitanje) koja se odnose na preinaku tužbe i ovlaštenje suda „dopunjavati činjenični supstrat“ pri čemu, kako to proizlazi iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije, posebno problematizira vrijeme štetnog događaja budući da je u tužbi kao datum štetnog događaja naveden 14. prosinca 2005., a u postupku je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je do štetnog događaja došlo 13. prosinca 2005.
9.1. O odgovoru na prvo, drugo i treće pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu budući da tužba nije preinačena, niti je izmijenjena činjenična osnova tužbe, posebno imajući u vidu da nije bilo sporno da je tužitelj opisane povrede (prijelom nosnih kostiju bez pomaka) zadobio u jednom štetnom događaju.
10. Četvrto pravno pitanje odnosi se na odluku o troškovima postupka. Sud drugog stupnja je, potvrđujući odluku o troškovima postupka, pravilnost te odluke obrazložio imajući u vidu uspjeh tužitelja kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva. U odnosu na ono što se problematizira četvrtim pitanjem u pobijanoj drugostupanjskoj odluci nije izraženo pravno shvaćanje, a niti se iz onoga što je dostavljeno revizijskom sudu (a nije dostavljena žalba) može zaključiti da je tuženica žalbom osporavala odluku o troškovima postupka na način kako to čini prijedlogom za dopuštenje. Četvrto pitanje, stoga, nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
11. Ni peto pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer predlagateljica nije postupila sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a i dostavila žalbu i dijelove spisa na koje se poziva (raniju drugostupanjsku ukidnu odluku).
12. Za ostala postavljena pravna pitanja (6. - 13. pitanje), sve kada bi se i prihvatilo da je riječ o pitanjima o kojima ovisi odluka u ovom sporu, predlagateljica nije određeno izložila razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a odnosno nije ukazala na eventualno postojanje odluka revizijskog suda od kojih odstupa odluka drugostupanjskog suda ili različitu praksu drugostupanjskih sudova, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite prakse od strane revizijskog suda, pa u odnosu na ta pitanja nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. točke 3. ZPP-a.
13. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto i peto pitanje odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, a u odnosu na ostala postavljena pravna pitanja odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st.
3. ZPP-a.
O prijedlogu podnesenom u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP-a
14. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije tvrdi da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH i Konvencijom i to pravo na pristup sudu, pravo na pravično suđenje i jednakost oružja te pravo na jednakost svih pred zakonom.
15. Predlagateljica osporava da je tužitelj dokazao „mehanizam nastanka štete“ odnosno osporava pravilnost utvrđenja nižestupanjskih sudova glede vremena i mjesta štetnog događaja te ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka smatrajući da je onemogućena u iznošenje obrane i pristupu sudu.
16. Pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze i utvrdili činjenično stanje dijelom se svode na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji, pa stoga niti u prijedlogu za dopuštenje revizije.
17. Nadalje, drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženice, otklonio žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i za to dao dostatne razloge. Iz nižestupanjskih odluka proizlazi da je tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nižestupanjski sudovi su odgovorili na odlučujuće navode tuženice i dostatno obrazložili svoje odluke koje se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
18. Imajući u vidu izneseno, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na koja se u prijedlogu pozvala.
19. Prema odredbi čl. 389.a st. 4. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će prijedlog za dopuštenje revizije ako ocijeni da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. toga Zakona ili da stranka u vezi s povredom temeljnog ljudskog prava na koju se u prijedlogu poziva nije prethodno iscrpila dopušteni pravni put.
20. Slijedom svega navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava prijedlog odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 24. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
