Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 43 Gž-3690/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Š. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik S. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H.&P. u Z., protiv tuženice T. M. iz V., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. i p. u S. B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 3394/2019-34 od 9. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 3394/2019-34 od 9. rujna 2021. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu tužiteljice J. Š. za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3394/2019-34 od 9. rujna 2021. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženici T. M. iz Z., OIB: …, isplatiti tužitelju J. Š. iz Z., OIB: …, iznos od 75.000,00 kn (slovima:sedamdesetpetisuća kuna)/9.954,21 EUR[1] , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 01.12.2017. pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% (tri postotna) poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Stavkom II. izreke pobijane presude tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna/746,57 EUR.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,00 kune/207,31 EUR.
3. Žalba tužiteljice je osnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 75.000,00 kuna/9.954,21 EUR, za koji iznos tužiteljica navodi da ga je početkom svibnja 2017. pozajmila tuženici uz obvezu da joj tuženica isti iznos poslije stanovitog vremena i vrati, a što tuženica nije učinila.
5. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da su u predmetnom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, te da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
6. Naime, prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, a konkretno izvatka iz bankovne evidencije tužiteljice od 12. svibnja 2017. (list 5 spisa), prijepisa Viber poruka između tužiteljice i tuženice (list 6-21, 25-32 spisa), iskaza tužiteljice kao stranke (list 61 spisa), iskaza svjedokinje M. J. (list 62 spisa), te iskaza svjedokinje E. B. (list 105 spisa), u predmetnom postupku utvrdio sljedeće:
- da tužiteljica tužbom potražuje iznos od 75.000,00 kuna/9.954,21 EUR, navodeći da je u svibnju 2017. navedeni iznos pozajmila tuženici uz obvezu da joj tuženica isti iznos poslije stanovitog vremena i vrati, pri čemu nije bio određen točan datum vraćanja pozajmljenog novca, niti su ugovorene kamate,
- da tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženicom u navedeno vrijeme bila bliska prijateljica i da je među njima postojao odnos povjerenja i povezanosti iz kojeg razloga je tužiteljica smatrala da sadržaj navedenog ugovora nije potrebno sačiniti u pisanom obliku uz javnobilježničku ovjeru,
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 2017. rekla tuženici da je prodala stan i da ima stanoviti iznos novca, na što joj je tuženica predložila da će ona za tužiteljicu uložiti protuvrijednost iznosa od 10.000,00 EUR te će za tužiteljicu uslijediti nagrada, nakon čega je tužiteljica tuženici predala iznos od 10.000,00 EUR,
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista nije pitala niti gdje će novac tuženica uložiti niti o kakvoj nagradi govori, da se tužiteljica s tuženicom nakon predaje novca vidjela još samo jednom u kolovozu 2017., da joj je slala poruke putem Vibera, ali da je tuženica počela izmišljati filmske scenarije zbog kojih novac ne može vratiti te da novac nikad nije vratila,
- da su tužiteljičini navodi iz tužbe da je između stranaka ugovoren zajam bez kamata u suprotnosti s iskazom tužiteljice iz kojeg proizlazi da se radilo o ulaganju uz "nagradu", kao i iskazu svjedokinje M. J. da je tuženica tužiteljici zauzvrat obećala dati neki iznos, kamatu ili slično,
- da je dužnost tužiteljice bila dokazati sklapanje ugovora o zajmu, a što ista nije dokazala, s obzirom da iz Viber poruka ne proizlazi da je s tuženicom sklopljen ugovor o zajmu, a da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o ulaganju,
- da, ukoliko je između stranaka i došlo do primopredaje određenog iznosa novca, nije se radilo o ugovoru o zajmu,
- da postupanje tužiteljice koja ističe da je predala novac tuženici bez da je pitala gdje će novac uložiti i o kakvoj se nagradi radi, pri čemu je odbila i potpisivanje priznanice o predaji novca iako joj je to tuženica nudila, upućuje na izostanak dužne pažnje,
- da tužiteljica nije dokazala da ju je tuženica prevarila niti se poziva na eventualnu ništetnost ili pobojnost navodno sklopljenog pravnog posla s tuženicom,
- da iz iskaza svjedokinje E. B. proizlazi da ista nikada nije čula da bi tuženica od tužiteljice bilo tražila bilo dobila ikakav novac,
- da je, slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. 7. Međutim, iz predmetnog spisa (list 105 spisa) proizlazi da je svjedokinja E. B. dana 11. veljače 2021. na Općinskom sudu u Vinkovcima zamolbeno saslušana kao svjedokinja na okolnost ima li saznanja o tome da bi tužiteljica tuženici predala neki iznos novca, te ako jest s kojeg osnova (zapisnik pod poslovnim brojem Pom-41/20- 7). Iz navedenog zapisnika je razvidno da je na predmetno ročište pristupio punomoćnik tuženice, dok za tužiteljicu nije pristupio nitko. No, iz predmetnog spisa proizlazi da tužiteljica na navedeno ročište nije bila pozvana. Navedeno je utvrđeno i uvidom u e-spis poslovni broj Pom-41/20, iz kojeg proizlazi da u sustavu pismena nema poziva upućenog tužiteljici za predmetno ročište, slijedom čega tužiteljica osnovano ističe da joj je propuštanjem dostave navedenog poziva onemogućeno ispitivanje konkretne svjedokinje, odnosno raspravljanje pred sudom, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. toč. 6. ZPP-a.
8. Nadalje, valja istaknuti da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici je li tužiteljica predala tuženici novac, i je li riječ upravo o onom iznosu koji tužiteljica navodi u tužbi i u svom iskazu, pri čemu valja naglasiti da sud, sukladno odredbi iz čl. 186. st. 3. ZPP-a, nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva.
9. Naime, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da tužiteljica nije dokazala postojanje ugovora o zajmu, jer, ukoliko je između stranaka i došlo do primopredaje određenog iznosa novca, nije se radilo o ugovoru o zajmu, s obzirom da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o ulaganju uz "nagradu", a tužiteljica se ne poziva na eventualnu ništetnost ili pobojnost navodno sklopljenog pravnog posla s tuženicom.
10. Međutim, kako prvostupanjski sud nije utvrdio je li između stranaka uopće došlo do primopredaje određenog iznosa novca (u obrazloženju pobijane presude navodi se „ukoliko je između stranaka i došlo do primopredaje određenog iznosa novca“), tako su nejasni i proturječni navodi prvostupanjskog suda u kojima se upućuje na izostanak dužne pažnje kod tužiteljice prilikom predaje novca tuženici, te moguću prijevaru i ništetnost odnosno pobojnost navodno sklopljenog posla između stranaka.
11. Stoga je činjenično stanje u predmetnom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno, pri čemu valja dodati da je za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom predmetu bilo potrebno izvesti i dokaz saslušanjem tuženice kao stranke, koji dokaz su predlagali i tužiteljica i tuženica. Iz predmetnog spisa proizlazi da je tuženica bila pozvana na ročište održano 20. srpnja 2020. radi saslušanja, a da na isto nije pristupila jer se nalazila na privremenom radu u inozemstvu. Međutim, punomoćnik tuženice ustrajao je kod dokaznog prijedloga za saslušanjem tuženice (list 62 spisa), a od navedenog prijedloga nije odustala ni tužiteljica, no prvostupanjski sud navedeni dokaz nije proveo, ne navodeći za to razloge u daljnjem tijeku postupka niti u pobijanoj presudi.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao pod stavkom I. izreke ove odluke.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje E. B. te će o navedenom obavijestiti tužiteljicu u smislu odredbe iz čl. 224. st. 3. ZPP-a. Nadalje, prvostupanjski sud će izvesti dokaz saslušanjem tuženice, vodeći pri tome računa o odredbama čl. 226. ZPP-a. Također, prvostupanjski sud će prilikom ponovnog odlučivanja o tužbenom zahtjevu imati u vidu i sadržaj odredbe čl. 186. st. 3. ZPP-a, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
14. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 24. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
Roberta Pandža, v.r.
