REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić, u pravnoj stvari tužitelja D.D. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica Š.Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika E.s.s.l. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica T.C.G., odvjetnica u odvjetničkom društvu C.G.E. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, te u pravnoj stvari tužitelja E.s.s.l. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica T.C.G., odvjetnica u odvjetničkom društvu C.G.E. u Z., protiv tuženika D.D. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica Š.Č., odvjetnica u Z., radi sudskog raskida, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2023., u prisutnosti punomoćnice tužitelja-protutuženika I zamjenika punomoćnice tuženika-protutužitelja V.A., odvjetničkog vježbenika, 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika-protutužitelja E.s.s.l. d.o.o. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. siječnja 2018. te da radni odnos tužitelja-protutuženika D.D. kod tuženika-protutužitelja E.s.s.l. d.o.o., temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. srpnja 2017., nije prestao. II Raskida se s danom 17. lipnja 2018. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji je zaključen između tužitelja-protutuženika D.D. i tuženika-protutužitelja E.s.s.l. d.o.o. 7. srpnja 2017.

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju E.s.s.l. d.o.o. da tužitelju-protutuženiku D.D. s osnove naknade štete isplati iznos od 14.243,81 EUR (slovima: četrnaesttisućadvjestočetrdesettrieuraiosamdesetjedan cent)/107.320,00 kn (slovima: stosedamtisućatristodvadeset) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za

svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8

dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika D.D. na ime naknade štete u preostalom iznosu od 8.546,29 EUR.

V Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja E.s.s.l. d.o.o. koji glasi:

"Sudski se raskida Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 22. siječnja 2018."

VI Nalaže se tuženiku-protutužitelju E.s.s.l. d.o.o. da tužitelju-protutuženiku D.D. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.488,77 EUR (slovima:

tisućučetristoosamdesetosameuraisedamdesetsedamcenti)/11.217,13 kn (slovima: jedanaesttisućadvjestosedamnaestkunaitrinaestlipa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacijere financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

VII Odbija se zahtjev za naknadu troška postupka tužitelja-protutuženika

D.D. u preostalom dijelu u iznosu od 10.514,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

VIII Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja E.s.s.l. d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 7.386,73 EUR.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja-protutuženika D.D. predložena na ročištu održanom 29. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. ožujka 2018. navodi da je od 15. svibnja 2015. u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu voditelja razvoja poslovanja, a od 1. rujna 2017. na radnom mjestu specijalista razvoja poslovanja. Dana 22. siječnja 2018.

primio je odluku Uprave tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog

osobito teške povrede radnog odnosa te osobito važne činjenice gubitka povjerenja u tužitelja zbog zloupotrebe bolovanja. Dana 5. veljače 2018. tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, koji je tuženik primio 6. veljače 2018., međutim na isti se nije očitovao. Tužitelj navodi da do zloupotrebe bolovanja nije došlo. Naime,

tužitelj je temeljem predodobrenja godišnjeg odmora od strane neposredno nadređene osobe 16. studenog 2017. u cijelosti uplatio aranžman za skijanje u siječnju 2018. u V.t., međutim tužitelja je neposredno nadređena osoba 14.

prosinca 2017. obavijestila da mu godišnji odmor ipak nije odobren. Tužitelj je odlučio otputovati 5. siječnja 2018. u V.t. kako bi barem djelomično iskoristio već uplaćeni odmor i trebao se vratiti na radno mjesto 8. siječnja 2018.

Tužitelj se 7. siječnja 2018. razbolio, 8. siječnja 2018. otvorio bolovanje i 10. siječnja 2018. završio na hitnom bolničkom liječenju u A., odakle je hitno premješten u bolnicu u C. radi potrebe za koronarografijom. S bolničkog liječenja tužitelj je otpušten 15. siječnja 2018. nakon čega se vratio u H., a po ozdravljenju na radno mjesto. Dana 19. siječnja 2018. tužitelj je pozvan na sastanak radi iznošenja obrane na kojem mu je uručen dopis s navodima da je zloupotrijebio bolovanje iskorištavanjem aranžmana. Zbog činjenice ranijih ružnih iskustava sa sastanaka s nadređenima i toga da kod sebe nije imao svu liječničku dokumentaciju,

tužitelj je obavijestio tuženika da će se očitovati naknadno. Ne čekajući obrazloženje tužitelja, tuženik je 22. siječnja 2018. uručio izvanredni otkaz tužitelju. Ističe da je takvo ponašanje tuženika nastavak diskriminirajućeg postupanja tuženika i mobbinga koji se nad tužiteljem izvršava od srpnja 2017., sve zbog postupka koji je tužitelj pokrenuo protiv tuženika nakon redovitog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelju 29. kolovoza 2017. i postupka radi zaštite dostojanstva tužitelja, kao radnika, od 23. studenog 2017. Smatra da je odluka tuženika donesena izvan prekluzivnih rokova predviđenih člankom 116. Zakona o radu, da tužitelju nije dana mogućnost očitovanja i iznošenja obrane, da je opravdanost bolovanja utvrđena i kontrolom bolovanja od strane HZZO, da je tužitelj bio na bolničkom liječenju od 10.-15. siječnja 2018., da je relevantnu dokumentaciju vezanu za bolovanje dostavio tuženiku u zakonskim rokovima, da je odluka donesena temeljem radnji koje predstavljaju povredu prava privatnosti tužitelja (praćenje od strane privatnog detektiva od 5. siječnja 2018.). Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 14. rujna 2022. tužitelj predlaže utvrditi nezakonitom i nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 22. siječnja 2018. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 7. srpnja 2017.

s danom 17. lipnja 2018., naložiti tuženiku da s osnove naknade štete isplati tužitelju iznos od 22.790,00 EUR/171.712,00 kn, koji predstavlja osam bruto plaća tužitelja prije otkaza, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate te naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate. Predmetnim podneskom postavlja i podredni protutužbeni zahtjev za slučaj da sud prihvati protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid s danom 22. siječnja 2018. kojim predlaže naložiti tuženiku s osnove naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 22.790,00 EUR/171.712,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik odgovorom na tužbu od 16. ožujka 2018. u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ne osporava da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na temelju Ugovora o radu od 7. srpnja 2017. na radnom mjestu specijalista razvoja poslovanja te da je tuženik 22. siječnja 2018. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu protiv koje je tužitelj 5. veljače 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, a na koji se tuženik nije očitovao. Navodi da se između stranaka vodi parnični postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-1853/17, koji je tužitelj pokrenuo radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Predlaže spajanje predmetnog postupka na ovaj postupak zbog razloga ekonomičnosti postupka te objektivne povezanosti obiju parnica i utjecaja zahtjeva i ishoda tih parnica jedna na drugu. Navodi da je pobijana odluka o otkazu donesena iz opravdanih razloga te unutar roka propisanog člankom 116. ZR. Otkaz je dan u roku od 15 dana od dana kada je uprava tuženika primila detektivski nalaz iz kojeg je vidljivo da je tužitelj, unatoč neodobrenom godišnjem odmoru, realizirao planirano privatno putovanje u F. Osporava da je

pobijana odluka donesena temeljem radnji koje predstavljaju povredu prava privatnosti tužitelja budući da je tuženik iskoristio eksplicitno utvrđenu mogućnost korištenja uređene detektivske djelatnosti i poslova sukladno Zakonu o privatnim detektivima. Na taj način je tuženik došao do nedvojbenih i jasnih utvrđenja o počinjenoj osobito teškoj povredi tužiteljeve obveze iz radnog odnosa koja je rezultirala potpunim gubitkom povjerenja u tužitelja, kao radnika. Smatra da se tužitelj uopće nije razbolio, a svakako se nije razbolio 7. siječnja 2018. koji dan je proveo na skijalištu, već je u pozadini cjelokupne stvarne i pravne situacije činjenično postupanje tužitelja koji je provodio i proveo svoju volju te realizirao svoj plan da u razdoblju za koje je uplatio privatno putovanje, bez obzira na obvezu rada,

otputuje i odmara se. Smatra da je tužitelj, nakon što je stekao saznanje da je tuženik inicirao kontrolu njegova bolovanja, na samom putovanju, koje je u stvarnosti samovlasno ostvaren odmor, sredinom tjedna kojeg je provodio u

F., počeo prikupljati medicinsku dokumentaciju kojom je nastojao dokazati opravdanost svog bolovanja. Smatra da formalno otvaranje bolovanja od liječnice obiteljske medinice tužitelja, koja se nalazila u Z., a tužitelj u F., nije

ni od kakvog pravnog značaja. Osporava vjerodostojnost medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu. Navodi da „predodobrenje“ godišnjeg odmora nije propisano odredbama ZR te da godišnji odmor i raspored njegovog korištenja utvrđuje poslodavac, po proceduri i na način propisan člankom 85. ZR pa osporava da bi tužitelju godišnji odmor u siječnju 2018. bio „predodobren“ ili odobren. Smatra da nije ni logično ni životno uvjerljivo da bi tužitelj putovao na skijalište u F.,

koje je udaljeno 1009 km od Zagreba, autobusom samo na vikend. Navodi da tužitelj nije dostavio voznu kartu, za koju je razumno pretpostaviti da ju je kupio i imao već odlaskom na putovanje, ako se stvarno imao namjeru vratiti u Z. u nedjelju 7.

siječnja 2018., a s druge strane je imao potvrdu Društva za upravljanje žičarama kojom mu se potvrđuje trajanje karte za žičare od šest dana. Ističe da je tužitelju bila dana mogućnost iznošenja obrane na sastanku 19. siječnja 2018., međutim tužitelj obranu na predmetnom sastanku nije iznosio. Smatra da su paušalni navodi tužitelja od navodnom diskriminirajućem postupanju poslodavca i mobbingu budući da tužitelj nikad od tuženika nije zahtijevao zaštitu svog prava u odnosu na godišnji odmora pa isti nisu predmet ovog spora. Na temelju svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troška postupka tuženiku.

Podredno i opreza radi, iz razloga što radni odnos tužitelja kod tuženika nije moguć zbog potpuno izgubljenog povjerenja tuženika u tužitelja, postavlja protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika po osnovi odluke o izvanrednom otkazu.

3. Tužitelj-protutuženik je 22. siječnja 2018. primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, protiv koje je 5. veljače 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika (list 7-12 spisa). Tuženiku-protutužitelju je predmetni zahtjev dostavljen 6.

veljače 2018., koji se na isti nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 2. ožujka 2018., to je ocjena ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17; dalje: ZR).

4. Sud je na ročištu održanom 22. rujna 2022. odbio prijedlog stranaka za spajanje spisa ovog suda poslovnog broja Pr-1853/2017 na predmetni spis budući da to, prema ocjeni ovog suda, nije bilo svrsishodno, ekonomično niti moguće u konkretnom slučaju. Naime, spis poslovnog broja Pr-1853/2017 započeo je prije predmetnog spisa (5. listopada 2017.) i bio je statistički riješen pa se isti, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, nije mogao spojiti na ovaj spis.

5. Sud nije donio djelomičnu presudu u odnosu na točku I tužbenog zahtjeva,

kako je to tužitelj-protutuženik predložio na ročištu održanom 29. ožujka 2022.,

budući da su u konkretnom slučaju svi zahtjevi postavljeni tijekom postupka sazreli za donošenje konačne odluke. Također se dodaje da je tužitelj-protutuženik u kolovozu 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, koji je odlukom predsjednika ovog suda od 23. kolovoza 2023. poslovnog broja Su-Gzp

I-24/2023-5 ocijenjen osnovanim te je određen rok za rješavanje predmeta od deset mjeseci. Slijedom navedenog je u konkretnom slučaju potrebno donijeti cjelovitu odluku.

6. Na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i odredbe članka 125. stavka 3. ZR odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zahtjeva za zaštitu prava od 5. veljače 2018. (list 7-12 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. siječnja 2018. (list 13-14 spisa), Poziva na iznošenje obrane i Zapisnika s iznošenja obrane od 19. siječnja 2018. (list 15-16 spisa), e-mail korespondencije (list 17-25, 56, 66-68 spisa), Potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 8. siječnja 2018. (list 26 spisa), Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 27 spisa), medicinske dokumentacije (list 28-39, 50-51, 96, 298-312, 358- 361 spisa), Ugovora o radu od 7. srpnja 2017. (list 42-43 spisa), izvatka iz sudskog registra (list 44-48 spisa), ispisa autobusnih linija (list 52, 389-391 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 23. studenog 2017. (list 53-55 spisa), dopisa (list 57-63 spisa),

Zaključka povodom pritužbe tužitelja-protutuženika od 23. studenog 2017. (list 64- 65 spisa), Elektroničkog zapisa iz evidencija HZMO (list 97-100 spisa), obračuna plaća tužitelja (list 112-132 spisa), Izvješća privatnog detektiva od 17. siječnja 2018.

(list 135-177 spisa), Ugovora 026-D/2017 o obavljanju detektivske djelatnosti od 18. prosinca 2017. (list 213-218 spisa), Pravilnika o radu tuženika-protutužitelja (list 220-246 spisa), dopisa HZZO od 21. listopada 2021. (list 251 spisa), dopisa HZZO od 11. siječnja 2022. (list 256 spisa), preslike medicinskog kartona tužitelja- protutuženika (list 321-352 spisa), internog oglasa za posao (lista 374-375 spisa), ispisa sa viamichelin.com (list 387-388 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. kolovoza 2017. (list 413-414 spisa), saslušani su tužitelj-protutuženik (list 364-366 spisa), zakonski zastupnik tuženika- protutužitelja K.Ž. (list 366-369 spisa) te svjedokinje V.G. (list 397-399 spisa) i dr. J.E. (list 417-419 spisa).

8. Na ročištu održanom 19. rujna 2023. odbijeni su preostali dokazni prijedlozi stranaka, kao nepotrebni. Naime, dokumentacija koju je tužitelj-protutuženik

predložio pribaviti od tuženika-protutužitelja na okolnost visine tužbenog zahtjeva nije bila potrebna budući da je tužitelj-protutuženik prethodno dostavio u spis obračune plaća, a sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovnog broja Pr- 1853/2017. Dokazni prijedlog tuženika-protutužitelja za saslušanje svjedoka D.H. i

I.T., koji su bili predloženi na okolnost detektivskog praćenja,

sadržaja i dostave izvješća, postojanja ugovora, punomoći i zahtjeva, odbijen je kao nepotreban budući da navedene činjenice nisu bile sporne tijekom postupka, a relevantna dokumentacija je dostavljena u spis. Dokazni prijedlog tuženika-

protutužitelja za saslušanje svjedokinje A.S. odbijen je kao nepotreban

budući da činjenica neodobravanja godišnjeg odmora tužitelju u siječnju 2018., na koju okolnost je predmetna svjedokinja bila predložena, nije bila sporna tijekom postupka (list 268 spisa). Dokazni prijedlozi za provođenje medicinskog vještačenja

i očitovanja Bolničkog centra u C. odbijeni su kao nepotrebni budući da

su spisu priložene preslike i izvornici brojne medicinske dokumentacije tužitelja-

protutuženika koja se odnosi na predmetno oboljenje, kao i preslika zdravstvenog kartona tužitelja-protutuženika iz kojih je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Dodatno se navodi da je tuženik-protutužitelj na ročištu održanom 19.

rujna 2023. naveo kako je nesporno da je medicinska dokumentacija autentična i izdana od bolnica slijedom čega je za zaključiti da je tuženik-protutužitelj

odustao od prigovora da predmetna dokumentacija nije vjerodostojna. Također je odbijen dokazni prijedlog tuženika-protutužitelja za pribavu podataka od putničke agencije glede rezervacije aranžmana, uplati, povratu, datumu rezervacije aranžmana od strane tužitelja-protutuženika jer isto nije bilo relevantno za donošenje odluke u ovom predmetu.

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP,

sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika djelomično osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. siječnja 2018.,

da radni odnos tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja nije prestao,

sudski raskid Ugovora o radu od 7. srpnja 2017. s danom 17. lipnja 2018. te isplata iznosa od 22.790,10 EUR/171.712,00 kn s osnove naknade štete, kao i zahtjev tuženika-potutužitelja za sudski raskid Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja s danom 22.

siječnja 2018.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj-protutuženik bio zaposlen kod tuženika-protutužitelja od 15. svibnja 2015. do odluke o otkazu 22. siječnja 2018. te da mu godišnji odmor početkom siječnja 2018. nije bio odobren od strane poslodavca. Također nije sporno da tužitelj-protutuženik protiv tuženika- protutužitelja pred ovim sudom vodi parnični postupak pod poslovnim brojevima Pr- 1853/2017 radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 22. kolovoza 2017. te radi vraćanja na rad.

12. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik-protutužitelj imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju-protutuženiku, je li tuženik-protutužitelj omogućio tužitelju-protutuženiku iznošenje obrane prije otkazivanja te je li pobijana odluka o otkazu donesena u roku propisanom odredbom članka 116. stavka 2. ZR. Sporno je i postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja nije moguć.

13. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. Odredbom članka 119. stavka 2. ZR propisano je da je poslodavac, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

16. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. siječnja 2018.

utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj donio pobijanu odluku zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te osobito važne činjenice gubitka povjerenja u radnika zbog kojih nastavak radnog odnosa između stranaka nipošto nije moguć budući da je tužitelj-protutuženik, iako mu nije bio odobreno korištenje godišnjeg odmora u razdoblju 8.-12. siječnja 2018., 8. siječnja 2018. izostao s posla, dostavio je poslodavcu e-mail da mora ostati na bolovanju, da je 9. siječnja 2018. dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u kojoj je očekivano trajanje bolovanja pet dana, da je u razdoblju od 8.-12. siječnja 2018. realizirao planirano prethodno najavljeno privatno putovanje i zloupotrijebio institut privremene nesposobnosti za rad za tu svrhu, a što je poslodavac utvrdio na način da je prethodno angažirao privatnog detektiva radi prikupljanja obavijesti i informacija o povredama radnih obveza. Privatni detektiv je 17. siječnja 2018. dostavio poslodavcu izvješće iz kojeg je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik s noći 5. na 6. siječnja 2018. autobusom otputovao u V.t., kamo je stigao 6. siječnja 2018., a s kojeg se vratio u

Z. 16. siječnja 2018. Bolovanje je produžio do 18. siječnja 2018. Tužitelju- protuženiku je 19. siječnja 2018. omogućeno pravo na iznošenje obrane, na koji je tužitelj-protutuženik naveo da će se očitovati naknadno.

17. Budući da je tuženik-protutužitelj saznanje za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji stekao po primitku izvješća privatnog detektiva 17. siječnja 2018., to je ocjena ovog suda da je tuženik-protutužitelj u roku propisanom člankom 116.

stavkom 2. ZR dana 22. siječnja 2018. donio odluku o otkazu ugovora o radu.

18. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik u grupaciji E.s.b. d.d. radio od 2002. godine, da je od 2015.,

nakon što se javio na interni oglas za oglašeno slobodno radno mjesto, zaposlen kod tuženika-protutužitelja, pri čemu je zadržao plaću i sve benefite koje je do tada imao iako je sve to sada na novom radnom mjestu bilo niže, da je tužitelja- protutuženika A.S. e-mail-om od 24. studenog 2017. obavijestila da mu može predodobriti korištenje godišnjeg odmora u siječnju 2018. ukoliko sve aktivnosti i zaduženja koja ima budu dobro i jasno iskoordinirana, a e-mail-om od

14. prosinca 2017. ga je obavijestila da mu u ovom trenutku nema mogućnosti odobriti zimski godišnji odmor koji je zatražio u razdoblju od 8.-12. siječnja 2018.,

da su tužitelju-protutuženiku neposredno prije termina planiranog godišnjeg odmora, po prijedlogu neposredno nadređene A.S., oduzete sve ovlasti

pristupa internom serveru i podacima na njemu, a zadaci na kojima je radio su bili delegirani drugim kolegama, da je tužitelj, budući da je već ranije uplatio aranžman kod agencije K.t., odlučio otići za vikend na skijanje s prijateljima gdje je

u subotu navečer, 6. siječnja 2018., osjetio prve znakove viroze, da se u nedjelju nakon 13 sati vratio sa skijališta jer se nije osjećao dobro, da je u nedjelju navečer,

7. siječnja 2018., dobio visoku temperaturu pa mu partner, koji je medicinske struke,

nije dao da putuje autobusom natrag u Z., da je u ponedjeljak, 8. siječnja 2018.,

nazvao svoju liječnicu obiteljske medicine koja mu je otvorila bolovanje i preporučila mirovanje, što je on i učinio do srijede kada je otišao do lokalnog liječnika u V. t., koji ga je odmah vozilom hitne pomoći uputio u bolnicu na odjel intenzivne

njege, da je sutradan premješten u veću bolnicu u C. radi koronarografije

gdje je na kraju utvrđeno da je boraveći na planini razvio visinsku bolest, da je u navedenoj bolnici ostao do ponedjeljka, a potom se autobusom vratio u Z., da

je u Z. obavljao daljnje pretrage kod pulmologa, nakon toga bio još dva dana na bolovanju pa se vratio na posao, po povratku na posao tužitelj-protutuženik je pozvan da se očituje na okolnosti bolovanja, on se u tom trenutku nije bio u stanju očitovati, a za tri dana mu je uručen izvanredni otkaz ugovora o radu, koji je donesen nakon primitka izvješća detektivske agencije koju je tuženik-protužitelj angažirao budući da je tužitelj-protutuženik, koji je inače često izostajao s posla, najavio put,

a nije mu bio odobren godišnji odmor pa je postojala sumnja tuženika-protutužitelja

da će tužitelj-protutuženik otići na planirani put. Navedeno u bitnome proizlazi iz iskaza tužitelja-protutuženika, zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja

K.Ž. te svjedokinja V.G. i dr. J.E., a kojim iskazima

je sud u cijelosti povjerovao budući da su uvjerljivi, životno logični, koherentni te u međusobnoj suglasnosti kako jedan s drugim tako i s materijalnim dokazima u spisu.

19. Uvidom u dopis HZZO od 11. siječnja 2022. utvrđeno je da je 28. prosinca 2021. mjerodavni kontrolor HZZO proveo kontrolu Specijalističke ordinacije obiteljske medicine dr. J.E. kojom prilikom je utvrđeno da je privremena nesposobnost za rad tužitelja-protutuženika od 8.-18. siječnja 2018. bila medicinski indicirana i opravdana (list 256 spisa).

20. Uvidom u spis ovog suda poslovnog broja Pr-1853/2017 utvrđeno je da je u

Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. kolovoza 2017. tuženik-protutužitelj kod donošenja odluke o iznosu otpremnine i trajanju otkaznog roka tužitelju-protutuženiku priznao ukupan radni staž u E.

g. kojoj pripada tuženik-protutužitelj i to od 2. siječnja 2002. do 14. svibnja 2015.

te je u članku IV. navedene odluke odredio otpremninu u iznosu od 107.320,00 kn bruto (list 413-414 spisa).

21. U odnosu na način na koji je tuženik-protutužitelj došao do saznanja za razlog otkaza (angažiranje privatnog detektiva), navodi se da isto, prema ocjeni ovog suda,

u konkretnom slučaju predstavlja zadiranje u privatni život tužitelja-protutuženika.

Naime, uvidom u Pravilnik o radu tuženika-protutužitelja utvrđeno je da istim radnici tuženika-protutužitelja nisu upoznati i upozoreni na mogućnost praćenja od strane privatnog detektiva radi utvrđivanja mogućih povreda radnog odnosa. Nadalje,

tijekom postupka tuženik-protutužitelj, osim paušalnih navoda da je tužitelj- protutuženik i ranije često izostajao s posla i imao velik broja dana kada je bio privremeno nesposoban zbog bolesti, nije dokazao da je predmetno bilo slučaj. Iz navedenog je za zaključiti da tuženik-protutužitelj, osim činjenice da u njegovim internim aktima nije bilo upozorenja za radnike na mogućnost praćenja od strane privatnih detektiva, nije dokazao da bi postojao razlog u vidu ranijih kršenja radnih obveza koje bi opravdavale razlog za praćenje tužitelja-protutuženika. Stoga se u konkretnom slučaju angažiranje privatnog detektiva za praćenje tužitelja-

protutužitelja u njegovo privatno vrijeme te u razdoblju u kojem tužitelj-protutuženik

obavlja rad i nije privremeno nesposoban za rad ocjenjuje neopravdanim i pretjeranim zadiranjem u privatni život tužitelja-protutuženika (tako i ESLJP u odluci Barbulescu v. Romania, C 61496/08 od 5. rujna 2017.)

22. Navodi tužitelja-protutuženika da mu nije dana mogućnost očitovanja i iznošenja obrane prije otkazivanja ocijenjeni su neosnovanim. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik, nakon povratka na posao po ozdravljenju, pozvan na sastanak s nadređenima 19. siječnja 2018. na kojem je obaviješten o razlozima otkaza te mu je dana mogućnost da iznese svoju obranu.

Činjenica da tužitelj-protutuženik nije obranu odmah iznio, već je tražio da se očituje naknadno, čemu poslodavac nije udovoljio, ne čini takvo postupanje poslodavca suprotno odredbi članka 119. stavka 2. ZR.

23. Sud nije razmatrao navode tužitelja-protutuženika da je pobijana odluka o otkazu nastavak postupka diskriminacije i mobbinga nad tužiteljem-protutuženikom

budući da su predmetni navodi samo paušalno izneseni u tužbi te u iskazu tužitelja- protutuženika, ali tijekom postupka nisu učinjeni vjerojatnim, odnosno dokazani.

24. U odnosu na navode tuženika-protužitelja da je tužitelj-protutuženik otišao na planirani put na skijanje s namjerom da tamo ostane do 12. siječnja 2018. iako je znao da mu godišnji odmor nije odobren iz čega izvodi zaključak da je tužitelj- protutuženik zlorabio bolovanje, navodi se da namjera tužitelja-protutuženika da provede planirani privatni put na skijanje nije pravnorelevantna za donošenje odluke u ovom postupku. Za donošenje odluke u ovom predmetu odlučno je utvrditi je li se tužitelj-protutuženik zaista razbolio zbog čega je bio privremeno nesposoban za rad. 25. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj-protutuženik otišao na skijanje za vikend (tijekom noći s 5. na 6. siječnja 2018.) gdje se 6. siječnja 2018.

razbolio te je 10. siječnja 2018. hospitaliziran u bolnici u F., da je liječenje nastavio i po povratku u R.H., da je svog poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad pravovremeno obavijestio (9. siječnja 2018.), da je njegova bolest trajala do 18. siječnja 2018., a ista je, nakon kontrole bolovanja od strane

HZZO, ocijenjena medicinski indiciranom i opravdanom, za zaključiti je da tužitelj- protutuženik nije zlorabio bolovanje u razdoblju od 8.-18. siječnja 2018., a što je bio razlog za donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu. Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

26. Na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR, na zahtjev tužitelja-

protutuženika raskinut je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključen između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja 7. srpnja 2017., s danom 17. lipnja 2018., kao danom koji prethodi danu sklapanja ugovora o radu tužitelja- protutuženika s novim poslodavcem. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

27. S obzirom da iz obračuna plaća (list 112-132 spisa) proizlazi da je bruto plaća tužitelja-protutuženika, u razdoblju kada nije bio privremeno nesposoban za rad,

iznosila 21.464,00 kn/2.848,76 EUR, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR,

tužitelju-protutuženiku je dosuđena naknada štete u visini od pet mjesečnih bruto plaća što ukupno iznosi 107.320,00 kn/14.243,81 EUR. Pritom je uzeto u obzir trajanje radnog odnosa, odnosno da je tužitelj-protutuženik bio zaposlen u grupaciji

E.s.b. d.d. od 2002. godine, da je od 2015., nakon

što se javio na interni oglas za oglašeno slobodno radno mjesto, zaposlen kod

tuženika-protutužitelja, pri čemu je zadržao plaću i sve benefite koje je do tada imao, te da mu je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. kolovoza 2017. tuženik-protutužitelj kod donošenja odluke o iznosu otpremnine i trajanju otkaznog roka priznao ukupan radni staž u E.g. kojoj pripada tuženik-protutužitelj i to od 2. siječnja 2002. do 14. svibnja 2015. i odredio otpremninu u iznosu od 107.320,00 kn bruto (list 413-414 spisa). Također je prilikom odluke o visini iznosa naknade štete uzeto u obzir da je tužitelj-protutuženik srednje životne dobi (46 godina) te da tijekom postupka nisu navedene obveze uzdržavanja koje bi teretile tužitelja-protutuženika. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

28. Na dosuđeni iznos naknade štete, tužitelju-protutuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05,

41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

29. Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na ime naknade štete u preostalom dijelu odbijen je kao neosnovan budući da je, prema ocjeni ovog suda, postavljen u previsokom iznosu. Stoga je, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR,

odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

30. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja odbijen je kao neosnovan budući da tuženik-protutužitelj tijekom postupka nije dokazao da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć. Naime, tuženik-protutužitelj je tijekom postupka samo paušalno navodio da je tužitelj-protutuženik već ranije često izostajao s posla i često bio na bolovanju, međutim predmetne navode nije tijekom postupka dokazao. Stoga je, na temelju odredbe članka 125. stavka 2. ZR, odlučeno kao u stavku V izreke presude.

31. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 2.

ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,

37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

33. Tužitelju-protutuženiku je do trenutka postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva (ročište održano 29. ožujka 2022.) priznat trošak u visini jednokratne nagrade od 200 bodova (Tbr. 7/2), a nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva prema vrijednosti predmeta spora od 22.790,10 EUR/171.712,00 kn (tako

VSRH u odluci od 27. lipnja 2023. poslovnog broja Rev-312/2022). Tužitelju- protutuženiku priznat je trošak pristupa na ročišta održana 29. ožujka 2022., 22. rujna 2022. i 19. rujna 2023. od 3x250 bodova (Tbr. 9/1), što uz vrijednost boda od 1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 u vezi Tbr. 48/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25%

(Tbr. 42), ukupno iznosi 2.363,12 EUR.

34. Tužitelj-protutuženik je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 63% svog zahtjeva. Tuženik-protutužitelj je u odnosu na tužitelja-protutuženika, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 37%.

Uzimajući u obzir omjer 100:63% u odnosu na 0:37%, tužitelj-protutuženik je uspio u sporu 81,5%, a tuženik 18,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku-protutužitelju da naknadi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u omjeru od 63%, a što odgovara iznosu od 1.488,77 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku VI izreke ove presude.

35. Tužitelju-protutuženiku nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 19. svibnja 2022. (kojim ocjenjuje iskaze stranaka i ponovno uređuje tužbeni zahtjev koji je prethodno uredio na ročištu održanom 29. ožujka 2022.), od 12. srpnja 2022.

(kojim nakon zaključenja prethodnog postupka predlaže izvođenje dokaza koji nisu izvedeni tijekom postupka), od 14. rujna 2022. (kojim ponavlja već nekoliko puta iznesene navode i dvojno iskazuje novčani tužbeni zahtjev budući da je isto obveza suda, a ne stranaka), od 14. listopada 2022. (koji je dostavljen sudu 30. studenog 2022., kojim ponavlja već iznesene navode) i od 14. veljače 2023. (kojim ponovno predlaže izvođenje dokaza koji nisu izvedeni tijekom postupka). Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 995,42 EUR te pristojba u iznosu od 100,04 EUR (za koju nije navedeno po kojoj osnovi bi bila plaćena) budući da iste nisu plaćene od strane tužitelja-protutuženika u ovom

postupu. Samo podredno se napominje da je tužitelj-protutuženik, na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) oslobođen od plaćanja pristojba u ovom predmetu.

Nadalje tužitelju nije dosuđen niti iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn na ime troška vještaka jer nije jasno na što se isti odnosi s obzirom da u ovom predmetu nije izveden dokaz vještačenjem niti je posljedično takav trošak u ovom postupku plaćen od strane tužitelja-protutuženika. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. stavka

1. ZPP, odlučeno kao u stavku VII izreke ove presude.

36. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP,

u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO.

37. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 7.386,73 EUR odbijen je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u stavku VIII izreke ove presude.

38. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana, sukladno odredbi članka 436.

Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14), a na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19).

39. Novčani iznosi u izreci ove presude dvojno su iskazani u kunama i eurima na temelju odredbe članka 48. stavaka 1. i 2. u vezi s odredbom članka 43. stavka 1.

Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. listopada 2023.

Sutkinja

Mateja Cvitić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave iste

(čl. 437. st. 1. ZPP/14 u vezi s čl. 117. st. 1. ZID ZPP/19). Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a

uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun. 2.

Tuženiku po pun.