REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-12/2023-14

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice V. Č. G. iz S., …, koju zastupa opunomoćenik P. T., odvjetnik u S., …, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22-01/744, URBROJ: 566-01/16-22-2 od 28. listopada 2022. i prvostupanjsko rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, KLASA: UP/I- 112-02/20-01/103, URBROJ: 443-01-02-02-22-21 od 22. rujna 2022.

II. Tužiteljica - državna službenica V. Č. G., inženjer prehrambene tehnologije - VŠS, u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje se, s danom 1. lipnja 2020. godine na radno mjesto Sanitarni inspektor u Ispostavi u S., Područnom uredu Rijeka, Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443/10-19-5 i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjim redu Državnog inspektorata, KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443-01-16-02/01-20-11, na neodređeno vrijeme, te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese sva potrebna rješenja u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.865,63 eura (slovima: tisuću osamsto šezdeset i pet eura i šezdeset i tri centa)[1] / 14.056,59 kn (slovima: četrnaest tisuća pedeset i šest kuna i pedeset i devet lipa), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/20-01/103, URBROJ: 443-01-02-02-22-21 od 22. rujna 2022., donesenim u ponovnom postupku, tužiteljica je, kao državna službenica, inženjer prehrambene tehnologije - VŠS, zaposlena u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređena s danom 1. lipnja 2020. na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi S., utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 640. Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme (točka1.). Državna službenica ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta koji iznosi 1,164, uvećanog za 4% za ostvarenih 27 godina radnog staža u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće, uvećan za 13,5% za navršenih 27 godina radnog staža (točka 2.). Plaća iz točke 2. uvećava se za 0,5% za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža državne službenice, bez donošenja posebnog rješenja (točka 3.). Državnoj službenici se utvrđuje dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 5% na pripadajuću plaću radnog mjesta „inspektor II. vrste” (točka 4.). Plaća po navedenom rješenju obračunava se u razdoblju od 1. lipnja 2020. godine do 31. siječnja 2021. godine (točka 5.). Državna službenica je dužna položiti posebni dio državnog stručnog ispita za tržišnog inspektora u roku od 6 mjeseci od dana zaprimanja tog rješenja (točka 6.), a žalba ne odgađa izvršenje (točka 7.).

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/22-01/744, URBROJ: 566-01/16-22-2 od 28. listopada 2022. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u tužbi i u tijeku spora navodi u bitnome kako osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika nije zakonito jer je tuženik po šesti put poništio prvostupanjsko rješenje i vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a prvostupanjsko tijelo ne postupa po uputama i pravnom shvaćanju tuženika. Navodi da je tuženik prije ovdje osporavanog rješenja na isti način donio već pet rješenja, ali da u svim tim ponovljenim postupcima prvostupanjsko tijelo nije niti jednom postupilo po uputi i pravnom shvaćanju tuženika. Stoga smatra da je tuženik trebao meritorno riješiti ovu upravnu stvar bez vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Smatra da tuženik samo paušalno navodi da je u upravnoj stvari rasporeda državnog službenika na radno mjesto nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela i da stoga tuženik nije mogao sam riješiti predmetnu upravnu stvar. Navodi kako je ona takvim postupanjem onemogućena žalbom ostvariti svoja zakonska prava u predmetu njezinog rasporeda i da se gubi smisao instituta žalbe i drugostupanjskog rješenja ako je prvostupanjsko tijelo već odlučilo da će neovisno o ishodu žalbe protiv vlastitog rješenja u ponovljenom postupku ponovo postupati na isti način. Slijedom navedenog, tužiteljica u tužbi predlaže da se u sporu provede dokaz njezinim saslušanjem, a u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i da donese meritornu odluku. Tužitelj je ujedno zatražio naknadu troškova ovoga spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 26. rujna 2023. i 17. listopada 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je tužiteljica osobno uz zamjenike opunomoćenika tužiteljice, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Na navedenoj raspravi proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, a zamjenik opunomoćenika tužiteljice naveo je kako smatra da bi ovu situaciju trebalo "presjeći" i to u okviru zakonskih mogućnosti po čl. 132. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, dalje: ZDI). Tužiteljica je dodala da su iste odredbe kao i u čl. 132. ZDI bile i kod prijašnjih zakona na temelju kojih su bili ranije preuzimani.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Prije svega valja navesti da je u istoj upravnoj stvari već zauzet stav upravnih sudova i to u presudama Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI- 989/2023 od 1. rujna 2023. i Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-262/2023 od 8. rujna 2023.

10. Dakle, među strankama nije sporno da je tužiteljica viši zdravstveni tehničar prehrambeno-tehnološkog smjera (inženjer prehrambene tehnologije) i da je poslove sanitarnog inspektora obavljala neprekidno od 10. prosinca 1992. do donošenja spornog rješenja Državnog inspektorata od 1. lipnja 2020. o rasporedu na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste. Nadalje nije sporno da je tužiteljica položila državni stručni ispit za sanitarnog inspektora u Ministarstvu zdravstva 2. studenoga 1994. Također nije sporno da je tužiteljica tijekom svog radnog vijeka na poslovima sanitarnog inspektora bila preuzimana uslijed različitih preustroja državnih tijela, ali je uvijek na temelju prijelaznih odredaba u zakonima nastavljala obavljati poslove sanitarnog inspektora na kojima je zatečena, osim u konkretnom slučaju kada je stupio na snagu ZDI kojim je ustrojen Državni inspektorat Republike Hrvatske iako i taj Zakon sadrži prijelaznu odredbu u čl. 132. st. 1. ZDI kojom je propisana mogućnost da državni službenici koji su zatečeni na obavljanju preuzetih poslova nastave obavljati preuzete poslove.

11. Sporno je, je li u konkretnom slučaju tužiteljica uslijed ustrojstva Državnog inspektorata Republike Hrvatske, nakon 28 godina rada na poslovima sanitarnog inspektora u državnoj službi, pravilno raspoređena na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste u Državnom inspektoratu.

12. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi se da su unatoč čl. 132. st. 1. ZDI svi inspektori i drugi državni službenici raspoređeni na radna mjesta za koja su ispunjavali uvjete u pogledu vrste i stupnja obrazovanja, odnosno za niti jednog od njih se nije koristila mogućnost iz čl. 132. st. 1. ZDI da se raspoređuju na više radno mjesto od onog za koje ispunjavaju uvjete u pogledu vrste i stupnja obrazovanja, iz razloga što ta odredba nije imperativnog već dispozitivnog karaktera, slijedom čega su svi inspektori i drugi državni službenici raspoređeni na radna mjesta prema uvjetima iz ZDI ne radeći nikakvu razliku među njima u pogledu uvjeta za raspored na radna mjesta, odnosno svi su raspoređeni sukladno stečenoj vrsti i stupnju obrazovanja na jedina moguća radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete iz ZDI, a radna mjesta inspektora II. vrste su predviđena samo za obavljanje poslova tržišne i građevinske inspekcije. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je još navedeno da je u postupku rasporeda preuzete državne službenice na navedeno radno mjesto utvrđeno da je isto sistematizirano i upražnjeno te da za popunjavanjem istog postoji potreba službe, da je moguće rasporediti državnu službenicu na navedeno radno mjesto, da za obavljanje poslova tog radnog mjesta državna službenica ispunjava propisane stručne i druge uvjete, uključujući i odgovarajući stupanj obrazovanja, pa se ovakav raspored državne službenice na navedeno radno mjesto temelji, pored osnovnih kriterija za raspored na radno mjesto, utvrđenih ZDI i Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, kao posebnim propisima, na slobodnoj ocjeni da će državna službenica, s obzirom na stečeno radno iskustvo, stručna znanja, sposobnosti i vještine, prije svega stečenima na prijašnjim inspekcijskim poslovima, i to na poslovima gospodarskog, odnosno tržišnog inspektora (uvidom u osobni dosje državne službenice), s uspjehom obavljati i poslove navedenog radnog mjesta na koje se raspoređuje.

13. Tuženik je poništio navedeno prvostupanjsko rješenje s obrazloženjem da prvostupanjsko tijelo osim pozivanja na propise, nije navelo konkretne razloge koji bi upućivali na zaključak da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste prema potrebama službe, stručnom znanju te stečenom radnom iskustvu s obzirom da iz spisa predmeta nije razvidno da je tužiteljica ikada radila na poslovima tržišnog inspektora ili gospodarskog inspektora pa stoga da nije jasno zašto je to radno mjesto za nju odgovarajuće. Tuženik u obrazloženju navodi kako prvostupanjsko tijelo opetovano negira odredbu čl. 132. st. 1. ZDI koja omogućuje preuzetim službenicima koji su do tada obavljali poslove u jednom inspekcijskom području da iako ne ispunjavaju uvjete za radno mjesto u tome području iste i dalje obavljaju, a budući da je tužiteljica u Ministarstvu zdravstva obavljala poslove radnog mjesta sanitarnog inspektora, to da ista nije mogla biti raspoređena na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste ukoliko se potreba službe jasno ne obrazloži.

14. Iz iskaza tužiteljice danog u ovom sporu slijedi u bitnome da ona nikada prije rasporeda na ovo radno mjesto nije radila na poslovima gospodarskog ili tržišnog inspektora, da nije položila državni stručni ispit za tržišnog inspektora, da je novim Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata i dalje sistematizirano radno mjesto sanitarnog inspektora pod brojem 633 te je to radno mjesto upražnjeno, a koliko zna nakon stupanja na snagu ZDI nitko nije zadržan na postojećem radnom mjestu. Nadalje slijedi da je na području Ličko-senjske županije (u Ispostavi …) do stupanja na snagu ZDI bilo pet sanitarnih inspektora, da je od tih pet troje otišlo u mirovinu a ostali su raditi ona i kolega s time da je kolega ostao raditi na mjestu sanitarnog inspektora jer on ispunjava uvjete, odnosno ima visoku stručnu spremu, a ona je raspoređena na mjesto tržišnog inspektora II. vrste. Nadalje slijedi da je sada u Ispostavi S. samo jedan tržišni inspektor II. vrste i to ona, zatim u Ispostavi G. voditeljica je ujedno i viši tržišni inspektor, dok je u Ispostavi S. ostalo upražnjeno radno mjesto sanitarnog inspektora, a kolega je raspoređen za sanitarnog inspektora u Ispostavi G. Tužiteljica je nadalje iskazala kako smatra da je u Ispostavi S. potrebniji sanitarni inspektor nego tržišni inspektor II. vrste i da ne zna zašto su nju rasporedili na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste, a ostavili upražnjeno radno mjesto sanitarnog inspektora. Jedino može reći da su sve koji nisu ispunjavali uvjete škole stavili na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste i građevinske inspekcije, te smatra da je nepravda nastala u tome što se nije iskoristila mogućnost iz čl. 132. ZDI, tim više što su se i ranije događala preuzimanja i uvijek ih se je zadržalo na radnome mjestu sanitarnog inspektora. Iskazala je kako je po njezinom mišljenju sanitarni inspektor puno bitnija služba od tržišnog inspektora iz razloga što ima jako široki spektar djelovanja - zaštita kućanstva, kontrola vode za ljudsku potrošnju, neionizirajuća zračenja, kemikalije i gradnja, a pogotovo kada se uzme u obzir turizam u Republici Hrvatskoj i brojne zarazne bolesti koje su u zadnje vrijeme sve učestalije, a osim toga sanitarni inspektor je nadležan i za kontrolu proizvodnje hrane i povlačenje određenih proizvoda s tržišta. Navela je kako ne želi podcjenjivati niti jednu inspekciju, ali za razliku od tržišne inspekcije sanitarna inspekcija je stara inspekcija koja djeluje od početka i izrazito je važna za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti. Navela je da se je dugo vremena školovala i da je morala prolaziti kroz razne stručne edukacije za različita područja koja su nadzirali.

15. Čl. 34. st. 4. ZDI propisani su stručni uvjeti za radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste, a čl. 35. st. 3. ZDI propisani su stručni uvjeti za radno mjesto sanitarnog inspektora.

16. Za sanitarnog inspektora tužiteljica nema potreban stupanj obrazovanja (potrebna je visoka stručna sprema, a tužiteljica ima višu stručnu spremu), ali ima potrebnu vrstu obrazovanja (inženjer prehrambene tehnologije), te najmanje jednu godinu radnog iskustva na odgovarajućim poslovima i položen državni stručni ispit za sanitarnog inspektora.

17. Za tržišnog inspektora II. vrste tužiteljica ima potreban stupanj obrazovanja (višu stručnu spremu) i potrebnu vrstu obrazovanja (inženjer prehrambene tehnologije), ali nema najmanje jednu godinu radnog iskustva na odgovarajućim poslovima i položen državni stručni ispit za tržišnog inspektora.

18. Sukladno prijelaznoj odredbi čl. 132. st. 1. ZDI inspektori i drugi državni službenici koji su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatečeni u obavljanju poslova u odgovarajućem području iz čl. 5. - 28. ovoga Zakona nastavljaju obavljati te poslove i mogu biti raspoređeni na poslove iz čl. 34. - 52. u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja te vozačkog ispita prema odredbama ovoga Zakona.

19. Navedena odredba propisuje da zatečeni inspektori mogu biti raspoređeni na poslove u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja, odnosno tom je prijelaznom odredbom regulirana mogućnost nastavka obavljanja poslova inspektorima koji su zatečeni u obavljanju poslova, i to u odgovarajućem području u kojem su obavljali inspekcijske poslove do stupanja na snagu toga Zakona.

20. Sud ocjenjuje pravilnim stajalište tuženika da tužiteljica nije raspoređena sukladno citiranim odredbama, jer nije raspoređena na poslove u odgovarajućem području. Naime, radi se o službenici koja je 28 godina obavljala poslove sanitarnog inspektora, da bi sada bila raspoređena na poslove tržišnog inspektora II. vrste, koje prethodno nije obavljala i za koje nema radnog iskustva, a niti položen državni stručni ispit za tržišnog inspektora.

21. Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi ("Narodne novine", broj 77/07, 13/08 i 81/08) potrebno stručno znanje je definirano kao stupanj obrazovanja, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta (čl. 3. st. 1.). Suprotno tome, prvostupanjsko tijelo je kod rasporeda tužiteljice imalo u vidu jedino potreban stupanj stručne spreme te u rješenju o rasporedu navodi da se službenica u skladu sa stručnom spremom raspoređuje na radno mjesto iz izreke pobijanog rješenja, s obzirom da su radna mjesta inspektora II. vrste predviđena samo u djelokrugu tržišne i građevinske inspekcije. Prvostupanjsko tijelo pri tom ne primjenjuje, odnosno pogrešno primjenjuje prijelaznu odredbu čl. 132. st. 1. ZDI, prema kojoj zatečeni inspektori mogu biti raspoređeni na poslove u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja.

22. Nadalje, prema čl. 4. st. 2. ZUS upravni spor ne može se voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

23. Prema ocjeni ovoga suda prvostupanjsko rješenje nije zakonito iz prethodno navedenih razloga, niti je doneseno sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, jer nije jasno kako se učinkovito obavljanje poslova Državnog inspektorata može osigurati time da se na poslove tržišnog inspektora II. vrste rasporedi osoba koja gotovo cijeli radni vijek obavlja poslove sanitarnog inspektora i da pri tome ostane upražnjeno radno mjesto sanitarnog inspektora koje je predviđeno u sistematizaciji. Stoga kako postoji mogućnost zadržavanja na istom radnom mjestu, te kako prvostupanjsko tijelo niti u ponovnom postupku nije obrazložilo radi čega tužiteljica ispunjava uvjete za premještaj na drugo radno mjesto za koje nema radnog iskustva, to se prvostupanjsko rješenje i nadalje ne može ocijeniti zakonitim.

24. Budući da je iz postupanja prvostupanjskog tijela razvidno da neće postupiti po uputama tuženika, a tuženik nema zakonske mogućnosti da sankcionira takvo nezakonito postupanje, zbog čega tužiteljica ne može u konkretnom slučaju ostvariti pravo na djelotvoran pravni lijek i učinkovitu pravnu zaštitu, Sud je uzimajući u obzir sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, na temelju čl. 58. st. 1. ZUS poništio osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i meritorno riješio ovaj spor.

25. Naime, upravna stvar raspoređivanja službenika na radno mjesto rješava se primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene kako je to već i navedeno u istovrsnim predmetima te upravni sud nije ovlašten primijeniti slobodnu ocjenu umjesto javnopravnog tijela kako je to citirano u čl. 4. st. 2., vezano uz čl. 58. st. 1. i 3. ZUS. S druge strane tuženik je, kao drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku, ovlašten primijeniti slobodnu ocjenu umjesto prvostupanjskog tijela (čl. 107. st. 2. i čl. 115. st. 1. ZUP). Međutim, opisana situacija ne može ići na štetu tužiteljice, koja tu situaciju nije izazvala, niti joj je doprinijela. Pravni poredak izrijekom ne predviđa djelotvoran izlaz iz takve situacije, jer se propisi i ne pišu polazeći od toga da će prvostupanjska javnopravna tijela uporno prkositi odlukama drugostupanjskih tijela. Zbog toga je sud dužan pronaći i primijeniti odgovarajuću soluciju za izlaz iz odnosne situacije, kako temeljne vrijednosti vladavine prava ne bi došle u pitanje zbog zlouporabe važećeg normativnog okvira i pravne prirode konkretne vrste predmeta. Stoga je Sud sam riješio ovu upravnu stvar bez vraćanja predmeta na ponovni postupak.

26. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP), a pored toga tužiteljica je u ovoj vrsti spora oslobođena plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP.

27. Odluka o troškovima ovog spora iz točke III. izreke presude temelji se na čl. 79. st. 4. i 6. ZUS u svezi s čl. 79. st. 1. ZUS. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja putem njezinog opunomoćenika sukladno Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) kojom je propisano da odvjetniku u prvostupanjskom upravnom sporu pripada nagrada, između ostaloga, za sastav tužbe, zatim za sastav podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja te za zastupanje na raspravi. Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, tužiteljici je u ovom sporu priznat iznos od 497,50 eura po radnji i to za sastav tužbe, te za pristup na dva ročišta za raspravu, što ukupno iznosi 1.492,50 eura, uvećano za iznos PDV 373,13 eura, što sveukupno iznosi 1.865,63 eura / 14.056,59 kn. Kako se radi o opravdanim izdacima koji su nastali tužiteljici u tijeku i u povodu ovog spora, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS priznao i dosudio te troškove tužitelju.

28. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP), a pored toga tužiteljica je u ovoj vrsti spora oslobođena plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP.

U Rijeci 24. listopada 2023.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).