REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1163/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područna služba Sisak, Sisak, Ulica lipa 4, OIB: 02958272670, protiv tuženika [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivica Ćosić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5740/2021-2 od 9. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-20/2011 od 15. listopada 2021., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5740/2021-2 od 9. prosinca 2021. i točka I. presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-20/2011 od 15. listopada 2021. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku:

- na iznos 1.284,35 eura/ 9.676,90 kuna od 3. srpnja 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 15,30 eura/ 115,28 kuna od 21. srpnja 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 3,83 eura/ 28,88 kuna od 31. prosinca 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 3,03 eura/ 22,84 kuna od 31. prosinca 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 7,41 eura/ 55,80 kuna od 7. kolovoza 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 15,44 eura/ 116,32 kuna od 26. kolovoza 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 14,02 eura/ 105,60 kuna od 21. kolovoza 2008.g. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 318,25 eura/ 2.397,88 kuna od 31. srpnja 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 351,75 eura/ 2.650,25 kuna od 29. kolovoza 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 42,05 eura/ 316,80 kuna od 27. listopada 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 7,41 eura/ 55,80 kuna od 10. listopada 2008.g. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 7,80 eura/ 58,78 kuna od 26. ožujka 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 7,01 eura/ 52,80 kuna od 18. prosinca 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 7,80 eura/ 58,78 kuna od 28. svibnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 40,77 eura/ 307,20 kuna od 22. siječnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 600,91 eura/ 4.527,57 kuna od 4. prosinca 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 14,02 eura/ 105,60 kuna od 24. veljače 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 14,02 eura/ 105,60 kuna od 31. ožujka 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 7,01 eura/ 52,80 kuna od 21. travnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 7,01 eura/ 52,80 kuna od 26. lipnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 1.847,36 eura/ 13.918,96 kuna od 3. srpnja 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 8.523,31 eura/ 64.218,86 kn od 14. srpnja 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 21,66 eura/ 163,20 kuna od 21. srpnja 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 1.135,51 eura/ 9.308,93 kuna od 14. srpnja 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 5,20 eura/ 39,20 kuna od 19. siječnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 35,68 eura/ 268,80 kuna od 19. kolovoza 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 120,87 eura/ 910,69 kuna od 19. rujna 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 4,19 eura/ 31,54 kuna od 19. siječnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 14,82 eura/ 111,64 kuna od 3. srpnja 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 31,51/ 237,44 kuna od 27. listopada 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 133,59 eura/ 1.006,55 kuna od 22. rujna 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 139,95 eura/ 1.054,49 kuna od 10. studenoga 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 37,19 eura/ 280,21 kuna od 3. rujna 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 10,52 eura/ 79,23 kuna od 25. kolovoza 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 146,31 eura/ 1.102,40 kuna od 16. prosinca 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 18,48 eura/ 139,20 kuna od 18. prosinca 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 829,16 eura/ 6.247,30 kuna od 13. siječnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 8,92 eura/ 67,20 kuna od 24. veljače 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 11,83 eura/ 89,16 kuna od 13. studenoga 2008. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 4,76 eura/ 35,84 kuna od 21. travnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 47,57 eura/ 358,40 kuna od 2. lipnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 7,18 eura/ 54,11 kuna od 13. kolovoza 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 8,92 eura/ 67,20 kuna od 2. rujna 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 9,52 eura/ 71,76 kuna od 14. svibnja 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 13,87 eura/ 104,47 kuna od 10. rujna 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 1,79 eura/ 13,48 kuna od 11. studenoga 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 11,00 eura/ 82,87 kuna od 25. studenoga 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 7,23 eura/ 54,47 kuna od 9. listopada 2009. do 1. veljače 2010.,

- na iznos 3.046,95 eura/ 22.957,28 kuna od 10. prosinca 2009. do 1. veljače 2010.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje naknaditi tuženiku [trgovačko društvo], [adresa] trošak revizije u iznosu od 207,38 eura/ 1.562,50 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 143.838,64 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose do isplate kako je to opisano pod točkom I. izreke sve po kamatnim stopama za pojedina razdoblja kako je to opisano pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 35.959,66 kuna, a pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.659,20 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. i III. izreke.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1577/2022- 2 od 6. srpnja 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5740/2021-2 u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose glavnice zbog slijedećeg pravnog pitanja:

„Predstavlja li promjena zahtjeva u pogledu početka tijeka zateznih kamata i stope zateznih kamata preinaku tog dijela tužbenog zahtjeva (tužbe) i da li u odnosu na preinačeni dio zahtjeva zastara nastupa protekom rokova iz čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a, odnosno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara u odnosu na potraživanje zateznih kamata za razdoblje prije 1. veljače 2010. obzirom je tužitelj u tužbi od 3. siječnja 2011. potraživao zateznu kamatu od 1. veljače 2010. na ukupan iznos od 179.798,30 kn da bi podnescima od 29. srpnja 2019. i 11. kolovoza 2021. izvršio preinaku na način da je potraživao pojedinačne iznose sa zateznim kamatama za period prije 1. veljače 2010. te je li pobijanom drugostupanjskom odlukom kojom je odbijen prigovor zastare pogrešno i protivno sudskoj praksi revizijskog suda primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u naznačenom dijelu ili da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je regresni zahtjev za naknadu troškova liječenja i bolovanja koje je tuženik platio za osobe stradale u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika te pripadajuće zatezne kamate.

9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj podnio tužbu 3. siječnja 2011. tražeći isplatu iznosa od 179.798,30 kuna sa zateznim kamatama tekućim na cjelokupni iznos od 1. veljače 2010., da je podneskom od 11. kolovoza 2021. tužitelj po prvi puta tražio kamate na pojedinačne iznose s početkom tijeka od raznih datuma tijekom 2008. i 2009. godine (kako je pobliže navedeno na listu 426- 427 spisa), da je podneskom od 21. lipnja 2019. tražio isti iznos sa zateznim kamatama od 1. veljače 2010. pri čemu je naznačio da kamate traži po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi uvećanoj za 3 postotna poena (kako je pobliže navedeno na listu 354 spisa), da je podneskom od 29. srpnja 2019. tražio zatezne kamate tražeći zatezne kamate po kamatnoj stopi do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje itd. (kako je pobliže navedeno na listu 384-385 spisa) čemu se sve tuženik protivio.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu djelomično, a u odnosu na kamate u cijelosti sve pozivom na čl. 124. Zakona o zdravstvenom osiguranju i čl. 131. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

10.1. Nižestupanjski sudovi su tužitelju dosudili zatezne kamate kako ih je tužitelj specificirao podneskom od 11. kolovoza 2021. tj. dosuđujući tužitelju kamate na pojedinačne iznose s početkom tijeka od raznih datuma tijekom 2008. i 2009. godine i po stopama od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje itd.

10.2. Drugostupanjski sud je, obrazlažući neosnovanost tuženikovog prigovora zastare naveo da "tužitelj podneskom od 29. srpnja 2019. nije preinačio tužbeni zahtjev u smislu da bi potraživao neki iznos glavnice koji već nije potraživao u tužbi podnesenoj 3. siječnja 2011. (tj. unutar trogodišnjeg zastarnog roka, koji se računa od trenutka nastanka pojedine štete za tužitelja u vidu pojedinačnih plaćanja troškova liječenja i bolovanja, koja su izvršena tijekom druge polovice 2008. godine i tijekom 2009. godine), nego je samo uredio otprije postojeći tužbeni zahtjev na način da je specificirao kamatne stope i iznose glavnice na koje kamate teku".

11. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći.

12. Stoga, kada tužitelj promijeni tužbeni zahtjev na način da umjesto kamata koje traži od 1. veljače 2010. zatraži kamate na pojedinačne iznose s početkom tijeka od raznih datuma tijekom 2008. i 2009. godine, dakle, kada traži kamate za ranije razdoblje koje nije tražio tužbom nego je kamate za to razdoblje prvi puta zatražio tek podneskom od 11. kolovoza 2021., tužitelj time nije samo uredio tužbeni zahtjev, nego je time preinačio tužbeni zahtjev.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1460/2013-2 od 24. siječnja 2017. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe."

14. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj podnošenjem tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva isplatu kamata i za ranije razdoblje za koje prije nije tražio kamate, u odnosu na kamate za ranije razdoblje (za razdoblje od 2008. do 1. veljače 2010.) prekinuo zastaru tek onim podneskom kojim je zatražio isplatu kamata od ranijeg datuma, a to je podnesak od 11. kolovoza 2021., tako da u odnosu na kamate od ranijeg datuma zastara teče do podneska kojim je tužitelj zatražio kamate od ranijeg datuma.

15. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi: Promjena zahtjeva u pogledu tijeka zateznih kamata tako da tužitelj kasnijim tužbenim zahtjevom traži kamate i za ranije razdoblje za koje nije tužbom tražio kamate, predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP. Zastara se u slučaju preinačenja tužbe traženjem isplate kamata za ranije razdoblje za koje tužitelj tužbom nije tražio isplatu kamata u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno i zastara u takvom slučaju u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva teče do dana kada je tužba preinačena jer je tek tada prekinuo zastaru u odnosu na preinačeni dio, a nakon preinake tužbenog zahtjeva zastara počinje teći iznova.

16. Prema odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je štetnik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

17. Budući da je tužitelj za štetu saznao od datuma plaćanja računa koji se odnose na isplatu troškova liječenja i troškova bolovanja, a to je bilo tijekom 2008. i 2009. tj. najstariji račun je od 3. srpnja 2008., a najkasniji traženi račun je od 10. prosinca 2009. dok je tužitelj zatezne kamate na pojedine račune od 2008. i 2009. zatražio tek podneskom od 11. kolovoza 2021., tj. po proteku roka od 3 godine od isplate pojedinih računa iz 2008. i 2009., nastupila je zastara potraživanja zateznih kamata na pojedinačne račune za razdoblje od 3. srpnja 2008. i 10. prosinca 2009. pa je tužitelju valjalo dosuditi kamate od 1. veljače 2010. kako ih je zatražio tužbom zbog čega je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od dospijeća pojedinih računa tijekom 2008. i 2009. (kako je to pobliže specificirano u izreci ove presude) pa do 1. veljače 2010.

18. Vezano za dio pitanja koje se odnosi na kamatnu stopu, valja reći da tužitelj u reviziji nije niti sporio da bi zbog drugačijeg načina formuliranja traženja stope zateznih kamata platio više, a i samo postavljeno pitanje je zapravo usmjereno na zastaru potraživanja na dio zateznih kamata pa taj dio pitanja ne utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti nižestupanjske odluke i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. S obzirom na to da je tuženik uspio u revizijskom postupku, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sastava revizije po Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22- dalje: Tarifa) uz vrijednost boda od 10,00 kuna i PDV od 25% što iznosi traženih 1.562,50 kuna/ 207,38 eura pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

21. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

Zagreb, 24. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil