REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3055/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnica S. R., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i umješača na strani tuženice A. G., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica A. G. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-9/2023-2 od 13. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 199/2021-70 od 14. srpnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 199/2021-76 od 23. studenoga 2022., te protiv rješenja istog suda poslovni broj Gž- 9/2023-3 od 13. veljače 2023., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za delegaciju nadležnosti, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na osmo i jedanaesto pitanje.

II. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na preostala pitanja.

III. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj: Gž-9/2023-2 od 13. veljače 2023. te protiv rješenja istog suda poslovni broj Gž-9/2023-3 od 13. veljače 2023.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog je podnesen u odnosu na pitanja:

„1. Je li je zbog pogrešnog pravnog pristupa nepravilno primijenjeno materijalno pravo kada prvostupanjski Sud u ponovljenom postupku pred drugim uredujućim raspravnim sucem nije postupio po putama drugostupanjskog Suda iz odluke Gž-339/2017 -2 od 25. 10. 2021. godine te kada je prvostupanjski Sud unatoč protivljenju tužiteljice samo pročitao iskaze svjedoka i stranaka saslušanih u prethodnom postupku pred drugim uredujućim raspravnim sucem –odluka VSRH-a Rev-3880/94 od 12. 09. 1996 –IO- 1/1997-93 ?

2. Je li je zbog pogrešnog pravnog pristupa nepravilno primijenjeno materijalno pravo kada se zbog nepravilnog i nezakonitog rada Suda umjesto odredbi čl. 105 vezano za čl. 106 Zakona o sudovima primjenjuje isključivo odredba čl. 14 Zakona o sustavu državne uprave?

3. Je li je zbog pogrešnog pravnog pristupa nepravilno primijenjeno materijalno pravo kada je sucu Trgovačkog suda u Zagrebu A. G. protivno odredbi čl. 106 Zakona o sudovima, protivno čl. 8. Kodeksa sudačke etike, te protivno čl.206 i čl.208 st.5. Zakona o parničnom postupku priznat status umješača u ovome predmetu unatoč protivljenju tužiteljice i unatoč činjenici da stečajni postupak nije bio dovršen, te da je A. G. i dalje bio uredujući sudac u stečajnom postupku o čemu je i VSH u sličnom predmetu donio odluku Rev-780/82 od 07. 12. 1982 g -PSP-22/173?

4. Je li je zbog pogrešnog pravnog pristupa nepravilno primijenjeno materijalno pravo i je li se prvostupanjska odluka koja je nejasna, proturječna, zbunjujuća i protivna dokazima u spisu uopće može ispitati kada je prvostupanjski Sud bez obrazloženja i donošenja zaključka kojem svjedoku ili stranci i zašto poklanja vjeru, ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima Sud poklonio vjeru ne cijeneći i ne vrednujući iskaze stranaka, umješača i svjedoka isključivo poklonio vjeru iskazu stečajnog upravitelja M. Z. koji je od tužiteljice tražio 30% njene tražbine za sebe i stečajno vijeće kako bi joj na ispitnom ročištu priznao njenu tražbinu (osobi protiv kojeg je tužiteljica na Zapisnik u policiji podnijela kaznenu prijavu u kojoj je navela da je stečajni upravitelj prilikom pokušaja iznude se eksplicitno se pozivao na N. M. – članicu stečajnog vijeća i tada aktualnu predsjednicu Trgovačkog suda u Zagrebu ), stečajnom upravitelju koji je u cijelosti tužiteljici priznao obračunatu zakonsku kamatu kao sporedno potraživanje na glavnicu koju je preko 10 godina osporavao, iskazu umješača A. G. –suca Trgovačkog suda u Zagrebu koji je na raspravi održanoj u prethodnom postupku dana 19. 02. 2014 g odbio odgovarati na pitanja tužiteljice, te čak i neistinito iskazivao. Navedeni iskaz citiramo „generalno gledajući stečajno vijeće vrši nadzor nad radom stečajne uprave„?

5. Iako su još 2003. godine, kako bi se spriječile malverzacije stečajne uprave izmijenjen Stečajni zakon te su sve ovlasti stečajnog vijeća prešle na stečajnog suca, a sve temeljem odredbi čl. 59 ZID SZ te da je upravo stečajni sudac ovdje umješač temeljem odredbi čl. 5 st 1 t 3 ZID SZ ( NN 123/03 ) bio dužan nadzirati rad stečajnoga upravitelja i davati mu obvezatne upute za rad, svjedok N. R. kao predstavnik sudske uprave nije ovlašten komentirati odluke suca u predmetima, dok svjedokinja N. N. P. je iskazivala da nije sudjelovala u izvidima u konkretnom stečajnom predmetu dakle o konkretnom slučaju ne zna ništa, dok je s druge strane bez ikakvog obrazloženja i vrednovanja te ocjene iskaza iskaz tužiteljice prvostupanjski Sud ocijenio neistinitim ne navodeći razloge – odluka VSH II Rev- 76/81 od 26. 05. 1982 PSP 21 /198.

6. Je li je drugostupanjski Sud zbog pogrešnog pravnog pristupa i suprotno postojećoj sudskoj praksi nepravilno primijenio materijalno pravo već svojom prvom odlukom broj Gž-339/2017 -2 od 25. 10. 2021. godine kada je ukinuo prvostupanjsku presudu broj P-524/15 od 30. 11. 2016. godine, a da uopće cijenio sadržaj odgovora na žalbu tužiteljice od 15. 02. 2017. godine te tako onemogućio tužiteljici raspravljanje pred drugostupanjskim sudom - odluka VSH Rev-2289/95 od 20. 11. 1996. godine IO 1/1997 -94?

7. Je li je drugostupanjski Sud pobijanom odlukom zbog pogrešnog pravnog pristupa počinio povrede iz čl. 395 st. 2 Zakona zato što nije održao raspravu pred drugostupanjskim Sudom radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica koje bi bile presudne kod donošenja pravilne i zakonite odluke u ovome predmetu sukladno odredbama čl. 219 Zakona – te trebao provesti dokaze kojima je tužiteljica osporavala navode tuženika, nije od DORH-a ishodio kaznenu prijavu tužiteljice koju je podnijela na Zapisnik u policiji iz koje bi bilo vidljivo da je tužiteljica u toj kaznenoj prijavi protiv stečajnog upravitelja tražila da se ispita kao svjedok ili eventualno osumnjičenik N. M. – članica stečajnog vijeća i tada predsjednica Trgovačkog suda u Zagrebu na koju se prilikom pokušaja iznude eksplicitno pozivao stečajni upravitelj i jer se prvostupanjski Sud protivno odredbama čl. 377 Zakona oglušio na upute upravo istoga suda tj Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću?

8. Je li drugostupanjski Sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo kada je odlučujući po žalbi tužiteljice prvo donio odluku o meritumu stvari broj Gž-9/2023-2 d 13. 02. 2023 godine, a tek potom odluku o zahtjevu tužiteljice za delegaciju nadležnosti Županijskog suda u Karlovcu Stalne službe Gospić broj Gž-9/2023-3 od 13. 02. 2023 godine i da li je o prijedlogu tužiteljice o delegaciji nadležnosti Suda trebao odlučivati viši Sud?

9. Je li zbog pogrešnog pravnog pristupa Sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio saslušati umješača A. G. unatoč činjenici da isti nije saslušan pred Sudom jer je njegovo ispitivanje moralo biti prekinuto? Isto tako Sud je zanemario činjenicu da njegova punomoćnica A. G. K. inače kćerka umješača navodi da A. G. kao stečajni sudac ne zna sastavljati financijske izvještaje iako je čl. 25 Stečajnog zakona propisano da je stečajni sudac dužan zajedno sa stečajnim upraviteljem sastavljati financijska izvješća, činjenici da je stečajni sudac dozvolio da se i prije održanoga ispitnoga ročišta te tijekom cijeloga stečajnog postupka za redovno poslovanje stečajne uprave koriste nezakonito odblokirana sredstva tužiteljice koja je bila u tom predmetu razlučni vjerovnik, a onda tužiteljici koja je razlučni vjerovnik ne priznaje pravo na zakonsku zateznu kamatu na glavnicu koju su koristili i prije održanoga ispitnoga ročišta i tijekom stečajnog postupka, činjenici da je tužiteljica u podnescima i žalbi jasno navela sve činjenice i sve dokaze iz kojih je vidljivo da je stečajni sudac ovdje umješač neuredno obnašao svoju profesionalnu sudačku dužnost?

10. Je li zbog pogrešnog pravnog pristupa Sud pogrešno primijenio materijalno pravo i temeljem tako pogrešnog primijenjenog materijalnog prava izveo pogrešne zaključke te bez ikakvog obrazloženja pogrešno zaključio da pravovremene kaznene prijave tužiteljice koje je ista podnijela protiv NN osobe u R. b. A. i stečajnog upravitelja upravo zbog osnovane sumnje da su počinili zlouporabu položaja i ovlaštenja, pokušaj iznude te druge koruptivne radnje a sve vezano za položaj tužiteljice kao razlučnog vjerovnika u tom stečajnom postupku, te da Općinsko državno odvjetništvo Zagreb , unatoč požurnicama tužiteljice nikada nije postupilo ni po jednoj kaznenoj prijavi tužiteljici pa čak ni te kaznene prijave tužiteljice odbacilo i eventualno uputilo tužiteljicu u privatni kazneni progon, te pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji niti odgovornost DORH-a zbog nečinjenja i da te kaznene prijave nemaju veze sa ovim postupkom?

11. Je li prilikom donošenja prvostupanjske odluke koja je potvrđena drugostupanjskom odlukom Sud bio dužan ocijeniti i vrednovati sve iskaze saslušanih stranaka i svjedoka u tom postupku, svih isprava i izvedenih dokaza u tom postupku, te kod ocjene i vrednovanja dokaza trebao donijeti odluku temeljem ocjene i vrednovanih iskaza svih saslušanih stranaka i svjedoka u ovom postupku ili je Sud ovlašten da svoju pobijanu odluku temelji na ničim dokazanima i potkrijepljenima tezama koja je u suprotnosti sa dokazima u spisu?

12. Je li zbog pogrešnog pravnog pristupa Sud oštetio tužiteljicu u njenom pravu vlasništva jer preko 10 godina nije mogla raspolagati sa svojom imovinom – tražbinom koju je koristila stečajna uprava za redovno poslovanje? Također, kada je navedena tražbina isplaćena, isplaćena joj je nakon proteka ovršnog roka opet bez ijedne kune zakonske zatezne kamate. Zato što u stečajnim postupcima revizija nije dopuštena tužiteljica je bila primorana ustati sa ovom tužbom za naknadu štete jer joj kao razlučnom vjerovniku pripada zakonska zatezna kamata na tražbinu od izvještajnog ročišta do isplate.

13. Je li je drugostupanjski Sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pogrešno zaključio da je tužiteljica svojom tužbom osporavala pravilnost i zakonitost odluka drugog Suda istoga ili višeg ranga i eventualno pogrešnog pravnog shvaćanja uredujućeg suca, a ne kao posljedicu nezakonitog i nepravilnog rada suca Trgovačkog suda u Zagrebu A. G. kao posljedice proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnoga prava od strane suca A. G. u obnašanju sudačke dužnosti te nečinjenja Općinskog državnog odvjetništva Zagreb?“

4. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan i nedopušten.

5.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP, Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja po svom sadržaju nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koja bi mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.2. To stoga što u prvo postavljenom pitanju predlagateljica kao razlog važnosti ukazuje na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-3880/1994-2 od 12. rujna 1996. u kojoj nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na postavljeno pitanje, te se u navedenoj odluci radi o drugačijoj procesnoj situaciji (čl. 315. st. 3. ZPP – postupanje suda u slučaju rasprave pred izmijenjenim vijećem).

5.3. U odnosu na drugo postavljeno pitanje predlagateljica polazi od pogrešnih pretpostavki koje sud nije utvrdio (..da je nezakonit i nepravilan rad stečajnog suca), dok sudovi polaze od zaključka da tužiteljica nije dokazala nepravilan i nezakoniti rad stečajnog suca.

5.4. U odnosu na treće postavljeno pitanje predlagateljica ukazuje da je ovaj sud u sličnom predmetu donio odluku broj Rev-780/82 od 7. prosinca 1982., međutim istu presudu nije dostavila niti se pozvala na eventualno izraženo pravno shvaćanje, pa stoga ovaj sud nije ni uzeo u razmatranje navedeno pitanje jer time predlagateljica nije dostavila odgovarajući razlog važnosti.

5.5. Četvrto, peto, sedmo, deveto, deseto, dvanaesto i trinaesto postavljeno pitanje odnosi se na činjenice konkretnog slučaja.

5.6. Šesto postavljeno pitanje kojim predlagateljica osporava pravilnost prve odluke drugostupanjskog suda broj Gž-339/2017-2 od 25. listopada 2021. kojom je ukinuta prvostupanjska presuda broj P-524/15 od 30. studenoga 2016., tvrdeći da drugostupanjski sud nije cijenio sadržaj odgovora na žalbu tužiteljice i da je time predlagateljici onemogućio raspravljanje pred drugostupanjskim sudom, nije važno jer se ne radi o pobijanoj odluci povodom koje u ovoj fazi postupka predlagateljica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije.

5.7. U odnosu na osmo pitanje koje se odnosi na delegaciju nadležnosti postupak pravomoćno ne završava, dok u odnosu na jedanaesto pitanje predlagateljica nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. U odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije za navedena pitanja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 2. ZPP, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke ove odluke.

7. U odnosu na preostala pitanja s obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st.1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st.1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. II. izreke.

8. S obzirom da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je diskriminirana iz razloga što joj nije pružena adekvatna pravna zaštita pozivom na čl. 29., 48., vezano uz čl. 3., 50. i 26. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda, te čl. 1. Protikola broj 1. Konvencije, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u toč. III. izreke.

Zagreb, 24. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.