Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-644/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća. u pravnoj stvari tužiteljice S. J., OIB …, iz Ž., kbr. …, protiv tuženice R. H., OIB …, zastupane po O. državnom odvjetništvu u D., G.-upravnom odjelu u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-916/2015 od 26. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice S. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-916/2015 od 26. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje da je tužiteljica vlasnik jugozapadnog dijela č.zem.6508/5, ZKU … K.O. Ž., površine 368m2 koji je omeđen suhozidom na zapadnoj strani dugim 18.2m, na sjevernoj strani suhozidom dugim 22.17 m. Istočna granica ide sredinom č.zgr. 1473 i duga je 14.1 m, a južna granica iz mora, duga je 25.98 m koji je dio na skici mjerničkog vještaka I. N. od 17. studenog 2021.g. označenim točkama A-B-C-D (sjeverna granica), točkama D-E-ET-G-H-I (istočna granica), točkama I-J-K-L (južna granica) i točkama L-O-P-R-S-A (zapadna granica) te se tužiteljica ovlašćuje, u skladu s ovom presudom i temeljem spomenute skice mjerničkog vještaka, ishoditi cjepanje čest.zem. 6508/5 i upis isključivog prava vlasništva na novoformiranoj čestici površine 368 m2 na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženog."«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu. U žalbi ističe kako iz pravomoćne presude Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-215/88 jasno proizlazi da su kćeri pok. A. B. isključive suvlasnice čest. zgr. 1495 i suvlasnice ½ čest. zgr. 1473, da iz darovnog ugovora od 2. lipnja 1987. jasno proizlazi da one svu imovinu naslijeđenu od majke, osim čest. zem. 6508/87 i čest. zem. 6508/88, ustupaju L. G., a ona darovnim ugovorom od 5. ožujka 2014. nekretnine prenosi na tužiteljicu, slijedom čega je jasno da je tužiteljica stvarna vlasnica navedenih zgrada, a uostalom je na tim nekretninama uknjižena kao vlasnica, odnosno suvlasnica. O faktičnoj realizaciji navedenih darovnih ugovora i o predaji posjeda svjedoči rješenje o izvedenom stanju prema kojem je tužiteljica čest. zgr. 1495 od 13 m[2] povećala na skoro 70m[2] , što otklanja sumnju o faktičnoj realizaciji darovnih ugovora i o izvršenoj predaji posjeda. Očevidom na licu mjesta i nalazom i mišljenjem vještaka mjernika utvrđena je vidljivost granica posjeda tužiteljice i to "sa zapadne strane stari kameni suhozid, te prema sjeveru ostatak starog suhozida, prema istoku kamen postavljen na betonski blok, istočno granica sredinom čest. zgr. 1473, a južna od kamena do suhozida". Međutim, pobijana presuda ignorira zatečene granice posjeda na licu mjesta i dovodi ih u pitanje temeljem podnesaka N. C. i V. J., čije miješanje u predmetnu parnicu je odbijeno. Radi se o pukim tvrdnjama osoba koje u postupku nisu sudjelovale. Pogrešno sud prvog stupnja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću traži kvalificirani posjed kao da nije dovoljan i pošten posjed koji u predmetnom postupku nitko nije osporio.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi ne konkretizira bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica jugozapadnog dijela čest. zem. 6508/5 k.o. Ž. površine 368 m[2] , koji dio je na skici mjerničkog vještaka od 17. studenoga 2021. označen točkama A-B-C-D (sjeverna granica), točkama D-E- ET-G-H-I (istočna granica), točkama I-J-K-L (južna granica) i točkama L-O-P-R-S-A (zapadna granica), koje vlasništvo je stekla darovanjem od majke L. G., a ova nasljeđivanjem svoje majke A. B. te darovanjem od svojih sunasljednica, a majka pak dugogodišnjim mirnim i nesmetanim posjedovanjem, slijedom čega se ovlašćuje ishoditi cijepanje čest. zem. 6508/5 i upis isključivog prava vlasništva na novoformiranoj čestici površine 368 m[2] na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je pok. A. B. bila posjednica zemljišta u uvali B. luka, na kojoj se nalazi sporna nekretnina, da je majka tužiteljice L. G. zajedno sa svojim sestrama proglašena nasljednicom na imovini pok. majke A. B. svaka za po 1/5 dijela na čest. zgr. 1495 k.o. Ž. te svaka za po 1/10 dijela na čest. zgr. 1473 k.o. Ž., koje su izgrađene na čest. zem. 6508/5 k.o. Ž., iz čega da je opravdano zaključiti da su nekadašnji vlasnici tih objekata posjedovali i dio okolnog zemljišta. Međutim, smatra kako tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju da bi njezina prednica L. G., a danas ona, bila isključiva vlasnica baš onog dijela čest. zem. 6508/5 k.o. Ž. koji je označen na skici mjerničkog vještaka i koji ima površinu od 368 m[2] , posebno i što u pismenim ugovorima o darovanju nigdje nije jasno određeno koji se to fizički dio zemljišta oko zgrade daruje, a niti je u parnici Općinskog suda u Korčuli koja se vodila pod poslovnim brojem P-215/88, u kojoj su nasljednice pok. A. B. utvrdile svoje vlasništvo, odnosno suvlasništvo na čest. zgr. 1495 i čest. zgr. 1473, obje k.o. Ž., raspravljano o pravnom statusu zemljišta na kojem su zgrade izgrađene, kao ni o onom dijelu zemljišta koji bi bio nužan za redovnu uporabu zgrade.

7.1. Stoga, kako granice zemljišta na koje tužiteljica polaže pravo nisu jasno definirane niti usuglašene s ostalim posjednicima, te je upitan kako opseg posjeda, tako i kvalificiranost posjeda, to sud prvog stupnja smatra kako nisu ispunjene nužne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću sukladno propisima koji su u to vrijeme bili na snazi.

8. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da su u ostavinskom postupku iza smrti A. B., na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-300/86 od 23. siječnja 1987., njenim nasljednicima proglašene kćeri N. K., M. S., A. H., J. D. i L. G. i to svaka za 1/5 dijela, da su iste ishodile presudu pred Općinskim sudom u Korčuli pod poslovnim brojem P-215/88 od 26. prosinca 1988., kojom su utvrđene kao vlasnice čest. zgr. 1495 k.o. Ž., svaka za 1/5 dijela te vlasnice čest. zgr. 1473 k.o. Ž. svaka za 1/10 dijela, a koje zgrade se nalaze na čest. zem. 6508/5 k.o. Ž., da su darovnim ugovorom od 2. lipnja 1987. N. K., M. S., A. H. i J. D. darovale sestri L. G. svu svoju imovinu, osim što N. K. i J. (J.) D. zadržavaju za sebe nasljeđeni dio na čest. zem. 6508/87 i 6508/88 obje k.o. Ž., čime je tužiteljica dokazala valjani pravni slijed nasljeđivanja od svoje bake pok. A. B..

9. Međutim, tužiteljica je u smislu odredaba čl. 28. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO) te odredaba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) bila dužna dokazati svoje tvrdnje da je predmetnu nekretninu stekla dosjelošću, odnosno dugogodišnjim mirnim i nesmetanim posjedovanjem putem svojih prednika i pri tome je trebalo imati u vidu da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjedanja računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i dokazati opseg svog posjeda, odnosno je li ista osobno i putem svojih prednika faktički koristila i na koji način spornu površinu, te u tom pravcu predložiti dokaze koji bi potkrijepili njezine tvrdnje o kvalificiranosti posjeda u utuženim gabaritima nekretnine.

10. Tužiteljica je tijekom postupka predložila svoje saslušanje, a njen iskaz koji je dala u postupku nije se mogao provjeriti drugim izvedenim dokazima, budući da iz isprava koje je priložila u spis nije razvidno od kada se tužiteljica putem svojih prednika nalazi u posjedu sporne površine, kao i do kuda sežu granice okućnice, odnosno zemljišta oko čest. zgr. 1473 i čest. zgr. 1495, a niti takvo što proizlazi iz sadržaja darovnih ugovora, kojima nije niti precizirana površina dijela čest. zem. 6508/5 koji je darovan tužiteljici.

11. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, tužitelj treba dokazivati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a ako on to ne učini, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda da te činjenice nisu dokazane, kako je to pravilno u konkretnom slučaju zaključio prvostupanjski sud.

12. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 24. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.